| | SIMA PANDUROVIĆ | |
| | |
Autor | Poruka |
---|
zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:34 | |
| Sima Pandurović [You must be registered and logged in to see this image.]Sima Pandurović (Beograd, 14. januar 1883. — 27. jul 1960) bio je pesnik, estetičar, esejista, kritičar, dramatičar i prevodilac. Javio se s pesmama s početkom XX veka sa pjesnicima pesimizma (Milan Rakić, i Vladislav Petković Dis), pod uticajem prokletih pjesnika (Šarl Bodler, Edgar Alan Po). Gimnaziju i filozofske studije Pandurović je završio u Beogradu i počeo je da službuje kao profesor valjevske i beogradske gimnazije. Prvi svetski rat je proveo u internaciji u Boldogasonju i Nežideru, a po njegovom završetku bio je sekretar Ministarstva prosvete i pomoćnik upravnika Narodne biblioteke. Rano je počeo da peva, ali istovremeno je živio i radio na izdavanju i uređivanju časopisa. Još kao student, sa grupom književnih istomišljenika, osnovao je časopis Polet, zatim sa Disom uređivao Književnu nedelju, a posle Prvog svetskog rata osnovao časopis Misao. Pandurevićevo književno delo je obimno i raznovrsno: „Posmrtne počasti“, „Dani i noći“, a 1910. godine je u Narodnom pozorištu u Beogradu prikazana njegova drama „Na zgarištu“, koju je napisao sa Kostom Petrovićem. Za vreme Prvog svjetskog rata Društvo hrvatskih književnika izdalo mu je sabrane pesme pod naslovom „Okovani stihovi“. Po oslobođenju ova zbirka je dopunjena i objavljena u Beogradu pod naslovom Stihovi. Poslednja njegova zbirka pesama „Pesme“, sadrži 109 pesama koje je on sam izabrao uz izjavu da sve ostalo što je napisao u stihu odbacuje kao da nije napisano. Pandurevićeva dela iz oblasti književne kritike i estetike su: „Ogledi iz estetike“, „Razgovori o književnosti“, Bogdan Popović. Pandurović je mnogo i uspešno prevodio Molijerovog „Tartifa“ i Šekspirove tragedije i drame „Hamlet“, „Ričard III“, „Henri IV“, „Magbet“ i „kralj Lir“, sve sa Živojinom Simićem. Wikipedia | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:35 | |
| Svetkovina
Sišli smo s uma u sjajan dan, Providan, dubok, - nama, draga, znan; I svetkovasmo ocepljenje to Od muka, sumnje, vremena i sto Rana što krvave ih vređao je svet: Ljubavi naše plav i nežan cvet.
I opet sila zgrnulo se seta U bolnički nam mirisavi vrt; Posmatra gde se dvoje dragih šeta, Srećno, i hvale onaj život krt Što ostavismo. Daleko od njih Sad smo, a oni žale mir naš tih.
Oni baš ništa nisu znali šta Dovede tu nas. - U cveću smo išli, Slaveći strasno osećanja ta, Zbog kojih lepo sa uma smo sišli. U novom svetu dobro nam je sad, A svet o njemu dobro i ne sluti;
Sumnja u ljubav - najteži nam jad - Mino i čase blažene ne muti. Iz prošlih dana ljubav i znak njen - Spojenost srca - ostala nam još Naš život ovde svetao je tren, Srdačan, krotak. Onaj život loš
U kome znanci, rodbina ostaju, Nevinost našeg ne poznaje sveta; Životno vino, srž nedostaju Njima, a glava njihova im smeta. A naših srca jedan isti zvuk Beleži draži i vremena huk.
Jer mi smo davno, verna draga, - je li? - Iskidali konce što nas vežu Za prostor, vreme, tonove i boje, - Lance života što zveče i stežu; Jer mi smo možda, sami tako hteli Rad ljubavi nam i rad sreće svoje.
I gledaju nas zato što idemo U košuljama belim parkom ovim, Gde bolnički se miris širi jak; Ne znaju draži sa životom novim, Ljubavi naše neumrle znak. ... Gle! očima im trepti rosa nemo... | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:35 | |
| BEZ MOTIVA
O, ovih dana kad nas slabo sluša i bog i nada i razum očajan; O, ovih dana kad se zapenuša dubinom duše gnev skriven i tajan;
Kad nas opet, kao u snu mučnom zagrli beda velika i živa, a bolno srce u trzanju žucnom procvili strasnom pesmom bez motiva.
O, u te dane da mi se preneti u nepoznate, egzotične kraje, predeo dalek, gde će me uzeti priroda dobra s dušom mojom da je,
k'o dobra majka, uteši,uljulja u setnoj pesmi moga zavičaja, tamo daleko,od zarazna mulja života našeg, ispod tropskog sjaja
sunca što budi na pokret i nadu, životom blešti i greje i peče. Tu bih, pod starim drvetom, u hladu, doček'o mirno i duboko veče.
Zaboravio prošli život kužan. S fakirskom verom dočekao tu bih san dubok, večan i željan i nužan, sam, lišen sviju doživljaja grubih.
Nagradu celu dobio bih tada za cvetno doba svojih ideala i jesen njinu u ponoru jada za dugu borbu u životu žala,
za slom ideja i neuspeh vere otrovan mozak i srce prozuklo, sram siromaštva što ga nemar pere i, nekad silno, uzdanje umuklo.
Jer južne zvezde, čini mi se, sjaju k'o nad sudbom mi njene oči što su; Jer priroda će u tom čudnom kraju možda na njenu mirisati kosu;
Jer dane ove svršiti mi treba predstavom živom sna mladosti moje; jer Bog nam šalje utehu sa neba kad sveta ovog potamne nam boje. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:35 | |
| Veze
Sve na svetu, druže, ostavlja svoj trag Nevidljiv i nežan, rasut kao prah, A osetan ipak, tužan ili drag, Ko miris starine, kao cveća dah.
Duše sviju stvari žive, dragi moj, Lutaju i žive... i ko im zna put! I jave se katkad živima kroz sloj Vazduha, ko miris prijatan ili ljut.
Šta takvih mirisa snese vihor lud, Il jesenji studen vetar, ili tek Proleća uzdah razdražljiv i mek, I svih dana čudna i nemirna ćud!
Život prošlih stvari, prošlih ruža vek, Davnih snova radost, starih jada dah Vetrovi mi dragi nose kao lek S mirisima tela što postaju prah.
Vetrovi su dobre veze, dragi druže, Sa svetom što više ne postoji sad; A mirisi duše što oko nas kruže Za trenutnu radost, za naš stalni jad. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:36 | |
| MRTVI PLAMENOVI
I
Saranili su njene oči sjajne U tamu groba, u života bol; Saranili su njene ruke bajne U carstvo tame, samrtnički dol.
I oči moje sreće moje vajne Ne osećaju više bleskav sjaj, Ne osećaju više sreće trajne Gde hladni groba prostire se gaj. I isplak'o sam sve želje i nade Na gladni, surov, studen kamen taj.
Pohodim, katkad, njene duše mlade I lepog tela sivi, trošni prah; Životom živim na groblju, što znade Vidati tužno i žudnju i strah.
I nikad više, nikad ne zaželim Lepote što ih pruža zorin zrak, Ni život hudi nad Životom svelim, Kad je pred okom širok, večan mrak.
II
Iskaču, avaj! na humkama starim Sve sreće moje i mrtva života, Iskaču seni i plamičci modri,
Ukazuju se život i strahota; I gledaju me dusi neki bodri U noći sumnje za koju ne marim, Davnašnje žudi i pospali snovi, U trulež trošni pretvoreni davno.
I nose iskre plamenovi ovi, I pričaju mi moje doba slavno, Mistično, svetlo, s nade oreolom Protkano srećom, preliveno bolom, U kome trepti san života večna. I razliva se vazduhom, i moćno, Nov život misli, ta vizija tačna, Kroz svest, i nerve, i okrilje noćno.
Život kroz dušu nabujalo struji. Ja imah vere, i verujem snova; U mojoj duši pevaju slavuji Pod hladnim nebom oktobra i zime. Sanjivo duše melodija nova, Zvuk drugog sveta, i ja živim njime; Konture zemnih stvari, sreće, bede, Pred mojim duhom jednoliko blede.
Mistične seni vuku me u kolo Što igra iznad groba moje sreće; I vaskrs svega što sam ikad vol'o Blista uzdanjem što me opet sreće Na pragu neba i groba. I struji Mladosti krv mi po žilama svelim; U mojoj duši pevaju slavuji Pod hladnim nebom oktobra i zime.
I nad tim kolom, i nad zemnim svime Osećam gde se moje biće diže Drugome carstvu, besmrtnosti duše, Ljubavlju svojom bez mrlja i griže. Svetlosni vali svega me zasuše, I bludim ... Ali ne znam kojem kraju; Možda gde duše u večnosti staju. A dole dalek šum sveta što gmiže!
...Poda mnom svet je, s ironijom gledan, Sa mnogo blata i sa svojom zlobom. Moj pogled jasan i čistoti predan! Moj uzor svetli što me čini robom. Ja opet živim svojim davnim dobom, Pobeda nada za trenutak jedan, I trijumf duha nad smrću i grobom!
III
Pomiriću se. Ako ležiš mirno, I s tobom tvoje cveće i lepota, Mrtva i gorda, kraljica života, Na tebi svilno odelo prozirno
I veo groba, - jednom, u noć čednu, Sa bolom duše što tuži i grca, Ja ću ti doći na postelju lednu, Ti, mrtvo drago slomljenoga srca.
U haljinama tvojim i u kosi Pustiću prošli život da nam mine; Pustiću večnost da nas tako nosi Neznanom kraju, bledoliki krine.
Nad grobom našim širiće se cveće; Poklopac neba sanduk nek nam bude; Bleštaće zvezde, k'o nadgrobne sveće, Nad rosnom zemljom naše crne grude.
Uvijen voljno u samrtnu tugu, Sa jednom željom, da sam vazda s tobom, Leći ću ćutom ukraj tvojih nogu, Pokriven tamom, ozarenim grobom. Neću umreti u vlazi i studi, U grobu tvome, u memli i smradu, Već s tvojim cvećem, i da ne probudi Nikad svest nagon životu, i nadu.
I kao uzdah, tuga ovog sveta Šumeći zrakom nemirno i spretno Vest smrti naše s bagremova cveta, Kroz polja, prostor i podneblje cvetno.
IV
Ona, bez sumnje, leži ovde smerno U uskom grobu, istrulela lica; Ona i ne zna da dolazim verno Dragani svojoj, uz pevanje tica,
Svežinom noći, pod lepotom zvezda, Kad instinkt snova mrtvoj dragi kreće, Kad spava zora i spavaju gnezda, I bledim mirom uljuljano cveće.
Ona i ne zna da dolazim tada S ljubavlju, istom k'o što negda beše, I da je duša dragom grobu rada Kad blede zvezde s visina se smeše.
Ona, bez sumnje, leži ovde smerno, S nadama mojim obojenim smrću, I ne zna da je pohodim još verno; A žuti crvi oko nje se zgrću,
I piju oči, moje oči sjajne, I troše telo, iluziju snova, I snove moje raskidaju bajne, K'o vetar majsko cveće kestenova. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:36 | |
| VEKOVI
Ja sam tužna veza krajnosti svih strasti I veliko srce sveg oduševljenja; Ja sam puna čaša gorkoga prezrenja Na doba bez duše, bez snova i časti.
Ja sam večna ljubav naspram paroksizma Osećanja sviju što u meni žive, Ogledalo čisto i velika prizma Vekova u senci jedne perspektive.
I moja je duša sred ponoćna mira, Dok bezbrojnih zvezda trnu zraci sani, Duša krupnog, starog haldejskog pastira, Što kraj svoga stada sniva na poljani.
U mojoj se duši, k'o u drevno vreme Obala modrim osveštanih voda, U časima vere mistične i neme Ogleda fasada indijskih pagoda.
U njoj dunu, katkad, sa pustara krici, Orkan divlje strasti što urla i mrvi, Kao divlje horde; u požaru krvi Zarude odjednom prostrani vidici.
Ja osetim instinkt izumrlih rasa, Svirepost spram slabih, spram dece i žene; U gordosti ovih kratkih, burnih časa Sve satrapske težnje projure kroz mene.
A drugi put, kada čežnja tiha, bona, Prelije u sjaju mesečine mlake I ljubav i nade mnogih miliona, Ja osetim mržnju na gorde i jake;
I živim u društvu onih što su znali Živeti bez glasa, bez slave, i sami, Voleli sve lepo, trpeli i pali Skriveni u večnog zaborava tami.
I osećam dušom miris blage ambre I istočnu radost, i ljubav i strasti Gospodara starih ponosne Alhambre Što ispiše pehar kratke zemne slasti.
U meni se strasti svih vekova bore, Prolaze junaci s Gospodnjega Groba U zamkove svoje gde kandila gore, S mačevima teškim, u ponoćno doba.
U meni je duša Osamnaestog Veka I plemići gordi u svili i čipki; Ja živim za trenut sred raskošna jeka Vremena Vatoa, menueta gipki'.
I tada se javi huk ogromnih masa, Silueta oštra bledog Robespjera, I buntovni protest tribunskoga glasa, I pad starih dogmi, prestola i vera.
Ja živim životom istorijskih mena, Strašću sviju gordih, velikih i skromnih I punim životom velikih vremena U prolazu ljudskih svih istina lomnih.
Ja mrzim naše jednoliko vreme Bezbojno, sivo, i u njemu duše Skomračne, sitne, pakosne i neme, Što se u ropstvu svoga straha guše;
I mrzim samo naše doba ružno, Gde je sve jadno, sve "sredina zlatna", Gde se, poput starog i žalosnog klatna, Klatimo lagano, monotono, tužno. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:36 | |
| Stari ratnici
Njihova su leđa bila uvek prava, Njini konji dobri,a oprema sjajna; Njihova je tuga bila silna,zdrava, Njihova radost puna i beskrajna; Njine duše behu oklopi što blešte, Njine pesme trube što oholo trešte.
U njinom životu beše mnogo dana Tužnih, i punih svetlosti i zraka; Imali su mnogo visokoh obmana, Bez kojih je život besmislen, pun mraka. Velika je borba mogla njih da svali. Zato su veliki, a mi tako mali
Oni su voleli život uzbuđenja, I umrli, voleći ga strasno; Nas ni očajanje ne diže nit’ menja: Mi ćutimo delom, a ropćemo glasno, I kao opalo, žuto lišće s grana Provodimo sumor svojih praznih dana.
Krvlju svojom oni znojili su polja Gde nikada neće doći naša noga; Al’ nas neće spasti ni budućnost bolja, Ni prošle borbe i nadanja mnoga. Velikih stabla što su oni bili Mi smo prazne senke i plodovi gnili.
Na poljima našim,gde vetrovi plodni Duvaju po katkad,oseća se samo Plima stare borbe za krajeve rodne I jecaj što tuži i vapije tamo Gde i sada besni plodna bura jaka, Gde lutaju seni starinskih junaka. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:37 | |
| ŽENA
Ja sam svoju dušu u tvoj život pren'o, I sve tvoje mane, grehe i vrline Zavoleo tamnom strašću, draga ženo, Strašću radi koje živi se i gine.
Ti si svetost moje radosti i tuge I molitva čista srca u samoći, Radost mojih snova u bojama duge, Vera moga bića u danu i noći.
Kad pričešće dođe duše koju zvona Zovu večnom carstvu čistote i mira, Ti si moje vere velika Madona Pred kojom se celi iz svetog putira.
Što živimo duže, vezani smo čvršće. Ti si tamna težnja nagona i žudi I razblude moje, kad na meni dršće Sve, a pohota se počinje da budi.
Kad instinkt sa svešću stane da se bori, Kad se vani prospe mesečina bela, Crven plamen mojih strasti uvek gori Na grešnom oltaru tvog mirisnog tela.
I sto tamnih veza u nama se spaja: Veza ranih snova o večnoj lepoti, Veza našom decom, radosti i vaja, I perversne strasti i duše i ploti. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:37 | |
| NJEN ODLAZAK
Ostavila si duh prošlih vremena U odajama svojim onog dana, Kad su te nemo od tvojih dracena, Ruža i snova odneli iz stana. Žalila nisi, izgleda što mena Života u smrt beše tako rana.
Ispratiše te martovski vetrići, Sunce i uzdah sveta što je plak'o. O, ko bi rek'o da ćeš ti otići Mirna i bleda, ravnodušna tako Za sve što beše; da će ti smrt prići, Da sve sa njome zaboraviš lako!
Sećam se uvek sumorne tišine Oblaka, lišća, nečujnih vetrova, Gle'do sam širok izraz tuge njine Kad su te dali mestu mrtvih snova. I ako život ovaj veo skine Nekad s ravnica, neba i bregova, -
Ja znam da opet neće mi pomoći. ... Sećam se da je mirna bila soba S posteljom tvojom, moja svest bez moći; Sećam se da je u ponoćno doba Još mirisala svud kraljica noći Na strast, i mladost, i zadah od groba. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:37 | |
| BEOGRAD U ROPSTVU
Otkada te nisam video, moj Grade Na stavama mirnim Dunava i Save, Gde sam svoje dane provodio mlade, Dane prvih snova, ljubavi i nade.
Surova je bura preko tvoje glave Pregrmela besom svireposti slepe, Uništila s mržnjom tvoje noći plave, Proleća, leta i jeseni lepe.
Kako si mi danas mračan i oron'o! Ni pusta traga radosnom životu. Varvarin je grubi zlurado ti don'o Glad, ropstvo, bedu, uvredu, sramotu.
Od zavere mračne na slobodu ljudi Ti si mučki udar zadobio prvi, Ponosan i hrabar; - iz tvojih su grudi Potoci potekli plemenite krvi.
Danas, ti si tužan i ostavljen skoro. I ulice tvoje i tvrđava stara Puste su, i njima odjekuju sporo Još samo teški koraci varvara.
Al' plavom noći, kada duše traže Utehe u miru što s visina dođe, Duh slobode, pored oružane straže, Nevidljivo tvojim ulicama prođe;
Odlazi na stare bedeme, i stane Gledajući vidik u nadi i slutnji; Osluškuje dugo, dokle zora svane, Udaljen u buru što bruji i tutnji.
Jer daleko tamo haos je krvavi Za slobodu i za ropstvo, koji huji, I urla i besni u sveopštoj stravi, U orkanskoj vatri, strasti i oluji.
Dok umorne duše, bez sreće i nade, U nemirnom snu se rastaju od sveta Sramote i ropstva, moj ponosni Grade, Duh slobode tvojim ulicama šeta;
I obiđe žrtve što se u snu snaže Nadom na slobodu; i kad osmeh stidljiv Prve zore sine na one što traže Hleba, - on je min'o pokraj mrtve straže Besmrtan i miran, ponosan, nevidljiv. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:38 | |
| VREME
Ja vidim, ti si najlepše jedinstvo Svih mojih snova od njinog postanja; Na licu tvome još sija detinjstvo, U očima jedan setan zrak saznanja.
Svih pogleda ti si jedna svetla žiža, Svih želja meta varljiva i sjajna; Ipak, nisi jednom no drugome bliža, I ostajes čista i tiha, k'o tajna.
Pored ljudskih srca ti prolaziš holo, Bez strasti, i mirna, ne znajuci išta O tome da često pati ko te vol'o - Sem milosti tvoje da ne traži ništa.
Ti si u maju svog života cvetnog, - A maj je divan i bez sunca žarka; - Tebi ljubav ljudska sred života sretnog Ne treba, izgleda kao pusta varka.
Ali kad tuga godine poraste, Kad prođe mladost, lepota i cveće, Prijatelji lažni kad odu, k'o laste Što se domu svome nikad vratit' neće;
Kad uzdaha dugih podigne se plima, Kad ti oko tašta zadovoljstva prozre, U duši tvojoj kad zastudi zima, Jedna će mis'o u tebi da dozre,
Velika, tužna mis'o, moje drago: Da treba da nam sve bude svejedno, Da nam je ovde još jedino blago Kad za nas kuca bedno srce jedno.
Tad će tvoje srce zakucati jače, Kao čas pozni kada ponoć pada, Brujeći kao da tuži i plače... ko zna da l' će kogod čuti ga i tada!
| |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:38 | |
| BISERNE OČI
Kao duh jeseni u šum lišća svela, K’o tuga u život naših želja tajnih, U moju se dušu nečujno uplela, Na plimi uzdaha nemih i beskrajnih, Sugestija tiha sa visina lednih, Dubinom strasti svih srdaca vernih I tamne noći — sugestija jednih Očiju bisernih.
Njihov sjaj je bio plav, mutan i čedan, Sjaj morem skrivene, skupocene školjke; On je dav’o dubok neznan izraz jedan Čežnje naših snova i minule boljke; On je skriv’o blago uspomena čednih, Nežnost žutih ruža i krinova smernih. Nada mnom i sada sija tuga jednih Očiju bisernih.
I onda, kad zvezda moje sudbe zađe Za malu humku trošnih zemnih želja, Poslednji, opšti udes kad nas snađe I nestane naših patnja i veselja, Nada mnom će, kao čar usana mednih, K'o lelujav, meki sjaj visina sfernih, Lebdeti i tada setan osmeh jednih Očiju bisernih. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:38 | |
| DOGODILA SE PESMA OVA
U vreme plavih jorgovana, Kad s cvećem pupi čežnja nova, U doba ranih majskih dana Dogodila se pesma ova.
Tad, posle dugih, zlih orkana, Ćudi što nose sunce, kišu, To beše prvi dan bez mana, Kad duše cveća svud mirišu.
Sa šumnom pesmom mladih grana, Kad se od zore u daljini, Ko s plave ravni okeana, Veliki osmeh sunca čini.
Ti si mi došla sa tih strana, Na presto moje mašte sela U pompi nada i đerdana I plavog cveća s bleda čela.
I otad vladaš ti, bez brana, Prostranim carstvom snova moji', Skazaljka Večnog gde lagana Časove opšteg mira broji.
U vreme plavih jorgovana, Kad s cvećem pupi čežnja nova, U doba ranih majskih dana Dogodila se pesma ova. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:39 | |
| PESMA TAME
Noć. Ko čuje Kako noćnih seni Setna pesma tuži im na liri? Tamna lipa u tišini miri; Cvetovi su suzni njeni. Prokapljuje. Noć.
To je tišina veselih očiju Sa tankim velom misterije zvuka, S polusnom sreće kroz tu pesmu tiju, Tako daleko od životna huka K'o sreća zvezda, i sna, i mladosti.
Noć. Ko čuje Kako noćnih seni Setna pesma tuži im na liri? Tamna lipa u tišini miri; Cvetovi su suzni njeni. Prokapljuje. Noć.
Dobro mi doš'o, trenute radosti! Znaj, moje srce za zvezdu je svaku Vezano zlatnim koncem i kroz tamu Oblaka ovih, kad mis'o na raku Ne pada ni uz vonju zemlje samu.
Noć. Ko čuje Kako noćnih seni Setna pesma tuži im na liri? Tamna lipa u tišini miri; Cvetovi su suzni njeni. Prokapljuje. Noć. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:39 | |
| U IZNURENOM OSEĆANJU JEDNOM
Zavesa noći alejama sivim. Jedino zimske ruže još što cepte Strašću, i ja što u snu svome živim Opet, i zvezde što nada mnom trepte
Blede i setne. O, moj bože, tu je Opet taj zanos razdražljiv, što pije Moć nerava mi slabih, kao guje, K'o ženska tela, kad me s njima krije
Noć u dubokom razvratu i strasti. Samo, ja danas u razbludi istoj Dolazim ovde, s pohotom, bez časti Da budem dete u prirodi čistoj.
Osećam da je ovo groblje pusto Spomena mojih, da verno nad njima Još samo starih breza lišće gusto Šušti i tužna saučešća ima.
Ona i ja smo, oboje sa jednim Krinom u srcu i zvezdom u oku, Tu, milovani povetarcem čednim, Snivali dugo svaku noć duboku;
I bili srećni zbog ljubavi svoje, Ponosni trajno zbog svoga rođenja; Niti je ikad mislilo nas dvoje Da štogod ljubav ruši ili menja.
Ali sve prođe, prostije no kada List ovih breza, u duboku jesen, Za nekoliko trenutaka pada, I biva žut, i truo, i odnesen.
Danas me zalud stari vetar bije Po licu, da me svega opomene, Da vidim kako sve prolazno nije I da me seti sve lepote njene.
Zalud! Ja nisam sposoban za take Visoke, duge apstrakcije više; U srcu mom je tama jedne rake, Očima mojim pustinja bez kiše.
Slutim prazninu budućih vremena, Slepilo duha što će doći potom; Ja nju ne dvojim sad od drugih žena Lepih, i jadnih sa njinom lepotom.
Mom duhu, kao i mom telu, sada Grub dodir samo stvara radost neku; Osećam nešto teško kao klada U duši, neku odvratnost daleku...
A govor duša i prirodne zvuke Ja danas teško mogu da razumem Večna je sila vezala mi ruke I duh, i sam se spasti već ne umem.
Mirno i čudno šušte stare breze Tajnu života i sudbinu uma; I raširenih zenica, bez veze Misli, ja slušam elegiju šuma,
Miran, bez želja u tom času lednom, U iznurenom osećanju jednom.
Mirno i čudno šušte stare breze. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:39 | |
| ZORA NADANJA
Nebo je bilo zamračeno, tmurno, Sloj oblaka crnih pod njime se zgrn'o. Nenadno te noći, dok je mesec trn'o, Južni vetar prođe ulicama burno.
Nosio je teške, zanosne i meke Mirise cveća, i živost, i nadu, Dah proleća bliskih i zemlje daleke, Rasuo ih, krišom, raskošno po gradu.
A ujutru, svuda, prozori i vrata - Dok proleće novo mirisaše mirom - Svih koliba, kuća, srca, kazamata, Otvoreni behu radosno i širom.
Dan vedar, bistar, i pun plodnih klica, Nebo puno zore, nadanja i vere, Razdragana pesma probuđenih ptica, A zraci novog sunca svud trepere.
Dosta nas je crna razjedala vlaga! Proleće gledam preko polja, vode, Gde prolazi, nosi pokraj moga traga, Nov život, k'o vojske zastavu slobode. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:39 | |
| U KOLEVCI SNA
Kad sunce zađe, i pokrivač plavi Zvezdane noći, veče toplog juna Padne po polju i vrh cvetnih kruna, A žuti mesec na nebu se javi,
U mojoj duši šum umornih trava I trepet lišća u disanju noći Šire san jedan sugestivne moći, Jedan san što se čini da je java.
Jedan san, koji sjaj mesečev zlati, Javlja se, čili, povija onako Kako miris dune poljanama lako, Kako uzdah noći kandilke zaklati.
I s bojama koje upija lepota Noći, ovaj svet se s drugim svetom sliva U meku sliku zadovoljstva živa, U život jednog sna i san života.
Tada miriše doba ranog maja; I kao da se, neprimetno, prosto, Na Ideal što je u sećanju ost’o Nastavlja tiho jedan san bez kraja. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:40 | |
| MISERERE
To beše u snu sumornom, dubokom, Očajan poraz života i nada, Pred mojim mrtvim, zaklopljenim okom Svet što se gubi i jesen što vlada
Setna i svetla preko svega što je Živelo negda. Sunce zrake baca Dugačke, žute vrh sarane moje, Na prosti kovčeg i glavu mrtvaca.
Tutnji i bruji promuklo i tmulo Muzika smrti. I tonovi pište Pogreb ideja i nestanje trulo Bolova, senki što dave i tište.
Prošlo je, prošlo sve. I sunce žali Rastanak moj sa bolom, i bez volje, Snagu i nežnost što su tužno pali Neprežaljeni, bez zamene bolje.
Ja ipak vidim iz mrtvačkih kola Nevine ljude, i kraj zlobe njine; Osećam snagu celog svetskog bola, Znam da su deca zemlje i prašine.
Umiru zraci, prirodna lepota. Telesa jadna, bolesna i troma Žena i ljudi, bolnih od života, Prate me nemo do mog večnog doma.
Stoga sam ves'o. A flaute cvile Nestanak cveća, ljubavi i patnja, Želja i nada što su sjajne bile, - Tralje života koje nosi pratnja.
Muzika jeca tonom čiste tuge. Gasi se sunce i zraci mu blede; Spušta se tama; umiru sve duge U kalu sveta, u haljini bede.
Mrak! mrak se hvata dubok. Ječe trube Pobedu smrti što nosi trofeje: Uvele nade iz stvarnosti grube, Cepane snove, do one aleje
Što guši zemljom život. Ječe trube Pogrebni marš nad bićem svega sveta, Za one što se pate, koji ljube, Za prosjake života tol'kih leta.
Rasprostire se kroz kristalne sfere, Kroz vazduh suv i bistar, iz proleća, Očajno tužno, setno miserere! - Kobni zvuk smrti života i cveća | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:40 | |
| UTEHA
Kad se sve iz ruke bude pustilo I radost naša svene, kao cvet; Kada se veče bude spustilo Na naših starih iluzija svet,
Nećemo više ništa žaliti, Jer svega ćemo biti davno siti, Jer će nam veče, odmor i smrt biti Sreća koju će suza zaliti.
I kada senka dobre smrti neme Pojavi se pred nas jednog čudnog dana, Biće nam blagi melem sviju rana.
Sve umire onda kada mu je vreme. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:41 | |
| SVUDA JESEN
Sto golih grana, k’o sto crnih ruku, U šibi kiše iz vrta se pruža Prozoru mome, gde poslednja ruža U bolnu jesen žalostivo vene, Dok monotono dopire do mene Zvuk kapi koje o prozore tuku.
Sto golih težnja, k'o sto crnih ruku, U kiši suza vapiju i traže Umrlih ruža mirise što blaže, Umrlih dana spomen koji trne Uz kucnje srca k’o doboše crne; Koji vreme, život večnom stanu vuku.
I svod k’o crni simbol je nadnesen Nad opštu, tužnu močar... Svuda jesen!
Sto vetrova, kao sto uzdaha, veju Preko hrpe žutog lišća koje trune, Alejama što se baruštinom pune, Stazama gde, kao iz davnih davnina, Jeca marš pospanih složnih violina Života, kad zraci sa zaranka greju.
Sto uzdaha, kao sto vetrova, veju Mojim vrtom nada i spomena blagih U jeseni mutnoj mojih želja dragih, Kad spomeni redom, k'o lišće sa grana, Padaju uz tužni šumor ovih dana Što jad i propast i zaborav seju; Kad spomen po spomen, svaki čas odnesen, Pada u blato. Jesen... Svuda jesen!
| |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:41 | |
| MІЅERERE
To beše u snu sumornom, dubokom, Očajan poraz života i nada, Pred mojim mrtvim, zaklopljenim okom Svet što se gubi i jesen što vlada
Setna i svetla preko svega što je Živelo negda. Sunce zrake baca Dugačke, žute vrh sarane moje, Na prosti kovčeg i glavu mrtvaca.
Tutnji i bruji promuklo i tmulo Muzika smrti. I tonovi pište Pogreb ideja i nestanje trulo Bolova, senki što dave i tište.
Prošlo je, prošlo sve. I sunce žali Rastanak moj sa bolom, i bez volje, Snagu i nežnost što su tužno pali Neprežaljeni, bez zamene bolje.
Ja ipak vidim iz mrtvačkih kola Nevine ljude, i kraj zlobe njine; Osećam snagu celog svetskog bola, Znam da su deca zemlje i prašine.
Umiru zraci, prirodna lepota. Telesa jadna, bolesna i troma Žéna i ljudi, bolnih od života, Prate me nemo do mog večnog doma.
Stoga sam ves'o. A flaute cvile Nestanak cveća, ljubavi i patnja, Želja i nada što su sjajne bile, — Tralje života koje nosi pratnja.
Muzika jeca tonom čiste tuge. Gasi se sunce i zraci mu blede; Spušta se tama; umiru sve duge U kalu sveta, u haljini bede.
Mrak! mrak se hvata dubok. Ječe trube Pobedu smrti što nosi trofeje: Uvele nade iz stvarnosti grube, Cepane snove, do one aleje
Što guši zemljom život. Ječe trube Pogrebni marš nad bićem svega sveta, Za one što se pate, koji ljube, Za prosjake života tol'kih leta.
Rasprostire se kroz kristalne sfere, Kroz vazduh suv i bistar, iz proleća, Očajno tužno, setno mіѕerere! — Kobni zvuk smrti života i cveća.
| |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:41 | |
| SUMRAČNE TEŽNJE
Da mi je da vidim zrak mistične sreće O kojoj sneva mladost i naš jad, Kad dušu očaj gorki prelije, I dođu dani bede teže, veće! Jer svet je čemer, i blato, i gad, I tesan, memljiv prostor ćelije.
Da mi je ljubav osetiti blagu O kojoj ne zna, a govori svet, Naivnu, belu, u životu zlom! Da mi je opet zavoleti dragu! Jer svet je bluda i razvrata dom, Gde čednost vene kao rani cvet.
Da mi je život lepote i zdravlja, Kad čista duša čisti diše zrak, I kad je čovek srećan, jer je sam; Kada se sumnja nemila ne javlja; Jer svet je beda, prljavost i mrak, I nevoljnička bolnica i sram.
Hoće li doći čas veliki, sveti, Da blesne pravde i razuma sjaj, K’o strašnog dana božja sudnica Što će nas jednom na grehe da seti? Jer svet je teška, strašna ludnica, Svirepost, očaj, nesreća i vaj.
Ili će uvek sve biti tek plen Surove smrti; a večno roblje Života neće stresti lanac njen, K’o sante leda ni Sever ni Jug? Jer svet je tužno, preorano groblje, Zaborav večit, neželjen i dug.
Jer, verujte mi, svet je mrak ćelije, Gde čašu nada otrov prelije U trci dana, u lutanju tom; I svet je greha i razvrata dom, Gde vlada lupež, ili bludnica; I svet je teška, strašna ludnica, I bolnica, i tamnica za roblje, I tužno, večno, prekopano groblje.
| |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:42 | |
| SVETKOVINA
Sišli smo s uma u sjajan dan, Providan, dubok, — nama, draga, znan; I svetkovasmo otcepljenje to Od muka, sumnje, vremena i sto Rana što krvave ih vređao je svet: Ljubavi naše plav i nežan cvet.
I opet sila zgrnulo se seta U bolnički nam mirisavi vrt; Posmatra gde se dvoje dragih šeta, Srećno, i hvale onaj život krt Što ostavismo. Daleko od njih Sad smo, a oni žale mir naš tih.
Oni baš ništa nisu znali šta Dovede tu nas. — U cveću smo išli, Slaveći strasno osećanja ta, Zbog kojih lepo sa uma smo sišli. U novom svetu dobro nam je sad, A svet o njemu dobro i ne sluti;
Sumnja u ljubav — najteži nam jad — Mino i čase blažene ne muti. Iz prošlih dana ljubav i znak njen — Spojenost srca — ostala nam još Naš život ovde svetao je tren, Srdačan, krotak. Onaj život loš
U kome znanci, rodbina ostaju, Nevinost našeg ne poznaje sveta; Životno vino, srž nedostaju Njima, a glava njihova im smeta. A naših srca jedan isti zvuk Beleži draži i vremena huk.
Jer mi smo davno, verni dragi, — je li? — Iskidali konce što nas vežu Za prostor, vreme, tonove i boje, — Lance života što zveče i stežu; Jer mi smo možda, sami tako hteli Rad ljubavi nam i rad sreće svoje.
I gledaju me zato što idem U košulji beloj parkom ovim, Gde bolnički se miris širi jak; Ne znaju draži sa životom novim, Ljubavi moje neumrle znak. ... Gle! očima im trepti rosa nemo...
| |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:42 | |
| RODNA GRUDA
Na kraju, ipak, dođe jedan dan Kad čovek ne želi više da se bori, Kad mu duh zatraži kakav viši plan Života, — dan tužan, i prazan, i znan, Kad sve biva jedno, jer se sve pregori.
Tad sumnja k'o vlaga, prodire u veru, A plamen se večne strasti tiho gasi; Blede naše duše, sede naše vlasi; Tragovi se dragih uspomena peru, A odjeka starih ne nalaze glasi.
Sa svima težnjama i nadama — dalje! Dovoljni su tada duši skromni kuti, Zrak koji nam sunce kroz prozore šalje; Srce ćuti; pusti pred nama su puti; Život, to je košmar, ideali — tralje.
Al' i sada kad su svi vidici, sivi Kad vidimo jadnu vrednost sviju stvari, Kad su nam svi ljudi nemili i krivi, A srušeni vere starinski oltari, — Jedna lepa nežnost još u nama živi:
Nežnost prema zemlji i rodnome kraju Čijim nam je dahom duh nekada plenjen, Gde i sada zvezde istim sjajem sjaju, Isti vetar duva plodan, neizmenjen, Iste šume, cveće i mirisi traju.
Iste ptice poju. Jer i zemlja svaka Ima svoje vetre, mirise i boju, Svoje sunce, svoje senke od oblaka; Jer svaka, najzad, ima dušu svoju, I, k'o svoja, biće i mrtvima laka.
| |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ Pet Maj 20 2011, 00:42 | |
| MRTVI PLAMENOVI
I
Saranili su njene oči sjajne U tamu groba, u života bol; Saranili su njene ruke bajne U carstvo tame, samrtnički dol.
I oči moje sreće moje vajne Ne osećaju više bleskav sjaj, Ne osećaju više sreće trajne Gde hladni groba prostire se gaj. I isplak'o sam sve želje i nade Na gladni, surov, studen kamen taj.
Pohodim, katkad, njene duše mlade I lepog tela sivi, trošni prah; Životom živim na groblju, što znade Vidati tužno i žudnju i strah.
I nikad više, nikad ne zaželim Lepote što ih pruža zorin zrak, Ni život hudi nad Životom svelim, Kad je pred okom širok, večan mrak.
II
Iskaču, avaj! na humkama starim Sve sreće moje i mrtva života, Iskaču seni i plamičci modri,
Ukazuju se život i strahota; I gledaju me dusi neki bodri U noći sumnje za koju ne marim, Davnašnje žudi i pospali snovi, U trulež trošni pretvoreni davno.
I nose iskre plamenovi ovi, I pričaju mi moje doba slavno, Mistično, svetlo, s nade oreolom Protkano srećom, preliveno bolom, U kome trepti san života večna. I razliva se vazduhom, i moćno, Nov život misli, ta vizija tačna, Kroz svest, i nerve, i okrilje noćno.
Život kroz dušu nabujalo struji. Ja imah vere, i verujem snova; U mojoj duši pevaju slavuji Pod hladnim nebom oktobra i zime. Sanjivo duše melodija nova, Zvuk drugog sveta, i ja živim njime; Konture zemnih stvari, sreće, bede, Pred mojim duhom jednoliko blede.
Mistične seni vuku me u kolo Što igra iznad groba moje sreće; I vaskrs svega što sam ikad vol'o Blista uzdanjem što me opet sreće Na pragu neba i groba. I struji Mladosti krv mi po žilama svelim; U mojoj duši pevaju slavuji Pod hladnim nebom oktobra i zime.
I nad tim kolom, i nad zemnim svime Osećam gde se moje biće diže Drugome carstvu, besmrtnosti duše, Ljubavlju svojom bez mrlja i griže. Svetlosni vali svega me zasuše, I bludim... Ali ne znam kojem kraju; Možda gde duše u večnosti staju. A dole dalek šum sveta što gmiže!
...Poda mnom svet je, s ironijom gledan, Sa mnogo blata i sa svojom zlobom. Moj pogled jasan i čistoti predan! Moj uzor svetli što me čini robom. Ja opet živim svojim davnim dobom, Pobeda nada za trenutak jedan, I trijumf duha nad smrću i grobom!
III
Pomiriću se. Ako ležiš mirno, I s tobom tvoje cveće i lepota, Mrtva i gorda, kraljica života, Na tebi svilno odelo prozirno
I veo groba, - jednom, u noć čednu, Sa bolom duše što tuži i grca, Ja ću ti doći na postelju lednu, Ti, mrtvo drago slomljenoga srca.
U haljinama tvojim i u kosi Pustiću prošli život da nam mine; Pustiću večnost da nas tako nosi Neznanom kraju, bledoliki krine.
Nad grobom našim širiće se cveće; Poklopac neba sanduk nek nam bude; Bleštaće zvezde, k'o nadgrobne sveće, Nad rosnom zemljom naše crne grude.
Uvijen voljno u samrtnu tugu, Sa jednom željom, da sam vazda s tobom, Leći ću ćutom ukraj tvojih nogu, Pokriven tamom, ozarenim grobom. Neću umreti u vlazi i studi, U grobu tvome, u memli i smradu, Već s tvojim cvećem, i da ne probudi Nikad svest nagon životu, i nadu.
I kao uzdah, tuga ovog sveta Šumeći zrakom nemirno i spretno Vest smrti naše s bagremova cveta, Kroz polja, prostor i podneblje cvetno.
IV
Ona, bez sumnje, leži ovde smerno U uskom grobu, istrulela lica; Ona i ne zna da dolazim verno Dragani svojoj, uz pevanje tica,
Svežinom noći, pod lepotom zvezda, Kad instinkt snova mrtvoj dragi kreće, Kad spava zora i spavaju gnezda, I bledim mirom uljuljano cveće.
Ona i ne zna da dolazim tada S ljubavlju, istom k'o što negda beše, I da je duša dragom grobu rada Kad blede zvezde s visina se smeše.
Ona, bez sumnje, leži ovde smerno, S nadama mojim obojenim smrću, I ne zna da je pohodim još verno; A žuti crvi oko nje se zgrću,
I piju oči, moje oči sjajne, I troše telo, iluziju snova, I snove moje raskidaju bajne, K'o vetar majsko cveće kestenova. | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: SIMA PANDUROVIĆ | |
| |
| | | | SIMA PANDUROVIĆ | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Zadnje teme | » Михаило Микан ПеровићPet Okt 26 2018, 00:24 od jutarnja izmaglica» Ćaskanje u kafeu uz kaficu,čaj...Dobro jutro,dan,večePon Okt 08 2018, 01:14 od jutarnja izmaglica» Saveti,upozorenja....Čet Okt 04 2018, 00:18 od jutarnja izmaglica» ili-iliSre Okt 05 2016, 21:02 od jutarnja izmaglica» Ko je trenutno na forumuSre Okt 05 2016, 20:58 od jutarnja izmaglica» Sledeci post će napisati???Sre Okt 05 2016, 20:57 od jutarnja izmaglica» Sta vam je danas ulepsalo dan???Sub Sep 03 2016, 10:19 od crni labud » Šta radite sada dok kuckate ...Sub Sep 03 2016, 10:14 od crni labud » Sta ili ko vas je danas izbacio iz ravnoteze????Sub Sep 03 2016, 10:11 od crni labud » Kakvo je vreme danas kod vas????Sub Sep 03 2016, 10:10 od crni labud » Mesta koja me opuštajuSub Sep 03 2016, 07:24 od mackica » Danas želim.....Sub Sep 03 2016, 07:21 od mackica » Najlepši stihovi o ljubavi Sre Mar 23 2016, 08:23 od milanstzigic » Rekli su o ljubavi....Čet Jan 21 2016, 00:54 od jutarnja izmaglica» Zavrsava se na NOPet Nov 20 2015, 11:45 od Vitez |
Ko je trenutno na forumu | Imamo 2 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 2 Gosta
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 40 dana Ned Dec 11 2011, 01:54
|
Poslanici naj aktivniji meseca | |
|