NAJLEPŠA LJUBAVNA PISMA

[You must be registered and logged in to see this image.]

*Bože, kako si mi se učinila lepom, one nedjelje, u ljubičastoj haljini. Oh, kako si snažno pogodila sva moja maštanja! Zašto si toliko tražila da ti kažem ono što sam hteo da ti izrazim samo pogledom? Misli te vrste gube riječima. Htio bi da predam iz duše u dušu plamenima jedan pogled! A sada, moja obožaana, ma što ti pisao gonjen vremenom tužan ili veseo, znaj da u mojoj duši postoji beskrajna ljubav, da ti ispunjavaš moje srce i moj život, da ništa neće izmjeniti tu ljubav iako je uvijek dobro ne izrazim; da će cvjetati sve ljepša, novija, ljupkija, jer je to prava ljubav a istinska ljubav stalno raste. Ti si moja snaga, ti to vidiš.*

Onore De Balzak, Evelini Hanskoj

"Voljena moja, svaki moj dan ispunjen je ljubavlju prema tebi. Ne prodje ni jedna noć, a da te ne grlim u svakom naručju. Nisam popio nijednu šolju čaja, a da nisam prokleo slavu i ambiciju koje me drže daleko od tebe, dušo moja... Obožavam te, Žozefino, jedina si u mom srcu, jedina u mojoj duši. Sve moje misli tebi su namenjene... Ako usred noći ustajem da bih radio, to je samo
zato,da bih se tebi, slatka moja, vratio što pre...Ipak, u tvojim pismima od 23.i 26. obraćaš mi se sa Vi! Vi! O, kako si mogla napisati takvo pismo! Kako je samo hladno! A onda izmedju 23. i 26.su puna tri dana: šta si radila kada nisi pisala svom mužu? A, mila moja, to "Vi" i ta tri dana, bacaju me u očaj. Neka je proklet onaj koji je tome uzrok! Vi! Vi! Šta li će biti kada prodje još petnaest dana? Toliko sam tužan, moje srce je tvoj rob, a sumnje me moje, strašno plaše! Voliš li me manje?
Jesi li se već "utešila"? Hoće li doći dan da me više nećeš voleti? Reci mi to: bar da se na vreme pripremim na nesreću koja me čeka... Zbogom ženo, srećo, nado, brigo moja, dušo moja... Ne tražim ti večnu ljubav, niti vernost, već istinu i iskrenost bez granica. Dan kada mi budeš rekla: "Volim te manje" biće poslednji dan moje sreće ili, ko zna možda i zadnji dan moga života. Žozefina, seti se šta sam ti rekao: priroda mi je dala čvrst i odlučan karakter. Ali za tebe, moje je srce mekše od pamuka. Zauvek ću biti samo tvoj, uprkos sumnjama koje me čine nesrećnim...
Zbogom, i ako me već voliš manje, to znači da me nikada nećeš ni voleti..."

Napoleon-Zozefini

PISMO

Kad razmisljam o tebi obuzima me njeznost
veca nego sto mogu podnijeti, ponekad,
i zato sutim promatrajuci te dok me ne vidis
i, kao da je kraj godine, biljezim svakog dana
od cega se sastojis, uplasen da nesto nedostaje;
najprije ti citava i meni okrenuta licem
na kome su usne, celo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojcice koja place,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje vec skriva sjena. Ali ja zatvaram oci
jer ti se stidis i pozelim da te cuvam
kad padne vece, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvom prozoru ne uzima vise zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami ne mogu te odvojiti od sebe sama.

(Pablo Neruda)

Pismo iz Nemira

....Nisu mi bile pune cetiri godine kada sam sanjao da mi je sa ikone sisao jedan svetac, bled
i okicen cvecem kao mrtvac, i predao mi raspelo koje je njemu vec bilo tesko.
I nista mi drugo nisi na put dao.
Tebi me je zavetovala majka moja u casu teskobe, u jednom od onih casova kada niotkuda nema pomoci i kada su sva vrata zatvorena, osim vrata Tvojih.
Ko je jos video da se mala deca opremaju u svet, sa krstom siromastva i teretom velikih zaveta. A ipak Ti si me tamo poslao i sa licem oca, koji se retko smeje, strogo oznacio put moj.
Pa kako sam mogao biti srecan....
I jos sam bio lud i samosvoj,otimao se putu i pozvanju, trzao se u stranu i bio kao zlo dete koje ne spava kod kuce nego luta, prljavo i sa nitima sena na odelu a pogled mu mutan i nestalan kao u psa lutalice.
Kada te nisam video nad sobom,mislio sma da te nema.I nista nije ostalo sto nisam ucinio da Ti se otmem, jer je malo ko ljubio greh i gresnu radost kao ja. prolazio sam svetom i udarao levo i desno na vrata tudjih sudbina, ali sva su redom, kao po nekom muckom dogovoru,bila za mene zatvorena. Nasrtao sam uzalud na vrata covekova, i posle sam dugo sedeo krvavih ruku, na kamenu.
Jer kasno sam uvideo da se ne otvaraju silom.
Nisam mogao shvatiti zasto je za mene svaki ziv covek tajna vlaznih treptavih ociju i zasto pred mojim koracima se svaka vrata zatvaraju, kao na tajni znak.
A to si Ti hteo da me odbijes od sveta kao sto se deca od godine odbijaju od sise da im se ogadi.To si Ti, o Strasni, postavljao svoju nevidljivu ruku izmedju mene i sveta, da me onda inokosna i ostavljena okruzis svojom ljubavlju koja boli i posvecuje.
I Andric

25 godina piše pisma voljenoj ženi
Jedan Slovenac već 25 godina piše pisma i presreće na ulici ženu koja je odbila njegovu ljubav dok su pohađali istu gimnaziju u Ljubljani, javlja Hina.
Ona se nakon četvrt stoljeća obratila sudu sa zahtjevom da napasniku zabrani svako približavanje i komunikaciju, a želi i odštetu od 500 eura za svaku godinu svoje kalvarije, dok se on brani da je ne ugrožava i da su pisma zbog neuzvraćene ljubavi pisali mnogi poznati pjesnici, navodi u srijedu ljubljanski dnevni list "Dnevnik".

"Ako su pisma voljenoj osobi znak poremećenosti ili nezrele ličnosti, onda je poremećen bio i naš pjesnik France Prešeren jer je pisao pisma Juliji Primic koja mu na njih nije odgovarala", naveo je u svom odgovoru na tužbu neimenovani Ljubljančanin.

Julija Primic bila je neuzvraćena ljubav i "muza" koja je inspirirala slovenskog romantičnog pjesnika iz sredine 19. stoljeća Francea Prešerna.

Premda je nakon smrti poslao slavan, Prešeren u svoje doba zbog boemskog načina života i slabih primanja nije važio kao "dobra partija" za djevojku iz ugledne građanske obitelji, pa se zadovoljavao pisanjem pisama i poezije nesuđenoj.

Oštećena Ljubljančanka koja je s optuženim pohađala gimnaziju posvjedočila je sudu da ju je optuženi prije 25 godina pitao želi li postati njegova djevojka, ali ga je odbila jer joj se nije sviđao, a tada su i počeli njeni problemi, jer joj stalno upućuje telefonske
pozive i često piše pisma, a od kako je napredovala tehnologija i sugestivne e-mail poruke.

"Nakon što sam ga odbila, počeo mi je pisati pisma i razglednice, nekoliko je puta noću pozvonio na moja vrata. Hodao oko naše zgrade i pokušavao uspostaviti kontakt s mojoj obitelji, a znao me je pratiti i uhoditi. Pokušala sam s njime razgovarati i moliti ga da prestane, ali nisam uspjela", navela je ona u sudskoj tužbi.

Uz zabranu približavanja i kontaktiranja, te isplatu odštete za duševne boli uzrokovane njegovim postupcima, ona od suda traži da da odredi kaznu od 2.000 eura za svaki njegov eventualni novi pokušaj približavanja ili upućivanja neželjenih poruka, piše "Dnevnik".
[You must be registered and logged in to see this image.]

Ljubavna poruka u boci iz Francuske doputovala do Britanije
Autor: Tanjug

Misteriozno ljubavno pismo, koje je najverovatnije napisala neka Francuskinja svom oženjenom ljubavniku, stiglo je u boci do britanske obale podstičući spekulisanje lokalnih medija.

Tri strane ispisane sa puno strasti i pramen kose pronađeni su ovog vikenda u pivskoj boci na jednoj plaži u Kornvolu, na jugu Engleske. Poruka autorke slomljenog srca objavljena je na britanskim radio stanicama i na Internetu.
Bocu "Hajniken" piva sa zapečaćenim grličem pronašao je Martin Lesli, pripadnik obalne straže, dok je sa porodicom šetao plažom. Otvorio je bocu i pročitao poruku, ali se zabrinuo se kada je otkrio da se u pismu pored ljubavi pominje i smrt i odmah kontaktirao francuske vlasti.
"Pomislio sam da se možda radi o samoubistvu", izjavio je on. Vlasti u Francuskoj su međutim došle do zaključka da je ljubavno pismo bilo upućeno oženjenom muškarcu kome autorka nije smela da otkrije osećaje zbog čega je odlučila da poruku stavi u bocu i baci je u more.
Martin Lesli smatra da je boca bačena u more na severu Francuske. Kako su preneli britanski mediji, pismo nosi datum od 25. septembra, ali ostaje da se vidi da li je u pitanju stvarna priča ili samo obična šala.

Dugo se ljubav traži....
Negdje davno sam zalutala na jednoj stazi u svom traganju i prihvatila da je onako iskrenu, toplu i nježnu nikad neću naći. Zašto onda ne bih prihvatila slatki val opsjene i prgrlila ono što mi se čini sličnim tome što sanjah, molih za to i dugo lutah tražeći je. Dadoh sve nježnosti i sjete vjetru da ih ponese krenuvši pred onog što zapečati moj život na listu papira...
Prošlo je dugo .......
Onda naslutih. Naslutih tebe negdje u sjenci riječi darovanih prošlim ljubavima, naslutih sva blaga nježnosti i topline što skriše se u tvom srcu.... Naslutih da nosiš za me sve nježnosti svjeta .... Ljepoto moje duše zmolih te da se vratiš i divne snove o ljubavi nastaviš crtati ..... Jesam li imala pravo na to?
Tako sam te dugo čekala i nadala se daću te sresti da nađoh hrabrosti i smjelosti za to .... Sve najnježnije u meni se probudilo i nastavih da sanjam davno sanjan san. Sve je u meni pjevalo i sa radošću proljeća budilo se iz zimskog sna koji je trajao dugo. Poželjeh svijet za mene i tebe u kom svira oda ljubavi, u kom se sve lomi pred nježnosti što mi je dade, gdje pod okriljrm mojim te skrivam snena, gdje dlanovima svojim nježno ti milujem lice, spuštam nježne cjelove na tvoje snene oči.....
Htjedoh ti reći najdivnije riječi, ne čuvati u sebi ni jedan dah kojim dišem jer usvakom si trenu u svakom dahu, u svakoj misli....... Shvatih da te odavno nosim u sebi i ako sam te dugo lutala i čitav život samo tebe sanjala i tražila, nađoh te dušo moja, svaki tvoj san svaka misao svaka želja i sva osječanja su i moja . Duša je jedna odavno al' sad spojena i nema veze u kojim tjelima živi i s kim liježe, ona je sada jedna ... Divna je spoznaja da postojiš. Zahvaljujem Mu što mi je dao da vidim očima tvoje duše, da naslutim toplinu njenu i da na kratko osjetim da si moj i da si uvijek bio i bićeš moj, jer duša je jedna a samo su tijela dva.....
Živim i udišem ljubav sa tobom, svakom trenu i svakom pokretu darujem nježnost što si mi vratio iako znam kakvi nas životi dijele.....
Jutros ti onako tužna dođoh u kapima kiše što ti pade na lice, toliko ga htjedoh dodirnuti ... znam da voliš kišu... i duša te ponovo pozva sebi nemoj mi ići sad kad sam te pronašla
nepoznati autor