Paul Eluard

Paul Eluard
1895.-1952.

Paul Eluard (pravim imenom ime Eugene Grindel),Francuski pjesnik,rođen je 14.12.1895. u St.Denisu kraj Pariza.
Bio je vojnik u Prvom svjetskom ratu i objavio plaketu proturatnih stihova "Dužost i nemir".
Bio je vojnik u 1 svjetskom ratu a 1917. objavljuje plaketu proturatnih stihova Dužnost! i nemir. Poslije rata ističe se u pokretu nadrealista (s Bretonom objavljuje 1930. Bezgrešno začeće i Usporiti rad). Mnogo putuje i često odžava konferanse o francuskoj poeziji. Za vrijeme građanskog rata u Španiji aktivno podupire antifašističke snage a u vremenu njemačke okupacije Francuske postaje najvažniji pjesnik pokreta otpora (Poezija i istina; Na njemačkom sastanku). Od 1942. član je Komunističke partije. Intiman u svojim pjesmama, jasan i čovječan, Eluard fluidnim jezikom pjeva o ljubavi i ljepoti, o bratstvu među Ijudima a iznad svega uznosi slobodu. Napisao je uvodnu pjesmu za francusko izdanje Jame I. G. Kovačića.
Najljepše Éluardove ljubavne pjesme iz zbirke Ljubav, poezija obilježene su pjesnikovom potrebom da ne razdvaja riječi zarezima. Razlog je možda našao u bolnom razdoblju svoga života kada se Salvador Dali, poput zareza, ubacuje između njega i njegove žene Gale.1928. godine Gala sreće Salvadora Dalija, Gala postaje njegova ljubavnica, supruga, ali i muza i izvor inspiracije njegovih najboljih radova. Naime,u julu 1929.sePaul Eluard sa ženom Galom i ćerkom Cécile provodi u Kadagezu godišnji odmor,gdje se u to vrijeme na odmoru nalazio i Dali.Gala produžava odmor do avgusta,napušta Eluarda, čiji je život i poeziju zauvijek obilježila.
i ostaje s Dalijem do kraja života.
Gala, žena Paula Eluarda je žena čije se ime veže uz slavne umjetnike iz vremena nadrealizma i koja je postala sinonimom za stvaranje velikog Salvadora Dalija.
Najljepše ljubavne pjesme u zbirci Ljubav poezija nastale su dok je Gala je Eluardova muza i inspiracija nadahnuća Eluarda,u doba kada je Eluardov život s Galom i sam bio pezija.


Neka od njegovih najpoznatijih Djela:
"Umrijeti od neumiranja","Prijestolnica bola","Javna ruža","Moći sve reći","Feniks"...
Paul Eluard, pjesnik "neprekinute poezije" i jedan od najvećih liričara dvadesetog stoljeća,umro je 18.11.1952. u Charenton-le-Pont.

Pustolovina visi o vratu svog takmaca

Pustolovina visi o vratu svog takmaca
Ljubav koje se pogled ponovo nađe ili izgubi
Na trgovima očiju pustim ili napućenim.
Sve pustolovine lica ljudskoga
Krikovi bez odjeka znakovi smrti vreme zaboravljeno
Toliko lica lepih tako lepih
Da ih suze skrivaju
Toliko očiju tako sigurnih u svoju noć
Koliko ljubavnika umirući zajedno
Toliko poljubaca tajnih i toliko vode bez oblaka
Aveti ponikle iz odsutnosti večnih
Sve beše dostojno ljubavi
Blaga su zidovi i njihova sena je slepa
I ljubav je na svetu radi zaborava sveta.

Nagost istine

Ja to dobro znam
Očaj nema krila
Niti ljubav
Nemaju lica
Ne govore
Ja se ne mičem
Ja ih ne gledam,
Ja im ne govorim
Ali sam ipak
sto tako živ
kao moja ljubav
i moj očaj.

Zbog ljubavi

Razmrsio sam sobu gdje spavam gdje snivam
Razmrsio sam polje i grad gdje život provodim
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima
Gdje sunce izlazi gdje snivajuć bdim.

Svijet male sreće bez površine i bez dna,
S odmah zaboravljenim čarima
Rođenje i smrt zamršava njihove dodire
U neba i zemlje pomiješanim naborima

Ništa ne odijelih već udvostručih srce svoje
Da bi se voljelo sve stvorih nestvarno i što je java
Dadoh joj njen razum njen oblik njenu toplinu
I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.

Volim te

Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog žednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim

Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja

Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.

Red i nered u ljubavi

Da bih počeo spomenuću elemente
Tvoj glas tvoje oči ruke usne

Na zemlji sam a zašto bih i bio
Da ti nisi na njoj takođe

U kupaonici sam koja se poistovjetila
Sa morem slatke vode

U onoj kupaonici koju je plamen ljubavi
Izdubio u našim očima

A ta kupaonica koja je plamen ljubavi
U koju sam stupio
Vrelinom tvojih ruku
Ljupkošću tvojih usana

To prvo bilo je životno
Kao neka rascvjetana livada

Naša šutnja naše riječi
Svjetlost koja odlazi
Svjetlost koja se na vraća

Dobar dan tugo

Zbogom tugo
Dobar dan tugo

Vidim te u svim naborima neba
Vidim te u očima koje volim
Ti nisi baš sasvim bedna
Jer i najsiromašnije usne odaju te
Onim svojim divnim osmehom

Dobar dan tugo
Ljubavi ljupkih tela
Snago ljubavi

Tvoja privlačnost izbija
Kao neka bestelesna sveobuhvatnost
Dušo razočarana

Ti i tugo
Ti lepo lice

Godišnjica

Ja proslavljam ono što je glavno tvoju prisutnost
Ništa nije prošlo život donosi novo lišće
Najmlađi potoci ističu iz sveže trave

I pošto mi volimo toplotu toplo je
Voće se koristi suncem boje sagorevaju
A zatim jesen se vatreno udvara devičanskoj zimi

Čovek ne sazreva on stari a njegova deca
Imaju vremena da ostare pre nego što on umre
I decu svoje dece on zasmejava

A ti prva i poslednja nisi ostarila
I da bi ozarila moju ljubav i moj život
Ti ćeš sačuvati tvoje srce lepe nage žene

Zaljubljena

Ona stoji na mojim očnim kapcima
I njene kose zamršene su u mojima,
Njeno telo ima oblik mojih ruku,
Ona je boje mojih očiju,
Ona se utapa u moju senku
Kao kamen u nebo.

Ona ima uvek otvorene oči
I ne dopušta mi da spavam.
Njeni snovi pri punoj svetlosti
Mogu sunce da ispare,
Zbog njih se smejem, plačem i smejem,
Govorim, a ništa ne kazujem.