Voljeti a ne dotaknuti...

Vjerujete li da je moguće voljeti iskreno,duboko i snažno,a ne dotaknuti...?
Čitali smo o velikim ljubavima,o pismima koja su putovala danima preko brda i dolina,mora,oceana prepuna ljubavi,čežnje,nade...
Slušali smo priče o njima...
Danas kad čitamo o tome skloni smo se podsmjehnuti,odmahnuti rukom i reći
ma daj..
Vremena su se promjenila,ali ljubav je ljubav.

Platonska ljubav
Danas, kada se ljubav automatski povezuje sa seksom i kada su brojne vrijednosti društva izvrnute, platonska ljubav se sve više čini stvar prošlosti, odraz nekih drugih „čednijih“ vremena. No, je li to zaista tako? Imamo li i mi šansu za bezgraničnom ljubavi kakvu opisuje E. A. Poe u svojoj predivnoj ljubavnoj pjesmi?


Prije nego što odgovorimo na to pitanje, potrebno je definirati što je to točno platonska ljubav. Mnogi ljudi često se i koriste tim terminom, a da niti ne znaju što on u stvari znači.

Kao što i samo ime govori, platonska ljubav dobila je ime po grčkom filozofu Platonu, koji nije izmislio termin, no prvi je pisao o toj vrsti ljubavi. Naravno, u staroj Grčkoj odnos prema ljubavi bio je nešto drugačiji nego što je danas, pa u neku ruku slobodniji. Poznato je da je Platon, pravim imenom Aristokles, bio homoseksualne orijentacije. Također, poznato je da je bio olimpijac, odnosno vrhunski sportaš, pa prema tome i pripadnik grčke elite, među kojom je bila uobičajena pojava te se smatralo normalnim za ljubavnika imati dječaka od dvanaestak godina.

U toj perspektivi, on je pričao o tjelesnoj i bestjelesnoj ljubavi, koja je vjerojatno bila homoseksualne naravi. Upravo ta bestjelesna ljubav je ona ljubav koja je tek u vrijeme renesanse i humanizma nazvana platonska ljubav, jer se inspiracija pronalazila u helenističkoj kulturi.

Dakle, platonskom ljubavi se smatra ljubav koja nije niti na koji način fizički konzumirana, nego se radi na duhovnoj i emocionalnoj povezanosti. Također, platonskom ljubavi se smatra ljubav između osoba suprotnog spola (ukoliko su heteroseksualci) ili između istog spola (ukoliko su homoseksualci).

Ona može biti različitog intenziteta, najčešće postoji fizička privlačnost, a može se reći da su to najčešće ljubavi koje zbog nekog razloga ne mogu imati i fizičku dimenziju. Platonska ljubav često je vrlo zrela ljubav, a povezanost na emocionalnoj razini koja može trajati cijeli život.

Nesebična ljubav

Platonska ljubav se može usporediti i s prijateljstvom između muškarca i žene. Naime, poznato je da većina takvih prijateljstava ne može opstati, jer najčešće jedna strana želi upravo iz one emocionalne razine preći i na onu drugu, fizičku razinu, dok druga strana to ne želi. Platonska ljubav upravo se krije negdje između prijateljske i tjelesne ljubavi, u ravnoteži.

Svaka ju osoba može doživjeti na različit, sebi svojstven način, pa možda niti jedna od naših definicija neće odgovarati vašim osjećajima ili vašem poimanju platonske ljubavi. Dok će neke osobe opisivati platonsku ljubav, kao nemoguću, ali itekako stvarnu ljubav, drugi će platonsku ljubav opisivati kao ljubav između dva prijatelja.

U doba kada se komunikacija odvija putem interneta, pa se i tim putem stvaraju brojna prijateljstva, čak se ide do te mjere da ljudi samo putem interneta održavaju virtualnu ljubavnu vezu. Može li se ona nazvati platonskom ljubavi? Odgovor bi mogao biti i potvrdan, no veće su mogućnosti da se radi o oduševljenju nekom osobom ili zaluđenošću, nego pravoj ljubavi.

Ono što je najvažnije kod platonske ljubavi je da ona spaja, a ne razdvaja, da ona na neki način i nadilazi ono tjelesno. Kada ste spremi dati sve ono emocionalno drugoj osobi, svojoj ljubavi, pa bila ona i jednostrana.

Jedan od najpoznatijih primjera je poznati pjesnik i začetnik humanizma Francesco Petrarca koji je cijeli „Kanconijer“ posvetio Lauri, svojoj muzi i ljubavi, a, koliko je poznato, veza nikada nije bila konzumirana. Također, njegova beskonačna ljubav prema njoj nastavila se i nakon njezine smrti. Sličan primjer je ljubav pjesnika Stanka Vraza prema Ljubici Cantilly u koju je bio nesretno zaljubljen i također joj je napisao i posvetio brojne pjesme, a ona se ipak udala za drugog.

Besmislena, nemoguća, luda

Kako ne bi došlo do zabune, platonska ljubav može preći i u fizičku ljubav, i vjerujemo da su brojni sadašnji parovi bili godinama prijatelji ili malo bolji poznanici prije nego što su postali par. Određeno razumijevanje, emocionalna povezanost i fizička privlačnost može postojati prije same fizičke ljubavi, pa zbog čega se i to ne bi mogla nazvati platonskom ljubavi. Brojni psiholozi koji se bave ljubavnim vezama, upravo preporučuju parovima da svoju vezu temelje na prijateljstvu i na emocionalnoj osnovi, a ne fizičkoj. Zbog čega platonska ljubav ne bi bila dobar početak?

Ono što je sigurno, ako platonsku ljubav niste doživjeli, ne možete ju niti shvatiti. Je li to ljubav „jača od ljubavi mnogih“, kao što je Poevoj pjesmi ili ona sasvim nešto ljudsko, svakidašnje, teško je reći. Ono što je najvažnije je da ljubav postoji, da nas ona ispunjava, usrećuje, daje nam nadu, pa makar bila besmislena, nemoguća i luda.

izvor: zena.hr/Weekend.ba

Ljubav je nešto što se ne može definisati, svi je doživljavamo na svoj
način, i niko nije kompetentan da nekome kaže: eh, to što ti osecas je
ili nije ljubav.
Fizička veza između dvoje ljudi ima tu osobinu da produbljuje odnos
prenoseći ga u sferu fizičkog pa je veza dvojaka, dok se platonska
ljubav zadržava na nivou duhovne veze, mada i ona zna biti itekako
duboka i iskrena.

Poreklo i smisao platonske ljubavi

Fraza platonska ljubav potiče od italijanskog filozofa Marsilija Fičina (1433-1499), glavnog protagoniste platonizma i neoplatonizma u renesansnoj Firenci. Njegovi komentari Platonove „Gozbe“ smatraju se izvorom sintagme „platonska ljubav“.

Ona podrazumeva ljubav koja ne teži seksualnom iskazivanju nego se zadovoljava razumevanjem, a to je najčešće forma ljubavi zaljubljenih koji nemaju intimne odnose. Psihoterapijska praksa je pokazala da je platonska ljubav među polovima mnogo češća nego što se to misli.

Ona se posebno iskazuje kod seksualno inhibiranih i strašljivih osoba, koji potiskuju osećanja povezana sa svojim seksualnim potrebama, a želju za seksualnim odnosom pretvaraju u različite forme idealizovanja ljubavi i odnosa sa osobom suprotnog pola.

Socijalno fobične osobe - osobe koje strepe od kontakata sa drugim ljudima - posebno socijalno fobični muškarci, zorno pokazuju da zapravo platonska ljubav predstavlja neurotsku kompenzaciju. Zbog paralizirajućeg straha od žena i seksualnih aktivnosti, oni provode godine pokazujući veliku naklonost prema svojoj izabranici, ali nikada ne pokušavaju da od toga naprave pravu ljubavnu i seksualnu vezu.
NET

Tipican primer platonske ljubavi

Laza Kostić, Santa Maria della Salute

Oprosti, majko sveta, oprosti,
što naših gora požalih bor,
na kom se, ustuk svakoj zlosti,
blaženoj tebi podiže dvor;
prezri, nebesnice, vrelo milosti,
što ti zemaljski sagreši stvor:
Kajan ti ljubim prečiste skute,
Santa Maria della Salute.

Zar nije lepše nosit lepotu,
svodova tvojih postati stub,
nego grejući svetsku grehotu
u pepo spalit srce i lub;
tonut o brodu, trunut u plotu,
đavolu jelu a vragu dub?
Zar nije lepše vekovat u te,
Santa Maria della Salute?

Oprosti, majko, mnogo sam strado,
mnoge sam grehe pokajo ja;
sve što je srce snivalo mlado,
sve je to jave slomio ma’,
za čim sam čezno, čemu se nado,
sve je to davno pepo i pra’,
na ugod živu pakosti žute,
Santa Maria della Salute.

Trovalo me je podmuklo, gnjilo,
al’ ipak neću nikoga klet;
što god je muke na mene bilo,
da nikog za to ne krivi svet:
Jer, što je duši lomilo krilo,
te joj u jeku dušilo let,
sve je to s ove glave sa lude,
Santa Maria della Salute!

Tad moja vila preda me granu,
lepše je ovaj ne vide vid;
iz crnog mraka divna mi svanu,
ko pesma slavlja u zorin svit,
svaku mi mahom zaleči ranu,
al’ težoj rani nastade brid:
Što ću od milja, od muke ljute,
Santa Maria della Salute.

Ona me glednu. U dušu svesnu
nikad jos takav ne sinu gled;
tim bi, što iz tog pogleda kresnu,
svih vasiona stopila led,
sve mi to nudi za čim god čeznu,
jade pa slade, čemer pa med,
svu svoju dusu, sve svoje žude,
-svu večnost za te, divni trenute!-
Santa Maria della Salute.

Zar meni jadnom sva ta divota?
Zar meni blago toliko sve?
Zar meni starom, na dnu života,
ta zlatna voćka sto sad tek zre?
Oh, slatka voćko, tantalskog roda,
što nisi meni sazrela pre?
Oprosti moje grešne zalute,
Santa Maria della Salute.

Dve se u meni pobiše sile,
mozak i srce, pamet i slast.
Dugo su bojak strahovit bile,
ko besni oluj i stari hrast:
Napokon sile sustaše mile,
vijugav mozak održa vlast,
razlog i zapon pameti hude,
Santa Maria della Salute.

Pamet me stegnu, ja srce stisnu’,
utekoh mudro od sreće, lud,
utekoh od nje – a ona svisnu.
Pomrča sunce, večita stud,
gasnuše zvezde, raj u plač briznu,
smak sveta nasta i strašni sud. -
O, svetski slome, o strašni sude,
Santa Maria della Salute.

U srcu slomljen, zbunjen u glavi,
spomen je njezim sveti mi hram.
Tad mi se ona od onud javi,
ko da se Bog mi pojavi sam:
U duši bola led mi se kravi,
kroz nju sad vidim, od nje sve znam,
zašto se mudrački mozgovi mute,
Santa Maria della Salute.

Dođe mi u snu. Ne kad je zove
silnih mi želja navreli roj,
ona mi dođe kad njojzi gove,
tajne su sile sluškinje njoj.
Navek su sa njom pojave nove,
zemnih milina nebeski kroj.
Tako mi do nje prostire pute,
Santa Maria della Salute.

U nas je sve ko u muža i žene,
samo što nije briga i rad,
sve su miline, al’ nežežene,
strast nam se blaži u rajski hlad;
starija ona sad je od mene,
tamo ću biti dosta joj mlad,
gde svih vremena razlike ćute,
Santa Maria della Salute.

A naša deca pesme su moje,
tih sastanaka večiti trag;
to se ne piše, to se ne poje,
samo što dušom probije zrak.
To razumemo samo nas dvoje,
to je i raju prinovak drag,
to tek u zanosu proroci slute,
Santa Maria della Salute.

A kad mi dođe da prsne glava
o mog života hridovit kraj,
najlepši san mi postaće java,
moj ropac njeno: “Evo me, naj!”
Iz ništavila u slavu slava,
iz beznjenice u raj, u raj!
U raj, u raj, u njezin zagrljaj!

Sve će se želje tu da probude,
dušine žice sve da progude,
zadivićemo svetske kolute,
bogove silne, kamoli ljude,
zvezdama ćemo pomerit pute,
suncima zasut seljenske stude,
da u sve kute zore zarude,
da od miline dusi polude,
Santa Maria della Salute.

Platonska ljubav je čista, iskrena, neokaljana dodirom, novcem, nedostatkom pažnje i vremena. Platonska ljubav je kada ti neko udje u dušu, onako duboko, tiho, neosetno, a da to ni ne primetiš. Platonska ljubav je kada patiš sam, onako uz muziku koja te vezala tankim nitima. E, da, i platonska ljubav produbljuje tugu. I izgleda da baš postoji, a ko bi rekao? :smiley-pleure-

Breza ::

Vjerujete li da je moguće voljeti iskreno,duboko i snažno,a ne dotaknuti...?
Čitali smo o velikim ljubavima,o pismima koja su putovala danima preko brda i dolina,mora,oceana prepuna ljubavi,čežnje,nade...
Slušali smo priče o njima...
Danas kad čitamo o tome skloni smo se podsmjehnuti,odmahnuti rukom i reći
ma daj..
Vremena su se promjenila,ali ljubav je ljubav.

vjerujem duboko u to , postoji i uvijek ce postojati.

tko nije osjetio ni ne zna sto je.

nekome je smijesno ,ali tko je dozivio nije.

Nekako mi se cini da sve dok je nedotaknuto je poput sna- ali isto tako mislim da mnogi cim "dotaknu "sve uniste...nestaje san,carolija...

jutarnja izmaglica ::

Nekako mi se cini da sve dok je nedotaknuto je poput sna- ali isto tako mislim da mnogi cim "dotaknu "sve uniste...nestaje san,carolija...

ima i toga,mada sve ovisi kako se postavis...ako glumis, puca sve

tu s ene treba ocekivati brda i doline , to je ljubav ,nije materijalno.

naravno da je ljubav u pitanju-materijalno je za mene kao staru gardu bilo i ostalo samo nuzno zlo koje je u opticaju zivota i naravno zadnja rupa na svirali-Gluma nema pristup platonskoj ljubavi....i naravno kada bih ponovo zivot zivela,zivela bih ovaj i sa ovim stavom jer naprosto to sam ja...

Voljela sam san,dječiji ljepši od sveg što čovjek može zamisliti.
Nisam vidjela da osim mene taj san tu ništa svoje nema ,ni mene,osim bajke
kojoj sam ja svojom ljubavlju davala snagu da živi.
Sad bih najradije izbrisala izgubljeno vrijeme i korisnije iskoristila ruke u prolazu.