Predrasude postoje kada se na osnovu malog broja ne provjerenih informacija donosi uopšteni zaključak. Predrasude su vrlo prisutne u javnosti. Površne i ne provjerene informacije kreiraju naše stavove prema nekim profesijama pa tako i prema psihologiji i psiholozima i psihoterapeutima. Često je prva asocijacija ljudima kada čuju - psiholog da je to neko ko može od oka da ih “pročita“ i da predvidi njihovo buduće ponašanje.Takođe, kada neko pomene da je bio kod psihologa prva asocijacija je da taj čovjek ima neke psihičke probleme koji ga karakterišu manje vrijednim. Možda se nekom čini da je ovako viđenje pretjerano ali, na žalost, nije. To je naša realnost.
Iz nepoznavanja stvari ljudi donose pogrešne zaključke i održavaju predrasude koje su pogrešne i netačne.A štetu od toga imaju najviše oni sami. Zašto? Zato što neke stvari koje bi vrlo brzo razriješili i sebi pomogli oni dugo čuvaju u sebi i čine tako još gore jer pate i troše psihičku energiju na zadržavanje problema umjesto da ga razriješe i energiju koriste za napredak, za kvalitetniji život. Kada se odvaže da dođu kod psihologa oni su u problemu koji više ne mogu da tolerišu a samim tim trebaće im više vremena da ga razriješe.
Po tome što ljudi prije odlaze kod psihijtra nego kod psihologa pokazuju da misle da su njihovi problemi takvi da ih mogu razriješti ljekari lijekovima. Najbolje rješenje je ponekad kombinacija tretmana psihijtra ( lijekovi) i psihologa, psihoterapeuta ( razgovori i podrška).
Šta završavaju psiholozi ?
Psiholozi su ljudi koji su završili psihologiju i koji se bave trima osnovnim aspektima psihološke djelatnosti a to su: industrijska psihologija ( uslovi rada, testiranje radne sposobnosti i povećanje zadovoljstva poslom a samim tim i produktivnosti, idustrijskim marketingom..) , školska psihologija ( testiranje sposobnosti , školska postignuća, povećanje kvaliteta života i rada u školama..) i klinička psihologija ( klinička testiranja ličnosti i sposobnosti, prevencija mentalnih poremećaja i povećanje kvaliteta psihičkog života..). Od '80-ih godina na beogradskom filozofskom fakultetu ne postoji podjela na ove grupe već svi koji završavaju psihologiju dobijaju zvanje - psiholog opšteg smjera i mogu raditi u svim oblastima.
Gdje psiholozi rade ?
Psiholozi rade u školama kao stručni saradnici., u ustanovama socijalne zaštite .,u fabrikama., u marketinškim agencijama., u razvojnim savjetovalištima., u bolnicama., u zavodima za zapošljavanje. Jedini su nadležni i kvalifikovani za obavljanje testiranja.
Sa kim psiholozi rade ?
Najveći procenat ljudi sa kojima psiholozi rade su normalni, zdravi ljudi koji su u kontaktu sa psihologom kako bi dobili stručno mišljenje i savjet u vezi nekih životnih pitanja ili pomoć i podršku da razriješe neke dileme ili konflikte koje imaju. Psiholozi se bave psihičkim životom, osećanjima i ponašanjem ljudi vezanim za raznovrsne životne situacije u koje svi ljudi dolaze i kroz koje prolaze. Pitanja sa kojima se dolazi kod psihologa su raznovrsna kao na primer : kako bolje učiti, kako prevazići tremu i strah pred ispit, da li ostati u vezi sa nekim ili ne, da li se razvesti ili ne, koji fakultet je najbolje da izaberem, kako prevazići strah od zatvorenog prostora...
Psiholog i psihoterapeut ne propisuju lijekove, ne liječe medikamentima već samo kosriste razgovor . Psihijatri su ljekari koji daju lijekove. Psiholozi su zdravstveni saradnici.
Kada dolaze ljudi kod psihologa ?
Nekada ljudi dolaze kod psihologa sa očekivanjem da će im psiholog dati gotovo rješenje za njihov problem. Psiholog ne daje gotova rješenja. Prvo jer u životu ne postoje jednostavna , tačna rješenja a i zato jer je cilj psihologa da sam čovjek uvidi, osvijesti svoje razloge i osjećanja za i protiv i da lakše donese odluku za koju snosi odgovornost. Uz ovakav rad čovjek stiče zrelost za odgovorniji odnos prema sebi i drugima u životu.
Ljudi dolaze kod psihologa da riješe problem a da li će ga riješiti ili neće zavisi od njih. Najteže je promijeniti sebe i pobijediti svoje slabosti. Ali pobjeda nad samim sobom je najslađa pobjeda! Kao što čovjek fizički raste i razvija se tako isto i psihološki čovjek raste i mijenja se sa godinama.Da li će postići zrelost u nekim zrelim godinama zavisi isključivo od njega samog. Nije pravilo da neko ko ima više godina da je samim tim i zreliji. Svi imamo jedan život i treba da uradimo sve što je u našoj moći da ga proživimo sa što više zadovoljstva i lijepih osećanja.
Naslov: predrasude i strah od psihologa - psihoterapeuta 
Ned Sep 18 2011, 08:28
