Osećaj je jezik duše.Ako želimo znati istinu o sebi ili o nečemu onda sledimo svoje osećaje.Oni se ponekad teško otkrivaju a još teže priznaju.Ali naše najveće istine i jesu sakrivene u našim osećajima,koji su često propraćeni strahovima što otežava komunikaciju često i unutar sebe.
Komuniciramo i putem misli.Misao i osećaj nisu isto premda se mogu javiti istovremeno.U komunikaciji mislima često se koristimo predodžbama i slikama.Zbog toga su misli i delotvornije sredstvo komunikacije od samih reči.
Napokon,kad podbace osećaji i misli koristimo se rečima.
Reči su zaista najslabije sredstvo komunikacije.One su najpogodnije da se krivo protumače,najčešće se pogrešno shvate.A zašto je to tako?
To je zbog onoga što reči zapravo jesu.One su naprosto izgovor,zvukovi koji predstavljaju osećaje i misli.One su simboli,znakovi.One nisu istina.One nisu prave stvari.One nam mogu pomoći da nešto razumemo,iskustvo nam omogućava da nešto i znamo.Ipak ima stvari koje ne možemo iskusiti.Stoga su nam data druga sredstva.Osećaji,misli i iskustva.