NAJVEĆI SVETSKI LJUBAVNICI I LJUBAVNI ČUDACI ...

KLEOPATRA (69 - 30. pre naše ere)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iako nije bila neka naročita lepotica, bila je jedna od najprivlačnijih žene svih vremena, a uz to i veoma upućena u tajne ljubavnih veština. Još od kako je sa 12 godina imala prvog ljubavnika, koristila je seks kao izvor vlasti, ali i zadovoljstva. Tvrdi se da je podigla omanji hram u kojem je desetine mladića pothranjivano raznim afrodizijacima kako bi još uvek stajali na raspolaganju. Sa ovim mladim robovima je uvežbavala erotske tajne koje je naučila od prostitutki u Aleksandriji. Navodno je bila u stanju da u jednoj noći vodi ljubav sa 100 muškaraca.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kleopatra (69 - 30. pre naše ere)
Kleopatra je važila za jednu od najprivlačnijih žena svih vremena koja je znala da zavede i u krevet odvede svakog muškarca kog je poželela. Nevinost je izgubila sa 12 godina, a seks je koristila kao izvor moći, osećaj vlasti i zadovoljstva. U omanjem hramu desetine mladića je hranila raznim afrodizijacima kako bi joj uvek stajali na raspolaganju. Sa mlađanim momcima redovno je trenirala erotske recepte koje je dobijala od prostitutki iz Aleksandrije. Navodno je bila u stanju da tokom jedne noći vodi ljubav sa 100 muškaraca.
forum-srbija

KRALJ SOLOMON (oko 973 - 933. pre naše ere)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sin kralja Davida, treći kralj izraela koji je vladao četrdesetak godina i za to vreme imao oko 700 žena i između 60 i 200 ljubavnica. Mnoge žene su mu bile strankinje, a neki brakovi sklopljeni su iz političkih razloga. Navodno je među njegovim ženama bilo i nekoliko najvećih lepotica toga vremena.

KRALJ SOLOMON

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prema biblijskom izvještaju, Salomon (sredinom 10. st. pr. Kr.) nasljeđuje svoga oca Davida pri čemu je valjalo eliminirati čitav niz pretendenata na prijestolje ostarjeloga kralja, uglavnom Davidove starije sinove. Nakon što je konačno preuzeo vlast, Salomon je mogao iskoristiti prednosti velikoga i sigurnoga kraljevstva kakvo mu je ostavio otac, te se nije morao upuštati u ratne pohode. U njegovo je doba, stoga, cvala trgovina, posebice s okolnim krajevima, poput Libanona i Arabije. To se dobro vidi u izvještaju o gradnji hrama za koji su dovezeni drveni dijelovi upravo od libanonskog cedra. Tolike veze s okolnim zemljama dovele su i do jačeg stranog utjecaja na njegovo kraljevstvo, pa ga biblijski pisac između redaka optužuje da je dopustio prodor tuđih religija. Posebna osobina pripisana Salomonu bila je mudrost, te je čašćen kao pravedan sudac. Poznata je epizoda s dvije mlade majke od kojih je jednoj dijete umrlo na porodu. Obje su sada tvrdile da je jedino preživjelo dijete njihovo. Salomon poziva da se dijete presječe na pola, te se svakoj dade polovica. Tada se jedna od njih odriče prava na dijete, a Salomon presuđuje da je dijete njezino. Zbog toga će se u biblijskoj tradiciji njemu pripisati tzv. mudrosne knjige, iako nastaju mnogo kasnije.

Osim jeruzalemskog hrama Salomon je gradio i drugdje u svome kraljevstvu, no čini se da su njegovi ambiciozni graditeljski pothvati iziskivali prevelika davanja od naroda, pa je nakon njegove smrti došlo do pobune i podjele kraljevstva na sjeverno i južno.

SOLOMONOV HRAM

Čim je Salomon sjeo na prijestolje, započeo je s gradnjom hrama. Zaposlio je 70.000 nosača tereta, 80.000 tesara kamena u planini, 3.600 nadstojnika. Sve se radilo rukama i oruđem koje su u ona vremena poznavali (željezno doba).
Na mjestu na kojem je Salomon dao graditi hram danas stoje dvije muslimanske džamije, Omarova džamija i džamija Al-Aksa.
Vojska babilonskog kralja Nabukodonozora 587. godine pr. Krista osvojila je zidine Jeruzalema, zapalila Hram i potpuno ga razorila. Na povratku iz progonstva Salomonov je hram ponovno sagrađen. U Kristovo doba novi raskošni jeruzalemski hram podigao je kralj Herod. Hram su ponovno razorili Rimljani 70. godine poslije Krista. Danas je jedini vanjski ostatak starog Hrama Zid plača, mjesto molitve i hodočašća Židova.

[You must be registered and logged in to see this image.]
secretsociety.bloger.hr

[You must be registered and logged in to see this image.]

CARICA TEODORA...

Lepotom i energijom očarala je vizantijskog vladara Justinijana I toliko da mu je postala supruga i najbliži savetnik sa kojim je delio državničke tajne

Teodora je ponikla iz najnižeg staleža a dospela je na carski tron zbog čega su istoriografi ostavili oprečne podatke o njenom životu. Na mozaičkom portretu u crkvi San Vitale u Raveni prikazana je kao žena bledog tena i krupnih očiju. Ona još uvek izaziva divljenje jer je pokazala mušku odlučnost da izmeni svet.

O Teodorinoj godini rođenja i poreklu se samo nagađa. U nauci se obično uzima da je bila petnaestak godina mlađa od svog supruga Justinijana I, dakle, rođena je oko 500. godine. U „Istoriji Justinijanovih ratova" Prokopije Teodoru opisuje kao veoma lepu ženu koja je dugo spavala i opuštala se u toplim kupkama, dok je njen suprug vodio prilično asketski život. Prema nekim podacima poticala je sa Kipra, ali različiti izvori beleže da bi njen zavičaj mogli biti i Aleksandrija ili Konstantinopolj, današnji Istanbul. U svojoj knjizi „Tajna istorija" Prokopije maliciozno piše da je Teodora rođena u najnižem staležu cirkuskih zabavljača, uličarki i oslobođenih robova kojima je čak potpuno zabranjen ulazak u crkve.
Teodora pantomimičarka
Prokopije piše da je Teodorin otac Akakije bio čuvar medveda za demu „Zelenih” na carigradskom hipodromu. Deme su bile sportska udruženja hipodromskih dvokoličara koja su postala političke organizacije. Suprotstavljeni su „Plavi” i „Zeleni”. Prvi su predstavljali aristokratiju i pravoslavlje, potonji štite interese nove činovničke klase i trgovaca sa istoka okrenutih monofizitizmu, učenju po kome Hrist ima samo božansku, a ne i ljudsku prirodu. Teodorin otac je prerano umro ostavivši za sobom suprugu, bivšu zabavljačicu, i tri male ćerke. Teodora je postala pantomimičarka i kasnije nastupala u predstavi inspirisanoj starogrčkim mitom o Ledi i labudu.
Susret sa Justinijanom
Prema Prokopijevim zapisima, Teodora je veoma mlada rodila ćerkicu, a kasnije i sina Jovana. Ovaj istoričar piše i o njenoj navodnoj ljubavnoj vezi sa Hekebolom, namesnikom oblasti u današnjoj Libiji, njenom pokušaju da se domogne Carigrada i dolasku u Aleksandriju gde se verovatno upoznala sa monofizitskim učenjem. Sudbonosno je njeno poznanstvo sa plesačicom Makedonijom u Antiohiji u Siriji jer će je upravo ona kasnije u Carigradu predstaviti šefu carskih tajnih službi Justinijanu.
Iskrena ljubav
Izgleda da se Justinijan iskreno zaljubio u Teodoru već na prvi pogled, ali je postojeći zakon zabranjivao da se osoba iz senatorskog staleža oženi bivšom glumicom ili robinjom. Kada je upoznala Justinijana, Teodora je bila prelja u jednoj carigradskoj udžerici, ali to nije omekšalo strogu Eufemiju, ženu Justinijanovog sestrića, koja joj se oštro protivila. Godinu dana posle smrti stare carice ukinut je zakon i tako otklonjena poslednja prepreka koja je postojala između Teodore i Justinijana.
Justinijan postaje car
Novopečeni supružnici su već živeli u carigradskoj palati kada se pogoršalo zdravlje starog cara Justina pa je on 1. aprila 527. krunisao Justinijana. On je posle smrti starog vladara, prvog avgusta, proglašen za novog avgusta, a Teodora za avgustu. Odmah po stupanju na presto, osetila je prezir stare prestoničke aristokratije, pre svih Jovana Kapadokijskog, beskrupuloznog Justinijanovog „ministra finansija". Nije imala poverenja ni u ljude koji su imali ogromno bogatstvo, uticaj i slavu poput Velizara, Justinijanovog brata od tetke.
Teodora zaštitnica žena
Kao carev savetnik, Teodora je bila dragocena jer je odlično poznavala život i razmišljanje najnižih slojeva, ali je doprinela i da se uspostavi kompromis između carske politike i monofizita koje je proganjala vlast. Na carigradskom dvoru je uvela vrlo strog i krut ceremonijal koji je Justinijan prihvatio. Velikodostojnici bi po stupanju na dužnost polagali zakletvu vernosti avgustu i avgusti. Justinijan je bio veliki zakonodavac, ali se veruje da je nekoliko zakona o zaštiti žena inspirisala njegova supruga. Tako, glumice koje bi napustile scenu nisu mogle da budu zadržane na silu, žene su dobile pravo da poseduju i nasleđuju imovinu, a budući muževi su morali da obezbede svojim nevestama dar u visini vrednosti njihovih miraza. Zakon iz 535. zabranio je prostituciju u Carigradu, trgovinu ženama i proterao je podvodače iz grada.
Dvorske intrige
U prvim godinama braka Teodora je rodila Justinijanu ćerkicu, ali je dete ubrzo umrlo. Od tada je stalno obilazila banje pokušavajući da zatrudni. Kada je njen položaj na dvoru već bio ozbiljno poljuljan, carigradski ustanak Nika će je nenadano ponovo učvrstiti na vlasti. Udružene deme „Zelenih" i „Plavih" zauzele su ključne položaje u Carigradu i proglasile Ipatija, sestrića Anastasija I za cara. Videvši to, Justinijan je naredio da se dvor evakuiše. Muškarci su zaćutali, ali se oglasila Teodora: „Da li žena treba da pruži muškarcima uzor hrabrosti, o tome sada ne vredi raspravljati. U trenucima beznadežne opasnosti svako treba da čini onoliko koliko može. Ja mislim da sada ne treba bežati, čak i ako nam bekstvo donese sigurnost. Svako ko se rodi ne može izbeći smrt, ali ja ipak ne mogu podneti da onoga ko je bio car vidim kao izgnanika! Nadam se da neću doživeti da vidim sebe bez carskog purpura, niti da me ljudi koje srećem ne oslovljavaju kao caricu! A, ako ti želiš da se spaseš, o Care, to je bar prosto. Imamo novca, more je pred tobom, a tu su i brodovi. Ali, ipak upitaj sebe, kada budeš bio na sigurnom, da li bi trampio takvu sigurnost za smrt. A što se mene tiče, ja ipak cenim onu staru izreku koja kaže da je purpur dostojan pokrov." Posle ovih reči, vojskovođe Velizar i Mund su razradili plan i krenuli da se obračunaju sa pobunjenicima. Malobrojna ali odlučna carska vojska izvojevala je pobedu i ponovo učvrstila Justinijanov režim.
Ljubomorna carica
U narednim godinama pokazalo se da je carica više nego sposobna da na dvoru i u državi vodi sopstvenu politiku. Kada je ostrogotska kraljica Amalasvinta početkom 534. godine dogovorila sa Justinijanom da se skloni u Drač i odatle zatraži da carska vojska pomogne obnovu njene vlasti u Italiji, Teodora je navodno poludela od ljubomore. Amalasvinta je bila obrazovana i šarmantna lepotica plemenitog porekla. Njen savladar Teodat ju je zbacio i zatočio, ali je Justinijan poslao svog emisara da zatraži oslobađanje. Prokopije piše da je stigla i Teodorina poruka koja je tražila da Teodat slobodno ukloni Amalasvintu. Ostrogotska kraljica je pogubljena.
Zajednička grobnica
Carica Teodora je umrla 28. juna 548. godine, najverovatnije od raka. Sahranjena je u grobnici koju je za njih dvoje podigao njen suprug u blizini crkve Svetih apostola u Carigradu. Justinijan je patio zbog gubitka voljene žene, ali je morao da nastavi da se bori za jedinstveno carstvo. Slaveći 559. godine pobedu nad kotrigurskim Hunima, predvodeći povorku, zastao je nedaleko od caričine grobnice i obišao je kako bi tu upalio sveću, pomolio se i odao poštu svojoj Teodori.
Autor:
Zorica Markovic
izvor:beogradskaka5anija

ĐOVANI ĐAKMO KAZANOVA (1725 - 1798)

[You must be registered and logged in to see this image.]

O Kazanovi i njegovim ljubavnim pohodima uglavnom se manje-više sve zna, ali ipak... Prema njegovim memoarima, spavao je sa hiljadama žena, a od brojnih imena identifikovano je svega 116. Kazanova je tvrdio da je bio u stalnoj potrazi za čulnim užicima. Specijalnost mu je bila da osvaja žene i ćerke prijatelja. Dešavalo se da je istovremeno vodio ljubav i sa majkom i sa ćerkom bliskog drugara.

DETINJSTVO

Kao mali, bio je veoma bolešljiv, pa su ga roditelji, zauzeti poslom, konstantno zapostavljali. Bili su uspešni glumci, a otac čak i reditelj. Jedina osoba kojoj je u tom trenutku bilo stalo do Kazanove bila je njegova baka, Marcia Farusi. Ona ga je redovno vodila u posetu ženi koja se bavila nekom vrstom magije, pa je Kazanova, zahvaljujući njoj i takvim metodama lečenja, izrastao u zdravog čoveka.

IZUZETNA INTELIGENCIJA

Kada je ozdravio i počeo da pokazuje znake izuzetne inteligencije, roditelji su počeli da ga obasipaju pažnjom. S obzirom na to da se Kazanovina majka, u to vreme vrlo uspešna glumica, kretala u aristokratskom društvu, i on je imao prilike da bude okružen njima. Jednom prilikom, Englez iz majčinog društva koji je voleo služiti se latinskim jezikom, upitao je Kazanovu, koji je tada imao svega 11 godina, zašto je imenica mentula (penis) ženskog roda, a imenica konus (vagna) muškog. Dečak se zamisli, pa mu ubrzo odgovori na čistom latinskom: „Zato što rob uzima ime svog gospodara.” Svi su bili zbunjeni, ali u isto vreme i oduševljeni dečakovom inteligencijom.

Prevara za 1 000 000 franaka

Nikada nije imao redovne prihode, ali je uvek bio lepo odeven i voleo da se kocka. Imao je prihode od plaćenih poslova i usluga koje je obavljao za francuske vlasti. On te poslove nije uzimao za ozbiljno, ali je za njih bio veoma dobro plaćen. Kako i dolikuje ovom vagabundu, bio je i velika varalica. Jedna od prevara bila je i prevara izvesne gospođe Durfe, koju je prevario za, ni manje ni više, 1 000 000 franaka. Naime, njoj je bilo negde oko pedeset godine i želela se podmladiti, ali ne kao devojčica, već kao dečak. Kazanova je na ovo odgovorio vrlo razumnim rečima, objasnivši da mu ona, nipošto ne bi verovala da joj je rekao da je to nemoguće, pa je odlučio prepustiti se i izmamiti uvek potreban novac.

LJUBAVNI ŽIVOT

Ono po čemu je svakako najpoznatiji su žene, a veoma interesantna činjenica je da je voleo kada se žene prerušavaju u muškarce. Imao je i previše ljubavnih afera, među kojima je i veza sa dve časne sestre sa kojima je polno opštio „u troje”. Međutim, nije voleo orgije i trudio se na svaki mogući način da ih izbegne, iako ih je venecijanski princ vrlo često priređivao.
No, iako je veliki deo života proveo upravo pored žena, Kazanova nikada nije ni pomišljao na brak, jer bi to, kako je on smatrao, ugušilo avanturistički duh koji je nosio u sebi i na taj način bi izgubio svu moguću slobodu koju ima.
Tamnija strana Kazanovinog ljubavnog života nosi sa sobom polne bolesti od kojih se, verovatno, nikada nije ni izlečio. Čak tri puta je imao sifilis, ali i gonoreju, a prvu veneričnu bolest „zaradio” je još u adolescenciji. Plašio se hirurškog zahvata, pa je odlučio da se leči živom. Lečenje je trajalo šest meseci, ali mu je nakon svakog sledećeg tretmana bivalo sve lošije. Na kraju mu je trebalo dva meseca da se oporavi samo od tih metoda.
izvor:navidiku.rs

MARKIZ DE SED (1740 - 1814)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Grof Alfons Fransoa de Sad (koji je samo voleo da ga zovu markizom) proživeo je svojih sedamdesetak godina idući iz jednog skandala u drugi, a svaki je bio obeležen ponekom perverzijom. Bio je, kažu, niskog rasta i veoma lep. Pročuo se po aferi „Roza Keler”, kada je mučio jednu parisku prostitutku, a odmah potom je u odsustvu osuđen na smrt zbog učešća u tzv. Marsejskom skandalu - orgiji u kojoj je bilo mučenja, homoseksualnih odnosa, pa čak i trovanja učesnika. De Sad je sve preživeo zahvaljujući pomilovanju francuskog kralja, a stigao je još i da napiše niz romana i drama, među kojima i 120 dana Sodome, u kojem je opisao 600 varijacija ispoljavanja seksualnog instinkta. De Sad se na kraju našao u ludnici, gde je proveo poslednjih 11 godina života.
izvor:e-novine

ISKUŠENICE VLADARSKIH SLABOSTI

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kroz istoriju je prohujalo mnoštvo žena čvrste volje čije je glavno oružje bila zavodljivost. Primera ima mnogo: Frines, bludnica koja se spasla smrtne kazne pokazavši pred sudijama svoje nago telo; grofica od Kastiljonea, koja je posle jedne strasne noći s Napoleonom III uspela da ga ubedi da podrži ujedinjenje Italije; Rokselana, robinja koja je postala nemilosrdna savetnica najvećeg turskog sultana...Iako su prestoli, komandovanjem vojske, propovedi u crkvama i katedre u školama milenijumima bili nedostupni za ženski pol, nesumnjivo je da su žene zahvaljujući svom uticaju na muškarce mogle da unište vojske, prestole, predikadionice...No, razne priče koje su doprle do današnjih dana govore da za to nije bilo dovoljno samo lepo lice i telo, već i pamet.

Milosnica bogova
Primer je Grkinja Frines, koja je ostala upamćena po sudskom postupku koji se vodio protiv nje. Bila je prostitutka, ali prefinjena i duhovita, prava hetera koja je osim savršenog tela prodavala i druge sposobnosti, divno je svirala, igrala i umela da vodi mudre razgovore. Nadimak joj je bio Žabica, a zapravo zvala se Mnesarete, "ona koja poziva na vrline". Rođena je u prvoj polovini 4.veka pre naše ere u Tespi, gradiću u Beotiji. Nije bila robinja već slobodna žena, ali je u mladosti radila teške seljačke poslove. U Atini je bila veoma tražena družbenica: zarađivala je dovoljno da može da plati školovanje, pa je postala prijateljica uticajnih političara, visokih državnih službenika, umetnika i pisaca. Bila je to prava retkost za tadašnju Grčku, kada žene gotovo da nisu izlazile iz kuće. Bila je i ljubavnica i muza velikog vajara antike Praksitela, ali i najslavnijeg slikara Apelijusa koji ju je naslikao kao Veneru koja se rađa iz vode. Kada je negde između 350. i 340. godine pre naše ere izvedena pred atinski sud pod optužbom da je uvredila božanstva, njen branilac Hiperid obnažio ju je pred porotom uzvikujući:"Kako jedna ovaka lepotica može da uvredi bogove?!" I dobio je slučaj. Sudbina Žabice se ne zna, ali je ipak ostalo zapisano da se, budući izuzetno bogata, ponudila da obnovi zidine Tebe (presotnice Beotije), koje je 335.godine pre naše ere razrušio Aleksandar Veliki. Za uzvrat je tražila jednu spomen-ploču koja će na nju podsećati: "Aleksandar ih je razrušio, Frines ih je obnovila." Rukovodstvo Tebe ponudu je s gnušanjem odbilo.

Jedna druga miljenica muškaraca po imenu Taida odlučila je da se osveti Persijancima koji su 480.godine pre naše ere razorili Atinu. Kad je 150 godina kasnije Aleksandar Veliki izvršio napad na Malu Aziju, sa sobom je, uz ogromnu vojsku, poveo i grupu prostitutki. Taida je bila jedna od njih. Kao sledbenica boga Pana, svirala je na flauti i bila je igračica. Upravo plesom uspela je da napravi poduhvat zbog kojeg je ušla u istoriju: zapalila je persijski dvor u Persepolisu.


Na papskim dvorovima
Aleksandar je bio zadivljen lepotom grada koji je osvojio i nije nameravao da ga poruši. Da bi ga ubedila, Taida je održala jedan govor, koji je grčki istoričar Plutarh vekovima kasnije ocenio kao "suviše učen za osobu kakva je bila Taida". Ali, mnoge bludnice tog vremena bile se veoma obrazovane, pohađale su škole za "eros i poeziju" kojih je u Grčkoj bilo mnogo. Tako da je jedne noći posle slavlja uz mnogo pića i plesa Aleksandar odlučio da udovolji Taidi.

Slavu koju su stekle neke od grčkih bludnica pronela se sve do renesanse, a ceremonijalmajstor pape Aleksandra Bordžije čak im je dao ime "poštene kurtizane". Veronika Franko, najpoznatija i najuticajnija međi njima, rođena je u Veneciji 1546.godine. Iako iz plemićke porodice, i sama je bila ćerka bludnic, kasnije i njene podvodačice. Posle jednog neuspelog ugovorenog braka, upoznala je Đakoma di Babalija, najbogatijeg trgovca iz Raguze (Dubrovnika) i prvog u nizu njenih zaštitnika. U jednom od pedeset pisama koje je sama objavila 1580.godine, Veronika je napisala da bi svoje vreme provodila u studiranju na akademijama kad bi joj to bio dopušteno. Iako je bila pesnikinja i zaštitnica umetnosti, u istoriji je upamćena zahvaljujući ljubavnim veštinama. Zarad uspeha Venecije, bila je ljubavnica Anrija de Valoa, budućeg kralja Francuske. To je ipak nije spaslo inkvizicije s optužbom za veštičarenje, što se prostitutkama često događalo. Kao i Frines, spasla se zahvaljući dobrim društvenim poznanstvima, a možda i svojoj lepoti.

Početkom 20. veka sa bel epokom, Pariz je postao prestonica grandes horizontales, bludnica druge vrste. Najslavnija je bila Karolina Avgustina Karason, poznatija kao Lepa Otero. Pričala je da je andaluzijska Ciganka, kćerka nekog Grka koji je poginuo u dvoboju, ali je istina bila manje romantična: rođena je u Galiciji (severna Španija), i bila je ćerka prostitutke. Majka ju je tukla kao i sedmoro ostale dece, sve od različitih i nepoznatih očeva. Pri tom je u jedanaestoj godini bila silovana pa nije mogla da rađa decu. Pobegla je od kuće u osamnaestoj i u Parizu je postala zavodnica. Umela je lepo da igra i to joj je donelo sreću, a vitak stas, zelene oči, crna kosa, divne grudi prosto su opčinjavale muškarce. Od pozornica na kojima je plesala do postelja najmoćnijih ljudi tog doba put je bio kratak: poželeli su je belgijski kralj i ruski car, milijarder Vanderbilt, inžinjer Ajfel, arhiktekta Gaudi. Doživela je dugu i tužnu starost. Živela je 96.godina.


Prve u haremu
I u muslimanskom svetu, gde su bogataši i vladari imali velike hareme, žene su ponekad igrale presudnu ulogu. Na primer, Arapkinja Hajzuran iz 8. veka, bez koje ne bi blio priča iz "Hiljadu i jedne noći". Ova lepa ljubavnica bagdadskog kalifa uspela je da posle njegove smrti na tron dovede prvo starijeg pa mlađeg sina i da godinama vlada umesto njih. Osam vekova kasnije još jedna robinja ljubavi stekla je moć u Otomanskom carstvu. Zvala se Rokselana, "Crvena", mada je njeno pravo ime bilo Aleksandra Lisovska. Rođena je između 1506.i 1510.godine u današnjoj Ukrajini. Zarobljena, prodata je na pijaci robova u Istanbulu. Kupio ju je veliki vezir Ibrahim-paša, i poklonio je prijatelju Sulejmanu Veličanstveom.

Sulejman je imao četiri zvanične žene, dakle majke naslednika prestola. Iako je u haremu sa 300 konkubina, Rokselana je uspela da se nametne ne samo zbog svoje riđe kose i lepi, svetlih očiju, nego i zbog svog duha i sposobnosti da lepo priča. Prilikom javnih nastupa Sultan ju je sve češće vodio sa sobom, a 1534. se s njom i venčao. Rokselana je bila vrlo okrutna i hladna žena: osvetila se Ibrahim-paši tako što je izdejstvovala njegovo ubistvo, a požar u haremu iskoristila je da se sa svim ženama preseli na dvor Topkapi u Istanbulu. Naterala je Sulejmana da ubije svog najstarijeg sina Mustafu i tako je obezbedila presto njenim sinovima Bajazitu i Selimu. No, ova dvojica su se posle majčine smrti okomili jedan na drugog.


Ljubavnice s platom
Poput istočnjačkih harema, i francuski vladari imali su u 17. i 18. veku nešto slično: maitresses en titre, zvanične ljubavnice koje su dobijale lepu kuću za život i mesečnu platu. Jedna od najmoćnijih bila je madam Bari, čija je majka takođe bila poznata ljubavnica. Mari-Žan Beku, kako joj je bilo pravo ime, bila je frizerka, ali je ubrzo otkrila i svoje druge sposobnosti. Upoznala je Gaskonjca Žana di Barija, svodnika poznatog po tome što je svoje brojne ljubavnice terao na prostituciju. No, ovaj razvratni grof imao je i izvesnih zasluga jer je svojim devojkama plaćao časaove iz književnosti i filozofije kod najboljih profesora. Pošto je izvesni vreme provela u kućama nekih plemića, ponudio ju je 1768.godine kralju Luju XV umesto obožavane madam Pompadur koja je umrla četiri godine pre toga. Madam Bari je ljubavnu vezi sa kraljem platila životom, jer je posle Francuske revolucije optužena za kontrarevolucionarno delovanje. Završila je na giljotini 1793.godine.


Kineska madam Bari živela je gotovo 2300 godina ranije. Zvala se Ksi Ši, a rođena je oko 5. veka pre naše ere u jednom selu kraljevstva Jua u provinciji Zedžijang, jednom od mnogih u tada podeljenoj Kini. Kralj Jua dospeo je zarobljeništvo susednog Vu kraljevstva, ali je ipak posle mučenja oslobođen. Sa svojim ministrima smislio je osvetu: da kralju Vua pokloni prelepe devojke koje su bile i odlične ratnice. U naredne tri godine Ksi Ši i ostale devojke podučavane su pevanju, igranju, lepom ponašanju i umetnosti zavođenja, ali jeziku i kulturi neprijatelja. Ksi Ši se pokazala kao najbolja, pa je poklonjena kralju Vua Fu Čaju. Zavela ga je toliko da je naterala na samoubistvo neke ministre, a kralja da napadne kraljevstvo Ki, što se pretvorili u iscrpljujući rat. Kralj Jua je to iskoristio, napao je i pobedio Fu Čaja, koji se krajem 473.godine ubi. Ksi Ši je ušla u legendu: vratila se u zemlju, ali se ne zna kako je završila život.

Priča ove Kineskinje slična je jednoj iz Italije, ali iz 19. veka koja je isto tako rodoljubiva. Virdžinija Oldoni rođena je 1837. godine i bila je gotovo bolesna lažljivica, što je moda poslužilo njenim ciljevima, ali joj je narušilo istorijski ugled. Njeni roditelji bili su ugledni ljudi, mada joj je biološki otac izgleda bio Jozef Ponjatovski, osiromašeni kralj Poljske. Virdžinija je svoje slobodoumno ponašanje prema muškarcima pokazala kao veoma mlada. Već u sedamnaestoj godini udala se za grofa Kastiljonea, ali ga nije volela. Ipak, brak joj je doneo preseljenje u Torino i mogućnost prisustvovanja svetkovinama na dvoru Savoja. Kao da je začarala kralja, on je počeo da je obasipa poklonima, a čuveni političar Kamilo Kavur, iako zgrožen njenim nemoralom, primetio je da b mogla biti od koristi. Naime, osim šo je bila lepa i slobodoumna, odlično je govorila francuski. Kavur je predložio kralju da Virdžiniju iskoriste da zavede francuskog cara Napoleona III i navede ga da podrži ujedinjenje Italije. Virdžinija se s mužem preselila u Pariz 1856. godine. Napoleon nije odoleo njenim čarima, a kratkotrajna ljubav urodila je plodom - car je podržao ujedinjenje Italije.

U međuvremenu Virdžinijin muž zatražio je razvod zbog njenog neverstva, a ona počela da živi između Francuske, Italije i Engleske. Postala je odličan "insajder" i obogatila se na račun poverljvih podataka koje je dobijala primajući u postelju važne ljude. Nastavila je i s patriotskim radom, ali joj je život prepun intrig narušio duševno zdravlje, te je počela da pati od manije gonjenja. Umrla je u Parizu 1899. godine sama i progonjena raznim uspomenama.

[You must be registered and logged in to see this image.]
izvor:forum-srbija

CARICA KATARINA VELIKA (1729 - 1796)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Apetit čuvene ruske vladarke bio je nezasit. Propovedala je neophodnost svakodnevnog seksualnog života - 6 puta dnevno. Imala je 21-og zvaničnog ljubavnika, a ukupno njih oko 80. Patila je od nesanice, za koju je tvrdila da se najbolje leči seksom. Pored 'neposrednog rada' volila je i da gleda, tako da spada i u poznate voajere.

Prema hroničarima, seksualni apetit čuvene ruske vladarke bio je nezasit. Rođena je kao nemačka kneginja na teritoriji današnje Poljske, udala se vrlo mlada za Petra Trećeg i nije krila da je nesrećna u braku, što joj je u prvim godinama braka bio povod za neverstvo. Naročito je bila prisna sa njegovim političkim neprijateljima, jedan od njih bio je i Grigorij Orlov, vođa zaverenika koji su svrgli Petra Trećeg sa prestola i ustoličili Katarinu, a nekoliko meseci kasnije i, najverovatnije, ubili ga. Ruska carica u braku je rodila sina Pavla, a ruska javnost je spekulisala da je on začet sa Orlovim ili knezom Sergejem Saltikovim, takođe jednim od njenih ljubavnika. Iako su kroz spavaće odaje u carskoj palati prodefilovali brojni muškarci, Katarina je srce poklonila samo jednom - feldmaršalu Grigoriju Aleksandroviču Potemkinu, sa kojim je dobila kćerku Jelisavetu. Termin "Potemkinova sela" nastao je pošto je Potemkin napravio nekoliko "instant sela" u nerazvijenim oblastima da bi tokom posete carice i stranih izaslanika prikazao koliko je Rusija moćna. Inače, Katarina je verovala da je za dobro zdravlje neophodno voditi ljubav najmanje šest puta dnevno. Do kraja života imala je 21-og zvaničnog i više od 80 nezvaničnih ljubavnika. Nesanica je bila njena glavna "boljka" tokom života, a otkrila je da se najbolje leči seksom.

[You must be registered and logged in to see this image.]

izvor:krstarica

[You must be registered and logged in to see this image.]

KRALJICA ZINGUA (17.vek)

Vladarka sa teritorije današnje Angole bila je jedna od najsurovijih nimfomanki kojoj su ravne bile samo legendarne Amazonke. za njih se, inače tvrdi da su sakatile svoje muškarce, jer su navodno bogalji najbolji ljubavnici. Kraljica Zingua je držala čitav harem muški harem iz kojeg bi birala po dvojicu koji su se borili do smrti. Pobednik bi proveo noća sa Zinguom, da bi ujutro sam bio ubijen. Iz ljubomore je ubijala trudnice u svom plemenu. Takva je bila sve do svoje 77. godine kada je primila hrišćansku veru.
izvor:conopljanews

MADAM POMPADUR

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedna od najpoznatijih kurtizana nasledila je majčino zanimanje - izdražavala se od bogatih ljubavnika. Od nje je dobila i instrukcije kako da zavede muško srce i zagospodari njegovim krevetom i novčanikom. To je učinila i sa francuskim kraljem Lujom XV. Od rođenja je imala problema sa grlom i plućima, povremeno iskašljavala i krv, što je uticalo na njene sposobnosti u postelji. Da bi to nadoknadila, akcenat je stavila na svoj izgled i reči. Edukovala se, bila je izuzetno zanimljiv sagovornik, ministri su rado tražili savete od nje, odlično je igrala i karte. Posle smrti Parižani su njen grob opisivali rečima: Ovde počiva žena koja je dvadeset godina bila devica, osam razvratnica i deset svodnica.
izvor:krstarica


MADAM POMPADUR - biografija

[You must be registered and logged in to see this image.]

Madam Pompadour, Jeanne Antoinette Poisson, je rođena 29. 12. 1721. u imućnoj obitelji u Parizu te je za to vrijeme bila dobro obrazovana. Odgojio ju je majčin ljubavnik Lenormand de Tournehem, koji joj je zapravo bio i otac. On joj je dao moderno obrazovanje, određujući je unaprijed za njenu ulogu. Udala se u 20-oj godini za njegovog nećaka Lenormanda d'Etiolesa. Četiri godine kasnije (1745.) upoznala se sa Lujem XV. na maskenbalu. Nedugo nakon toga ostavila je svoga muža i preselila se u Versailles da bi postala ljubavnica kralja Luja XV.
( kojemu je redovito pravila salatu od naribanog celera) . Izgradio je poseban stan za nju sa tajnim stubištem koje je vodilo direktno k njemu.
Kada je Pompador stigla na dvor Versailles ( koji je bio izgrađen 1700. uz pomoć 36000 ljudi ) svaki aspekt života na njemu je bio određen strogim vodom koji je Luja dosađivao i sputavao.
Madam Pompadour je bila samostalna žena koja je obožavala umjetnost i politiku. Stvorila je sudnice umjetnicima, piscima i glumcima, pa je tako svačije živote učinila zanimljivijima.
Bila je kraljeva ljubavnica punih 5 godina, ali je i nakon toga ostala njegova povjerenica, te je često donosila odluke u njegovo ime. Nametnula je svoju apsolutnu vlast. Pošlo joj je za rukom da omete Richelieuovu protuhasburšku politiku, te da poveže Francusku s Austrijom, što je Francusku uvelo u sedmogodišnji rat koji je trajao od 1756. do 1763. Pomagala je Voltaireu, Montesquieu, Diderotu i enciklopedistima. Pod njihovim utjecajem je slijedila njihovu kulturu i ideje. Često su je uspoređivali s najboljima političarima u ono vrijeme. Bila je inteligentna i jako sposobna žena.
Poticala je kraljev interes u arhitekturu i umjetnost, te je bila u mogućnosti dodijeliti velike svote kraljevog novca umjetnostima. Od slikara je najviše voljela Bouchera koji je ujedno bio jedan od njezinih štićenika. Nazivali su je i zaštitnicom slobodoumnih mislilaca.
Poticala je dekorativne umjetnosti, uključujući i tvornicu porculana u Sevresu koja je u to vrijeme proizvodila najbolji porculan. Određivala je trendove svoga vremena, što je bilo očigledno u njenome stanu, po kojemu su bili uređeni i mnogi drugi. Voljela je svijetle boje, osobito rozu i zelenu, te malo i sitno pokućstvo.
Stvorila je jednostavniji, ženstveniji stil, kojeg je Luj XV. ukrašavajući u cvjetnom Rokoko stilu često nazivao '' Pompadour stil''. Taj je stil sličan stilu kraljice Anne u Engleskoj, samo što je komforniji i softiciraniji.
Svojim silnim rasipništvom ( za nju je u 19 godina potrošeno oko 37 milijuna livra) pridonijela je općoj krizi monarhije u XVIII. stoljeću.
Nakon bitke kod Rosbaha 1775. izjavila je poslije nas potop
( Apres nous le deluge)! Izreka je prihvaćena I koristi se kao primjer neodgovornog života koji prvenstveno vodi računa o ispunjavanju trenutnih zadovoljstava.
Isto tako je izjavila i da je šampanjac jedino vino nakon kojega žena ostaje lijepa.
Umrla je od tuberkuloze, ali se tada još nije znalo da je ta bolest zarazna, pa je do kraja svoga života živjela normalnim životom. Nakon smrti 1764. narod joj je spjevao ovakav epitaf:
"Ovdje počiva ona koja je 15 godina bila djevica, 20 godina bludnica i 7 godina svodnica."
izvor:blog.hr

LOLA MONTEZ (1818 - 1861)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Šta god da je požela - imala je. Još sa trinaet godina otkrila je da na svom telu može da zarađuje. Ne može se, međutim, reći da nije bila izbirljiva. Odbila je, na primer, da spava sa prestolonaslednikom Poljske, jer je imao veštačke zube. Nakon što je promenila tri muža i bezbroj ljubavnika (među njima Franca Lista i Aleksandra Dimu Oca), postala je metresa bavarskog kralja Ludviga I koji ju je proglasio baronesom i kontesom. Kralja je motala oko malog prsta, što ga je koštalo krune.

Specijalitet joj je bio - ostalo je zabeleženo, savršena kontrola izvesnih mišića, tako da je mogla svakom muškarcu da pruži i deset orgazama dnevno. Posle Ludvigove abdikcije, pobegla je u Englesku, a onda u Ameriku gde se pod stare dane posvetila brizi o ženama koje su 'skrenule sa pravog puta'.
izvor:conopljanews

SARA BERNAR (1844 - 1923)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Božanstvena Sara - kako ju je nazvao Oskar Vajld, u svoju postelju primila je više od 1.000 ljubavnika, uglavnom iz sveta umetnosti. Imala je običaj da spava u mrtvačkom sanduku od ružinog drveta koji je bio ispunjen pismima obožavalaca.
Snažna i kompleksna ličnost, Sara Bernard je bila najčuvenija glumica svog doba, a njeno ime je nastavilo da bude sinonim za glamur i dramu čak i za one koje/i nikad nisu gledale/i njene filmove, ni fotografije. Ponekad nazivana „majkom svih diva“, Sara Bernard je bila čuvena po ekstravagantnom, blistavom stilu, gotovo isto koliko po glumačkom talentu.

Ipak, bila je mnogo više od glumice. Bila je slikarka, skulptorka i spisateljica, kao i sposobna poslovna žena koja je vodila sopstvena pozorišta i producirala predstave u kojima je glumila. Skandalizovala je i razveseljavala Pariz i svet noseći pantalone, igrajući uloge muškaraca u nekim od predstava, kao i brojnim upadljivim ljubavnim aferama, od kojih su neke bile sa ženama.

Rođena kao Henrijeta Bernard u Parizu, 22. oktobra 1844., bila je vanbračna kćerka majke jevrejske Holanđanke i oca – francuskog katolika. Njen otac je ostao dovoljno dugo uz nju i poslao je na školovanje u ženski manastir, gde je krštena 1857.

Iako je praktikovala hrišćanstvo, ostala je vezana za jevrejske korene kroz mnoge uloge koje je igrala, kroz javna istupanja protiv antisemitizma kao i stalne komentare kritičara o veličini njenog nosa.

Kada je imala trinaest godina, primljena je u Pariski konzervatorij, i već 1866. igrala je u Odeon teatru, nakon čega joj je 1872. dodeljen angažman u Comédie Française. Njeni rani radovi nisu dobro primljeni, ali kada su njen treperavi glas i duboka emotivna gluma dodirnuli maštu publike, njena slava je počela da raste.

1880. je počela turneju po Evropi i SAD, prenoseći dodir svog neobuzdanog kontinentalnog stila u američki vodvilj. Enorman kvantitet njenog prtljaga postao je legendaran, poput njenih ekstravagantnih kostima, na sceni i van nje.

Obožavatelji/ke su voleli/e njeno ekscentrično ponašanje, a priče o mrtvačkom kovčegu u kojem je dremala pre predstava i čudnoj muškoj odeći koju je nosila dok slika, brzo su se širile.

1893. počela je da upravlja svojim prvim pozorištem, Théâtre de la Renaissance (Teatar renesanse) koji je transformisala u Théâtre Sarah Bernhardt (Teatar Sare Bernard). Tamo je igrala i u starim trijumfalnim predstavama, poput Rasinove Faedre, i u novim produkcijama, od kojih je neke sama pisala – L’aveu (Priznanje) iz 1888. i Un Coeur d'homme (Srce muškarca) iz 1909.

Često je igrala uloge muškaraca, zaprepašćujući kritičare kada je stavila bradu da bi igrala Šajloka. Edmund Rostand je 1900. napisao glavnu mušku ulogu specijalno za Saru Bernard u komadu o Napoleonovom sinu Laiglonu.

Sara Bernard je uživala u šokiranju publike. Rodila je vanbračnog sina 1864. godine, a 1882. na kratko se udala za grčkog glumca Žaka Damala, ali je i pre i posle braka imala brojne ljubavne afere. Neki od njenih ljubavnika su bili Viktor Igo i Albert Edvard, Princ od Velsa.

Bila je diskretnija sa lezbejskim vezama, pa se o njima manje zna. Takođe, bila je bliska prijateljica britanskog gej pisca Oskara Vajlda oko dvadeset godina. Na njen zahtev, napisao je komad Salome 1892. godine.

Sara Bernard je povredila desno koleno 1905. Povreda je nastavila da joj zadaje probleme, a 1915. noga je amputirana. Nastavila je da glumi u invalidskoj stolici sve do smrti usled otkazivanja bubrega 1923. godine.

Tina Gianoulis
izvor:labris.org.rs

[You must be registered and logged in to see this image.]

Gabrijele d'Anuncio (1863 - 1938)
Italijanskog pesnika, romanopisca, dramaturga i političara, koji je dominirao literarnim životom svoje zemlje pune četiri decenije, mrzelo je - kako se sam hvalio, barem hiljadu prevarenih muževa. Tvrdeći da je „dobar vojnik uvek spreman za boj", stalno je sa sobom nosio prezervative u kutijici za duvan koja je pripadala Napoleonu. Spavao je na jastuku ispunjenom uvojcima kose svojih ljubavnica, a vino je pio iz pehara napravljenog od lobanje jedne (bivše) device koja se ubila zbog njega.

izvor:forum-srbija

GRIGORIJ JEFIMOVIČ RASPUĆIN

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ruski mistik koji je najvjerovatnije rođen kao dijete seljaka u malom sibirskom selu Pokrovskoje 10. siječnja 1869. Već u dobi od 11 godina propovijedio je vjerski nauk, a kada mu je bilo 18 godina tri je mjeseca proveo u samostanu Verkoturje gdje se navodno pridružio sekti Kristoveri. Nedugo nakon napuštanja samostana posjetio je sveca Makarija koji će imati velik utjecaj na njega. Vjenčao se 1889. s Praskovijom Fjodorovnom i s njom je imao troje djece (dvije kćerke - Mariju i Varvaru i sina) te još jedno dijete s danas nepoznatom ženom. Dvije godine kasnije (1901.) napustio je svoj dom u Pokrovskoju i upitio se kao hodočasnik u Grčku i Jeruzalem. U Rusiju se vraća 1903. te sam sebe proglašava svetim čovjekom koji ima moć liječenja i predviđenja budućnosti.

Po povratku u domovinu do 1905. luta Sibiriom. Tada stupa u kontakt s ruskim carom Nikolom i caricom Aleksandrom. Njihov je sin od svoje prabake kraljice Viktorije naslijedio hemofiliju. Očajni roditelji pokušali su sve što je u njihovoj moći da izliječe sina. Kako ništa nije pomoglo u očaju su pristali na Raspućinovu pomoć. On je tvrdio kako pomoću molitvi može izliječiti carevića. Skeptici su pak tvrdili kako se služi hipnozom. Nakon što je pomogao cariću prebroditi bolest car Nikola, nazivajući Raspućina "našim prijateljem", stekao je neograničeno povjerenje u Raspućina. Povjerenje je još više naraslo u ljeto 1905. kada je Raspućin pritekao u pomoć careviću kojeg su napale pčele vičući na pčele: "Ubodite ga i vi ćete umrijeti!" I pčele su ustuknule, a svi su povjerovali u Raspućinove moći. Nakon toga ništa nije moglo razuvjeri carski par kako nije riječ o božjem čovjeku i vjerskom propovjedniku. Carica Aleksandra čak je vjerovala da joj se Bog obraća kroz Raspućina pa je tako postao i njezin savjetnik.

U međuvremenu Raspućn je postao kontroverzna ličnost koja je s jedne strane spašavala carsku obitelj, a s druge je imala privatan život kojim su dominirali seks i alkohol. Često je viđan i u društvu prostitutki te kako pijan tetura i kući dolazi u ranojutarnje sate. Istovremeno znao je biti neugodan sugovornik. Dok se pred carem i caricom prikazivao u gotovo svetačkom izdanju plemstvo je u njemu vidjelo osobu koja sramoti Rusiju. Pogotovo je bila neugodna činjenica da je postao caričin savjetnik te da uživa potpuno povjerenje carske obitelji. Pratio ga je i glas da djevicama s kojima ima seksualne odnose uzima uvojke kose. Do 1977. to je bila samo glasina, a nakon što je tada kuća u kojoj je živio, srušena u vrtu kuće pronađeno je nekoliko kutijica s uvojcima kose.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata optuživan je za širenje nedomoljubnog utjecaja na carskom dvoru te da je u ljubavnoj vezi s caricom. Čak je optuživan da je njemački špijun, a sama je carica (koja je bila njemačkog podrijetla) bila sumnjičena da u suradnji s Raspućinom planira uglaviti seperatni mir s Njemačkom. Kada je Raspućin pokazao interes da osobno otiđe na bojišnicu kako bi blagoslovio vojnike veliki vojvoda Nikola usprotivio se tome prijeteći da će ga dati objesiti ukoliko se pojavi na bojišnici. Potom je Raspućin obznanio kako je imao viziju da ruska vojska neće biti pobjedonosna dok car osobno ne preuzme zapovijedanje vojskom. Vjerujući Raspućinu car je osobno preuzeo zapovijedanje vojskom.

Dok je car boravio na bojišnici Raspućinov utjecaj na caricu Aleksandru povećao se. Tako se pobrinuo da njegov sin bude osobni caričin savjetnik, a uvjerio je caricu i da nekoliko njegovih privrženika imenuje službenicima u državnim službama. Zbog rata koji se rasplamsavao rusko je gospodarstvo ubrzano propadalo. Mnogi su za to krivili caricu Aleksandru, ali i Raspućina čiji je utjeca počeo nadrastati caričin.

Mladi knez Feliks Jusupov i skupina boljara to više nisu mogli otrpjeti smatraći Raspućina preopasnim za Rusiju. U noći 31. prosinca 1916. domamili su Raspućina u osamljenu palaču s namjerom da ga ubiju. Međutim stvari nisu išle planiranim tijekom. Prvotno su zavjerenici planirali otrkovati ga cijankalijem u vinu i kolačima, ali cijankalij nije djelovao. Potom su pucali iz pištolja u Raspućina, međutim ni to nije pomoglo. Navodno je Raspućin nakon što je pogođen vikao: "Tužit ću vas carici!" i dao se u bijeg. Zavjerenici su potrčali za njim, sustigli ga i udarali ga tupim predmeta po tijelu te je konačno pao na tlo. Nakon što je svladan tijelo mu je vezano i bačeno pod led rijeke Male Nevke. Kasnija obdukcija pokazati će da je Raspućin preživio i otrov i metak i udarce te da je umro utopivši se.

Prije nego što će biti ubijen u jednom je svom pismu nagovijestio da će biti ubijen i prorekao da će, ukoliko ga ubiju boljari, nestati carska Rusija. Ni dvije godine nakon njegove smrti cara i njegovu ubitelj smaknuli su boljševici, a carska Rusija zauvijek je nestala.
izvor:moljac.hr

MATA HARI

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ime Mata Hari postalo je sinonim za ženu koja svojim čarima u ratu iz neprijatelja doznaje tajne. No je li Mata Hari uistinu bila špijunka i za koga je to točno špijunirala ili je to bila samo žena koja je znala iskoristiti svoju putenost na najlakši (ili najteži) mogući način?

Pravog imena Margaretha Geertruida, Mata Hari je rođena 7.kolovoza 1876. godine. S 14 godina je poslana u samostansku školu gdje se učenjem kućanskih vještina trebala pripremiti za brak, što je bilo primjereno za djevojčicu njenih godina. Ali samostanski život nije bio za nju, i mjesec dana prije 19. rođendana udala se za Campbella MacLeoda, časnika nizozemske vojske koji je bio 21 godinu stariji od nje. Rodila mu je kćer i sina, ali je sin ubijen pod sumnjivim okolnostima (vjeruje se da ga je ubio MacLeodov sluga koji se svetio svom gazdi zbog zlostavljanja). Kako joj je muž bio pijanac i grubijan, Mata Hari se od njega razvela.Mata Hari ili Oko zore bila ja najplaćenija kurtizana svoga vremena
Mata Hari tada uzima novi identitet i predstavlja se kao kćer indijske hramske plesačice koju su posvetili hinduističkom bogu Šivi i naučili erotskim ritualima. Egzotično ime što si je sama nadjenula, Mata Hari, značilo je "Oko zore".
Počela je nastupati po otmjenim europskim salonima i muškarci su dolazili gledati ženu koja se usuđivala pojavljivati pred publikom gotovo gola. 1914., u trenutku izbijanja Prvog svjetskog rata, bila je najplaćenija kurtizana u čitavoj Europi. Viđali su je s njemačkim prijestolonasljednikom, ministrom vanjskih poslova, vojvodom od Brunswicka pa čak i šefom policije.
Za vrijeme rata, Mata Hari se vraća u Pariz što izaziva sumnju kod Francuza i oni ju optužuju da je njemački špijun što ona opovrgava i nudi upravo njima svoje špijunske usluge. Počinje raditi kao špijun na strani Francuza. Tijekom dvije sljedeće godine putuje Europom, spetljava se s Britancima, njemačkim vojnim i mornaričkim atašeom, a za svoje usluge biva obilno nagrađena.
Tužitelji su tvrdili da su razbili njezinu šifru, utemeljenu na notama kojima je neprijatelju prenosila tajne Kada se vratila u Pariz, Francuzi ju optužuju da je njemački špijun i zatvaraju je.
Na suđenju Mata Hari je posvjedočila da je prisustvovala vojnim manevrima u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj, ali samo kao gošća nekog od svojih obožvatelja. Branila se kako je novce primala, ne za špijunske poslove, nego isključivo za seksualne usluge koje je pružala.
Ipak, kako je to bilo vrijeme traženja žrtvenog jarca, osuđena je na smrt. Smrtnu je presudu čekala nekoliko mjeseci lijegajući svaku večer s pomisli da joj je to bio posljednji dan.
Odvjetnik joj je predložio da zatrudni s njim i tako izbjegne pogubljenje, ali Mata Hari je to s gnušanjem odbila. Radije je stoički pričekala i taj dan, kada su je probudili i rekli da se spremi za pogubljenje.
Svjesna svoje reputacije, Mata Hari se uredila kako nje najbolje znala. Stavila je šešir, navukla rukavice i ponosno stala pred 12 vojnika. Prihvatila je čašu ruma dopuštenu osuđenicima, ali je odbila da ju vežu za stablo i povežu oči. Htjela je svoje egzekutore gledati u oči. U vrijeme kada se sunce probijalo kroz maglu, Mata Hari je ustrijeljena.Slobodoumna za svoje vrijeme
Razlog zašto je bila toliko sabrana za vrijeme pogubljenja može se protumačiti pričom koja se kasnije pričala. Naime, kažu da je jedan od njenih obožavatelja podmitio streljački vod da napune puške slijepim nabojima (nešto slično kao u Puccinijevoj operi Tosca). Ali, došlo je do greške i žrtva, koja to nije očekivala, je uistinu poginula.
Kruži još jedna priča koja kaže da je Mata Hari tik prije smaknuća razgrnula ogrtač i pokazala vojnicima svoje golo tijelo.
Što je od toga istina ne znamo. No, svaka priča je sastavni dio glamurozne legende o nizozemskoj ljepotici koja se proslavila kao kurtizana i egzotična plesačica, a besmrtnost je stekla, nažalost, kao špijunka.
izvor:zabavnikplus

ME VEST (1892 - 1981)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Glumica zanosnih oblina, i to bez silikona u ono vreme. Na pitanje kako piše svoje memoare, legendarna holivudska zvezda je odgovorila: „U krevetu nastaju moja najbolja dela". Ne zna se tačan broj njenih ljubavnika, ali se pretpostavlja da spada među najveće aktivistkinje na tom polju. U svojim memoarima je opisala „spoj" sa izvesnim Tedom koji je bez prekida trajao 15 časova.
izvor:forum-srbija

LJUBAV KROZ ISTORIJU

Ljubav je večita tema, od davne prošlosti do današnjih dana, dana izrazitog individualizma i usamljenosti

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stara Grčka - Strast je bolesno stanje. Ljubav je telesna i duhovna. Uvek je izvan braka. Priznaje se hetero i homoseksualna ljubav, prava je ljubav starijeg i mlađeg muškarca.
Stari Rim - Ljubav je igra među partnerima, svako traži maksimalni užitak. Ljubav je izvan braka.
Srednji vek - Ljubav je odvojena od braka. Ona je igra za aristokratiju. Posebna vrsta je dvorska ljubav, koju šire trubaduri u Francuskoj u 12. veku. Izmislile su je dvorske dame dok su im muževi ratovali. Razrađena strategija udvaranja nije se smela zaobići. Takvo gledanje na ljubav, izvan braka, trajalo je od 12. do 17. veka.
Početkom 18. veka, sa industrijskom revolucijom, u Engleskoj se menjaju uloge muškaraca i žena. Muškarac radi van kuće, žene isključivo brinu o deci i mužu. Takva podela ima za posledicu emocionalnu odvojenost partnera. U braku se zajednički živi, ali osećaji nisu zajednički. Tek u 19. i 20. veku počinje shvatanje da je ljubav osnovni i integralni deo braka.

Definisanje ljubavi

Platon je tvrdio da je ljubav ono što čovek želi, a nema, dok je Bodler verovao da je ljubav potrebna da se pobegne od sebe. Prva naučna definicija Votsona (1924), predstavnika bihejviorizma, glasi - Ljubav su osećaji koji nastaju kao posledica nadražaja erogenih zona. Frojd je govorio da je ljubav želja za seksualnim sjedinjenjem, a From da je sredstvo za smanjenje osećaja izolacije i usamljenosti. Sedamdesetih godina 20. veka nastaju prve definicije i operacionalizacija pojma ljubavi. Zik Rubin razlikuje sviđanje i ljubav, i pravi skalu za njihovo merenje. Pravi napredak nastaje kad se uočava postojanje različitih vrsta ljubavi - strastvene (romantične) ljubavi i prijateljske ljubavi.

Strastvena ljubav

Hetfild i Valster definisali su 1978. da je strastvena ljubav „stanje intenzivne žudnje za sjedinjenjem s drugim bićem". Bitne karakteristike ove vrste ljubavi su veliko uzbuđenje, oscilacije u osećajima, euforija, sreća, ushićenje, očaj, anksioznost. Oscilacije objašnjavaju pomoću fizioloških promena koje nastaju u hipotalamusu. Nastaje iznenada, na temelju jake fizičke međusobne privlačnosti.
Daton i Aron dokazali su 1984. da pojedinci u krizi izlaz iz teškoća vide u osobi u koju se strastveno zaljubljuju. Naučnici su otkrili skalu za merenje strastvene ljubavi.

Prijateljska ljubav

Hetfild je 1988. definisao prijateljsku ljubav - duboke emocije prema onima s kojima je naš život najuže povezan. Naglasak je na intimnosti doživljaja, maksimalnom poverenju i seksualnim odnosima. Ta je ljubav bolja za trajnost braka nego strastvena u individualističkoj kulturi.

Načini voljenja

Džon Li je 1988. na temelju istorijske građe opisao stilove voljenja kao eros, storge, ludus, manija, pragma, agape.
Eros - Ljubav na prvi pogled. Erosu su skloni pojedinci koji su imali srećno detinjstvo, žele ekskluzivan odnos, ali nisu posesivni.
Storge - polagani i postupni razvoj. Ova ljubav je najčešća u statičnim društvima. Pojedinci zajedno rastu i prijateljstvo postepeno prerasta u ljubav. Karakteristike pojedinaca - mirniji, opušteniji, sa slabijim izražavanjem osećanja. Obično su živeli u velikoj porodici, imaju mnogo prijatelja. S partnerom imaju zajedničke interese.
Ludus - Od reči ludus, što znači igra, zabava. Vođenje ljubavi bez obaveze prema partneru. Pretpostavka je da oba partnera u tome uživaju. Obično ne postoje preference s obzirom na osobine partnera. Pojedincima je najvažnije da budu stalno u potrazi za novim doživljajima i zaljubljivanjem. Promiskuitet je izražen.
Manija - Prema starogrčkom - theia mania, tj. ludost poslata od bogova. Grom iz vedra neba, intenzivna ljubomora, posesivnost, osećaj nesigurnosti, stalno traženje potvrde ljubavi, dominantnost, nastoje da manipulišu partnerom. Ljubav karakteristična za neiskusne ili za starije u bračnim krizama.
Pragma - Svesno oprezno traženje partnera koji ima slične stavove, uverenja, ideologiju i životne ciljeve. Stalno proveravanje da li partner zadovoljava sve kriterijume. Ovakve osobe su imale normalno detinjstvo, smatraju da se zalaganjem može mnogo postići, pa i dobri partnerski odnosi.
Agape - Vrsta ili način voljenja kao deo hrišćanske ideologije. Sastoji se u pomaganju i ljubavi bez očekivanja uzvraćanja. Izrazito retka u civilizaciji u kojoj svako gleda samo svoje interese.
izvor:forum-srbija