Kafa

Kafa - divan - merak/Dibekuša
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, na planeti se svakog dana popije oko jedna i po milijarda šoljica kafe. Podatak koji možda može da impresionira, ali, po meni, mnogo važnija stvar jeste činjenica da je jako malo ljudi koji kafu vole piti sami. Nekako se podrazumijeva, makar na ovim našim prostorima, da se kafa pije u društvu, da se uz nju dijeli sve što možda u nekoj drugoj situaciji ne biste bili spremni podijeliti s nekim. Slijedom toga, mota mi se po glavi misao koliki broj ljudi će svaki dan biti okupljen oko ovih milijardu i po šoljica kafe? I tu dolazimo do nečega što se zove komunikacija, za koju ćemo često danas reći da nam nedostaje u odnosima sa ljudima. Da li je to istina ili ne, pitanje je za opsežnije društvene rasprave, ali – skoro sam sigurna da onim pravim ljubiteljima kafe – kvalitetne komunikacije s drugim ljudima ne nedostaje.

Kafa već odavno nije samo dio naše uobičajene nabavke, ili uobičajenih navika - ona je postala cijela jedna „institucija“; socijalni fenomen, čiji će miris na x tačaka širom svijeta proizvoditi uvijek jedan te isti efekat, a to je ljubav, posebna vrsta užitka koji se pretvara u svakodnevni ritual, koji nosi sobom određene emocije, koji nas sjeća na neke bitne ljude, na neke važne razgovore, na dobijenu podršku onda kada nam je najviše trebala i sl.

Dokle seže snaga njenog mirisa, vidimo iz ovih par zanimljivih crtica:

Volter, koji je dnevno ispijao po 50 kafa, opomenut je da ne preteruje jer je navodno kafa otrov. On bi onda prešao na sledeću šoljicu i rekao da u njegovom slučaju kafa deluje vrlo sporo. Balzak pišući svoju Ljudsku komediju popio je 50.000 šoljica kafe, i ništa mu se nije desilo. Mađarski matematičar Pol Erdeš govorio je da je matematičar mašina za pretvaranje kafe u teoreme. Johan Sebastijan Bah je jednu svoju kantatu posvetio turskoj kafi.
Tucana kafa ili dibekuša

Prve podatke o tucanoj kafi možemo naći ako se osvrnemo u prošlost, negdje na kraj osamnaestog ili početak devetnaestog vijeka, ali rijetko ko će znati u koje tačno vrijeme se pojavila i obeznanila tadašnje stanovništvo Bosne i Hercegovine. Posebno je bila popularna u gradovima kao što su Banja Luka, Sarajevo i Mostar. Danas se može vrlo malo čuti o njoj, a probati ju možete samo još u jednoj staroj radnjici na Baščaršiji u Sarajevu.

Svoje prve miomirise, kada je Sarajevo u pitanju, tucana kafa ili dibekuša prosula je niz čaršiju koja se zvala Tahmis. Cijela je čaršija bila ispunjena pržionicama kafe. Tahmis čaršija se pružala lijevom obalom Miljacke, na prostoru od stare Careve do Latinske ćuprije.

Kafa je tada bila luksuz, u svakom smislu te riječi, i njoj se posvećivala posebna pažnja, ne samo kod kuhanja i serviranja, već prvenstveno kod pripreme od sirove do one koja je spremna za napitak. Naime, smatralo se da je kvalitetna kafa samo ona koja je jako skupa, prve kafedžije su za svoju kafu davali pravo malo bogatstvo kako bi svojim mušterijama ponudile jedinstven okus. Nakon toga se sirova kafa pažljivo čistila, zrno po zrno, odstranilo bi se svako koje je na sebi imalo neku flekicu iz bojazni da ne pokvari okus gotovoj kafi. Tek nakon toga se pristupalo prženju u šišu, što je zahtijevalo veliko strpljenje i umijeće. A onda? Dolazimo do onog najvažnijeg dijela, a to je tucanje kafe. Radi se o tradicionalnom načinu na koji se kafa pripremala za piće. Kafa se tucala u drvenim, šupljim “stupama” ili “dibecima”, danas se to zove „tucanik“. Dibeci se mogu raditi i od kamena. Zrnevlje kafe se sitnilo tucanjem gvozdenom motkom (batom, maljem). Ali, i tako istucana kafa sijala se kroz sito, kako bi ostali samo oni najsitniji dijelovi, skoro prah. Tucana kafa pakuje se u drvene kutije sa poklopcima kako bi sačuvala svoju pravu, jedinstvenu aromu.


stupa i bat
Prolaznicima kraj takvih radnji je uvijek bilo zanimljivo zastati i malo posmatrati kafu u dibeku, koja je prosto mamila svojim jakim mirisom. Oni najnestrpljiviji se nisu odmicali dok im neko ne bi spremio svježe istucanu kafu. Služila se uz dvije kocke šećera, rahatlokum, čašu vode, frtalj il’ dva divana i puno meraka.

Od mnoštva pržionica kafe, od cijele jedne čaršije, danas postoji samo jedna radnja na Baščaršiji. Ona ima svoju prošlost, praksu i navike. U njoj vrijeme kao da stoji... i možda se promijenilo mnogo toga, ali ono što je ostalo jedinstveno i isto je jaki miris tucane kafe, koji omamljuje šetače, domaćine i goste podjednako. Nadam se da će ona još dugo biti živa, i da o dibekuši kafi neće ostati samo puka priča. Jer - dibekuša je sinonim za merak.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Mikica IC

'Kafa mora biti vrela kao pakao,crna -kao djavo,cista kao andjeo i slatka kao ljubav'',-tvrdio je veliki ljubitelj tog napitka,poznati francuski diplomata Sarl Taljeran.... :916461 pije ka

Posebno su podlozni uticaju kafe ljudi koji se bave stvaralackim i umnim radom medju kojima nije malo astenika.Za njih rojasnjenje svesti i priliv snage koje daje kafa,postaje spas,pogotovo u periodu kada moraju da urade nesto komplikovano i brzo.Ipak ,upravo astenicima kafa moze da naskodi vise nego drugima,iscrpljujuci njihov ionako osetljiv nervni sistem.

Najpoznatija zrtva kafemanije je poznati francuski pisac Onore De Balzak-on je mogao da pise samo nocu uz solju jake kafe.Na kraju-njegovo srce nije izdrzalo.
Da bi ''odvajanje'' od kafe proslo sto bezbolnije ,bolje je ujutru popiti kakao skuvan u mleku.Nervni sistem je daleko manje osetljivna analog kofeina-teobromin koji se nalazi u kakao-prahu i u koji ulazi magnezijum,sto smanjuje umor,nervnu napetost i pomaze usvajanju kalcijuma iz mleka.I sto je manje secera u napitku ,to bolje.Secer dodat kakau, sprecava usvajanje korisnih mineralnih materija.

Crna kafa se moze zameniti cikorijom u kojoj nema kofeina. Ne treba zaboravljati ni na caj.Prema engleskom obicaju donetom iz Indije ,bolje je piti caj s mlekom koje neutralise negativni uticaj kofeina iako ga u tom napitku ima u malim kolicinama.Caj s mlekom ne uzbudjuje vec regulise rad nervnog sistema,disanje,rad srca i krvnih sudova...

[You must be registered and logged in to see this image.]