Zagonetka Olmeka[You must be registered and logged in to see this image.]U povijesti Srednje Amerike Olmeci su jedan od najzagonetnijih naroda. Ne može se ništa zaključiti o njihovom porijeklu. Ime “Olmeci“ dali su im Azteci kojima su bili ovijeni legendom, a cijenili su ih kao visoko civiliziranu kulturu s obale zaljeva. Glavna središta bila su La Venti (Tabasco) i San Lorenzo Tenochtitlan, Tres Zapotes i Laguna de los Cerros u Verakruzu.
Odakle su došli te propast olmečkih obrednih središta u posljednjim stoljećima p.n.e. još su i danas zagonetke staroameričke povijesti.
U svakom slučaju, može se reći da kultura Olmeca predstavlja ”majku srednjoameričke kulture”
Kultura Olmeca (Olmeka) pripada pretklasičnom periodu i predstavlja najstariju poznatu civilizaciju Srednje Amerike. Civilizacija Olmeka je prethodila svim drugim kulturama: i mudrim Zapotecima, i naprednim Majama, i duhovnim Toltecima.
Osnovni elementi kulture Olmeca nastavili su važiti u regiji, dugo nakon njihovog misterioznog nestanka. Ostale civilizacije nasljedile su njihova znanja. Oni su stvorili civilizaciju koja je proizvela veličanstvene građevine i koja je do savršenstva razvila vještinu klesanja i obrade divovskih kamenih blokova. Dobro su poznavali astronomiju, matematiku i kalendar.
Bili su prvi narod koji je razvio pismo i to u dvije forme: slikovne i fonetske hijeroglife, koji su kombinacija silabičkih i logografičkih znakova. Služili su se i brojevima kakvim su se kasnije služile Maye, što je također dokaz njihovog uticaja na kasnije civilizacije. Također kod Olmeca su još značajni sistemi akvadukta kojima su gradove opskrbljivali tekućom pitkom vodom. Razvili su i jednu vrstu igre s loptom, koja se kasnije kod Maya zove pok-a-tok (pokatok).
Olmeci su postali poznati nakon otkrića prve kolosalne bazaltne glave 1862. godine, ali su zatim dugo vremena u arheologiji bili zapostavljeni. Istraživanja su nastavljena tek od 1925. godine, kada je otkrivena još jedna slična glava. Ove kamene glave nemaju ničega domorodačkog-indijanskog te je neobično prisustvo prikaza negroidnih i azijatskih obilježja. Negroidne crte pronalazimo prije svega kod divovskih bazaltnih glava koje teže od 20 do 25 tona, a visina im varira od 1,47 m do 3,4 m.
Američki arheolog Matthew Sterling, koji je 40-ih godina 20. stoljeća provodio iskopavanja u La Venti, naišao je ondje na spektakularna otkrića. Najveće od njih bila je stela bradatog čovjeka.
Prije nego su iskopavanja počela, primijećeno je da iz zemlje proviruje vrh golema kamenog bloka. Bio je prekriven rezbarijama koje se, doduše, nisu vidjele jer su bile skrivene ispod sloja zemlje dubokog oko 3 metra. Kada su Stirling i njegova ekipa uklonili zemlju, ustanovili su da je kameni blok dio impozantne stele visoke 4,2 m, široke 2,1 m i gotovo 1 široke. Rezbarije su prikazivale susret dvojice visokih muškarca odjevenih u široke halje i obuvenih u elegantne cipele izvinutih vrhova. Jedan od likova bio je nagrđen zbog erozije. Drugi lik bio je gotovo netaknut i jasno je prikazivao kavkaskog muškarca kukasta nosa i duge brade, kojega su zbunjeni arheolozi nazvali Ujak Sam.
Tko su bili ti stranci? Što su radili u Srednjoj Americi? Kada su došli? I što ih je povezivalo s ostalim strancima koji su se naselili u sparnoj i gustoj šumi kaučukovca – sa strancima prema kojima su načinjene velike glave nalik crnačkim?
Radikalni istraživači koji su odbacivali uobičajeno stajalište o izolaciji Novoga svijeta prije 1492., predložili su objašnjenje toga problema: bradati ljudi sitnih crta lica mogli su biti Feničani, koji su u 2. tisućljeću pr. Kr., ploveći između Heraklovih stupova i preko Atlantskog oceana, stigli sa Sredozemlja. Zagovaratelji te teorije tvrdili su čak i da su crnci prikazani na istim nalazištima bili “robovi”, koje su Feničani ukrcali na zapadnoafričkoj obali prije negoli su prešli Atlantik.
Međutim, poznato je da su Feničani ostavili svoje karakteristične rukotvorine diljem drevnoga svijeta, ali ne i na olmečkim nalazištima u Srednjoj Americi. Crnačke glave i reljefi koji prikazuju bradate Kavkažane ne odaju fenički stil.
Izvor:
Svijet oko nas