NIBIRU, PLANET KRIŽANJA

Suvremena nauka je otkrila postojanje nepoznatog planeta na rubu našeg sunčevog sistema. Planet vrlo velike mase (moguće i do pet puta veće od Zemlje) i još uvijek neutvrđene udaljenosti (navodno oko pola svjetlosne godine od Sunca), otkriven je matematičkom metodom, a na osnovu neobičnih anomalija u orbitama Urana i Neptuna, kao i u pojasu asteroida koji kruže unutar sunčevog sistema.Te su anomalije, doduše, zabilježene već mnogo prije otkrića Plutona 1929. godine, kada se špekuliralo o postojanju ogromnog nebeskog tijela, u neposrednoj "blizini", koje ih uzrokuje. Pronalazak minijaturnog Plutona nije mogao dati zadovoljavajući odgovor zašto dva velika planeta imaju nepravilne putanje, pa je to pitanje ostalo otvoreno sve do danas. Zašto je trebalo gotovo jedno stoljeće da se izađe s ozbiljnijim informacijama o tajanstvenom planetu? Nepostojanje tehničkih mogućnosti ili nešto drugo, može se samo nagađati. Ali dobro je podsjetiti se da je Uran otkriven primitivnim teleskopom još 1781. godine, a Neptun 1846. godine.
Međutim razlika između ovog i ostalih planeta u sunčevom sistemu je ogromna i to je osnovni razlog zbunjenosti i zabrinutosti današnjih astronoma i naučnika. A glavna posebnost planeta je ta da se kreće eliptičnom putanjom i suprotnim obrtanjem oko osi od svih ostalih planeta.
Zabrinutost je tim veća zbog delikatnosti pojave koja bi mogla ugroziti život na Zemlji, a službeno bi objavljivanje, dakako, izazvalo nevjerovatne reakcije širom svijeta. Teško je i zamisliti kakve bi samo poremećaje doživjele religijske zajednice, zbog činjenice da je planet nastanjen naprednom civilizacijom, a naročito krščanska Crkva čiji bi krvavo građeni temelji i 2000 godina stara doktrina bili teško uzdrmani. O poremećajima u svijetu kapitala i financija teško je i razmišljati, a toga se najviše i
boje oni koji su za sebe odabrali uloge dežurnih svjetskih dušebrižnika, na prvoj crti obrane civilizacijskih stečevina (i kapitala).
Gdje se trenutno planet nalazi nije poznato, ali postoje određene špekulacije i dobar su temelj za razne proračune i predviđanja. Kakva nas budućnost očekuje i da li ćemo uskoro biti svjedoci apokaliptičnog nebeskog događaja nitko ne može sigurno reći, no ne treba zaboraviti neospornu činjenicu da Zemlja, kao i cijeli sunčev sustav, ciklično, prolazi kroz turbulentna razdoblja; prirodnih katastrofa, promjena klime, nestajanja civilizacija...!
~ *** ~
"Ovo je veliko čudo Sina,
Koje se nije dogodilo Zemlji
Od davnih dana.....
....Da je Sin,
Gospodar svih Bogova I Božica,
Koji boravi na nebu,
Sišao sa nebesa."
(Stih na glinenoj ploči iz Sumera)
SUMERI, MI I NIBIRU
Ono što je za suvremene naučnike zbunjujuća novost, drevni Sumeri su znali prije 6.000 godina. Svoja su saznanja zapisivali na razne načine, između ostalog i na tzv. "glinene pločice" koje su, jednim dijelom i nekim čudom, ostale sačuvane do danas. Međutim, podaci koji se nalaze na tim pločicama neprihvatljivi su današnjim naučnicima, ne zato što im nisu zanimljivi ili vrijedni proučavanja, već zato što su u suprotnosti s njihovim, većinom, patrijarhalnim učenjem, zasnovanim prije svega na Darwinovim evolucijskim tezama i čovjeku nastalom od primata ili majmuna (!?).
Srećom, postoje iznimke vrijedne spomena. Prije svega, prerano preminuli, Carl Sagan, čovjek velikog otvorenog uma, koji se usudio prije dvadesetak godina, u svojoj fantastičnoj seriji (i knjizi) "Cosmos", spomenuti "... ogroman, tamni planet koji kruži dubinama Mliječnog puta, o kojem ne znamo gotovo ništa osim da na njemu postoji život..." (!). Tko se još sjeća predivnih putovanja na zamišljenom brodu – maslačkovoj pahuljici i preleta preko tajanstvenog planeta ?
Dr. John Murray, britanski astronom, nakon opsežnih matematičkih izračuna, prvi se usudio objelodaniti podatke o postojanju velikog, nepoznatog planeta u susjedstvu Sunčevog sistema, kao uzročnika neobičnih odstupanja u putanjama udaljenih kometa. Do istog su zaključka došli i fizicar Daniel Whitmire i astronomi američkog Sveučilišta u Luisiani. I to tek nedavno, 1999. godine.
Dr. Zecharia Sitchin, je naučnik koji svoja istraživanja, već više od pedeset godina, ne usmjerava prema nebu već upravo suprotno, prema zemlji, kopajući po arheološkim nalazištima, proučava povijest zapisanu u drevnim narodima. Jedan je od rijetkih ljudi na svijetu koji može čitati sumersko pismo i, kao što sam kaže u Prologu svoje knjige "Dvanaesti Planet", svoj je život posvetio proučavanju Starog zavjeta, Knjige Postanka i povijesti drevnog Bliskog istoka; sumerskih, babilonskih, asirskih, hetitskih, kanaaskih i ostalih drevnih tekstova i epskih priča. Arheološka otkrića i odgonetavanje starih zapisa potvrdivali su ispravnost biblijskih aluzija na kraljevstva, gradove, vladare, hramove i običaje drevnih vremena. Stari Zavjet na više mjesta navodi : "Prijestolje Jahvea je u nebesima"... "Sa nebesa Gospodin gleda na Zemlju". Rukopisi drevnog Bliskog istoka, uključujući mnoštvo astronomskih podataka, nedvosmisleno govore o postojanju planete sa koje su stigli astronauti ili "bogovi". Svi drevni narodi vjerovali su u bogove koji su se spuštali na zemlju sa neba i koji su mogli sa zemlje poletjeti natrag u nebo.
~ *** ~
"On je taj koji sjedi na krugu Zemaljskom ...."
(Prorok Izaia, veličajući Jahvea, Stari Zavjet)
~ *** ~
"....Vidi moj prijatelju kako izgleda Zemlja!
Pogledaj more, na stranama planinske kuće.
Zemlja je zaista postala tek brežuljak,
Široko more je tek poput kade."
(Dio sumerske priče o kralju Etanu, koji je uzašao na nebo)
[You must be registered and logged in to see this link.]