Eterična ulja

Mravinac - origano (Origanum sp., Lamiaceae)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dugo je godina mravinac, odnosno origano (Origanum sp., Lamiaceae), bio tek začin u prehrani, točnije začin na pizzi i u umacima od rajčice. Povijest njegove upotrebe u kulinarstvu i fitoterapiji starija je čak i od ovog rimskog jela. Postoji preko 40 članova roda Origanum, a najpoznatiji su mažuran (Origanum majorana L.) te dvije vrste mravinca (Origanum vulgare L. i Origanum compactum L.). Mažuran se stoljećima koristi kao lijek za probavne tegobe te kao biljka koja djeluje smirujuće, dok su vrste mravinca O. compactum i O. vulgare bile lijek za probavne tegobe i urinarni sustav. Kao biljku tjedna odabrali smo upravo vrstu Origanum compactum. René-Maurice Gattefossé, otac moderne aromaterapije, uvudio je još prije stotinu godina kako je eterično ulje mravinca bogato klasom spojeva koji se zovu fenoli.
Sintetski fenol, danas tvar koja se smatra opasnom i čija je upotreba izbačena iz ozbiljnije medicine, bio je naširoko korišten u XIX stoljeću. Koristio se za dezinfekciju rana, pogotovo u to burno doba kada je gangrena bila proširen problem vojne medicine. Sintetski fenol je vrlo opasan i toksičan tvar, pa je redovno je izazivao i odumiranje tkiva na koje se nanosilo. No, malo ljudi zna da je upravo zahvaljujući fenolima izolirana prva DNA, postupak koji je temelj današnje molekularne biologije i istraživanja novih lijekova. Izolirao ju je švicarski znanstvenik Friedrich Miescher na sveučilištu u Tübingenu iz gnojnih rana pacijenata s gangrenom. Taj stari postupak izolacije DNA, uz neke modifikacije, zadržao se sve do današnjih dana.
René-Maurice Gattefossé bio je svjestan kako eterično ulje mravinca sadrži fenole i htio ga je koristiti u istu namjenu kao i sintetski fenol. Danas znamo da su dva glavna kemijska spoja u tom ulju karvakrol i timol. No, bio je iznenađen što su prirodni fenoli daleko manje škodljivi od sintetskog fenola, premda imaju antibakterijsko djelovanje slično fenolu. U svojim djelima "Propriétés bactéricides de quelques huiles essentielles" (Baktericidna svojstva nekoliko eteričnih ulja) i "Antiseptiques essentiels" (Esencijalni antiseptici) naglasio je upravo djelovanje eteričnih ulja s fenolima i njihovu upotrebu u raznim infektivnim bolestima. No, upravo u to doba pronađeni su prvi antibiotici, sulfonamidi (lijek Prontosil, 1935), pa je upotreba eteričnih ulja poput mravinca polako pala u zaborav. U ono vrijeme bio je nezgodan i način primjene tih ulja oralnim putem, jer farmaceutska tehnologija nije dosegnula razvoj oleokapsula, a manje se znalo i o drugim načinima formuliranja eteričnih ulja.
Kako je vrijeme antibiotika odmicalo, krajem dvadesetog stoljeća sve se više pojavljuje problem rezistencije (otpornosti) mikroorganizama. Vratila se ideja korištenja fenolnih ulja poput mravinca, jednog od omiljenih ulja svjetski priznatih aromaterapeuta poput Kurt Schnaubelta, Daniel Pénoëla i Dominique Baudouxa. Eterična ulja zadržavaju jaku antibakterijsku aktivnost čak i protiv tzv. multiplo rezistentnih mikroorganizama - onih otpornih na više antibiotika. Korištenjem moderne tehnologije, nastale su i kapsule prikladne za oralno uzimanje. Velika je prednost ulja mravinca što za razliku od antibiotika, djeluje i protiv patogenih gljivica, tako da se ne dešavaju disbalansi crijevne i urogenitalne flore čovjeka. Za mravinac kažemo da je najsvestranije od svih ulja u aromaterapiji, više od razvikanog čajevca ili lavande. Koristi se kod urinarnih bakterijskih infekcija, dišnih virusnih i bakterijskih infekcija, infekcija s Candidom, HPV i težih oblika herpes infekcija, infekcija uha grla i nosa, akutnih i kroničnih sinusitisa, Helicobacter pylori i drugih infekcija probavnog sustava... Mada lista izgleda duga, ona je posve logična i temeljena je na djelovanju spojeva protiv patogenih gljivica, bakterija i virusa.
Ipak, već smo pričali da je mravinac biljka za profesionalce. Eterično ulje je iritativno i treba znati dozu, način uzimanja i procijeniti treba li terapija ili ne. Puno puta nam se događalo da ljudi žele uzimati eterično ulje "na žličicu", što je opasno. Ono se mora uzimati isključivo u profesionalnim ljekovitim oblicima - oleokapsulama.
Izvor:
Eterična ulja

Origano-mravinac

Ulje origana - pomoć kod bakterija i gljivica

Origano ili mravinac je samonikla mediteranska biljka koja slovi kao jedna od najljekovitijih biljaka svijeta.
Osobito je cijenjeno njegovo ulje, koje se dobiva od divljih vrsta origana posebnim procesom destilacije da bi se sačuvala sva ljekovita svojstva.
Postoji preko 40 vrsta origana. U kulinarstvu najčešće koristimo Origanum Vulgare.
Međutim, najljekovitijom vrstom se smatra ulje Origanum Minutiflorum, koje sadrži i do 90% aktivnog ljekovitog sastojka karvakrola.
Stari Grci primjenjivali su ulje origana za liječenje rana, zmijskih ugriza i tegoba dišnih puteva.
U Srednjem vijeku postalo je popularno u Europi gdje se koristilo za liječenje infekcija.

Ljekovita svojstva ulja origana

Najvrednija ljekovita tvar u ulju origana je karvakrol - sastojak koji ima snažna antibakterijska svojstva.
Britanski znanstvenici u istraživanjima su potvrdili da je ulje origana učinkovito protiv 25 različitih bakterija.
Djelotvorno je protiv većine bakterija koje uzrokuju infekcije debelog crijeva i urinarnog trakta, tifusa, kolere, čireva i kožnih infekcija.
Osim što uništava bakterije, ulje origana ima snažno antivirusno djelovanje te učinkovito štiti od gripe, prehlade, vodenih kozica, zaušnjaka i ospica.
Činjenica je da može zaustaviti bolest već kad se simptomi pojave.

Uništava i tvrdokorne bakterije

Dokaza o ljekovitim svojstvima ulja origana sve je više. Između 52 testirane biljke, samo je ulje origana djelovalo na Candidu Albicans, E-coli, Salmonellu i Pseudomonas aeruginosa.
Pseudomonas je vrsta bakterije koju je posebno teško liječiti, jer su neki sojevi imuni na antibiotike.
Rast bakterija otpornih na antibiotike zabrinjava medicinske stručnjake. Mnoge bakterije već pokazuju otpornost i na vankomicin, posebice crijevne bakterije poput Enterokoka.
Vankomicin se smatra najjačim postojećim antibiotikom, koji se koristi samo u krajnjem slučaju.
Jedna doza vankomicina košta 16 dolara, a doza najčišćeg ulja origana – jedan dolar. Za razliku od vankomicina, bakterije ne mogu razviti imunitet na prirodne antibiotike poput ulja origana.

Agresivno napada gljivice

Ulje origana djeluje na mnoge vrste bakterija, virusa i gljivica koji mijenjaju oblike i otežavaju liječenje.
Agresivna antigljivična svojstva ulja origana sprečavaju tvrdokorne infekcije poput kandidijaze, gljivica na noktima i vlasištu te atletsko stopalo.
Kod kandidijaze ulje se pije, a kod gljivica na noktima može se primjenjivati lokalno.
U slučaju gljivica na vlasištu koje uzrokuju perut preporučuje se dodati par kapi ulja kod šamponiranja.

Potencijalno djelovanje protiv raka

Ulje origana moglo bi postati dio terapije za liječenje raka. Znanstvenici su testirali djelovanje karvakrola na stanice raka prostate.
Ispostavilo se da karvakrol izaziva stanje zvano "apoptoza" - samouništenje stanica raka.
Apoptoza je jedan od načina na koji se tijelo rješava nefunkcionalnih ili malignih stanica, poput onih koje se nalaze u tumorima.
Znanstvenici su se pozabavili djelovanjem origana na maligne stanice. Jedno je istraživanje predstavljeno u travnju 2012. na skupu eksperimentalne biologije u San Diegu.
Dr. Supriya Bavadekar, sa sveučilišta Long Island u New Yorku, pohvalio je origano: "Prednost origana je u tome da je to često korištena biljka i da je njegova upotreba sigurna za zdravlje."

Sprečava alergije

Ulje origana sadrži ružmarinsku kiselinu, koja je snažan antihistaminik i moćniji antioksidans od vitamina E.
Ružmarinska kiselina najčešće se koristi u liječenju alergijskih reakcija, bronhijalne astme, reumatoidnog artritisa i gingivitisa.
Već samo inhaliranje ulja pomaže kod alergije.

Usporava starenje

Antioksidativna svojstva ulja origana blagotvorna su za dugotrajno očuvanje zdravlja. Ona štite od slobodnih radikala i popravljaju već nastala oštećenja stanica.
Antioksidansi usporavaju starenje, štite od raka, sprječavaju makularnu degeneraciju, gubitak vida i sluha, živčane poremećaje i mnoge druge bolesti vezane uz djelovanje slobodnih radikala.

Prva pomoć kod ugriza

Ulje origana ima moć neutraliziranja otrovnih ugriza, poput pčelinjih, zmijskih i paukovih. To ga čini neprocjenjivom prvom pomoći u takvim situacijama.
Ujedno je korisno za sprečavanje infekcija, smanjivanje upala i bolova od ubodnih rana i ugriza životinja.

Pomaže kod sportskih ozljeda

Ulje origana dobar je saveznik tjelesno aktivnih osoba, jer olakšava grčeve i bol u mišićima, pospješuje zacjeljivanje ozljeda, uganuća, upala tetiva i slično.
Njegova protuupalna svojstva ujedno ga čine i moćnim lijekom za artritis.

Ljekovita svojstva ulja origana:

štiti od virusa, gljivica i bakterija
pomaže kod psorijaze, ekcema i dermatitisa
usporava proces starenja
štiti od nekolikih vrsta raka
pomaže kod prekomjernog znojenja i lošeg zadaha iz usta
tjera parazite
pomaže kod upale mišića, tetive, zglobova
sprečava infekcije
koristi se kao prva pomoć kod ugriza zmija i insekata

Primjena

Preporučena doza je jedna do četiri kapi tri puta dnevno (ukupno maksimalno 12 kapi dnevno, nikada u jednoj dozi). Ima jak okus pa ga obavezno razrijedite u baznom ulju, soku ili čaju.
Za vanjsku primjenu i inhalaciju također ga je potrebno razblažiti. Nemojte nanositi ulje na intimna područjima! Ulje od divljeg origana mogu uzimati djeca uzrasta od šest i više godina.
Ulje origana mora biti proizvedeno od divljeg origana, sa što većim postotkom karvakrola (iznad 70%). Vrste s niskim udjelom karvakrola nemaju potrebnu djelotvornost.
Ulja sa sintetičkim karvakrolom mogu biti otrovna! Kupujte samo prirodno ulje origana, od provjerenog proizvođača.


Od svih vrsta origana, tri vrste su najljekovitije: Origanum Vulgare, Origanum Onites i Origanum Minutiflorum.
Origanum Vulgare i Origanum Onites sadrže 30-60% karvakrola, dok Origanum Minutiflorum sadrži čak 80-90% ovog aktivnog sastojka. Zbog visokog sadržaja karvakrola od Origanum Minutiflorum se najčešće i pravi ljekovito ulje.
Izvor:
Alternativa

ČAJEVAC

O povijesti Čajevca

[You must be registered and logged in to see this image.]

Antiseptička i antibakterijska svojstva eteričnog ulja čajevca od davnina se koriste u tradicionalnoj medicini na području Australije. Biljka je specifična za taj kontinent, potječe iz Novog Južnog Welsa. Ljekovito djelovanje otkrili su starosjedioci kontinenta (aboridžini). Oni su čajevac koristili na način da zgniječe listove i pretvore ih u masu kojom bi premazivali rane od ozljeda, ugriza i uboda insekata.

Čajevac je službeno priznat na teritoriju države Novog Južnog Welsa kao antispetik tijekom 20-ih godina prošlog stoljeća. Imigranti koji su naseljavali Australiju otkrili su da je eterično ulje čajevca bilo daleko efikasnije u tretiranju uboda i ugriza insekata te kod infekcija, od svih drugih pripravaka koje su oni do tada poznavali. Tijekom 1923. godine dr. Arthur Penfold publicirao je članak o djelovanju čajevca u časopisu British Medical Journal. On je testirao djelovanje ulja i otkrio da je 11 puta snažnije od karbolne kiseline koja je u to vrijeme bila glavni priznati antiseptik, te da za razliku od te kiseline, ulje čajevca ne oštećuje i ne nagriza kožu. Radi takvih svojstava eterično ulje čajevca postalo je glavni antiseptik u to doba.
Tijekom drugog svjetskog rata australska je vojska zapovijedila da svaki vojnik mora imati uz sebe i bočicu sa eteričnim uljem čajevca. Nakon drugog svjetskog rata slijedi era otkrića i razvoja antibiotika. Eterično ulje čajevca postupno je palo u zaborav, budući da su se antibiotici mogli proizvoditi sintetski i u velikim količinama. To je trajalo sve do osamdesetih godina kada je ponovno počeo vladati interes za prirodnim lijekovima. Tada je država Novi Južni Wales pokrenula istraživanja i kultivaciju biljke čajevca. Istraživanje je dovelo do zasađivanja prve plantaže čajevca 1986. godine. Do danas je zasađen nebrojeni niz plantaža čajevca koje uspijevaju pokriti cjelokupnu svjetsku potražnju za eteričnim uljem te biljke. Godišnje se u Australiji proizvede oko 400 tona tog dragocjenog eteričnog ulja od čega je većina za izvoz. Uzgoj čajevca pokušale su i druge zemlje, međutim, dobiveno eterično ulje nije svojim sastavom ni kvalitetom bilo ni približno kvalitetno poput onog iz Australije.

IZGLED BILJKE, INDIKACIJE I MJERE OPREZA

[You must be registered and logged in to see this image.]
Čajevac je zimzelena grmolika biljka, samonikla u Australiji, danas široko kultivirana na plantažama. Ima izdužene nepodijeljene listove koji više podsjećaju na iglice, s vidljivim žlijezdama duž listova koje sadrže eterično ulje. Cvijetovi su mali i bijele su boje. Biljka je endemska u suptropskom obalnom području istočne Australije.
Indikacije: antivirusna, antibakterijska i antifungalna svojstva ulja čajevca odnose se na velik broj virusa, bakterija i gljivica. Randomizirane kliničke studije dokazale su djelotvornost čajevca kod blagog do srednje teškog oblika akni. Dokazi iz narodne medicine također su brojni. Danas postoji niz kozmetičkih proizvoda sa sadržajem ulja čajevca. U fitoaromaterapeutskim tretmanima eterično ulje čajevca koristi se kod svih oblika dišnih infekcija, infektivne upale crijeva, urogenitalnih infekcija, kožnih infekcija, akni, imunodepresije i općeg umora te kao preventiva od oštećenja kože kod terapije zračenjem.
Popratne pojave i mjere opreza: kao i druga eterična ulja, čajevac može izazvati iritaciju kože i sluznica kod nanošenja koncentriranog pripravka. Premda brojni aromaterapeuti navode kako se može primjenjivati nerazrijeđeno, potreban je oprez kod osjetljivijih ljudi kao i onih sklonih alergijama. Uneseno oralnim putem u velikim dozama ulje je toksično.

PRIMJENA ČAJEVCA U VETERINI
Čajevac se nalazi u niskim koncentracijama u sastavu šampona za pranje kućnih ljubimaca kao i u otopinama za čišćenje ušne školjke. Utvrđeno je da predstavlja vrlo učinkovit antimikrobni agens u borbi protiv infekcija kod životinja. Djeluje efikasno protiv gljivica i oslobađa od svrbeža i oteknuća kod pasa.
Savjetuje se izbjegavanje korištenja eteričnog ulja čajevca kod mačića i štenaca. Oprez je potreban da ne dođe u kontakt sa očima kao i da se ne unese oralno (lizanje bočice ili čepa može dovesti do iritacije usne šupljine). Iz istog razloga ne nanosi se na kožu nerazrijeđeno (ne šteti koži već ga životinje ližu).
Vaš šampon za kupanje kućnih ljubimaca možete obogatiti eteričnim uljem čajevca na način da dodate 20 kapi eteričnog ulja u šampon od 200 ml (2 decilitra), dobro izmiješate i koristite na uobičajen način.

REGULATIVA U RAZLIČITIM DRŽAVAMA
Australija: odobren je kao lokalni antiseptik; Kanada: antiseptik, antiinfektivno sredstvo za lokalnu primjenu; Velika Britanija: lokalni antispetik; SAD: lokalni antiseptik i fungicid, u kozmetičkoj industriji.


ZNANSTVENI DOKAZI I STUDIJE O DJELOTVORNOSTI ČAJEVCA


1. ZAKLJUČCI I NALAZI ZNANSTVENE KOMISIJE O PROIZVODIMA ZA OPĆU NAMJENU EUROPSKE KOMISIJE (SCCP)
Komisija o proizvodima za opću namjenu Europske komisije (SCCP) donijela je mišljenje o upotrebi eteričnog ulja čajevca u kozmetičkoj industriji na svojoj sjednici 16.12.2008 godine (dokument SCCP/1155/08).
Zaključci su slijedeći:
Esencijalno ulje čajevca dobiva se destilacijom vodenom parom listova i vrhova grančica biljke. Ulje treba sadržavati razne mono i seskvi-terpene kao i aromatičke komponente. Monoterpeni čine 80 – 90% sastava eteričnog ulja. Sastav ulja može blago varirati ovisno o načinu uzgoja, klimi i zemljištu na kojem je uzgojeno.

Testovi stabilnosti dokazali su da je eterično ulje čajevca vrlo stabilno kada se drži u tamnim bočicama uz povremeno otvaranje i izlaganje svjetlosti. Sastav se nije značajno promijenio unutar godinu dana od početka testiranja.
Stabilnost čajevca nešto je slabija u gotovim pripravcima, tako da kreme, losioni, gelovi i uljne mješavine ne smiju stajati tijekom dužeg vremenskog perioda.
Utvrđeno je da je ulje čajevca najbolje sa sigurnošću primjeniti u slijedećim koncentracijama:
koža: u preparatima do 1,25 %
kosa: u preparatima do 2 %
nokti: u pripravcima do 20 %
oralna higijena: otopine do 0,2 %
intimna higijena i pripravci poslije brijanja do 2 %
u aromaterapiji: može i nerazrijeđeno ulje čajevca uz preporuku fitoaromaterapeuta

2. ANTIMIKROBNI UČINAK ETERIČNOG ULJA ČAJEVCA NA BAKTERIJE STAPHYLOCOCCUS AUREUS, STAPH. EPIDERMIDIS I PROPIONIBACTERIUM ACNES

Znanstvenici A. Raman, U. Weir and S.F. Bloomfield sa odjela za farmakologiju londonskog kraljevskog instituta proveli su 1995 godine studiju kojom su dokazali djelotvornost eteričnog ulja čajevca protiv gore navedenih bakterija. Ove bakterije najčešći su uzročnici širokog spektra kožnih infekcija, od običnih blažih upala pa do kompliciranih akni i drugih gnojnih upala. Zaključak je da je korištenje eteričnog ulja čajevca u tretmanima akni opravdano. Kao najaktivnije komponente eteričnog ulja u borbi protiv ovih bakterija navedeni su terpinen-4-ol, alfa-terpineol i alfa-pinen. Cineol se nije pokazao aktivnim u borbi protiv navedenih mikroba.

3. DJELOTVORNOST ETERIČNOG ULJA ČAJEVCA PROTIV METICILIN REZISTENTNOG STAFILOKOKA AUREUSA (MRSA)

Velik je broj znanstvenih studija proučavao djelotvornost čajevca protiv MRSA. Stafilokok otporan na meticilin danas predstavlja veliki zdravstveni problem, pogotovo u bolnicama gdje izaziva nastajanje bolničkih infekcija. Budući da je otporan na jedan od najjačih danas dostupnih antibiotika, vrlo ga je teško suzbiti tijekom liječenja.
Znanstvenici CF Carson, M Edmondson, K Carville, N Newall, J Smith i TV Riley sa zavoda za mikrobiologiju i imunologiju Univerziteta Zapadne Australije proveli su 2010. godine studiju o ulozi eteričnog ulja čajevca u uklanjanju MRSA iz kroničnih rana kod bolesnika.

Zaključci do kojih su došli su slijedeći:
eterično ulje čajevca u razrijeđenju od 3,3% nije u potpunosti moglo ukloniti MRSA iz rana pacijenata. Međutim, uočeno je da su se kronične rane koje nisu mogle zacijeliti počele oporavljati te da je postupno došlo do njihovog zacjeljenja.
Druga znanstvena studija iz 2003 godine u kojoj su sudjelovali znanstvenici M.S. Dryden, S. Dailly, M. Crouch sa odjela za mikrobiologiju opće bolnice u Hampshiru (Velika Britanija) došli su do zaključka da se pripravci na bazi čajevca mogu sa sigurnošću koristiti u tretmanima za uklanjanje MRSA kod kroničnih pacjenata.
Napisao: Valter Ajman, dr.med.

Izvor:etericnaulja.net

Biljno ulje crnog kima - lijek za sve?


[You must be registered and logged in to see this image.]

Crni kim glasi kao panaceja tj. svelijek, pa ga mnogi zbog toga i ne shvaćaju ozbiljno kao izrazito potentan lijek za veliki broj ozbiljnih bolesti. No, treba uzeti u obzir da te male sjemenke imaju idealan kemijski sastav koji čini crni kim daleko superiornijim od većine ostalih biljaka. One sadrže proteine, ugljikohidrate, zasićene i nezasićene masne kiseline, tiamin, niacin, folnu kiselinu, kalcij, željezo, beta-karoten i mnogo drugih vrijednih sastojaka.
Povijest korištenja ulja crnog kima započinje još u vrijeme faraona, ali njegova ljekovitost se počinje znanstveno istraživati tek prije četrdesetak godina. Od tada, provedeno je oko 200 različitih studija na različitim institutima i sveučilištima, koje su otkrile zaista nemali broj bolesti na koje crni kim djeluje povoljno: autoimune bolesti poput multiple skleroze, reumatoidnog artritisa i psorijaze, astma, alergije, kronični umor, povišeni kolesterol, šećerna bolest, hemoroidi, proširene vene, visoki krvni tlak, bakterijske, gljivične i parazitske infekcije, glavobolje, ekcemi, kožne gljivice, lišajevi, neurodermitis, akne, bronhitis, kašalj, upala pluća, upala sinusa, smanjeni imunitet, bolovi u zglobovima i mišićima, bolovi u želucu i crijevima, crijevne gljivice, nadutost, proljev, kolike, jetrene bolesti i oštećenja, bubrežni kamenci, nesanica, depresija, slaba cirkulacija, PMS, AIDS, karcinom... i popis se samo nastavlja. Ne treba zanemariti i djelovanje ulja crnog kima na kožu: dermalnim nanošenjem čini nokte sjajnijim i jačima, sprečava ispadanje kose i djeluje protiv peruti, hrani suhu kožu, umanjuje bore, regenerira oštećene stanice kože.
Gledajući taj pozamašan popis bolesti na koje možemo djelovati uljem crnog kima, ne možemo se ne zapitati – zar zaista jedna biljka može uspješno liječiti sve to? Kako je moguće da djeluje jednako na crijevne gljivice, bolove u zglobovima i karcinom? Odgovor leži u fenomenalnom sastavu sjemenki u smislu mnogih kemijskih tvari koje sadrži. Isto tako treba imati na umu da djelovanje crnog kima je prvenstveno u vraćanju ravnoteže u svim sustavima, a ne na samom lijeku. I zato, redovno korištenje ulja crnog kima ne samo u akutnim i kroničnim stanjima, već kao svakodnevnu preventivu je najviše što možete učiniti za svoje zdravlje i dugotrajnu vitalnost.

Ulje crnog kima podiže imunitet
Imunost je prirodna sposobnost organizma da prepozna strane tvari koje ga ugrožavaju i da se od njih zaštiti. U strane tvari koje štetno utječu na naš organizam u prvom redu ubrajamo različite bakterije, viruse i parazite. Imunološki sustav ima ulogu da prepoznaje, neutralizira, uništava i odstranjuje te tvari u procesima koji se nazivaju imunološke reakcije.
Imunitet možemo zamisliti kao interaktivni sustav između nas i okoliša. Jednostavnije rečeno, ako naš imunološki sustav besprijekorno funkcionira nećemo oboljeti usprkos napadu različitih uzročnika, a isto tako nećemo imati alergijske reakcije, iako smo izloženi alergenima. Stoga možemo reći da zdrav imunološki sustav čini osnovni preduvjet za zdravlje čovjeka, kao i dug i kvalitetan život. Ako je oslabljena aktivnost imunološkog sustava podložniji smo različitim infekcijama, dok njegova hiperaktivnost znači predispoziciju za alergije i tzv. autoimune bolesti (organizam reagira na vlastito tkivo).
Dosadašnja ispitivanja ulja crnog kima su pokazala da se njegovo djelovanje ne ograničava na pojedine organe, već da ono obuhvaća cjelokupni organizam preko imunološkog sustava. Ulje crnog kima je imunomodulator, ono regulira funkcije imunološkog sustava – jedan od načina je da stimulira rast limfocita T i B.
Oslabljeni imunitet možemo prepoznati po slijedećim simptomima: česte infekcije i upale, slabost, iscrpljenost i umor, gubitak težine, česte glavobolje. Kod navedenih simptoma, ulje crnog kima uzimajte 3 puta na dan nakon jela, po 30-40 kapi. Ulje možete uzeti samo, na žličici (okus mu je pikantan i gorak), ili ga umiješajte u malo meda.
Za prevenciju, tj. kao priprema organizma za potencijalno iscrpljujuće razdoblje (na primjer prije sezone gripe), dovoljno je uzimati 20 kapi nakon jela, tri puta na dan. Ulje se treba uzimati najmanje tijekom tri mjeseca kako bi se dostiglo potpuno djelovanje na organizam.

Djelovanje ulja crnog kima na alergije
Alergije predstavljaju neprimjerenu i prekomjernu reakciju našeg sustava obrane na različite, inače neškodljive, čimbenike iz okoline. Općenito možemo reći da su antigeni tvari koje organizam prepoznaje kao strane i potencijalno štetne, pa stoga protiv njih stvara specifična protutijela. To je koristan mehanizam obrane od štetnih čimbenika iz okoline, kao što su različite bakterije, virusi i sl. No, ako organizam prepozna, na primjer, bezopasnu pelud cvijeća kao veliku opasnost, tada započne jaku i bezrazložnu imunološku reakciju – tako nastaju alergije.
Ulje crnog kima daje izvanredne rezultate kod alergičara. Njegova dugoročna upotreba dovodi do znatnog smanjenja simptoma. U jednoj od alergoloških studija tretirao se alergijski rinitis, bronhalna astma i neurodermitis s kapsulama ulja crnog kima, u količini od 40-80mg/kg/dan (otprilike 40 kapi, tri puta na dan). Zabilježen je rezultat da je subjektivni osjećaj alergije smanjen kod svih ispitanika.

Zbog svojeg kemijskog sastava, koji uključuje i nezasićene masne kiseline, ulje crnog kima pokazuje povoljan učinak i na astmu (zbog djelovanja omega 3 kiseline), te na atopijski dermatitis (zbog omega 6 kiseline).
Tretman kod alergija najbolje je započeti nekoliko mjeseci prije perioda polinacije (koje počinje u ožujku ili travnju), kako bi se tijelo uspjelo pripremiti za sezonu visoke koncentracije peluda u zraku. Ulje crnog kima uzimajte tri puta na dan nakon obroka, po 30-40 kapi. Uzmite u obzir da kod alergija tretman treba trajati sve do kraja jeseni. Tijekom zime možete napraviti pauzu, ali opet trebate početi s terapijom najkasnije u veljači. Do sada su zabilježeni slučajevi alergičara s izrazito teškim simptomima koji su se nakon nekoliko godina terapije skoro u potpunosti riješili svih simptoma alergije.

Crni kim i karcinom
Velik dio istraživanja u svijetu posvećen je djelovanju ulja crnog kima na tumorske stanice. Pokazalo se da crni kim može izvrsno poslužiti u terapiji teških bolesti jer zahvaljujući njegovu djelovanju tijelo jača vlastitu sposobnost samoobrane.
Prvo značajnije ispitivanje djelovanja ulja crnog kima na prevenciju od tumora izveli su znanstvenici u „Cancer Immuno-Biology Laboratory“ u Južnoj Karolini. Donešen je zaključak da će zdrav imunološki sustav prepoznati i uništiti kancerogene stanice prije nego što tumor može ugroziti pacijenta. Ulje crnog kima djeluje kao imunomodulator, dakle potiče postizanje ravnoteže u svim sustavima, uključujući i imunološki sustav. Isto tako, ustanovljeno je da je crni kim naročito koristan kod agresivnih oblika tumora koji se šire pomoću tumorske angiogeneze i imaju tendenciju prema metastaziranju.
Znanstvenici u “Kimmel Cancer Center” u Filadelfiji su ustanovili da timokinon, jedan od sastojaka crnog kima, zaustavlja rast tumorskih stanica kod karcinoma gušterače, te ih uništava pojačavajući proces apoptoze (programirane smrti stanica). U tom smislu, timokinon kao kemopreventivno i kemoprotektivno sredstvo može pomoći pacijentima koji su podvrgnuti kemoterapiji, kao i osobama koji su visokorizični za karcinom.
Ulje crnog kima također znatno smanjuje štetni učinak zračenja kod radiološke terapije. Tijekom zračenja dolazi do stvaranja kisikovih slobodnih radikala koji oštećuju stanice, te posljedice mogu biti: oštećenje kože, edemi, ožiljci, fibroze itd. Studije su pokazale da će uzimanje ulja crnog kima pomoći u prevenciji tih posljedica.
Savezna uprava za kontrolu lijekova i hrane SAD-a je 1996. godine odobrila upotrebu ulja crnoga kima u tretmanima kancerogenih bolesti za sprečavanje neželjenih učinaka kemoterapije i jačanje imunološkog sustava organizma.

Uzima li se 3 puta na dan po čajna žličica ulja crnog kima, olakšat će se i umanjiti neželjeni učinci kemoterapije, a tijelo potaknuti da jača vlastitu sposobnost samoobrane.
Također se preporuča i osobama koji su rizični za karcinom (postoji obiteljska povijest bolesti, te mogući nasljedni faktor) da preventivno konzumiraju crni kim, i to 20 kapi iza jela, tri puta na dan.
Važno je znati da do potpunog djelovanja ulja crnog kima dolazi tek nakon od 8 do 12 tjedana redovnog konzumiranja.

Crni kim kod kolesterola i dijabetesa
Glavni razlog ljekovitosti crnog kima je u sadržaju nezasićenih masnih kiselina, koje vraćaju ravnotežu lipidima i sprečavaju upalne procese u krvnim žilama. Kod povišenog kolesterola terapija se provodi s različitim ljekovitim biljakama koje djeluju na organizam na različite načine (potiču izlučivanje žuči, djeluju na probavni sustav, smanjuju sintezu kolesterola itd.). Ulja koja se obavezno uzimaju tijekom cijelog tretmana, a nastavljaju se uzimati i duži period nakon toga, su ona s nezasićenim masnim kiselinama, popularnim omega 3 i omega 6 kiselinama. Ulje crnog kima sadrži oko 24% jednostruko nezasićenih i 58% višestruko nezasićenih masnih kiselina. Jedna studija je pokazala da uzimanje ulja crnog kima (30mg/kg/dan -oko pola žličice na dan - tijekom 20 tjedana) snižava LDL kolesterol s 12,7 na 8,5, a povisuje HDL sa 41,7 na 83,42.
U narodnoj se medicini biljno ulje crnog kima koristi i kod dijabetesa. Utvrđeno je da povećava izlučivanje inzulina iz beta-stanica gušterače, te bi se iz tog razloga moglo koristiti u tretmanu dijabetesa i dijabetičke osteopenije (gubitka koštanih minerala).
Uzimanje ulja crnog kima (400mg/kg/dan – otprilike 2 žličice tri puta na dan) smanjilo je koncentraciju glukoze u krvi s 21,7mmol/l na 9,9mmol/l nakon 4 tjedna terapije.

Antiparazitno i protugljivično djelovanje
Kod parazita Schistosoma mansoni, koji uzrokuje opasnu i vrlo bolnu bolest bilharciju (ili shizostomiazu), bolest koja se često pojavljuje u Africi i Južnoj Americi i smatra se najopasnijom bolesti na tom području nakon malarije, biljno ulje crnog kima snažno djeluje protiv svih stadija razvoja, a uz to ima i inhibitorni učinak kod ženki na polaganje jajašaca.
Biljno ulje crnog kima testirano je na gljivicama koje uzrokuju dermatofitoze (Tinea pedis, T. corporis, T. capitis, T. cruris itd.), odnosno gljivične infekcije na koži, noktima, vlasištu, spolovilu. Pokazalo se vrlo djelotvornim i opravdava tradicionalnu uporabu kod
gljivičnih oboljenja. Za potpuni učinak, preporuča se dermalna i oralna primjena. Kod dermale primjene, sugerira se i korištenje eteričnih ulja protugljivičnog djelovanja (čajevac, palmarosa, metvulja i sl.) u kombinaciji s uljem crnog kima.
Dokazano je i djelovanje biljnog ulja crnog kima protiv citomegalovirusa (CMV), virusa koji uzrokuje vodene kozice, infekcioznu mononukleozu i herpes simpleks.

Dermalna primjena ulja crnog kima
Uz oralnu primjenu, nikako ne možemo zanemariti niti izrazitu ljekovitost ulja crnog kima kod dermalne primjene. Kao i ostala ulja s visokim sadržajem nezasićenih masnih kiselina (poput noćurka ili boražine), ulje povoljno djeluje na kožne probleme poput ožiljaka, strija, ekcema, psorijaze, neurodermitisa, akni, rozacee, seboroičnog dermatitisa.
Crni kim dobro njeguje suhu i ljuskavu kožu. Smatra se da sprečava nastajanje bora, a postojeće sitnije bore će umanjiti svakodnevnom upotrebom. Naročito je pogodan i za osjetljivu kožu sklonu crvenilu i upalama, jer je njeguje i umiruje, te djeluje protuupalno.
Pakunzi za kosu s uljem crnog kima će ojačati kosu i dati joj sjaj, a zbog svog djelovanja protiv gljivica i bakterija, smanjuje i perut. Ulje možete koristiti kao pakung ili nakon svakog pranja kose utrljati 1-2 kapi na vlasište i posušiti kosu.
Odgovor na pitanje iz naslova…
Ako se sagleda ovaj popis indikacija korištenja ulja crnog kima, i uzevši u obzir da se i dalje istražuje njegovo djelovanje na razne aspekte ljudskog zdravlja, odgovor se sam nameće- zaista, crni kim liječi sve.
Naime, čak je i islamski je prorok Muhamed u svojoj čuvenoj knjizi "Hadith" napisao: "Crni kim liječi sve bolesti osim smrti." Crni kim od davnina glasi kao svelijek - u grobnici faraona Tutankamona pronađene su bočice ulja crnoga kima, a Kleopatra i Nefertiti su njime njegovale svoju kožu.
Već tri tisućljeća crni kim sazrijeva u vodom oskudnom okolišu i daje ulje izvanrednog kemijskog sastava. Kaže se da za svaku bolest u prirodi postoji lijek, ali ipak najveći saveznik u održavanju zdravlja i ozdravljenju su naša vlastita tijela. Ulje crnog kima pomaže našim tijelima da ispravno funkcioniraju, usprkos svemu što moderan i ubrzan život čini toj finoj ravnoteži organizma toliko potrebnoj za zdravlje. A uravnoteženi organizam može izliječiti sve.

Napomena: Ulje crnog kima nije prikladno za oralno korištenje kod trudnica, dojilja i male djece.

Izvor:
Eterična ulja i aromaterapija

Bergamot (lat. Citrus bergamia)

Bergamot je eterično ulje koje miriše citrusno, sa cvetnom notom. Naziv Bergamot potiče od mesta Bergamo u Italiji u čijoj se okolini uzgajaju bergamot-narandže. Jak je antiseptik, deluje antivirusno i smatra se jednim od najdragocenijih sredstava u aromaterapiji u pogledu tretiranja psihičkih i emotivnih problema jer ‚‚podiže duh‚‚. Deluje umirujuće, smanjuje osećaj straha, stvara prijatnu atmosferu, a istovremeno deluje i stimulativno. Takođe je i insekticid.[You must be registered and logged in to see this image.]

Aromaterapeutska upotreba: Depresija, melanholija, apatija, nervna napetost, stres, prehlada, grip, upala grla, povišena temperatura, upalni procesi na koži, ciste, rane i ozlede, herpes, akne, upala bešike i mokraćnih puteva, problemi sa probavom, zadah iz usta.
Dobro se meša sa svim cvetnim uljima, naročito s lavandom, geranijumom i sa drugim citrusnim uljima.

Važna napomena: Ulje bergamota je fototoksično pa se mešavine koje sadrže ovo eterično ulje ne smeju koristiti na koži (masaža, oblozi, kupke) neposredno pre izlaganja suncu ili pre sunčanja u solarijumu.

Geranijum (lat. Pelargonium odorantissimum, Pelargonium graveolens)

Miris eteričnog ulja geranijuma je snažan, sladak, sličan mirisu ruže. Ima antidepresivno i antiseptičko delovanje, kao uglavnom sva cvetna ulja. Umiruje, osvježava, uravnotežuje i opušta. Izvrsno djeluje kod raznih problema s kožom (akne, modrice, popucali kapilari, opekotine, ekcemi, dermatitis, bore itd.). Reguliše cirkulaciju krvi, stimuliše rad adrenalnih žlezda i rad limfnog sistema, što ga u kombinaciji s diuretičkim svojstvima čini izvanrednim sredstvom za tretiranje celulita, loše cirkulacije i otečenih zglobova. Pomaže kod problema menopauze i PMS-a.[You must be registered and logged in to see this image.]

Aromaterapeutska upotreba: Depresija, stres, PMS, nervna napetost, strahovi, nagle promene raspoloženja, seksualni problemi, neuralgije, celulit, dismenoreja, šećerna bolest, grip, prehlada, angina, kožne infekcije.

Posebno se dobro meša s citrusnim uljima, lavandom i bosiljkom.

Ulje divljeg origana


[You must be registered and logged in to see this image.]Naučne činjenice o Origano ulju:
je najjači biljni antiseptik, što je dokazano još 1910. god.
jake antibakterijske, fungicidne, antiviralne, antiparazitne i antioksidativne osobine
izuzetno jača imuni sistem, a naučno je potvrdjeno da je organizam mnogo jači njegovim redovnim konzumiranjem
origano ubija 100% kolonija tridesetak vrsta bakterija kao što su Psudomonas aeruginusa, Ešerihiju koli, Salmonelu, Stafilokoke, Listeria monocytogenes, Staphylococcus auerus i albus, te Bacillus antracis i gljivicu Kandidu, kako na koži tako i u sistemskim infekcijama
male količine origano ulja imaju isto dejstvo kao streptomycin, penicillin, vacnomycin, nystatin, i amphotericin u eliminisanju mikroba
Origano ulje sprečava širenje i mutacije bakterija time što sprečava njihovo disanje, što antibiotici ne mogu
Preterano korišćenje antibiotika može dovesti do poremećaja rada bubrega, a omogućava razvoj otpornih sojeva bakterija , a mutirane bakterije postaju rezistentne
Probotanic Origano ulje je napravljeno destilacijom divljeg origana koji raste u predelu Mediterana
Najvažniji i najjači aktivni sastojak origano ulja je karvakrol (carvacrol),
Probotanic origano ulje ima min. 80% karvakrola, potpuno je čisto i prirodno, organskog porekla, bez ikakvih dodataka i primesa.
O origanu

Origano ulje je novi proizvod na našem tržištu, pa smo se potrudili da vas što bolje upoznamo sa njegovim brojnim antibakterijskim i antiviralnim osobinama.

U nastavku su navedene samo glavne informacije. Za više informacija pročitajte članke o Origano ulju na našem sajtu.



Pitomi i divlji origano

Pre svega, treba razlikovati pitomi origano od divljeg origana. Pitomi origano se najčešće koristi kao začin i dodatak jelima i ima veoma skromna antibakterijska svojstva. Divlji origano je veoma teško uzgajati, a origano od koga je napravljeno Probotanic Origano ulje je nemoguće uzgajati.



Karvakrol - najvažniji sastojak

Prema brojnim istraživanjima, glavni antibakterijski i aktivni sastojak origana je karvakrol (carvacrol). O karvakrolu, više informacija možete naći na Wikipediji. Karvakrol ima najveći uticaj na antivirusna, antibakterijska, antifungalna, protivparazitna, antiseptička i antioksidativna svojstva divljeg origana. Origano ulje je rival farmaceutskim antibioticima, kao što su streptomicin, penicilin, vaknomicin, čak i u veoma malim količinama. Upotrebom antibiotika bakterije postaju rezistentne i mutiraju, pa antibiotik nema više dejstva. Origano ulje sprečava bakterijama da dišu i na ovaj način je odmah eliminiše i ne dozvoljava mutaciju i otpornost. Origano ulje ubija čak i već mutirane bakterije.
Osim karvakrola, origano ulje ima i manji procenat drugih supstanci, koje u svom sinergetskom uticaju daju neverovatne osobile origano ulju.



Antibakterijsko i antiviralno dejstvo

Origano ulje je najjači biljni antiseptik, i izražena antibakterijska, antivirusna, germicidna, antiparazitna i antioksidativna svojstva. Dokazano eliminište gljivicu kandidu, bakterije ešerihiju koli, salmonelu, stafilokoke i još preko 20 drugih bakterija, medju kojima su Proteus mirabilis, Pseudomonas eruginosa, Staphylococcus aureus, Staphylococcus epidermidis, Micrococcus flavus, Bacillus subtilis, Enterobacter cloacae, Salmonella enteritidis, Salmonella typhimurium itd.



Kod kojih bolesti i zdravstvenih problema pomaže oregano ulje

Danas je oregano ulje posebno koristi u SAD i Kanadi kao preventiva sezonskom gripu, gripu A H1N1 (svinjski grip) i prehladi.
Kako najjači biljni antiseptik, može pomoći kod zdravstvenih problema kao što su alergije, polenska groznica, Aktinomikoza, azbestoza, Blastomikoza, zgrušavanja krvi, bronhitis, kašalj, cistične fibroze, emfizem, demoliranje pluća (gde ljudi rade u okolini sa dosta prašine), histoplasmosis, nazalni polipi, upala pluća, Sarcoidosis, Silikoza, sinusa, upala krajnika, laringitis i tuberkuloze.
Osim gore navedenih problema, origano ulje uspešno rešava i sledeće probleme:
- kod upale desni i ublažavanja iritacija
- kod bolova u grlu
- za jačanje imunog sistema
- za jačanje probavnog sistema i uništavanje crevnih parazita
- za razmrdavanje sluzi u plućima, olakšava spazme u bronhijalnim prolazima, pa samim tim, jača respirativni sistem.
- za odgušenja ozbiljnih sinusnih začepljenja



Nekoliko zanimljivosti o Probotanic origano ulju

Probotanic Origano Ulje se pravi destilacijom sušenog divljeg origana. Od 100 kg sušenog origana napravi se oko 1,5-2 litre origano ulja. Probotanic origano ulje se izradjuje od biljke Origanum Minutiflorum, koja je endemska biljka i raste na nadmorskoj visini od 1500-2000m, u regionu jugozapadne Turske, na planinama Taurus. Berba se obavlja tokom avgusta i septembra meseca. Berba je veoma naporna, obzirom da ne postoji put do planinskih visoravni gde origano uspeva, pa se lokalno stanovništvo penje na magarcima 4-6 sati u potrazi za origanom. Na planini se suši, stavlja u džakove i spušta u sela, gde ga otkupljuje naš partner.