| | Miroslav Mika Antić | |
| | |
Autor | Poruka |
---|
Gost Gost
| Naslov: Miroslav Mika Antić Pet Dec 10 2010, 12:49 | |
| First topic message reminder :
Miroslav Mika Antić 1932.-1986.
Miroslav Antić ,rođen 14. 03.1932. u Mokrinu - Kikinda . ,a umro 14.03.1986. u Novom Sadu. U rodnom Mokrinu završio je osnovnu školu, gimnaziju je završio u Kikindi i Pančevu, a studi je upisao u Beogradu. Ovaj uvod toliko je poseban a preuzela sam njegove dijelove sa Ars poetica,da bi bilo šteta bilo što mjenjati... ".... Miroslavu Antiću ne treba nikakva lakirana biografija, lažna slava, unjkavi govor, prigodan tekst. Kao da je žurio da umre da bi ponovo živeo. Ni kod jednog drugog našeg mrtvog pesnika, grob nije počeo da uzdiže stvaralaštvo, koje je u svim žanrovima i oblastima iz jednog komada i antićevsko, pesničko u svom biću. U samrtnom času, preteći je digao glas nad svom mrtvačkom menažerijom,u kojoj amebe i paramecijumi traže svoj trenutak: "Niko ne sme da mi drži govor!". Vojvodina i ona stara Jugoslavija je zapamtila taj oproštaj, za koji je Antić sam napisao "Besmrtnu pesmu" i naručio Janikine tamburaše i "Pira manđe korkoro" ("Lutam sam po svetu"). Iz Ulice Mihala Babinke broj 1, kome je kao pesniku i kolegi iz iste redakcije i rubrike izborio sokak, Antić se preselio u legendu. ...."
Miroslav Antić, genijalac balkanskih prostora kad je o njegovoj poeziji riječ,još za života bio je poseban,bio je mit. Pjesnik koji je bio simbol slobode,neopterećen našim malim sitnim "zavisnostima"... Antić je svoje tragove ostavio na filmu,kazalištu,slikarstvau i novinarstvu. On je neponovljiv,kultna ličnost za mene ,a mit je postao još za života. Sve što bih više dodala,a htjela sam i o nagradama i o zbirkama koje su objavljene..nisam na neki način mogla. Kako jednog genijalca svesti na puko nabrajanje činjenica,nagrađen...objavljeno mu to i to... i nagrade koje je dobio,.... stalno sam imala osjećaj kao da mi se autor s "neba" ruga i govori ...oladi ženo,ta sve je to život,tek treptaj oka...a proleti samo taakooo...i "zapucketa" prstima. S poštovanjem genijalcu pisane riječi,čiji stihovi a njegov djela i sada odjekuju panonskom ravnicom i mnogo ,mnogo šire,dalje,više... uronimo barem u dio te ljepote
|
| | |
Autor | Poruka |
---|
jutarnja izmaglica Administrator
Seks : Datum rođenja : 03.02.1956 Datum upisa : 29.11.2010 Godina : 68 Lokacija : Beograd moj rodni grad Raspoloženje : smeh kao lek Komentari : Život je lep!!!
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sre Mar 09 2011, 10:50 | |
| Saputnici
Znam: sve se nece na jedan osmeh svesti. Znam: nece svima jednako biti sunca.
Na istoj cesti uvek ce se uplesti trag povratnika sa stopama begunca.
Hodace oba u jednom istom smeru, tegleci svaki svoju drukciju veru.
Pa i mi tako, jedan uz drugog, nemo, po istoj cesti teglimo zivote i dane.
I uporedo, rame uz rame, idemo. I lagacemo kako se razumemo,
sve dok na kraju ne stignemo tim istim pravcem na dve suprotne strane. | |
| | | jutarnja izmaglica Administrator
Seks : Datum rođenja : 03.02.1956 Datum upisa : 29.11.2010 Godina : 68 Lokacija : Beograd moj rodni grad Raspoloženje : smeh kao lek Komentari : Život je lep!!!
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sre Mar 09 2011, 11:02 | |
| Romansa
Na svet sam došao sličan ljudima koji na srcu nemaju ljusku.
I sve sam menjao u grudima za jednu pesmu dobru i ljudsku.
U nebo sam se sunovratio. Sa svima sam se vlažno ljubio.
I kome treba, nežnost vratio. I kome treba, bol izgubio.
Bičevi grana... Rebra plota... Vetrovi sumrak za rukav vuku.
Šta sam to imao od života? Nečiju kosu... Nečiju ruku...
I jedno srce ustreptalo. I dva-tri osmeha tiha i prosta.
Sve je to ponekad tako malo. Sve je to, videćeš, sasvim dosta...
M.Antic | |
| | | jutarnja izmaglica Administrator
Seks : Datum rođenja : 03.02.1956 Datum upisa : 29.11.2010 Godina : 68 Lokacija : Beograd moj rodni grad Raspoloženje : smeh kao lek Komentari : Život je lep!!!
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sre Mar 09 2011, 11:03 | |
| ZAPISANO U SREDU
U sredu smo se prvi put sreli, a do tada se nismo ni znali. U petak smo se zavoleli. U ponedeljak posvadjali.
Opet je sreda.
Sada svima kazem dok lutam ulicama sam: ne,nije ona lepsa ni draza od drugih devojcica koje znam. Pa kad je sretnem-oci krijem. Zvizducem. Gledam u nesto drugo. I mislim:zbilja,sve jedno mi je.
Al' osvrcem se dugo...dugo... Mika Antić | |
| | | jutarnja izmaglica Administrator
Seks : Datum rođenja : 03.02.1956 Datum upisa : 29.11.2010 Godina : 68 Lokacija : Beograd moj rodni grad Raspoloženje : smeh kao lek Komentari : Život je lep!!!
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sre Mar 09 2011, 11:04 | |
| Svako ima neku tajnu: su - su - su... Neko lepu i beskrajnu, neko tuznu ili smesnu, neko zlu. Neko svoju tajnu slaze. Neko odmah mami kaze. Neko svoju tajnu ne bi ispricao ni u snu. Neko sapne samo tebi kao drugu: su - su - su... Obicno su tajne glavne izmisljene i ljunavne. Al i druge kad se zbroje, nase, vase, moje , tvoje leve, desne, cudne, sjajne,, sve jednako mnogo znace, jer - inace, zasto bi se zvale tajne? Imam i ja tajnu jednu, vrlo vaznu, vrlo vrednu. Nikom drugom - samo tebi prisapnucu jutros nju. Hodi blize: su - su - su... Sutra rano...su - su - su... Bas onamo.. su - su - su... Ali nikom to ne kazi. Sam potrazi...su - su - su... Pronaci ces vrlo lako i videces da je tako. Mika Antić [You must be registered and logged in to see this image.] | |
| | | jutarnja izmaglica Administrator
Seks : Datum rođenja : 03.02.1956 Datum upisa : 29.11.2010 Godina : 68 Lokacija : Beograd moj rodni grad Raspoloženje : smeh kao lek Komentari : Život je lep!!!
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sre Mar 09 2011, 11:24 | |
| Nesto...sto znam da volis...
Nikad te niko neće ovako tesno grliti uznemirenu i belu.
Ja sam mornar bez kompasa kome uvek polude ladje.
Nikad ti niko neće ovako u krvotok uliti poslednju nežnost celu, ni uspeti u tebi toliko tuge da nadje.
Nikada više nećeš ovako divno truliti u običnom hotelu, a ne želeti ipak odavde da izađeš.
Ti si najukusnija krv sveta koju sam upio hlebom mog mrkog trbuha.
Ti si so sa oteklih usana koje smo oljuštili očnjacima i prosuli po mojim bedrima i tvojim dojkama.
Ti si najbeskonačnije, najubitačnije nebo kraj mog rumenog uha.
Najbesramnija devojka koju sam sreo među ženama.
Najstidljivija žena koju sam sreo među devojkama. (M. Antic)
| |
| | | jutarnja izmaglica Administrator
Seks : Datum rođenja : 03.02.1956 Datum upisa : 29.11.2010 Godina : 68 Lokacija : Beograd moj rodni grad Raspoloženje : smeh kao lek Komentari : Život je lep!!!
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sre Mar 09 2011, 11:30 | |
| AUTOBIOGRAFIJA
U obicnom sam sebe uhvatio, pa nikad nisam to sakrivao, bar sam posteno kiriju platio, na ovom svetu sto sam ziveo.
Mozda sam nekome jad iscelio, i nekom u zenice sjaj namamio, i u komsiluk zvezde doselio, u prozor svitanja uramio.
Ako mi zivot krila skrati, i sneg u oku pocne da veje, znam , bar se necu pokajati sto sam umeo da se smejem.
Miroslav Antic
| |
| | | jutarnja izmaglica Administrator
Seks : Datum rođenja : 03.02.1956 Datum upisa : 29.11.2010 Godina : 68 Lokacija : Beograd moj rodni grad Raspoloženje : smeh kao lek Komentari : Život je lep!!!
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sre Mar 09 2011, 11:32 | |
| Mama mi kaze:"Luckasto moje, sta se to zbiva u tvojoj glavi? U njoj decaci, kazem, postoje. Decaci crni, smedji i plavi.."
"Ако у месари у излогу висе шунке, што на факултету не висе професори?"
Mika Antic - nit izmedju djetinjstva i mladosti...
"Sad sve mogu, sad sve umem, ali sta mi sve to vredi kad sam sebe ne razumem..."
NOCAČ
Oduvek sam se divio onima koji umeju da nacrtaju dugacko, siroko i visoko.
Oni su sigurno shvatili dokle se prostire beskraj, kad im je tako lako da ga vide i izmere.
Oduvek sam se cudio onima koji razumeju znake u kalendarima, datume, mesece, stoleca, ili stanu pred sat i procitaju vecnost.
To mora biti suluda i neobicna hrabrost usuditi se komadati i usitnjavati vreme.
Kameni mir daljine sav je presvucen mojom kozom.
Sklapam oci i osecam: sve ono sto sam bio, i ono sto sam sada, jos uvek nisam ja.To je tek priprema za mene
Koliko znam da pitam, toliko znanja mi pripada.
II
Mene je neko od malena zatvorio u prolazno i zakljucao za mnom kapiju beskonacnog.
Dresairan da mislis zajedno. Zato i ne volim zakletve. I zajedno da pevas. Zato i ne volim horove. I zajednicki da tugujes. Zato i ne volim sahrane.
Jedino si sam kad ostaris.
Bas zbog te samoce u starosti, koja se dogadja naprasno tamo gde prestaje detinjstvo, hvatao me je strah. I vecito sam sumnjao u to su me ucili.
Ucitelj obicno kaze: "Ako zelis da saznas, pogasi sve svoje svetlosti i uputi se za mnom."
Te, petnaeste godine, osamdeset i treceg dana,dogodilo se nesto sto mi je dalo znak da podjem sam sa sobom. Prohodao sam na rukama.
III
Rodjen sam u ravnici. To je zemlja bez odjeka.Tu nista ne vraca dozive. Popiju ih daljine.
Jata lete u mestu, i mogu se uzabrati. Sve se priginje zemlji. Sve je nadohvat ruke.
Tu se prostori mere svitanjima i sumracima, a vreme duzinama senki. Mlecni put je do kolena, kao prosuta slama. Ne moras da se penjes: zvezde rastu u zbunju. Samo se uputis ravno,pa vrezama od zlata i posle desetak koraka vec hodas po nebesima.
Zar sve to ne lici na slobodu?
Navodi od Mike Antića..
| |
| | | jutarnja izmaglica Administrator
Seks : Datum rođenja : 03.02.1956 Datum upisa : 29.11.2010 Godina : 68 Lokacija : Beograd moj rodni grad Raspoloženje : smeh kao lek Komentari : Život je lep!!!
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sre Mar 09 2011, 11:46 | |
| | |
| | | jutarnja izmaglica Administrator
Seks : Datum rođenja : 03.02.1956 Datum upisa : 29.11.2010 Godina : 68 Lokacija : Beograd moj rodni grad Raspoloženje : smeh kao lek Komentari : Život je lep!!!
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sre Mar 09 2011, 11:52 | |
| | |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Čet Maj 19 2011, 01:11 | |
| Čarolija
nekom zabranjuju zvezde. nekome krila. i laste
ja ne zabranjujem ništa. sme se sve što se ne sme. samo jedno te molim: pokušaj da ne rasteš ni mrvu svima za inat, do kraja ove pesme. u toj se pesmi živi slobodno, lepo i ludo.
možes da izmišljaš. maštaš, da radiš sve naopako. u njoj i najveće čudo prestaje da bude čudo, jer sve sto poželiš kad zažmuriš - ostaje zauvek tako.
isturi hrabro i divno prkose detinjaste i laži i sebe samog. sme se sve što se ne sme.
i sme se više od svega!
jedini: nemoj da rasteš za inat i tebi i meni do kraja ove pesme.
i svaki put kad te slome, pa moraš nov san da stvaraš, ne sanjaj ga u mraku dotrči bliže zori. na pragu ove pesme tako se divno bori i kad namigneš samo i osmehneš se polako
izbroj u sebi do deset i to u večnost pretvori. i sve što žmureći smisliš ostaće zauvek tako. |
| | | jutarnja izmaglica Administrator
Seks : Datum rođenja : 03.02.1956 Datum upisa : 29.11.2010 Godina : 68 Lokacija : Beograd moj rodni grad Raspoloženje : smeh kao lek Komentari : Život je lep!!!
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Pon Maj 23 2011, 00:05 | |
| Ponekad mi se učini da mi beže pod nogama putevi i daljine. I kadgod mi se dogodi da dospem u daleko, i stanem nasred njega i mislim: konačno, evo me; ako podignem oči, vidim da svako najdalje ima svoje još dalje. Možda je to i sreća. Možda imam u sebi nešto duže od krajeva. Možda imam u sebi toliko mnogo sveta, da se nikada, nigde, neće moći završiti. Nije reš o životu, nego o njegovom dejstvu. Jer neke stvari se ne mogu saznati samo očima. Postoje u meni mnoga, neverovatna čula. Čula vode i vazduha, metala, ikre, semenja,… Oni koji me sreću, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda. Od koje sam ja vrste? Znam jednu novu igru. Zaustavim se naprasno i ne mičem se satima. Pravim se kao da razmišljam i da u sebi rastem. Činim to dosta uverljivo. Dok imitiram drveće, neko sa strane, neupućen, stvarno bi pomislio da sam pustio korenje. Razlistavam se sluhom. Zagrljajima. Disanjem. Čak se i ptice prevare, pa mi slete u kosu i gnezde mi se na ramenu. Pravim se da sam trom sanjar. Nespretan penjač. Spor saputnik. Pravim se da mi je teško da se savijam preko belih oštrica realnog. Pravim se da mi nedostaje hitrina iznenadnog skraćivanja u tačku i produžetka u nedogled… Ja ne upoznajem svet, već ga samo prepoznajem. Ne idem da ga otkrivam, nego da ga se prisetim, kao nekakve svoje daleke uspomene. Jer mnogo puta sam bio gde nisam jos koračao. I mnogo puta sam živeo u onom što još ne poznajem. I mnogo puta sam grlio to što će tek biti oblici. Zato izgledam izgubljen i neprestano se osvrćem. A u sebi se smeškam. Jer, ako niste znali, svet je čudesna igračka. Može li se izgubiti neko u nekakvom vremenu i nekakvom prostoru, ako u sebi nosi sva vremena i prostore?… Smeta mi krov da sanjam. Smeta mi nebo da verujem…
Miroslav Mika Antić
| |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Uto Maj 24 2011, 01:55 | |
| Čarobna pesma
Vidim te vec, istina-kao u nekoj srebrnoj magli, ali divno te vidim: na nogama ti cizme od sedam milja, u ruci Aladinova lampa, putujes na onom cudotvornom tepihu iz 1001 noci, preleces planine i mora i dizes se visoko prema zvezdama.
Mozda ti i ne slutis koliko volim tvoju trsavu glavu, detinju glavu koja mirise na sapun i penusavi aprilski vetar,
Glavu u kojoj stanuju samo boje visoke, ogromne, nedostizne,
glavu koja ce shvatiti bezmerja i razdaljine svetlosnih godina, nerazumljive cifre i geometrijske krivulje i hrabrost svemirskih brodova sto ce krenuti sutra na nova nepoznata sunca.
Ja sam svoja putovanja protutnjao pod celom i tu su stali prostori o kojima i ne sanjas.
Cetiri ulice tamo i tri ulice ovamo, tako sam jednom leteo cak do Kumove slame.
Dve,tri,pet casa vina u restoranu kraj reke, tako sam beskrajno lebdeo kroz udaljena sazvezdja.
I jedan obican osmeh, i jedno jesenje vece, tako sam trazio nove zlatogrive komete.
Tako sam sebi nasao i jednu tihu mudrost od koje rastu krila.
Zato i hocu samo da te zamolim: preleti beskonacnost i pobedi vreme i mastu, ali nikad ne zaboravi kako se koraca po zemlji.
Dodirni rukama prasinu dalekih dvojnih zvezda, nek ti se damari usklade sa ritmovima pulsara, al nikada ne zaboravi kako se koraca po zemlji.
Jer ljudska srca zasadjena su nisko kao kupine tu, gde su svici crveni dzinovi naseg malenog kosmosa, tu gde smo sebi nacinili milimetarske beskonacnosti, a ipak dovoljno glomazne da se u njima izgubimo: ja daleko od tebe kao Alfa Kentaura, ti daleko od mene kao belo zrnevlje Vlasica.
Pronadji nove svetove i izatkaj im nebo. I podari im vazduh da disu i da ozive.
Ali nikad ne zaboravi kako se koraca po zemlji. Samo tako se mozemo jedan drugom pribliziti.
Cetiri ulice tamo i tri ulice ovamo, moja i tvoja casa piva u restoranu kraj reke, i moje iskrene oci i tvoje iskrene oci u jedno jesenje vece detinjasto i roditeljsko,
-to je ono prostranstvo koje hocu da pomirim izmedju moje i tvoje zvezde. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Uto Maj 24 2011, 01:58 | |
| Kad sam bio garav
U ona davna i daleka vremena, kad sam bio dečak, imao sam u osnovnoj školi druga Mileta Petrovića, malog buljookog Ciganina, koga su zvali Mile Glupavi, ili kako se to na ciganskom kaže: Mile Dileja. Mnogi Cigani zovu se Nikolići, Petrovići ili Jovanovići, mnogi se i danas zovu Mile, ali onaj moj drug, onakav Mile Dileja, bio je ipak, i ostao, nešto drukčije od svih ostalih.
Ubili su ga fašisti 1942. godine u drugom svetskom ratu. Sahranjen je negdje ka selu Jabuci, kod Pančeva, u veliku zajedničku grobnicu bezimenih žrtava. Dve humke u ravnici, na dnu negdašnjeg Panonskog mora, liče na dva ostrva koje zapljuskuje veliko nisko nebo južnog Banata. Ponekad tamo odem, zapalim sveću i plačem. A meni se još i sad učini da Mileta ponekad sretnem. U gradskoj vrevi. U metežu autobuskih stanica ili aerodroma. Na obalama reka kraj kojih me nose brodovi. Na pustim poljanama u predvečerja, kad provirim kroz okno voza. Kroz vazduh, blag i pepeljast kao svila, ide čerga. A za njom, na pedeset koraka, providan kao staklo: Mile. Kad voze zađe za okuku, a on, kao da nadrasta krošnje, rasplinjuje se i pretvara u veliki beli oblak. I tako usamljen, dugo još lebdi na južnom nebu.
Iako najmanji u razredu, Mile je uvek sedeo u poslednjoj klupi kao da nekom smeta, kao da je nešto drugo nego ostala deca. Tukli su ga svi redom, bez razloga, prosto zato što je Ciganin. Kad god neko nešto ukrade, Mile je dobijao batine ni kriv ni dužan. A vladalo je verovanje da je urokljiv, zbog zrikavih očiju, i da se noću druži s đavolima.
Jednog dana, kad je sve to prevršilo meru, premestio sam Mileta kod sebe u prvu klupu i potukao se zbog njega do krvi. Proglasio sam ga za svog druga. Pravio sam se da sam i ja razrok kad smo plašili drugu decu. Naučio me je ciganski, pa smo nas dvojica govorili nešto što niko ne razume, i bili važni i tajanstveni.
Bio sam dosta nežan dečak, plavokos i kukavica, ali odjednom se u meni probudio neki vrag i ja sam tukao sve redom, čak i one najjače. Danima sam dolazio kući raskrvavljen i pocepan. Šutirali su mi torbu po blatu. Napadala su me ponekad i petorica. Ali izdržao sam.
Mile me je obožavao. Počeo je da krade zbog mene gumice, boljice, užine, olovke… i donosio mi sa nekom čudnom psećom vernošću. Imao sam zbog toga mnogo neprilika, jer morao sam sve te stvari posle krišom da vraćam, da ga ne uvredim. A vraćati je ponekad mnogo teže nego krasti. Mile Dileja je bio najveći pesnik koga sam poznavao u detinjstvu. Izmišljao je za mene ciganske pesme na već poznate melodije, prerađivao one stare koje je slušao od mame i bake, i dugo smo, danima, pamtim to kao iz neke čudne magle, dugo smo govorili o neobičnim svetovima bilja i životinja, o zlom duhu Čohana što jede decu, o snovima i kletvama, o čergama i skitnjama, i gorko, i šeretski, i tužno, i bezobrazno. Jednog dana rekao mi je svoju tajnu: loš đak je zato što ne može da misli, a da ne peva. Kad bi mogao, rekao je, da otpeva sve svoje lekcije, i zemljopis, i poznavanje prirode, i tablicu množenja, ali da sve to izvrne kako se njemu čini da je lepše, bio bi najbolji đak u razredu.
Onda je došao rat. Došlo je strašno Čohano, koga se plaše i deca i odrasli Cigani. Probajte ako ne verujete: to je nešto u krvi. Čudno. Idite u neku cigansku kuću i, kad dete u kolevci plače, dete koje još ne zna ni da govori, plašite ga đavolom, vilenjacima, vešticama, plašite ga babarogom, čime god hoćete – vrištaće i dalje. Ali ako mu kažete, gledajući ga u oči: mir, ide Čohano – dete će okrenuti glavu, naježiti se i zaspati.
U kućama Garavog sokaka tih prvih ratnih noći stalno su gorele sveće. Kažu da se Čohano boji svetlosti, jer je duh mraka i smrti. «Čohano jede sveće», govorili su. «Palite zato jednu na drugu da se produži svetlost». Moj Mile je morao da nosi na ruci žutu traku. Tako su okupatori odredili. Žuta traka je značila da on nije čovek, nego Ciganin, i da svako može da ga ubije kad hoće.
Bio je nasmrt preplašen. Vodio sam ga kući iz škole, uzimao od njega traku i stavljao na svoj rukav. Dogodilo se da smo jednom, vraćajući se tako, sreli nemačkog vojnika. Jednog od ovih naših, domaćih, regrutovanih u diviziju «Princ Eugen». Bio je u šlemu, pod oružjem, a jedva šest ili sedam godina stariji od nas dvojice. Imao je dva plava oka, okruglo rumeno lice, u prvi mah činilo mi se čak dobroćudno. Uperio mi je pušku u grudi. U vilici mu se caklio zlatan zub. «Čega se to vas dvojica igrate?» «Ničega», rekao sam. «On se boji, a ja mu čuvam strah». «A šta je on tebi, kad mu čuvaš strah?» «Brat», rekao sam. I dalje se smeškao. Isukao je bajonet i stavio mi vrh u nozdrvu. Digao ga je tek toliko, koliko mogu da se uspnem na prste. «A koga se to bojiš?», upitao je Mileta. Mile je ćutao i gledao u zemlju. «Boji se da ga ne ubijete, gospodine vojniče», kazao sam dižući se i dalje na prste kao da ću poleteti. Osetio sam da mi nozdrva polako puca i krvari. «A ti se ne bojiš?» «Svako ko je mali mora da ima starijega brata koji će ga čuvati», rekao sam. «A gdje je tvoj stariji brat?» «Nemam ga, gospodine vojniče», kazao sam. «Zato se i ja bojim kad sam sam. Ali pred ovim dečakom ne smem».
Ne prestajući da se smeška, vojnik me je poveo ulicom. Išao sam tako na prstima, sa bajonetom u pokidanoj nozdrvi i ljudi su nam se sklanjali s puta. Vojnika je sve to veoma zabavljalo. Očekivao je, valjda, da ću zaplakati. A ja, od silnog straha i bola, ništa drugo nisam umeo da mislim, nego sam stalno ponavljao u sebi: nemoj se saplesti, ostaćeš bez nosa.
Mileta su jedne noći odveli s grupom Cigana i streljali. Ja sam ostao živ. I kad god vidim nekog Ciganina da mu treba pomoć, stanem uz njega da mu sačuvam strah.
Jedno vreme odlazio sam u kafane gde sviraju najbolje ciganske družine. Oni to zovu: muzička kapela. Družim se s njima i plačem. Teram ih da mi sviraju Miletove pesme. Oni kažu da to ne postoji. Da reči tako ne idu. A ja znam da idu baš tako, i još ponešto izmišljam i sad već, polako, neki dobri orkestri kao što je Tugomirov ili Janike Balaža, Žarkova banda, Džanetova ili Miloša Nikolića iz Deronja, pevaju te pesme. «Iz poštovanja», kaže mi basista Steva iz Silbaša. «Žao nam kad plačete. Ako ne postoje pesme, izmislićemo ih za vas».
I ja, evo, već godinama lutam i izmišljam pesme Roma. Romi – to je isto što i Cigani, samo što na ciganskom Romalen znači i: ljudi. I uvek se piše velikim slovom.
A Mile Dileja?
Ja u boga ne verujem. Ni u strašno Čohano. Ali ako ga negde ima, onda ga molim da tamo, u onom svetu mraka, korenja i tišine, kupi mom Miletu Dileji plišan šešir. Uvek ga je tako mnogo želeo. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sre Maj 25 2011, 20:57 | |
| Horoskop
Svemu će probati da te iz knjiga nauče. Možeš naučiti da izgovaraš laž kao istinu. Da izražavaš kako to dolikuje, ili da imitiraš žalost i sreću.
Da budeš privržen, ili na izgled privržen. Da budeš hrabar, ili na izgled hrabar. Da budeš iskreno ili pritvorno zadovoljan malim.
Da sebe ceniš toliko koliko se žrtvuješ. Da imaš sažaljenja, ili da nemaš milosti. Naučiće te da budes čak i pomalo darovit, tek da bi kunjajući proživeo svoj vek.
Sve se, sine moj, može naučiti iz knjiga, osim četiri stvari. Osim vrline nadanja, veštine verovanja, vizionarstva budućnosti i umetnosti strpljenja. |
| | | vanja vaa Domacin
Seks : Datum upisa : 13.01.2011 Lokacija : tu negde Raspoloženje : super Komentari : Ja sam nestvarna u tvojoj ruci crni til, srce ti otkinem pa te odbacim samnom ti je takav dil.
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sub Maj 28 2011, 12:23 | |
| Kroj
Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe skidati. Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove detinje duše. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.
Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati moju kožu s tvojom. Ne znam da li me shvataš: to nije prožimanje. To je umivanje tobom.
Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje maštom.
Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće. | |
| | | vanja vaa Domacin
Seks : Datum upisa : 13.01.2011 Lokacija : tu negde Raspoloženje : super Komentari : Ja sam nestvarna u tvojoj ruci crni til, srce ti otkinem pa te odbacim samnom ti je takav dil.
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sub Maj 28 2011, 12:24 | |
| O cemu pricamo dok lutamo u predvecerje gradom? U stvari:mi samo cutimo...cutimo i gledamo se kradom. U stvari:mi se u sebi pitamo nesto sto nikom nije jasno. I sanjamo. I skitamo...skitamo i katkad smrknemo glasno. Al kad se nebo skoro vec smraci i od svetiljke dan pozuti, odjednom znamo sve sta znaci to sto se ovako cuti. U stvari: mi to u sebi slutimo reci narasle u bezmerje. Pa nam je dosta i da cutimo i lutamo kroz predvecerje. | |
| | | vanja vaa Domacin
Seks : Datum upisa : 13.01.2011 Lokacija : tu negde Raspoloženje : super Komentari : Ja sam nestvarna u tvojoj ruci crni til, srce ti otkinem pa te odbacim samnom ti je takav dil.
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sub Maj 28 2011, 12:25 | |
| Usunjam se u tvoj jastuk
Usunjam se u tvoj jastuk kao tisina perja, kao trsave siske veceri mirisave od lisca, od mesecine na pescanim obalama, od uvele svezine oktobra, - bas tako se usunjam i slusam, slusam sta sanjas.
Nikome necu kazati. Ali hocu da znas: cuo sam, cuo sam sve sto sanjas, jer drugo nista i ne znam samo se u snove razumem, kao sto se kauboji razumeju u laso, kao sto se tvoj tata razume u politiku, kao sto se najveći fudbaler razume u svoju veliku utakmicu, - tako se i ja samo u snove razumem.
U snove zbog kojih, kad se probudimo, gledamo nekud visoko, visoko, i rastemo, rastemo, produzujemo se kroz rukave i nogavice, rastemo, produzujemo se kroz oci i srce kao putevi, kao pruge, kao nevidljive sare pticjeg leta, daleko, daleko, bez Aladinovih lampi, bez cizama od sedam milja, osamuceni od bajke koja se zove detinjstvo.
Usunjam se u tvoj jastuk da ne znas, usunjam se kao umor od jurnjave po sumracima, pokrivam te celu noc, a pre no sto se probudis ostavim ti na rukama toplim od sna, na trepavicama i rumenim obrazima mali smotuljak jutra, jer drugo nista i ne znam, samo se u jutro razumem i raznosim ga kao mlekarice mleko, kao pekari kifle, kao postari pisma velikom belom kocijom koja necu da ti kazem kako se zove, ali sam ces se setiti.
| |
| | | vanja vaa Domacin
Seks : Datum upisa : 13.01.2011 Lokacija : tu negde Raspoloženje : super Komentari : Ja sam nestvarna u tvojoj ruci crni til, srce ti otkinem pa te odbacim samnom ti je takav dil.
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sub Maj 28 2011, 12:25 | |
| ..Kada mi nedostajes
Mislim tudje misli Kradem svoje vreme Provlacim ga Izmedju oblaka, snova, Daljine i snega... Kada pozelim Da ti nedostajem Odsanjam pesmu Zatvorim oci I na kaldrmi zamislim Cvet beli. Kada te nema Jer tako hocu Zaledim osmeh U sebi kazem ime Udahnem duboko I pomislim Tako mi nedostajes... | |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sub Maj 28 2011, 12:34 | |
| Mali kameni nokturno
Nikad te niko neće ovako tesno grliti uznemirenu i belu.
Ja sam mornar bez kompasa kome uvek polude lađe.
Nikad ti niko neće ovako u krvotok uliti poslednju nežnost celu, ni uspeti u tebi toliko tuge da nađe.
Nikada više nećeš ovako divno truliti u običnom hotelu, a ne želeti ipak odavde da izađeš.
Ti si najukusnija krv sveta koju sam upio hlebom mog mrkog trbuha.
Ti si so sa oteklih usana koje smo oljuštili očnjacima i prosuli po mojim bedrima i tvojim dojkama.
Ti si najbeskonačnije, najubitačnije nebo kraj mog rumenog uha.
Najbesramnija devojka koju sam sreo među ženama.
Najstidljivija žena koju sam sreo među devojkama.
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Sub Maj 28 2011, 12:35 | |
| Drhtava pesma
Osećam: nešto u meni raste pomalo bolno - pomalo belo, kao da nekakve zbunjene laste lete kroz moju glavu i telo. Vrte se. Prestižu. Nešto traže. Od njih se na usni dah užari. Ja ne znam šta ću, a mama kaže: još si ti balava za takve stvari.
Osećam: nešto u meni prska kao kad pupoljak zenice širi. Zašumi nekakva zlatna trska i neće pod čelom da se smiri. Tu oblog ne pomaže. Duša se kikoće i krvari. Nešto me muči, a mama kaže: još si ti balava za takve stvari.
Onda me zakiti prezrelo leto: dva grozda - kao dve tople tačke. Sve mi u rebrima razapeto. Sve okrenuto naglavačke. A sve je ipak luđe i draže. Srce bi prostranstva da ozari. Plačem od sreće, a mama kaže: još si ti balava za takve stvari.
Prirodo, čuj me: laganja nema! Ti bujaj - ja ću od tebe više! I neka široko u nama dvema ogroman ružičast vetar diše. I luduj, prirodo! Zri naopako! Samo mi nemir ne pokvari. Volim te što si zaista tako k'o i ja balava za divne stvari.
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Ned Maj 29 2011, 19:14 | |
| Niz raskršća koja se razilaze
Opraštamo se, opraštamo se i strašno dugim nogama odlazimo u svet.
Ti u svoju mladost onuda iza fabrika, iza pristaništa i mosta, niz raskršća koja se razilaze kao posvađani ljudi.
Ja u svoju mladost onuda uz prugu, gde trava ima ukus vode, peska i sunca.
Nikad više nećemo sedeti u istoj klupi ni jedno od drugog prepisivati zadatke, ni deliti užinu na odmoru. Nikada se više neću smejati tvojim olinjalim lutkama ni ti mom neukroćenom žvrku na temenu za koji su me večito čupkali oni što sede iza nas. Nije ovo više završena samo jedna školska godina. Kažu: gotovo je detinjstvo. Jedno veliko detinjstvo danas je gotovo.
Kažu, i svi su zajedno radosni i kotrljaju se niz stepenice kao šaka prosutih klikera, i svi su smešni od zadovoljstva kao plastelinske figure, i svi su šareni i čudni kao grad za vreme velikih praznika.
Samo ja znam: nikada više, nikada više, nećemo se uhvatiti za ruke ni hodati od ugla do ugla i pokušavati uzalud da se setimo dok ćutimo nečega vrlo važnog, nečega toliko ogromno važnog čega se razdvojeni nikada više nećemo moći setiti. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Pon Maj 30 2011, 08:31 | |
| Senka
Zbog svega što smo najlepše hteli hoću uz mene noćas da kreneš. Ma bili svetovi crni, il beli, ma bili putevi hladni, il vreli, nemoj da žališ ako sveneš.
Hoću da držiš moju ruku, da se ne bojiš vetra i mraka, uspavana i kad kiše tuku, jednako krhka, jednako jaka.
Hoću uz mene da se sviješ, korake moje da uhvatiš, pa sa mnom bol i smeh da piješ i da ne želiš da se vratiš.
Da sa mnom ispod crnog neba pronađeš hleba komadić beli, pronadješ sunca komadić vreli, pronađeš života komadić zreli. Il crkneš, ako crći treba
zbog svega što smo najlepše hteli. |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Čet Jul 14 2011, 23:00 | |
| [You must be registered and logged in to see this image.]MIROSLAV ANTIĆ O SEBI: "Rođen sam 1932. godine u severnom Banatu, u selu Mokrinu, gde sam išao i u osnovnu školu. U gimnaziju sam išao u Kikindi i Pančevu, a studirao u Beogradu. Živim u Novom Sadu. To je čista moja biografija. U stvari, ja svima kažem da pravu biografiju, onakvu kakvu bih želeo, još nemam, i pored toliko knjiga koje sam napisao, slika koje sam izlagao, filmova koje sam snimio, dramskih tekstova, reportaža u novinama... Svakog jutra poželim da počnem jednu odličnu biografiju, koja bi poslužila, ako nikome drugom, bar đacima u školi, jer oni, nažalost, moraju da uče i život pisca. Ja bih bio najgori đak, jer ni svoj život nisam naučio. A radio sam svašta. Bio zidarski pomoćnik, fizički radnik u pivari, kubikaš na pristaništu, mornar, pozorišni reditelj, bavio se vodovodom i kanalizacijom, radio kompresorima, obrađivao drvo, umem da napravim krov, glumio u jednom lutkarskom pozorištu, čak i pravio lutke, vodio televizijske emisije, bio konferansije... Imam i neke nagrade i priznanja. Dve "Nevenove". Jednu za životno delo u poeziji za decu. Goranovu nagradu. Nagradu Sterijinog pozorišta. Zlatnu arenu za filmski scenario. Nagradu oslobođenja Vojvodine. Sedmojulsku nagradu Srbije. Nosilac sam ordena zasluga za narod. Neko bi od svega toga mogao da napise bezbroj stranica. Recimo: uređivao list "Ritam" ili uređivao Zmajev "Neven"... Najviše bih voleo da sami izmislite moju biografiju. Onda ću imati mnogo raznih života i biti najživlji među živima. Ostalo, što nije za najavu pisca, nego za šaputanje, rekao sam u pesmi "In memoriam". I u svim ostalim svojim pesmama." izvor:miroslavantic.blogspot | |
| | | Sunshine vrag na forumu
Seks : Datum upisa : 11.07.2011 Lokacija : Na suncanoj strani ulice Raspoloženje : Pretezno sincano
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Čet Jul 14 2011, 23:16 | |
| kada bi prostori ovako umeli da vole - kao ja, vec bi postali beskonacnost
kad bi vreme ovako umelo da voli - kao ja vec bi se pretvorilo u vecnost
kad bi zemlja ovako umela da voli - kao ja, vec bi odavno bila zvezda
(tako zamisljam nebo) m.antic | |
| | | Sunshine vrag na forumu
Seks : Datum upisa : 11.07.2011 Lokacija : Na suncanoj strani ulice Raspoloženje : Pretezno sincano
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić Čet Jul 14 2011, 23:17 | |
| Re: Miroslav-Mika Antic - poezija za sva vremena mi smo se suvise sretali na raskrscima neznanim mada smo razlicitim putevima koracali tinjalo nebo vecernje u siprazima zvezdanim i uvek oblaci zdralova sa prolecem se vracali
mi smo se suvise sretali a reci rekli nismo i u leta kovrdzava sa preplanulim licima pod kapom zelenih dudova za casak zastali smo pa onda prosli, odlutali svako za svojim vidicima
u novembru su oblaci kao buktinje rudely i vetar kisama umio sivo popodne ogolelo a putevi se duzili i raskrsca se zudela za nesto kratko u susretu sto se toliko volelo
u zime snezne, pobelele k'o tvoji isprani dlanovi dugo si, dugo cekala pod jablanom, na smetu i vrat mi goli uvila maramom svojom lanenom da sivookom putniku ne bude zima u svetu
pa ipak, ti su susreti tek kratka radovanja jer znam: na nekom raskrscu necu te videti vise pruzices nekome dlanove, prestace putovanja i pod krov neki svratices da se sklonis od kise
spusticu tvoju maramu usput kraj putokaza i sa vetrom - drugarom otici nabranih vedja jer meni zivot prestaje ako sidjem sa staza i pred necijim vratima skinem torbu sa ledja | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Miroslav Mika Antić | |
| |
| | | | Miroslav Mika Antić | |
|
Similar topics | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Zadnje teme | » Михаило Микан ПеровићPet Okt 26 2018, 00:24 od jutarnja izmaglica» Ćaskanje u kafeu uz kaficu,čaj...Dobro jutro,dan,večePon Okt 08 2018, 01:14 od jutarnja izmaglica» Saveti,upozorenja....Čet Okt 04 2018, 00:18 od jutarnja izmaglica» ili-iliSre Okt 05 2016, 21:02 od jutarnja izmaglica» Ko je trenutno na forumuSre Okt 05 2016, 20:58 od jutarnja izmaglica» Sledeci post će napisati???Sre Okt 05 2016, 20:57 od jutarnja izmaglica» Sta vam je danas ulepsalo dan???Sub Sep 03 2016, 10:19 od crni labud » Šta radite sada dok kuckate ...Sub Sep 03 2016, 10:14 od crni labud » Sta ili ko vas je danas izbacio iz ravnoteze????Sub Sep 03 2016, 10:11 od crni labud » Kakvo je vreme danas kod vas????Sub Sep 03 2016, 10:10 od crni labud » Mesta koja me opuštajuSub Sep 03 2016, 07:24 od mackica » Danas želim.....Sub Sep 03 2016, 07:21 od mackica » Najlepši stihovi o ljubavi Sre Mar 23 2016, 08:23 od milanstzigic » Rekli su o ljubavi....Čet Jan 21 2016, 00:54 od jutarnja izmaglica» Zavrsava se na NOPet Nov 20 2015, 11:45 od Vitez |
Ko je trenutno na forumu | Imamo 7 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 7 Gosta
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 40 dana Ned Dec 11 2011, 01:54
|
Poslanici naj aktivniji meseca | |
|