MOSTOVI ROMANTIKE...

Veciti simboli Romantike, mogu nas zbliziti, s njih se pod mesecinom u vodi ogledati...
Njima premostimo daljine Srca...

Ivo Andric

Od svega sto covek u zivotnom nagonu podize i gradi, nista nije
u mojim ocima bolje i vrednije od mostova. Oni su vazniji od kuca,
svetiji, opstiji od hramova. Svaciji i prema svakom jednaki, korisni,
podignuti uvek smisleno, na mestu na kome se ukrstava najveci broj
ljudskih potreba, istrajniji su od drugih gradjevina i ne sluze
nicem sto je tajno i zlo.

Veliki kameni mostovi, svedoci iscezlih epoha kad se drugacije
zivelo, mislilo i gradilo, sivi ili zarudeli od vetra i kise, cesto
okrzani na ostro rezanim coskovima, a u njihovim sastavcima i
neprimetnim pukotinama raste tanka trava ili se gnezde ptice. Tanki
zelezni mostovi, zategnuti od jedne obale do druge kao zica, sto
drhte iz-vuce od svakog voza koji projuri; oni kao da jos cekaju
svoj poslednji oblik i svoje savrsenstvo, a lepota njihovih linije
otkrice se potpuno ocima nasih unuka. Drveni mostovi na ulasku u
bosanske varosice cije izglodane grede poigravaju i zvece pod kopitama
seoskih konja kao dascice ksilofona. I najposle, oni sasvim mali
mostici u planinama, u stvari jedno jedino ovece drvo ili dva brvna
prikovana jedno uz drugo, prebaceni preko nekog gorskog potoka koji
bi bez njih bio neprelazan. Po dva puta u godini gorska bujica odnosi,
kad nadodje, ta brvna, a seljaci, slepo uporni kao mravi, seku, tesu
i postavljaju nova. Zato se uz planinske potoke, u zatokama medju
stenama. cesto vide ti bivsi mostovi, leze i trunu kao i ostalo
drvo naplavljeno tu slucajem, ali ta zatesana brvna, osudjena na
oganj ili truljenje, izdvajaju se od ostalog nanosa i podsecaju jos
uvek na cilj kome su sluzila.

Svi su oni u sustini jedno i podjednako vredni nase paznje, jer
pokazuju mesto na kome je covek naisao na zapreku i nije zastao pred
njom, nego je savladao i premostio kako je mogao, prema svom shvatanju,
ukusu, i prilikama kojima je bio okruzen.

Tako, svuda u svetu, gde god se moja misao krene ili stane, nailazi
na verne i cutljive mostove, kao na vecitu i vecno nezasicenu ljudsku
zelju da se poveze, izmiri i spoji sve sto iskrsne pred nasim duhom,
ocima i nogama, da ne bude deljenja, protivnosti ni rastanka.

Tako isto u snovima i proizvoljnoj igri maste. Slusajuci najgorcu
i najlepsu muziku koju sam ikada cuo, odjednom mi se ukaza kameni
most, presecen po polovini, a izlomljene strane preokrenutog kuka
bolno teze jedna ka drugoj, i poslednjim naporom pokazuju jedinu
mogucu liniju luka koji je nestao. To je vernost i uzvisena
nepomirljivost lepote, koja pored sebe dopusta jednu liniju
mogucnosti: nepostojanje.

Naposletku, sve cim se ovaj nas zivot kazuje - misli, napori,
pogledi, osmesi, reci, uzdasi - sve to tezi ka drugoj obali, kojoj
se upravlja kao cilju, i na svakoj tek dobiva svoj pravi smisao.
Sve to ima nesto da savlada i premosti: nered, smrt ili nesmisao.
Jer, sve je prelaz, most ciji se krajevi gube u beskonacnosti, a
prema kom su svi zemni mostovi samo decje igracke, bledi simboli.
A SVA JE NASA NADA S ONE STRANE.
[You must be registered and logged in to see this image.]

[You must be registered and logged in to see this image.]
Kao fizičku nelagodnost negdje u sebi - crnu prugu koja s vremena na vrijeme, za sekundu - dvije presječe grudi na dvoje i zaboli silno - dječak je ponio sjećanje na to mjesto.

U jednom od takvih trenutaka, on je došao na misao da bi se oslobodio od nelagodnosti kad bi zbrisao onu skelu na dalekoj Drini, kod koje se bjeda i svaka nezgoda kupe i talože bez prestanka, time što bi premostio strme obale i zlu vodu među njima, sastavio dva kraja druma koji je tu prekinut i tako zauvjek i sigurno vezao Bosnu sa Istokom, mjesto svoga porjekla sa mjestima svoga života.
(Na Drini ćuprija)

Mlada supruga je sjela na fotelju jednog vrelog,
vlažnog dana, pijući
ledeni čaj u posjeti svojoj majci. Dok su pričale o
životu, o braku, o
odgovornostima u životu i obavezama zrelih ljudi,
majka je zamišljeno
prodrmala kockice leda u čaši i onda jasno i trezveno
pogledala svoju
kćerku.

''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok
su se listići čaja
polako smirivali na dnu šalice. "One će ti biti sve
važnije, kako budeš
postajala starija. Koliko god budeš voljela svog muža,
koliko god budeš
voljela svoju djecu, one će ti biti potrebne. Sjeti
se da povremeno odeš
negdje s njima, da radiš nešto s njima. I zapamti da
tvoje prijateljice
nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje
kćeri i ostali tvoji
rođaci. Bit će ti potrebne druge žene. Ženama su uvijek
potrebne druge žene."

"Kakav blesav savjet ", pomislila je mlada žena. "Zar
se nisam upravo
vjenčala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova?
Za ime Boga, ja
sam udana žena, odrasla.
Nisam neka mlada djevojka kojoj su potrebne
prijateljice! Moj muž i obitelj
koju ćemo mi stvoriti svakako će biti sve što mi je
potrebno da moj život
učinim smislenim.

Ali ona je poslušala svoju majku; nastavila je
održavati kontakt sa
svojim prijateljicama i tako sve više svake godine.
Kako su godine
prolazile jedna za drugom, ona je polako počela
shvaćati da je njezina mama,
ustvari, znala točno što je pričala. Kako vrijeme i
priroda stvaraju
promjene i misterije u životu svake žene, prijateljice
ostaju oslonac za
nju.

Nakon 40-ak godina življenja u ovom svijetu evo što je
naučila:

Vrijeme prolazi.

Život se događa.

Distanca razdvaja.

Djeca odrastaju.

Ljubav blijedi.

Srca se slamaju.

Karijere se završavaju.

Poslovi dođu i prođu.

Roditelji umiru.

Kolege zaborave usluge.

Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.

Ali, prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja
bile daleko od tebe.

Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti
tu kad je potrebna.

Kad budeš morala hodati tim usamljenim putem i kad
budeš morala hodati sama,
tvoje prijateljice će biti tu sa strane tog puta
navijajući za tebe,
moleći se za tebe, trudeći se za tebe, intervenirajući
u tvoje ime i čekajući te na kraju puta širom otvorenih ruku. Nekada
će one čak i
prekršiti pravila i hodati pored tebe. Ili će uletjeti
i iznijeti te s puta.
Moje prijateljice blagoslove moj život!

Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih bila ni ja. Kad smo
započele ovu avanturu
zvanu ženskost, nismo imale pojma o nevjerojatnim
radostima i tugama koje
su nas čekale. Niti smo znale koliko ćemo biti
potrebne jedna drugoj.

Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.

Naravno draga,hvala za ovaj prelep tekst thththkisses 1f251a5f hvla t
[You must be registered and logged in to see this image.]