https://magnolija.serbianforum.info/

https://magnolija.serbianforum.info/

Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.



 
PORTALPrijemLatest imagesRegistruj sePristupi

 

 France Prešern

Ići dole 
AutorPoruka
Gost
Gost




France Prešern Empty
PočaljiNaslov: France Prešern   France Prešern I_icon_minitimeSub Dec 18 2010, 04:37

France Prešern
1800.-1849.



Slovenski pjesnik rođen u seljačkoj obitelji u mjestu Vrba kod Bleda 3.12. 1800. kao treće od osmero djece Šimena i Mine. Rodni dom napustio je veoma rano 1808. ili 1809. Prvo se preselio ujaku Jožefu u mejstu Kopanje (nedaleko Grosuplja), koji ga je dvije godine podučavao, a potom upisao u osnovnu školu u mjestu Ribnica u pokrajini Dolenjska . U školi je bio jedan od najboljih učenika. Školovanje je nastavio u Ljubljani gdje je završio i šest razreda gimnazije. Potom upisuje studij filozofije. Odmah nakon završetka druge godine studija 1821. godine seli se u Beč gdje završava i treću godinu studija. U to vrijeme Valentin Vodnik uočava Prešrenov pjesnički dar i potiče ga da piše pjesme na slovenskom jeziku. Vodnik ga upozanje s Matijom Čopom budućim velikim Prešerenovim prijateljem.
Na Pravni se fakultet Prešren upisuje 1822. i četiri godine kasnije diplomira 1826., potom i doktorira 1828. godine. Iste godine u ljeto nakon položenog državnog ispita u Celovcu (Klagenfurt) stječe pravo bavljena odvjetničkom praksom. No, kako se njegov slobodarski duh isticao već u studentskim danima i privukao pozornost policije zamolba za otvaranje odvjetničkog ureda u Ljubljani bila mu je pet puta odbijena što mu je onemogućavalo sređivanje privatnog života. Tek 1846. dopušteno mu je otvoriti odvjetnički ured u Kranju.

Nakon povratka iz Beča u Sloveniju suočio se s teškim problemima porobljenog i kulturno nerazvijenog naroda. Još je bio na snazi feudalni sustav, ali se počelo sve jače osjećati mlado građanstvo. Prešern je tada bio glasonoša slobodarskih ideja slovenskog naroda. Povezao se s Matijom Čopom, odličnim poznavateljem svjetske književnosti i usmjerio slovensku književnost u pravcu kozmopolitskog romantizma. Njih dvojica okupili su slovensku literarnu omladinu oko pjesničkog almanaha Kranjska čbelica i započeli odlučnu književnu, jezičnu i društvenu borbu. Glavne teme njegovih djela bile su sloboda čovjeka, nacionalna sloboda porobljenog naroda i put novog građanstva. Izvanrednom stvaralačkom sposobnošću oblikovao je novi pjesnički jezik. Polazeći od tradicije narodne lirske pjesme uvodio je nove oblike u slovensko pjesništvo. U svojim djelima koristio se bogatom i bujnom metaforikom. Elegije Slovo od mladosti i Sonetje nesreče govore o razočaranju osjetljivog čovjeka u buržoaskom društvu u kojem vlada isključivo zakon novca, a u Glosi posebno o položaju pjesnika u tom društvu dok u elegiji Svojim rojakom pokreće pitanje nacionalne svijesti Slovenaca. Satirom u tercinama Nova pisarija prosvjeduje protiv do tada uvriježene književnosti. Svoje najsmionije istupe ima u epigramima (Svršeni i dr.).

Intimnu stranu pokazuje u svojoj ljubavnoj lirici. Tu se kreće u širokom krugu od početne ljubavne igre u romansama preko niza ljubavnih soneta (Ljubeznjeni sonetje) do svečanih pjesama koje je posvetio djevojci Julji Primic. Sonetni venec (1834.) s akrostihom Juliji njegov je osjećajni i umjetnički vrhunac. U njemu povezuje osobnu i nacionalnu ljubav. Kada je Julijina majka Julijana uočila akrostih s kćerkinim imenom zaprijetila je sudom. Stoga je Prešern morao promijeniti slog akrostiha kako ime više ne bi bilo vidljivo. Julijini neuzvraćeni osjećaji ostavili su pak ostavili su trag na čitavoj budućoj Prešernovoj lirici koja se pretvara u rezignaciju. Prešren je imao dvije velike ljubavi. Prva, Juliju Primič (rođ. 1816.), bila je kćerka bogatog ljubljanskog trgovca i jedna od njegovih glavnih pjesničkih inspiracija. Druga je bila sobarica Ana Jelovšek (rođ. 1823.) s kojom je imao troje nezakonite djece: Režiku (1839.-1840.), Ernestinu (1842.-1917.) i Francu (1845.-1855.).

Njegova poezija naišla je na jak otpor kojeg su vlasti i jansenističko svećenstvo kroz cenzure i zabrane kontinuirano onemogućavali. Na koncu to je dovelo do prestanka tiskanja Kranjske čbelice. Iznenad je došla i Čopova smrt te je Prešerenov umjetnički opstanak bivao sve bezizgledniji. Ep Krst pri Savici razotkriva njegovo duševno stanje u to vrijeme. Tada se u njegovim djelima javljaju motivi samoubojstva, ali u pjesmi Pevcu pristuna je i suprotna spoznaja: treba znati podnositi bolove i grozote života. Mračne ljubavne balade Prekop, Zdravilo ljubezni, Ženska zvestoba, Ribič i Neiztrohnjeno srce svjedoče kako nije prebolio veliku ranu. Poslije 1838. živi usamljen, a misli mu se vraćaju mrtvim prijateljima (V spomin Andreja Smoleta; V spomin Matija Čopa).

Prijateljstvo s poljskim prognanikom Emilom Korytkom urodilo je tiskanjem pet svezaka slovenskih narodnih pjesama. Ovdje također valja naglasiti kako Prešeren nije prihvaćao koncepciju ilirizma za Slovence Stanka Vraza koja je nastupala s napuštanjem slovenskog književnog jezika, iako je inače Prešeren bio prožet slavenskom idejom. U tmini Metternichova aposlutizma napisao je (1844.) proročansku Zdravljicu s političkim konceptom ujedinjene Slovenije i ravnopravnih odnosa između velikih i malih naroda. Osamostaljenjem Slovenije (1991.) Zdravljica će postati službenom himnom Republike Slovenije. Preminuo je 8.02. 1849. u Kranju od ciroze jetre. Na samrit će ostaviti jednu zagonetku za sobom izričući rečenicu koja ni do danas nije razjašnjenja: "Za mene bi bilo bolje da nikada nisam bio u Ribnici".
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




France Prešern Empty
PočaljiNaslov: Re: France Prešern   France Prešern I_icon_minitimeSub Dec 18 2010, 04:38

Nevjenčana mati


Što mi te imat potrebno bilo,
dijete ti lijepo, dijete ti milo,
meni mladoj djevojci, i nevjenčanoj materi? —
Otac su kleli, bili me,
nada mnom mati jadali se;
moji su srameć se skrivali,
drugi me prstom kazivali.
On, što je bio dragi moj,
on, što je pravi otac tvoj,
Bog zna kud svijetom luta sam;
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




France Prešern Empty
PočaljiNaslov: Re: France Prešern   France Prešern I_icon_minitimeSub Dec 18 2010, 04:38

Neistrunulo srce

Kopaju grob, da zadnji mrtvac tu nađe stan;
obraz mladića blijedog pokaže se na dan.
Kopači zgranuše se, zastajkuje im dah,
grobari manje plašni zure u nj u taj mah.
Da lijepo mu je čelo visoko, to bi svak
vidio, kad bi s njega nešto oblačak lak;
usne bi bile lijepe i blijedi obraz blag,
kad nevolje bi neke uklonile svoj trag.
Trup raspao se, prvi dah u prah ga je stro,
ostade samo srce, svi vidjeli su to;
još bije, još u njemu osjeća plam se sav,
kakav bje dok je mladić bio još živ i zdrav.
Svi pitaju tko zadnji pokopan bješe tu,
sigurno svetac, kada ne istrunu u tlu.
Čitao nitko nije nadgrobni onaj kam,
skidoše korov, natpis odgovori im sam,
da Dobroslav je pjesnik tu pokopan,
što mlad milim je glasom ljubav opjevao i jad,
i slavio u pjesmi djevojke lijepe čar,
ohole gospođice, kojoj on ne bje par.
Kad izabrala drugog ona je, u taj čas
iz grudi mu se više ne začu pjesme glas.
Ne traži da ga tješe ni ljudi niti Bog,
ne muti plač mu oči, tvrd je u licu stog.
Nehajno živio je, ne svet već bludu sklon,
bez pričesti i ulja svetog je umro on.
Svi kažu da mu svetost ne brani gnjit u tlu,
svi kažu, nije srce njegovo ovo tu.
“Pjesničko to je srce”, reče im čovjek star,
“da svečevo j’e dala krv mira bi mu bar;
ne svetost, nego pjesme ne daju njemu zgnjet,
što u sebi je dugo nosio ih kroz svijet.
Otvorimo mu srce, neka pod nebom tu
ostane, dan taj proći pustimo i noć svu,
dok drugo sunce grane i donese bijel dan,
opet ga pogledajmo ovdje u osvit ran.
Nek lahori ga hlade, i miju rose sve,
nek sunce, mjesec, zvijezde, što pjesničke mu sne
nadahnuše kroz život, opet ih uzmu sad,
splasne li u tom času, pokopajmo ga tad.”
Rasjekli su mu srce, ležalo noć i dan
tu je pod jasnim nebom, kad prođe osvit ran,
kad granu drugo sunce, iskopnje srce svo
ko bijeli snijeg u proljet, pokopat ne bje što.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




France Prešern Empty
PočaljiNaslov: Re: France Prešern   France Prešern I_icon_minitimeSub Dec 18 2010, 04:39

Oproštaj s mladošću

Života moga prođe lepši deo,
rano me mlada ostaviše leta!
Moj cvet je još pre svog procvata sveo,
a osuši se i koji procveta!
I sunce nade ja sam retko sreo,
a hladni vihor mene svuda sreta!
Mladosti, ipak ja te tako volim,
i za tebe se večno bogu molim!

Okusih rano plodove saznanja!
Za mnogu radost tu se otrov stvori:
svet dobra dela pakošću proganja
i protiv čiste savesti se bori.
Ko vernu ljubav traži – kratko sanja;
svi takvi snovi gube se u zori!
Um, pravda, znanje – to su deve koje
nemaju novca, pa ni sreće svoje!

Uzalud čamac upravlja put sreće
onaj spram koga, dušmanski i zao,
digne se vihor koji ga je veće
kao prosjake u kolevci znao:
čoveka novac putem slave kreće,
vrednost mu raste s novcem što je dao!
Videh da ljudi cene ono gde se
prevara iznad pameti uznese!

Grešnike videh i grehove njine
koji u srcu rane zakrvave.
No mladost vedra teret s duše skine,
jade i misli iz srca i glave,
a kule diže nebu u visine,
a pustinja je za nju puna strave.
Njoj pali – i gde neprilika vlada -
vesele zublje iluzije – nada.

Ne misli da će prvi dah vetrića
srušiti tvorbe naših misli lako,
i zaboravi na bolna otkrića:
rane što jedva zalečismo tako,
pouk nam dođe i od našeg bića,
jer prazno bure puni od nas svako!
Zato, mladosti, ja te ipak volim
i za tebe se večno bogu molim!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




France Prešern Empty
PočaljiNaslov: Re: France Prešern   France Prešern I_icon_minitimeSub Dec 18 2010, 04:40

Pod oknom

Mjesec sije,
čekić bije pozni umorni već sat;
a neznane
srca rane ne daju mi mirno spat.
Ti si kriva,
Ijubežljiva nesmiljena djevo ti!
Ti me raniš,
ti me braniš, pa mi doma se ne spi.
Obraz mili
tvoj po sili stalno je u oku mom;
uzdišuće
srce vruće stalno žudi za tobom.
K oknu idi,
tko to vidi, tek nebeske zvjezdice;
i prikaži
se i kaži, srce hoće me, il ne!
Nadu dahni,
rukom mahni ako te je reći strah!
Ura bije
a nje nije, što ću jadnik u taj mah!
Pogledajte
u dom, dajte, zvijezde, znak mi da li spi;
da li sluša,
il me kuša, il o drugom ona sni
Ako spava,
nek je zdrava, kuša li me, što ću tad;
ako ljubi
drugog, grubi srce će mi slomit jad.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




France Prešern Empty
PočaljiNaslov: Re: France Prešern   France Prešern I_icon_minitimeSub Dec 18 2010, 04:40

Prva ljubav

Opasna moja prohujaše leta,
ostaviše me već mladosti dani,
poznadoh mnoge lepotice sveta:
naše i one iz naroda strani’,
sloboda srca još ne bi uzeta,
i mislio sam – lako se odbrani
od ljubavnoga ropstva onaj koji
pred njome čvrsto i oholo stoji.

Al’ dođe deva ko vila iz gore,
oh, da ne videh nikad oči njene!
Pred njenim licem bledi i sjaj zore
i svetlost zvezda kraj očne joj zene!
Neizlečive rane srca stvore,
oči joj kad se na nekog osme’ne.
No ko li ljupkost njenih usta, bože,
il’ čedne grudi opisati može!

Lepotica je ova bila kao
ona što, krajem velikoga posta,
Petrarku srete; zasenjen sam stao,
srce mi kao začarano osta.
Mišljah – njen pogled da bi raj mi dao;
al’ srce njime ranjeno mi posta,
i od toga dana ono, neizlečeno,
jaduje, trpi i trpeće večno!

Ni bledo moje lice je ne gane,
ni pesme boli koji srce guše,
ni oči suzne i neispavane,
ni suze koje nikad se ne suše.
Radost me prođe, očaj stvori rane
koje ostaše u dnu moje duše.
Tako, ko misli – čvrst je, taj i pada,
pratiš li deve – znaj, eto ti jada!

Zato, slobode ko je željan svoje
devojke mlade nek ne prati mnogo!
Što mira nemam, to su oči moje
krive, na oči treba pazit strogo,
za ljubav vrata u očima stoje,
njih pobediti razum nije mogo.
Ko mene neće da posluša – neka
zna da ga moja zla sudbina čeka!
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




France Prešern Empty
PočaljiNaslov: Re: France Prešern   France Prešern I_icon_minitimeSub Dec 18 2010, 04:41

Sonet

Mirisne, rosne ruže poezije
otkrivaju što u srcu se skriva.
Srce je moje vrt i plodna njiva,
gdje sada ljubav elegije sije.
Ti si mi sunce.Al’ mi dano nije
pronaći te, o luči, o vatro živa:
u kazalištu, ispod okna siva,
na plesu, šetnji. . .svud se lik tvoj krije.
Koliko puta od želje poludim
u gradu našem sresti te što prije,
no zalud lutam i uludo žudim.
Oko mi suze u samoći lije
i zato pjesme zbog kojih se trudim
iz kraja nisu u kom sunce grije.
Nazad na vrh Ići dole
Gost
Gost




France Prešern Empty
PočaljiNaslov: Re: France Prešern   France Prešern I_icon_minitimeSub Dec 18 2010, 04:43

Gazele

Smem li te ljubit – pitam oka dva?
al’ oko neće da odgovor da.
Izdaleka me ljupko gledaš, draga,
al’ ohola si kad sam blizu ja.
Ako te moje oči čežnjom prate,
bežiš ko da te plaši čežnja ta.
Al’ ako druge pogledujem deve
tad svako vidi da si besna sva.
Ili me mrziš ili voliš, dakle,
siroto srce kako će da zna?
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





France Prešern Empty
PočaljiNaslov: Re: France Prešern   France Prešern I_icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
France Prešern
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
 :: NAUKA-UMETNOST I KULTURA :: KNJIŽEVNOST :: KNJIŽEVNICI;PESNICI;ROMANOPISCI... :: SLOVENAČKI AUTORI-
Skoči na:  
Vremenska prognoza
Weather Belgrade
Teme naj viđenije
Ko je trenutno na forumu
Vracam se...Odjava ..... laku noc ....
Kaladont u tri reči
ARANŽIRANJE HLADNIH PREDJELA
Vas smajli raspolozenja...
FARBANJE i UKRAŠAVANJE USKRŠNJIH JAJA
Deponija emotikona-rezervni smajlici...
SVADBENE TORTE-ideje
Ćaskanje u kafeu uz kaficu,čaj...Dobro jutro,dan,veče
Nauka o jeziku
Ključne reči