Vrat i rep spermatozoida bogati su mišićnim vlaknima; ta vlakna imaju potrebe za kalcijumom. Jedno staro otkriće tima naučnika sa univerziteta u Edinburgu, pruža značajan doprinos boljem razumijevanju sterilnosti kod muškaraca.
Kada spermatozoidi prodru u jajovod da bi sreli jajašce, oni moraju biti u stanju da prodru kroz ovojnu membranu jajašca. Tu sposobnost oni postižu zahvaljujući kalcijumu kojim se obogaćuju za vrijeme prolaska u epididim. Jedan jedini spermatozoid treba tada da izvrši poslednji napor koji se sastoji u tome da pocijepa jednu kesicu na svojoj glavi i oslobodi enzime koji rastvaraju spoljnu membranu jajašca. To mu omogućava da prodre u jajašce, koje se ponovno zatvara jednim mehanizmom koji još nije dovoljno poznat.
Prema nalazima naučnika, kalcijum stimuliše enzim ATPazu, koji razlaže ATP (adenozin-trifosfat) mišićnih vlakana u ADP (adenozin-difosfat), proces pri kome se oslobađa energija. Ta energija izaziva kontrakciju mišića spermatozoida na isti način kao i drugih mišića u organizmu. Mišićne kontrakcije spermatozoida bitne su za njegovo kretanje u sjemenskoj tečnosti.
Kod muškarca koji pati od nedostatka kalcijuma, spermatozoidi su, dakle, slabo tonični i imaju malih izgleda da obave svoju misiju. Ostaje, prema tome, da se identifikuju enzimi potrebni za prenos kalcijuma, koji nedostaju čovjeku.
Već se i ranije znalo za destruktivno dejstvo koje imuni sistem žene ima na spermatozoide. Pokazuje se, međutim, da sterilnost kod muškarca može da potiče i od imune smetnje uslijed koje organizam uništava sopstvene spermatozoide, kao što kod drugih autoimunih oboljenja, na primer, reumatizma, on razara rskavicu ili druga tkiva. Autoimuna sterilnost mogla bi da pogađa nekih pet odsto sterilnih muškaraca.