Sudbina ili slučajnost?????

Ako život shvatimo kao filmsku priču, tada je lako zamisliti da smo u njoj režiseri, koreografi, scenografi, producenti, i glavni akteri, i da time priča u mnogoćemu ovisi o nama.
Ponekad je tako, ili nam se barem tako čini kad svoje odluke vješto uplićemo u fino tkanje sudbine. Ali ničija životna priča nije monodrama, pa je i neki drugi akteri mogu poboljšati ili pogoršati.
Znam, pomislit ćete da je lako dati veće uloge onima koji bi je poboljšali, ali prilično je samouvjereno misliti da ćemo uvijek dobro procijeniti te, recimo, sporedne glumce.
A i sami glumci znaju da nema malih uloga, postoje samo "mali" glumci, pa ispada prilično nezgodno kad takvome damo značajnu ulogu.
Sve ovo još možemo i naštimavati, ali samo do trenutka dok nam se scenarij uklapa u ono što nam je sudbina namijenila.
Ne mislim pritom reći da je uvijek pametno tako "teći niz bujicu" vlastitog života i pomiriti se s time da plivanje uz vodu samo oduzima energiju. Ponekad je takav napor upravo potreban kako bismo izgradili samopoštovanje, ili čak samo odgodili ono što je svakoj rijeci sudbina - završiti svoj put u moru. U ovom slučaju - moru sudbine, ma što mi u svojoj uobraženosti zamišljali..

VAŠ STAV i RAZMIŠLJANJA???????