Većina ljudi u svakodnevnog govoru svjesno ili nesvjesno koristi razne uzrečice ili poštapalice, koje su se tokom godina neprimijetno ušunjale u naš jezik i nažalost postale nezaobilazni dio. Iako loše zvuče u razgovoru, mnogi ih se teško odriču ili jednostavno ne obraćaju pažnju na njih.
Super, ekstra, kul, vrh, brate, care, mislim, znači, ovaj- samo su neke od poštapalica koje zajedno sa uzrečicama svakodnevno čujemo u našem jeziku.
Mnogi ih toliko često i nesvjesno koriste da su postali i dio govora i sve više ljudi ih upotrebaljava sasvim normalno, bez obzira što krajnjem slušaocu to zvuči veoma ružno. Skoro da nema ni jednog čovjeka koji bar jednom nije upotrijebio jednu od navedenih.
Sa aspekta našeg jezika I književnosti korištenje poštapalica ima svrhu odlaganja. To je tzv. izraz nesigurnosti koji se tretira kao jezički zastoj ili praznina, a koji bi trebalo izbjegavati ili bar smanjiti.
Poštapalice, koje se danas sve češće koriste nisu "ukras" jezika, nego ga osiromašuju. Čitanje knjiga i razmišljanje o onome što govorimo i kakav utisak ostavljamo na druge u govoru mogu pomoći da izbjegnemo one ružne nus pojave jezika,a to su razni neartikulisani glasovi i riječi koje nisu potrebne kada nešto govorimo ili se nekome obraćamo.
lifestyle