TURIZAM I PRIRODNE LJEPOTE CRNE GORE

[You must be registered and logged in to see this image.]

CRNA GORA


PIVSKO JEZERO

Prilog pripremio saradnik
Montenegrine Karas Vojislav


Na području Pive, na svakom koraku, prisutna je raskošna ljepota koju, rekli bi, može samo priroda da podari. Ono što posebno iznenađuje svakog posjetioca ovih predjela jeste Pivsko jezero. Vještačko jezero koje je stvorila ljudska ruka, nevjerovatno plijeni svojom ljepotom, pa prosto pomislite da je to djelo prirode, odnosno da je tu od uvijek postojalo. Posjetiti Plužine a ne zaploviti mirnom vodom Pivskog jezera bila bi prava šteta. Tek sa jezera može se osjetiti sva ljepota planinskih masiva, veličina kanjona, snaga kamenih litica, neobična boja jezera.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jezero je napravljeno 1975.godine izgradnjom 220m visoke brane. Jezero ima ukupnu dužinu oko 45km a na pojedinim mjestima dubina vode dostiže oko 200m. Saobraćajnice koje su se nalazile na ovom prostoru su poplavljene pa je bilo neophodno izgraditi nove. Zbog veoma teške konfiguracije terena izgrađeni su mnogi tuneli, mostovi...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sudbinu saobraćajnica doživjela su i neka naselja i kulturno istorijski spomenici. Naselje Plužine nekad se nalazilo na znatno nižem nivou od današnjeg. Paralelno sa izgradnjom brane, radila se i nova varošica Plužine na znatno većoj visini. Posebno kompleksan i veoma zahtjevan poduhvat predstavljao je preseljenje Pivskog manastira na novu lokaciju. Kako se radi o veoma značajnom kulturno istorijskom spomeniku, donesena je odluka da novi manastir mora biti istovjetan sa starim i bukvalno obilježen svaki kamen i prenesen na svoje mjesto na novoj lokaciji. Prvobitni manastir potiče iz 16. vijeka, a preseljenje na novu lokaciju trajalo je oko 10. godina.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izgradnjom jezera, novih saobraćajnica i odgovarajućih smještajnih kapaciteta u vidu eko i etno sela, stvaraju se idealni uslovi za razvoj turizma i sportova na vodi. Primjetno je i otvaranje novih ugostiteljskih objekata kod kojih je ispoštovana tradicionalna arhitektura a u kojima se nude specijaliteti sa ovog područja.
izvor:montenegrina

RIJEKA CRNOJEVIĆA - VIRPAZAR

U nekoj od prethodnih foto reportaža predstavili smo pješačku turu Virpazar - Rijeka Crnojevića. U ovoj foto reportaži vodimo vas u obrnutom smjeru od Rijeke Crnojevića do Virpazara, ali ne kopnenim nego vodenim putem. Ove relacije svakako treba preći više puta i kopnom i vodom, jer je to jedini način da se sagleda sva ljepota Skadarskog jezera i priobalnog dijela.
Istorija je nešto što je jako prisutno na prostorima Skadarskog jezera. U ovoj reportaži namjerno ćemo zaobići taj dio priče i ostaviti ga za neku drugu reportažu. Želimo da vas putem fotografija prepustimo darovima prirode. Priroda je na ovim prostorima, kako bi narod rekao, izuzetno darežljiva. Namjera nam je i da prikažemo neke fotografije koje se baš ne uklapaju u ambijent koji je priroda podarila. Nije nam cilj da bilo koga prozivamo, nego da iz najbolje namjere ukažemo na neke nedostatke koji se malo većim angažovanjem države i pojedinaca mogu otkloniti i zaista postići da ovo komletno područje bude u pravom smislu riječi Nacionalni park.
Sa magistralnog puta Cetinje - Podgorica skrenuli smo starim putem ka Rijeci Crnojevića. Nedugo nakon skretanja, između planinskih vrhova uočava se krajičak Skadarskog jezera.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nakon osam kilometara vožnje sa magistralnog puta dolazimo u Rijeku Crnojevića.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Imali smo sat vremena do polaska broda, pa smo požurili da ispitamo varošicu i objektivom zabilježimo promjene od prethodnog ne baš skorog dolaska u Rijeku Crnojevića. Prolazimo varošicom i na jednoj strani veličanstvena ljepota prirode, kojoj se morate diviti i u kojoj morate uživati bez obzira jeste li tu prvi ili ne znam koji put. Sa druge strane veliki broj oronulih objekata sklonih rušenju, koji uveliko umanjuju doživljaj koji priroda pruža.

Zaista treba naći načina da se ovi objekti renoviraju i privedu namjeni uz strogo poštovanje tradicionalne arhitekture ovog podneblja. Za svaku pohvalu su aktivnosti ljudi iz Udruženja za revitalizaciju Rijeke Crnojevića, koji su sredili priobalni dio. Mada, bilo je i primjedbi, da nije ispoštovana upotreba prirodnog materijala od koga je nekad bila napravljena česma kraljice Milene, uz opasku da vjerovatno u Crnoj Gori nema dovoljno kamena.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bez obzira na nedostatke kojih očigledno ima, svako ko posjeti Rijeku Crnojevića neće požaliti što je odvojio malo vremena i pobjegao od svakodnevice. Ovdje možete istinski da se opustite, da živite sa prirodom, da uživate u njoj, da čujete tišinu.
Neke od starih građevina kao što je vitki kameni most skladno se uklapaju u prirodni ambijent, pa predstavljaju inspiraciju kako za umjetnike sa slikarskom paletom, tako i za sve brojnije posjetioce sa foto aparatima.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U neposrednoj blizini vrošice mogu se uočiti ostaci kuća koje su se nekad pravile u ovim krajevima i za čiju izradu su se koristili isključivo prirodni materijali.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Rijeka Crnojevića se nalazi na veoma maloj nadmorskoj visini, na obodu Skadarskog jezera, sa veoma blagom klimom. To se lako može zaključiti po biljnim vrstama koje ovdje uspijevaju kao što su smokva i nar, koji se upravo bio okitio svojim predivnim cvjetovima.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ukrcavamo se na brod za Virpazar. Napuštamo Rijeku Crnojevića. Veliki broj "kadrova" u veoma kratkom vremenu. Naviru ideje "šta bi moglo, kad bi moglo" da se uradi da Rijeka povrati stari sjaj. Prisjetih se poznatog crnogorskog aforističara Veljka Rajkovića, koji potiče sa ovih prostora, koji izreče aforizam: "Nar - dar prirode, šipak - dar društva". Da li ovaj aforizam odgovara današnjoj Rijeci Crnojevića? Kakvu bi sliku naslikao onaj umjetnik da se okrenuo na drugu stranu? Mora li da bude baš ovako? Osim prirode obavezuje li nas tu još nešto? Rekli smo, nećemo o istoriji. A moglo bi sve da izgleda kao ovaj rascvjetali nar.
Ostaje Rijeka Crnojevića za nama. Posmatramo je kroz luk kamenog mosta za koji su vezane mnoge priče. Bilo bi toga dosta da se ispriča i za Rijeku Crnojevića i za dinastije, ali o istoriji drugi put.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nedaleko od Rijeke Crnojevica nekoliko kuća na obali jezera, skladno uklopljene u prirodni ambijent, kameni most, lokvanji, očaravajuća priroda...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ljubazni domaćini na brodu pripremili su nam pravu dobrodošlicu kakva priliči ovim krajevima i običajima. Posluženi smo domaćim priganicama, medom i sirom. Nije ih nedostajalo tokom cijele vožnje, a domaćini su se potrudili da za ljubitelje dobre kapljice obezbijede domaću rakiju i nadaleko čuveno crmničko vino "Vranac".

[You must be registered and logged in to see this image.]

Da bi imali potpunu sliku o Rijeci Crnojevića i Skadarskom jezeru, neophodno je da osim prirodnih ljepota upoznate burnu istoriju ovih prostora, kao i geografske i druge podatke vezane za samo jezero. Taj dio veoma umješno i nenametljivo nam je saopštila simpatična vodičkinja koja je koristila svaku priliku da nam kaže nešto značajno i zanimljivo za mjesta kroz koja smo prolazili.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vožnja brodom se nastavlja relativno uskim dijelom jezera koji vijuga čas na jednu čas na drugu stranu. Nakon nekih sat vremena od Rijeke Crnojevića, jezero se širi i vidik postaje veći. Uočavate staru kamenu kuću koja je srasla sa prirodom. Tu su ptice koje su već navikle na posjetioce i koje nije previše uzbunio naš prolazak. Tu su i ribari koji teško da mogu ostati bez ulova, uzimajući u obzir da je jezero izuzetno bogato ribom.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Brodić lagano klizi po jezeru. Strah vas je da nesto ne propustite, pa spremno držite aparat u rukama da zabilježite svaki detalj.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prizori su fantastični. Prosto imate problem na koju stranu da usmjerite svoj pogled. Treba to na neki način sve obuhvatiti, memorisati i kasnije se sjećati svih ovih divnih prizora. Željeti i radovati se svakom novom susretu sa prirodom.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Lijevo od nas na dosta velikoj udaljenosti naziru se konture Žabljaka Crnojevića koji je imao poseban značaj u pojedinim periodima istorije Crne Gore.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ispred nas se uočava karakteristično uzvišenje na kome se nalazi poznato ribarsko naselje Vranjina. Nekad je to bilo ostrvo, a prolaskom željezničke pruge i puta postalo je poluostrvo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Dva sata smo se vozili kroz netaknutu prirodu i istinski uživali. Taman smo se navikli na prirodni ambijent kad odjednom...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prolazimo ispod mosta i zalazimo u onaj, kako bi se reklo, veći dio Skadarskog jezera koji se širi ka albanskoj granici. Već se uočava Virpazar, odredište našeg putovanja. Priobalni dio Skadarskog jezera ka Virpazaru takođe je bogat biljnim i životinjskim vrstama.

[You must be registered and logged in to see this image.]
izvor:montenegrina

Nada Jeknić
HERCEG NOVI - grad ZIMSKE KRALJICE, MIMOZE

[You must be registered and logged in to see this image.]

Usred Boke, kao ogromna biserna školjka svijetli grad, Herceg Novi!!!
Svakog februara u Boki se održava tradicionalna manifestacija tako nježnog, žutog cvijeta mimoze...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sigurno ste bar jedno ljeto proveli na prelijepim hercegnovskim plažama i uživali ispijajući osvježavajuće piće u kafićima na obali. Ali, da li ste ikada posjetili ovaj gradić zimi? Jako je interesantan kao i ljeti. Mnogo sam vezana za ovaj grad...tu sam dobila moje prvo zaposlenje pa sam upoznala ovaj primorski gradić i zimi i ljeti...(Sada radim u PG)
Cvijet mimozu su davno donijeli mornari čak iz daleke Australije! Tako Hercegnovljani dane u februaru provode u raspoloženju sa gostima, ljubiteljima ovog nježnog, zimskog cvijeta, žutog kao Sunce...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zato je lijepo posjetiti ovaj grad u februaru i pridružiti se zabavnim maskaradama. Od Kumbora do Baošića, uz zvuke muzike, obasjavaju nas kao zlaćani sunčevi zraci, lijepe, nasmijane mažoretkinje sa pamfetama u rukama...

Iza njih je lutka-krivac za sve nevolje, koja će biti spaljena i tako protjerana iz grada. Poslije spaljivanja "lutke" poslužićete se ribom i vinom, do smiraja dana, a onda nastupa m a s k e n b a l koji će Vas oduševiti maštovitim i prelijepim maskama. I tako, uz muziku, fešta traje do zore... Ali, to nije sve... Naredni dani su ispunjeni koncertima, književnim večerima, sportskim takmičenjima, izložbama cvijeća...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Čeznem za Herceg Novim, za gradom snova, iluzija, za morem, zelenilom, za gradom Sunca... Kako mi je tamo srce uvijek puno ljubavi, praskozorja... oči svijetle nekim novim sjajem... Često za vikend otputujem za Herceg Novi... O, kako je tada moje srce ispunjeno nekim treperavim sjajem, duša tada procvjeta kao behar, miriše... Kad ugledam beskrajno plavetnilo mora, iskre Sunca u vodi, osjećam da nestajem u ljepoti.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kanli-kula mi daje neku snagu, sigurnost, postojanost; Forte-Mare-da iz neke tuge, nevolje uvijek postoji izlaz, prolaz u stvarnost, u život... Spanjola, kao i ja... Gordo stoji na vrhu i posmatra ljude. Gleda punim pogledom u dno. To dno morski vali obgrljuju...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zalazak Sunca je svjež, rumen... u mom sjećanju. Na ružičastom nebu ogledaju se palme. Očima upijam užareni svjetlosni krug... Na stijeni nazirem lik čovjeka... I ona je oblikovana prirodnom ljepotom... Te ruke se šire i zovu u zagrljaj. Tu se ne može niko osjećati usamljenim. Sve je tvoje: i Sunce, i more i stijene... U ovom trenutku bih poželjela da sam tamo. Da odem u vilu Andrićevu, da slušam šum talasa uz zvuke violine, da me ponese duhovno stvaralaštvo mladih kao valcer do Spanjole. Da zagrlim nebo, da poljubim more, da se oslonim na stijenu, da lice obasja ružičasto nebo...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Herceg Novi je grad snova, iluzija, zelenila, ...grad svjetlosti, istine, ...grad Sunca... mirisa maslina, lovora i mimoze..., grad, zlatnih plodova pomorandže.
To je grad uskih ulica, neobičnih, kamenitih stepenica, širokih trgova, čarobnih kula, visokih bedema, crvenih, kao vatra- krovova, očuvanih crkvica i tornjeva sa ogromnim zvonicima...
Herceg Novi je grad pjesnika, umjetnika, grad ljubavi.
Nađa

[You must be registered and logged in to see this image.]

TRADICIONALNA FEŠTA KAMELIJA U STOLIVU

Volim rano jutro na moru. Tišina...stara drvena barka...prelijepe stare palate,... legende... Stoliv, mjestašce između Kotora i Tivta... U daljini krik galebova... U očima ljubav!
Miris ribarskih mreža.. mušuljade...miris đardina i prve jutarnje kafe...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kad idete Bokokotorskim zalivom, iza one velike, svima nama poznate krivine, pojavi se drevni gradić, Perast u svoj svojoj ljepoti sa prekrasna dva ostrva: Gospom od Škrpjela i ostrvom Sv.Đorđe!
Tačno naspram njih skriva se malo, živopisno mjesto, Stoliv!

[You must be registered and logged in to see this image.]

U tom mjestašcetu, svake godine, 31. marta, održava se čuvena FEŠTA KAMELIJA koja okupi mnoge ljubitelje ovog cvijeta i traje do 22. aprila, kada će se završiti Malim balom kamelija u Domu kulture „Niko Bilafer” u Stolivu. Kamelija je lijep i nježan cvijet, simbol ljubavi i radosti!!! Po legendi, davne, 1870. god. ovaj cvijet je donio stari stolivski kapetan sa Dalekog Istoka (Japan) u Boku Kotorsku i tako je kameliju, nježnu, lijepu, sa puno ljubavi poklonio svojoj ženi i tim gestom pokazao joj da daljina nije učinila svoje, da ih nije udaljila jedno od drugoga, već, da je još uvijek voli, sa istim onim žarom kao kad su se sreli!!! To je ona vječna ljubav o kojoj pišu mnogi... i znani i neznani...Tako se kamelija odomaćila na ovim prostorima, a njeguju je oni koji imaju veliko srce i dobru dušu, koji vrednuju i cijene ljubav, kojima je ljubav uvijek na prvom mjestu, kojima je ljubav uvijek ispred svega! To su Stolivljani!!! Tako i dan-danas...
Sada, na obali Stoliva „Stari kapetan” u igrokazu će donijeti kameliju svojoj dragoj sa Dalekog Istoka i tako će početi čuvena Fešta posvećena ovom

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tradicionalni duh gostoprimstva posebno se osjetio u onom trenutku kada su goste dočekale lijepe Stolivljanke, nudeći ih cvijetom kamelije, suvim smokvama, medom i priganicama, kao i rakijom.

[You must be registered and logged in to see this image.]
egzotičnom cvijetu što miriše na ljubav!!!

Svečano otvaranje tradicionalne „Feste kamelija” ide uvijek uz čuvenu mušuljadu...Posebno su simpatični kulinari kada dijele „mušulje na buzaru”... Svi gosti su probali tu egzotičnu hranu-mušulje i popili po čašu crnog vina „Vranac”! Tu su i mažoretke... klape... plesni tamburaški ansambl Bokeljske mornarice... Tako su gosti na platou ispred Doma kulture „Niko Bilafer” i na samoj obali mora uživali u mušuljadi, uz vino, muziku, ples... Na Fešti nije bilo djevojke ni žene bez cvijeta kamelije!!! Mažoretke kažu da je kamelija toliko lijepa i nježna da joj miris uopšte ne treba iako se u Stolivu gaji u 300 đardina (vrt-bašta).

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posebno je interesantna i izložba aranžmana od cvijeta kamelije u palati Grgurina u foajeu Pomorskog muzeja Crne Gore...Izabran je najljepši aranžman od cvijeta kamelije „Primavera”, autorke Naste Seke Knez;
Jako je važan i obilazak đardina sa kamelijama...Tako je izabrana najljepša đardina kamelija, Ljubice Penović iz Stoliva...Nagrade će uručiti na Balu kamelija!!! U stolivskim đardinama naslikaće kameliju i djeca iz Doma, iz Bijele!!!
Interesantno je pomenuti da je najstarije stablo kamelije staro devedeset godina i da se nalazi u bašti g-đe Anđelije Miković!!!
Ono što fascinira i izaziva posebnu pažnju jeste tradicionalni bal zbog izbora „DAME KAMELIJA” koji će se održati u subotu 8. aprila u hotelu „Fjord”... To će biti Dama iz Boke koja je uradila nešto posebno za umjetnost i kulturu Boke Kotorske... U Stolivu će biti održan okrugli sto na temu „Sačuvajmo Boku- nevjestu Jadrana”... Koncert mladih muzičara „Kameliji s ljubavlju” je očaravajući kao i literarni radovi učenika svih osnovnih škola toga kraja!!!
Želim istaći i to, da je među gostima bila i jedna porodica iz Rusije (Nataša, Miša, Anja) kojoj se dopala mušljijada ali posebnu čar svemu tome daju sadnice i aranžmani od kamelije, muzika i zabava!!! Iako kratko vrijeme žive u Stolivu, već su posadili jednu kameliju... Tako se i stolivski Rusi uklapaju u prelijep ambijent!!!
Fešta kamelija, završiće se Malim balom kamelija 22. aprila u Domu kulture „Niko Bilafer” u Stolivu!!!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Toplo more, vazduh sa Lovćena... djeluju... okrepljuju... osvježavaju... kao i novosagrađeni hotel „Castello di Bocca” na samoj obali mora...
I još malo ranog jutra na moru!!! Tišina... Stara drvena barka... Prelijepe stare palate... legende... Stoliv... Perast... Gospa od Škrpjela... Ostrvo SV.Đorđe... Mušulje na buzaru... „Primadona”... Sve to ispunjava dušu u ranim jutarnjim časovima!!! Posebno, miris mora i soli... miris ribarskih mreža... miris prve jutarnje kafe...
A najviše, miris đardina... miris ljepote, ljubavi, miris kamelije!!!

To je miris kada se uživa u malim, sitnim stvarima koje život znače... kada se uživa u pijesku po kojem hodamo bosi, u školjkama dok idemo ka obali... kada se uživa u mirisu borovine, kada se voli uz mirise kamelije!!
Nada Jeknić
izvor:montenegrina

Nada Jeknić
TRADICIONALNA MANIFESTACIJA
"PERAŠKA FAŠINADA"

[You must be registered and logged in to see this image.]

U onom trenutku kada se razdvajaju noć i dan, došla sam na ovaj svijet, ili kada se sažimaju... Ne znam... Ali, osjećam da sam kontradiktorna, da idem iz krajnosti u krajnost, da sam žena satkana od snova, stvarnosti, sa hiljadu žilica mijena, uspavanih rapsodija, istančanih arija, boja, mirisa, želja...Volim promjene u danu, času, trenutku, dahu... Volim da otkrivam sebe u svim oblicima: u padu, u puzanju, u letu...

Jedan od najljepših crnogorskih, primorskih gradova koji najviše volim i uvijek u srcu nosim je svakako drevni, otmjeni gradić Perast, ušuškan u podnožju brda Sveti Ilija, tačno naspram Veriga u Bokokotorskom zalivu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Perast me posebno opčinjava svojom usnulom ljepotom...sa svoja dva ostrvceta: Gospom od Škrpjela i Svetim Đorđem. Gospa svake godine, 22.jula, kao trnova ružica čeka svog princa da se probudi...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iskričava svjetlost Sunca rasipa se na niz kamenih kuća, koje uranjaju u more, na uske, tihe ulice, na trg, na veličanstvene, barokne palate iz 17. i 18. vijeka, poznatih kapetana: Zmajevića, Bujovića, Badovića, Smekia... Kamen je donošen sa ostrva Korčule, sa Hvara i Brača...

Prije godinu dana bila sam na istom ovom mjestu, upijala peraštanske sutone, ribare kako čamcima presijecaju modro, plavo more. Skrama dubine mi zatvara oči. Mir...Tišina...
Iznad Perasta je i krečnjački masiv Kason 873m, koji kao neka dobra vila čuva gradić od uroka!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tih i miran grad, danas, najtiši grad u Boki... A, nekada? Čuven i slavan grad, snažan i moćan... Nekada je to bio grad brodara, kamenorezaca, ciglara, a najviše bačvara... Nekada je tu cvjetalo pomorstvo i ribarstvo. Imao je Perast u 17. i 18. vijeku svoje brodogradilište...slavu...moc... Tu se nekada odvijao raskošan život Peraštana... I danas se priča o bogatstvu ovoga kraja što potvrđuju ove renesansne, barokne, bijele palate, koje gordo stoje, zagledane u more i prkose zubu vremena.

Peraštani su bili hrabri, izuzetni moreplovci i kapetani... Plovili su na mletačkim brodovima...Ti divni ljudi, peraški kapetani, bavili su se jos i poezijom, kao što je bio čuveni Marko Martinović, a istorijom grada Perasta bavila se porodica Visković.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Čudan i neobičan je bio kapetan Vicko Bujović. Njegova raskošna palata je danas Muzej koji gleda na Gospu od Škrpjela i na ostrvo Sv.Đorđe. Da čovjek zbog "ljepote" može da izgubi život potvrđuje i ova priča:Palatu je gradio jedan, mletački arhitekta, Fonta. Kada je završio palatu, kapetan Bujović ga je pitao da li može napraviti još ljepšu palatu. Potvrdan odgovor ga je koštao života, tako što ga je kapetan Bujović gurnuo sa balkona jer nije mogao da podnese da neko ima ljepšu palatu od njega.
Čudno i zastrašujuće! Ta urokljiva ljepota palate i danas opominje!
Opominje i priča da je "Na Perast bačena anatema", zato što je kotorski sveštenik Bizantije ubijen na oltaru, na ostrvu Sv. Đorđe, pa je papa Klement ovaj grad isključio iz katoličke crkve punih 11 godina i tako bacio anatemu na grad...

Sredinom 19.vijeka, Perast gubi staru slavu i moć,dolaskom parobroda i ubistvom Vicka Bujovića, kapetana i gradonačelnika Perasta. Kapetanske porodice napuštaju gradić i odlaze na velika hercegnovska imanja.

Interesantno je pomenuti i to da je hrvatski ban, Petar Zrinjski, čestitao Peraštanima pobjedu nad Turcima i poklonio im mač Zmaja Ognjena Vuka!

Dok se u duši prepliću sivi klobuci u daljini rumeno, peraštansko Sunce zove. Modro more s crvenkastim odbljeskom trne...Tu sam... Čekam svitanje... Pjesma plavetnila... pjesma mora... pjesma galebova... Peraštanski pomorci plove "pjevajući zvijezdi na peraškom žalu, na otoku malu... "Plove na stranim brodovima... danima, mjesecima, godinama... Pjenušavi talasi mahnito udaraju o hrid. Plaaavi...

Nekadašnji grad pomoraca, kapetana, grad jedrenjaka i ribara, spava tihim, dubokim snom.

Kad pogledate sa obale prema moru, ugledaćete takvu ljepotu od koje zastaje dah: dva ostrvceta, dvije kaplje, dvije suze. Ta dva prekrasna, zrna bisera ogledaju se u vodi. To su: Gospa od Škrpjela i Sv.Đorđe, koje se još zove i "ostrvo mrtvih kapetana", jer je prema legendi, jedan francuski vojnik gađao topom prema Perastu, pogodio kuću voljene drage i usmrtio je. Inače, ostrvo je dom nekadašnje Benediktanske opatije. Krase ga borova stabla koja dodiruju nebo!!!

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ostrvo, Gospa od Škrpjela, Gospa od Stijena, nastalo je tako što su peraški pomorci dovozili svojim barkama veliko, bijelo kamenje i bacali ga u more, oko stijene. Tako su podigli školj, a na školju crkvu-"Gospa od Škrpjela".

Kad uđete u crkvu prvo cete ugledati mermerni oltar i na njemu čuvenu ikonu Gospe od Škrpjela, koju je sredinom xv vijeka naslikao Lovro Dobričević. Tu su i prekrasne slike na platnu našeg, najpoznatijeg
baroknog slikara, Tripa Kokolja, koji ih je uradio po porudžbini Andrije Zmajevića! Pri vrhu zidova, a i na tavanici nalaze se najljepše: Krunisanje Marijino, Marijina smrt i Uznesenje Bogorodice.

Prema legendi, peraški ribari, dva brata Mortesica su 22.jula davne 1452 godine, u smiraj dana, ribarili po moru poslije jednog brodoloma i u blizini ostrva na jednoj morskoj hridi koja se zvala "skrpjel" pronašli ikonu Bogorodice sa malim Hristom u naručju. Kada je teško bolesni ribar Mortešić dodirnuo ikonu, čudo se desilo. Božanska svjetlost je ozarila njegovo lice i istog časa je ozdravio. Pobozni Peraštani su sačuvali ikonu tako što su se tada zavjetovali da će na ostrvu izgraditi crkvu. To su i učinili 1630 godine. Pošto se ostrvo moralo održavati, pomorci su nastavili običaj sa dovoženjem kamenja i bacanjem u more. Tradicija se nastavlja i danas kao čuvena manifestacija P E R A Š K A F A Š I N A D A , koja se održava svake godine, 22. jula u kasno predvečerje, kada je, prema legendi, nađena čudotvorna ikona.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Užareno je nebo nad Perastom... Barke okićene javorovim grančicama, zelenilom, a napunjene kamenjem, zaplesale su od Posova do Pjace svetog Nikole, od istočnog kraja Perasta, do zapadnog, odakle idu prema Gospi u dugom nizu, jedna za drugu vezane... U prvoj barci su muškarci svečano obučeni u nošnju čuvene Bokeljske mornarice, od sjajne crne čoje sa zlatom opšivene... Veslaju i pjevaju stare peraške pjesme-bugarštice. U barkama se nalaze: sveštenik, gradonačelnik i počasni građani Perasta. Prva se barka približava Školju, a za njom i ostale, u krugu, da zagrle ostrvo. Tada nastaje slavlje i svi bacaju krupno, bijelo kamenje u more oko ostrva, da ogrnu Gospu kamenim plaštom, da ne potone. Crkveno zvono nad Perastom oglašava taj svečani čas.

U onom trenutku kada se razdvajaju noć i dan, ili kada se sažimaju, Gospa od Škrpjela zasvijetli čudnim sjajem, 22 jula, u smiraj, u suton... I ona je satkana od snova, legendi, stvarnosti... sa hiljadu žilica mijena, istančanih arija, neobičnih boja, mirisa, želja... Svake godine, 22.jula, svojom ljepotom i tradicijom-Fašinadom,- udahne radost Perastu, vrati mu onu nekadašnju slavu i moć kojom je zračio... Gospa, učaurena u svojoj usnuloj ljepoti, danima čeka svoga princa da je poljupcem probudi...I dok čeka i sanja svog princa, onako ponosna, gorda stara dama, u svoj svojoj veličini sa ogromnom plavom krunom na glavi, štiti ribare i more... štiti zaljubljene...štiti uspavane, plave rapsodije...
izvor:montenegrina

Nada Jeknić
SEMOLJ GORA -planinski raj na zemlji!!!


Kad krenete od Podgorice prema Beogradu, magistralom, prolazite kroz impresivni kanjon Morače koji je strmo usječen i presijeca visoke planinske


[You must be registered and logged in to see this image.]
masive...
[You must be registered and logged in to see this image.]


Zatim nailazite na manastir Moraču koji je čuven po freskama, bogatoj riznici i biblioteci... Idete jos nekoliko km naprijed do Mioske i onda skrećete lijevo... do Semolj gore...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vrhovi crnogorskih planina dižu se put neba... U dolinama su prosuta seoca ragovića Polje, Redice, Starče, Bojići, Svrke, Zavraca, Ljevišta... koja su utonula u tišinu, u smiraj... U daljini se nazire Kapa Moračka, gdje je i izvorište rijeke Morače, (centar CG. u geografskom smislu), Maganik, zatim vrh Babin zub, Krnja Jela, Sinjajevina, Jablanov vrh, Lola, Stožac,... U planinskom đerdanu jedinstvene ljepote ističe se Semolj gora!!!


[You must be registered and logged in to see this image.]

Ipak, sve to predstavlja veliki izazov za sve one koji su željni uzbuđenja, daha netaknute prirode. Jedini zvukovi koji se mogu čuti jesu cvrkut ptica i žubor Morače i njenih pritoka, kristalno bistre, zelene vode. Okolo veliki broj litica, jako opasnih, a tako lijepih, ostavljaju vas bez daha. Istovremeno i čarobno i zastrašujuće.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Semolj je mjesto na zaravni iznad samog sela Morače, odakle se pruža prelijep pogled na dolinu Morače i na okolne planine... Okružen je čudesnom prirodom koja je pravo mjesto za uživanje, za odmor. Prošaran je prostranim zelenim pašnjacima, gustim bukovim i četinarskim šumama kao i planinskim vrhovima s kojih se vidi gorostasni, najkrševitiji planinski lanac s bijelim golim vrhovima ...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Veličanstveni planinski masiv, impresivni kanjon Morače, ljepota šuma, pašnjaka i goleti doprinosi ljepoti cijelog ovog kraja. Sa "Greda" je pogled veličanstven i seže u nedohvatne daljine... Imate osjećaj da možete dodirnuti nebo!!! Livade i šume kao rasuti smaragdi skrivaju katunske kolibe u kojima se osjećate kao u nekom raskošnom dvorcu. Kakva ljepota, kakav duševan mir!!! U daljini se nazire biserna ogrlica stada ovaca i jagnjadi na zelenoj livadi prosarana planinskim cvijećem. Njezni cvjetak žute ljubičice, hajdučke trave, majčine dušice, čuvarkuće, divizme, kao i razno šumsko voće:jagode, maline, kupine, borovnice... dočaravaju dio te čarolije. Te livade zagledane su u vedro nebo, a kad se ono natušti one sklope kapke i spavaju skrivene i okružene šumama.Tu su i medvjedi, vukovi, lisice, zečevi, divokoze, srne... Ističu se u letu nježne jarebice, a najljepši je, poput veličanstvenog albatrosa, "krstaš" orao.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kruna Semolja i njegove ljepote je Vrmac, ogromna stijena sa koje vidis Kapu Moračku, Ljevišta-izvorište rijeke Morače i cijelo selo Moraču...kao da vam je na dlanu. Posebna atrakcija i izazov je popeti se na Vrmac i posmatrati tu nedodirljivu daljinu, idiličnu ljepotu, divlju prirodu. San mnogih je da upoznaju taj "izolovan svijet divlje iskonske ljepote". Topli sunčevi zraci, romantična atmosfera planinskih koliba, planinski vrhovi... sve je to komadić planinskog raja na zemlji. Toliko je ljepote na jednom mjestu da čovjek poželi da ostane tu zauvijek. Tu neuhvatljivu ljepotu ni oko kamere ne može u potpunosti da dočara.Sa mnogobrojnih vidikovaca pruža se pogled na divan pejzaž, a poseban je zalazak sunca... takva igra boja i svjetlosti neba oduzimaju dah.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posebna idila je pašnjak-Bubreg gdje su konji razigrani... Iako nisam vična jahanju, to je doživljaj koji se ne zaboravlja...jahanje na konju kroz netaknutu prirodu...fascinantno...
U tom krajoliku važno je istaći mještane i njihovo gostoprimstvo...Starci su akteri divnih priča uz toplo pucketanje vatre sa ognjišta.Ti ljudi su bogati onim prirodnim, zdravim humorom, darom za šalu, koji sam ponijela u srcu kao najljepšu uspomenu...Posebno njeguju taj kult gostoprimstva. Oni su dobri i pažljivi domaćini. Kad očekuju goste, u znak dobrodošlice, po starom običaju, širom otvore vrata. Gosta nude najboljom hranom i pićem koje imaju u kući, smještaju ga na najbolje mjesto za stolom i trude se da mu vrijeme koje provede u njihovom domu bude sto prijatnije. Doručak se ne preskače, ručak je glavni obrok, a večera najsvečanija... Tu je za ručak tradicionalno crnogorsko jelo: jagnjetina (ili jaretina) ispod sača... kajmak... lisnati sir... onda se sve to lijepo zalije vinom "Vranac". Za večeru opet tradicionalno jelo-smočani kačamak (nekad cicvara) i uz njih odlično ide domaće kisjelo mlijeko...


[You must be registered and logged in to see this image.]

Semolj gora je pravi izbor za ljubitelje nedirnute prirode koju karakterišu mnogi kontrasti...Uzbuđuje dinamičnost kanjona smaragdne Morače... Zapanjuje i nadahnjuje divlja ljepota prirode... Posebnu draž i ljepotu Semolju daju šume... Čist i svjež planinski vazduh okrepljuje dušu. Inače, cijelim pejzažem vlada beskrajna tišina... Taj nestvarni mir vraća snagu, energiju, neophodnu za svaki dan...
Ako Vas ikad put nanese tamo, ako želite da pobjegnete od civilizacije, od dosadnih ljudi, od premora... obavezno ga posjetite... Ostaćete zadivljeni ljepotom pejzaža i gostoprimstvom divnih, plemenitih ljudi!!!

[You must be registered and logged in to see this image.]
izvor:montenegrina

NARODNA NOŠNJA CRNE GORE

U svim krajevima Crne Gore nošnja je u osnovi istog tipa.
Muška letnja svakidašnja nošnja sastoji se od više delova.

Osnovna odeća je košuljaod tankog belog platna,koja seže do ispod pojasa, a na grudnom delu košulja je prorezana.
Gaće su od belog platna i duge su do ispod kolena. Na njih se oblače gornje gaće - dimije od modre čoje.Dimije su vrlo široke, veču se trakom a nogavice su uske i duge do ispod kolena.
Na košulju se oblači prsluk džamadan, koji pokriva cele grudi. Džamadan ji izrađen od crvene,ređe od bele ili crne čoje, sukna ili pamuka.
Pojas dug 2 do 6 metara, rađen od vune ili pamuka.
Kapa je okruglog preseka, crvenog temenog dela dok je obod od crne svile. NA gornjem delu kape je izveden ukras sa zlatnom srmenom niti.
Na nogama su suknene gete od gležnja do ispod kolena, a na stopala se navlače vunene čarape.
Opanci su oputaši od goveđe kože.
Za hladnije vreme oblače se gornji haljeci : gunj, kaput i struka.
Gunj je od belog sukna dugih rukava a dopire do iznad kolena. Sa prednje je strane otvoren i može se zakopčavati. Kaput je izrađen od crnog vunenog sukna.
Struka je izatkana od crne vune, dua je 2 metra a široka 80 centimetra. Na krajevima ima rese a s strane ima ukras izveden žutim,crvenim, crnim i zelenim trakama. Struka se prebacuje preko oba ramena, tako da krajevi vise do zemlje.

U svečanim prilikama gornji delovi odeće su bolje i lepše izrade.
Džamadan je redovno od crvene čoje, ukrašen zlatnom žicom oko vrata, niz prsa i oko rukava.
Gunj je izrađen od bele ili svetlo zelene čoje, u pojasu znatno širi od svakidašnjeg. Jelek bez rukava, izrađen od crvene čoje i gotovo sav ukrašen svilenim i zlatnim trakama i vezom.
Toke su nakit u vidu metalnih ploča i pulija koje su se na prsnom delu postavljale na ovaj jelek.
Dušanka je takođe gornji haljetak, koji u delu rukava nije sašiven, tako da se rukavi nemoraju uvek oblačiti. Dušanka je od crvene čoje ukrašena svilom crne boje ili zlatnom žicom.
Dolama je po kroju slična gunju, samo što, kao dušanka ima otvorene rukave, šije se od tamno zelene čoje.Dolama je bogato vezena svilom ili zlatnom žicom.
Dimije su istog kroja kao svakidašnje ali mastilo plave boje ređe teget.
Oko pasa se obmotavao svilen pojas.

Svakidašnja letnja ženska odeća gotovo je ista. Košulja sa prorezom na prsnom delu, duž koga se ukrašava vezom i srmom.
Iznad košulje se oblači jaketa, leti od platna zimi od čoje. Jaketa ima rukave a seže do pasa. Povrh jakete nosi se koret, izrađen od belog sukna.
Raša je suknja tamne boje, doseže do stopala. Na glavi se nosila kapa slična muškoj, a kasnije je u upotrebu ušla marama zvana krpa ili faculet marama.
Za svečane prigode odevni predmeti su isti ili slični kao odeća za svakidašnje prilike, samo što su finije izrade od boljih materijala i bogatijeg kolorita i veza.
Oko pasa noso se kovani pojas ćemer, često filigranske izrade ili kolan sa paftama.

[You must be registered and logged in to see this image.]
muška jakna
[You must be registered and logged in to see this image.]
Devojke u crnogorskoj nošnji
izvor:narodnenosnje

[You must be registered and logged in to see this image.]


U etnološkijem odlikama Crne Gore narodna nošnja zauzima veoma izraženo mjesto, vjerovatno znatno upečatljivije i obuhvatnije nego što je to slučaj sa drugijem narodnim nošnjama na Balkanu, pa i šire. Razlozi takvoga uvažavanja proizilaze iz njezine istorijske uloge i estetskijeh kvaliteta. U pitanju je, u stvari, širi društveno – kulturni vid odijevanja Crnogoraca tokom duge, viševjekovne borbe za slobodan opstanak, u kojoj je svečana nošnja odigrala izvanredno značajnu ulogu u tijeku dokazivanja samostalnosti i samobitnosti ovoga naroda, čak i njezin surogat – suknena nošnja – predstavlja značajan sastojak tog toka, kao još jedan dokaz odgovarajućega i uspješnoga prilagođavanja teškijem i oskudnijem, ali pregalačkijem i ponosnijem vremenima. Svečana, ili svitna crnogorska nošnja nastala je sredinom XV vijeka, kao nošnja dinastije Crnojević i njihove vlastele.* Kada je došlo do organizovanja crnogorskog Principata i Vladikata ("teokratije") i borbe za opstanak u slobodi, nasljeđe Crnojevića, navlastito njihova nošnja, postaje izražen duhovni oslonac novoga sastavljanja zajednice, samopoistovjećivanja i poistorođavanja. Jedan dio vlastele, koji se nastanio u slobodnomu podlovćenskom području, imao je svoju "crnojevićku" nošnju i njom, pored ostalog, teži da pojača svoj ugled i značaj u novijem uslovima. No, u novijem, veoma tegotnijem okolnostima, neminovno dolazi do "vojničke demokratije" i Opštecrnogorskoga zbora, te se potencira ravnopravnost. Ta jednakost bivšega kmeta i seljaka sa vlastelinom, sa izvanredno prisutnom i aktuelnom tradicijom Crnojevića, koju, pored ostalog, podstiče i crkva, kao pravni nasljednik Dinastije, dovodi do opšte težnje da se posjeduje nošnja Crnojevića.
Postojao je i drugi, veoma važan, razlog. Takva nošnja mogla je biti izvanredan dokaz suprotstavljanja turskijem propisima o oblačenju potlačenog naroda. Pored ostalog, Turska je zabranjivala da raja nosi gizdava odijela i boje koje su nosili Turci (crvena, plava, ljubičasta, zelena). Posebito su bili osjetljivi na nošenje pozlaćene odjeće od skerleta i kadife, ili nakrivljenijeh kapa, itd. "Raja" je morala nositi samo skromne haljine, crnijeh boja i bez ikakvoga isticanja. Slobodni i ponosni Crnogorci, duhovno pripremljeni za borbu do potonjega, smatrali su posebito značajnijem da i putem nošnje i oblačenja dokazuju tu svoju sudnju spremnost.
Međutijem, ekonomske prilike nijesu išle na ruku takvijem težnjama. Čak ni bivši vlastelini nemaju mogućnost da izrađuju svu svečanu nošnju. Dosta brzo javljaju se djelovi nošnje, izrađeni od sukna, kao oponašanje djelova svečane nošnje da bi poznije nastala i kompletna crnogorska suknena nošnja, nadomjestak svečane nošnje. Spajanje djelova jedne i druge nošnje, ustvari je najkarakterističniji način odijevanja Crnogoraca tokom prošlosti. Sve do novijega vremena, kada industrijalizacija i moderni oblici življenja i ponašanja neminovno potiskuju staro, Crnogorci su se, što je moguće više naprezali da u svojoj garderobi, pogotovo za udavače i mladoženje, za posebne svečanosti i zabave, imaju što više parčadi svečane crnogorske nošnje. Smatrali su da tijem značajno doprinose sopstvenomu ugledu i značaju. Brojni materijalni dokazi, arhivski izvori i narodna predanja veoma slikovito ukazuju na te oblike ispoljavanja, poštovanja, žrtvovanja itd. U vezi sa narodnom nošnjom jednog od prvorazrednijeh oblika crnogorskoga isticanja, posebitosti i značenja. Posebno su interesantni testamenti, kupoprodajni ugovori i druge isprave u kojima djelovi svečane crnogorske nošnje figuriraju kao veoma značajni predmeti.
U vrijeme teške borbe za opstanak, kada ni domaća radinost nije mogla obezbijediti potrebit materijal za sukneno odijelo, a da se ne govori o svečanoj nošnji, Crnogorci sve više koriste parčad odjeće koju su otimali od Turaka. To je bilo utoliko prihvatljivije jer je moglo biti, i još jedan, dokaz njihovoga junaštva, kao i protivljenje turskijem propisima o odijevanju raje. Kada su imućniji glavari, pa i mitropoliti, počeli da nose djelove te odjeće, oblačenje turskijeh haljetaka uzima veliki zamah, što uveliko objašnjava utiske brojnijeh putopisaca o odijevanju Crnogoraca "na turski način". No, u svojijem škrinjama, kao velje dragocjenosti, Crnogorci su čuvali pojedine djelove svoje nacionalne, tako značajne, svečane nošnje. Tek u vrijeme Petra I i Petra II, kada se ekonomske prilike značajnije poboljšavaju, postepeno se izbacuju turska parčad odjeće, i ponovo prave i kombinuju djelovi svečane i suknene crnogorske nošnje, a na svečanostima, zborovima, svadbama, sahranama, posijelima itd. preovlađuju djelovi svečane nošnje.
Međutijem, posjedovanje svečane nošnje, kako za domaćina kuće, tako i za članove njegove famelje, bila je u oštrom raskoraku sa stvarnijem mogućnostima. Cijene pojedinijeh haljetaka bile su veće od značajnijega dijela imanja koje su posjedovali. Ti raskoraci bili su toliko izraženi da knjaz, kasnije kralj, Nikola pokušava, u nekoliko navrata, da zabrani upotrebu te nošnje, ali u tome samo djelimično uspijeva. To je još jedan od kurioziteta ove teme, koji nije poznat u praksi samostalnijeh država, poglavito ako se ima u vidu njezina veoma znacajna istorijska uloga. Tek kada su moderna tehnologija i racionalizovano mnijenje uzeli maha u Crnoj Gori, uloga i značaj crnogorske svečane nošnje se svodi u ramove folklora i estetskog doživljaja. Njezina istorijska uloga, kao jednog od činilaca mobilizacije u borbi za slobodu, nastavljanje nasljedstva Crnojevića, istosti i istorodnosti, svedena je danas, uglavnom, na nivo muzejskijeh vrijednosti i folklornoga ispoljavanja.
* Po mnijenju dr Radoslava Rotkovića "Crnogorsku narodnu nošnju donijeli su naši pomorci sa Krita (kao i oro, od grčkog xoros). Radi toga je Đurađ Crnojević 1496. došao u Veneciju odijeven svečano ‘a la greca’. Ali to ne znači ni da smo Rimljani, ni Grci"

Mr Zorica Mrvaljević

[You must be registered and logged in to see this image.]
izvor:narodnenosnje

KULTURNO UMJETNIČKI CENTAR
"Stefan M. Ljubiša" Budva



Kulturno umjetnicki centar "STEFAN M. LJUBISA" osnovan je 2003, kao nevladina organizacija koja se bavi ocuvanjem, ali i prezentacijom tradicionalnih pjesama i igara, narodne nošnje i običaja sa ovih prostora.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Centar okuplja preko 120 članova, koji su podijeljeni u:

-Folklorni ansambl, koji okuplja članove uzrasta od 5 do 45 godina.
Folklorni ansambl podijeljen je u PRVI, DJECJI I OMLADINSKI ansambl.
-Budvanske mažoretke, koje okupljaju 40 članica, uzrasta od 4 do 25 godina.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Prvi ansambl narodnih igara je od osnivanja imao preko 600 nastupa, kako za goste hotelskih objekata i agencija, tako i nekoliko desetina humanitarnih koncerata i nastupa na lokalnim manifestacijama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U ovom periodu realizovana su do sada 5 međunarodnih festivala folklora, 4 festivala mažoretki i jedno državno prvenstvo u mažoret plesu.
Prvi ansambl je do sada gostovao na razlicitim festivalima u inostranstvu u Ukrajini, Bugarskoj, Grckoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Bosni i Hercegovini i to po nekoliko puta.
Budvanske mazoretke su nezaobilazne ucesnice svih manifestacija i protokolarnih obaveza u Budvi, ali i u ostalim gradovima Crne Gore i prostorima bivse Jugoslavije.

[You must be registered and logged in to see this image.]

KUC "STEFAN M. LJUBISA" jos uvijek, na žalost nema svoje prostorije, pa je rad utoliko otežan. No, svojim naporima uspjeli smo obezbijediti zavidan fond narodne nošnje, kako bi se mogao izvoditi program.
Uz sve ove činjenice, ne smijemo zaboraviti da izuzetnu zahvalnost dugujemo HTG Montenegrostars, koja je od pocetka vjerovala u naš rad i podržavala nas svih ovih godina, kao i HTP Budvanska rivijera koja je angazovanjem našeg folklornog ansambla doprinijela da se za naš rad čuje, a mi smo to povjerenje nadamo se uspjesno, opravdali.
Takođe, dugujemo zahvalnost Skupštini opstine Budva, kao i Turističkoj organizaciji Budva, na podršci koju su nam pruzili u realizaciji Festivala folklora i Festivala mazoretki i duvačkih orkestara u proteklih 5 godina.
izvor:butua

Prof. drŠerbo Rastoder
dr Živko M. Andrijašević


CRKVE U CRNOJ GORI - su u kontinuitetu podizane od ranog srednjeg vijeka. Inicijativu za crkveno graditeljstvo davali su uglavnom vladari. Vladavina crnogorskih dinastija (Vojislavljevića, Balšica, Crnojevića i posebno Petrovića), kao i upravljanje Zetom (Crnom Gorom) od strane srpske dinastije Nemanjića (1183-1360), odlikovala se, pored ostalog, i podizanjem velikog broja crkava.

Danas se na teritoriji Crne Gore nalazi više od 600 pravoslavnih crkava i oko 100 rimokatoličkih bogomolja. U Crnoj Gori je od početka IX do kraja XI vijeka otpočelo jedno novo istorijsko-umjetničko razdoblje u crkvenom graditeljstvu, tzv. preromanika. Predromaničke crkve bile su najčešće malih dimenzija, građene uglavnom od grubo tesanog kamena. Imale su raznolike osnove, koje se tipološki mogu svrstati u dvije grupe - crkve sa centralnom i one sa bazikalnom, tj. podružnom osnovom.

Prva centralna građevina za koju se doznalo iz pisanih istorijskih izvora jeste stara crkva Sv. Tripuna u Kotoru, završena 13. januara 809. godine. Ostaci te stare crkve nedavno su pronađeni pored sadašnje katedrale. Izvjesne tipološke srodnosti sa prvobitnom crkvom Sv. Tripuna ima i crkva Sv. Tome u Prčanju. Najvjerovatnije je iz istog perioda crkva Sv. Jovana u Zatonu, kod Bijelog Polja.

Druga grupa crkava, sa podružnom (longitudalnom) osnovom, javlja se češće nego crkve centralnog plana. Tu spadaju jednobrodne crkve s polukružnom ili kvadratnom apsidom. Tom tipu pripadaju crkve Sv. Tome u Kutima kod Herceg Novog, Sv. Ilije u Dobroti, tzv. Crkva "C" na Ratcu i Sv. Đorđe u Podgorici. Nastanak ovih spomenika se, uglavnom, vezuje za XI vijek. Istoj grupi se mogu pribrojiti još neki arheološki, nedovoljno ispitani, spomenici, kao: Sv. Marija u Budvi iz 840. godine; Sv. Petar u Bijeloj; mala crkva u Ulcinju, pronađena ispod ostataka katedralne crkve, a, vjerovatno, i stariji sloj Rize Bogorodice u Bijeloj, i još neki nedovoljno istraženi objekti.

Daleko prostraniju i razvijeniju osnovu od ovih crkava imaju trobrodne bazilike koje se na našem prostoru susreću od ranohrišćanskog perioda, ali nešto drugačije prostorne organizacije. Preromaničke bazilike se, uglavnom, vezuju za pojavu i aktivnost benediktinskog reda u ovim krajevima, počev od IX vijeka. Procjenjuje se da je tom monaškom redu pripadala crkva Sv. Petra u Šuranju kod Kotora, osnovana oko 840. godine. Slično rješenje je imala katedralna crkva Sv. Teodora u Baru, sačuvana samo u temeljima, kao i benediktinska opatija Sv. Mihaila na Prevlaci. Izvjesna rješenja su bila preuzeta iz bazilika ranovizantijske epohe, što se može primijetiti na bazilici u Martinićima.

Najraniji spomenik zrele romanike u Crnoj Gori je katedralna crkva Sv. Tripuna u Kotoru, osvećena 1166. godine. Nastala je pod uticajem apulijske arhitekture, s jedne, i vizantijske tradicije, s druge strane. Takav spoj ce ostaviti vidne tragove u graditeljstvu Primorja i širokog pojasa njegovog zaleđa, prostorno do Dečana, a vremenski do sredine XIV vijeka, pa i duže. U tom pogledu izdvajaju se kotorske crkve Sv. Luke, Sv. Ane, Sv. Marije Koleđate i Sv. Pavla. Slične njima bile su prvobitna crkva Đurđevih stupova kod Berana i Sv. Petra u Bijelom Polju.

Graditeljstvo raške škole, čijem nastanku su značajan doprinos dali primorski majstori, prisutno je u Crnoj Gori na jednom od najmonumentalnijih spomenika na njenoj teritoriji - manastiru Morači, kao i na još nekoliko crkava s pojedinačnim karakteristikama te stilske grupe. Neki odjeci raških arhitektonskih oblika dospjeli su i do Zetskog primorja. Takav slučaj je sa crkvom Sv. Petra u Bogdašićima, crkvom Sv. Nikole u manastiru Praskvica i Sv. Luke u Smokovcu iznad Risna, kao i sa crkvom Sv. Srđi Vakhu u Podima.

Prve građevine koje, u manjoj ili većoj mjeri, nose gotička obilježja, predstavljaju crkve Sv. Katarine u Baru, Sv. Franje u Kotoru i Sv. Marije u Svaču. Za vrijeme vladavine Balšića bila je veoma razvijena sakralna arhitektura, prije svega na ostrvima Skadarskog jezera. Bio je to produžetak dukljansko-zetske tradicije u neimarstvu koji sublimišu više stilova. Na trikonhosnoj osnovi, koja osim u periodu VI i VII vijeka nije bila značajnije prisutna u crnogorskom graditeljstvu, podignuto je u vrijeme Balšića nekoliko crkava koje se ne mogu tipološki svrstati ni u jedan dotadašnji graditeljski stil, već predstavljaju originalan spoj istočnih i zapadnih stilova. One su i po položaju kubeta, i po obliku lukova, prozora i zvonika, kao i unutrašnjim rješenjima, jedinstvena graditeljska pojava. Najstariji od spomenika arhitekture iz doba Balšića je Bogorodična crkva na ostrvu Starčeva gorica. Crkva je vjerovatno podignuta krajem sedamdesetih godina 14. vijeka. To je jednobrodna crkva s kubetom i tri apside, nevelikih dimenzija (3,5x6,5 m). Krajem 14. vijeka podignuta je i crkva Sv. Đorđa na ostrvu Beški.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Crkva sv. Đorđa na Gorici
(Skadarsko jezero)

Crkvu je najvjerovatnije podigao Durađ II Stracimirovic Balšić, koji je na čelo Zete došao 1385. godine. Neposredno poslije crkve Sv. Dorđa na Beški, podignuta je Bogorodična crkva na ostrvu Moračniku. Ktitor ove crkve bio je vjerovatno Balša III, tako da se može tvrditi da je podignuta prvih godina XV vijeka. Balša III je bio ktitor i manastirske crkve Sv. Nikole u Paštrovićima (Praskvica), koja je stilski bila potpuno različita od 1385. godine. Neposredno poslije crkve Sv. Dorđa na Beški, podignuta je Bogorodična crkva na ostrvu Moračniku. Ktitor ove crkve bio je vjerovatno Balša III, tako da se može tvrditi da je podignuta prvih godina XV vijeka. Balša III je bio ktitor i manastirske crkve Sv. Nikole u Paštrovićima (Praskvica), koja je stilski bila potpuno različita od crkava koje su Balšići podigli na Skadarskom jezeru. Crkva Sv. Nikole, završena 1413. godine, bila je tipična građevina podignuta u raškom stilu.
Dinastija Crnojević nije imala mogućnosti ni prilike da, poput njihovih prethodnika Balšića, od početka vladavine usmjeri posebnu pažnju na izgradnju svojih mauzoleja - grobnih crkava i zadužbina. Pošlo je to za rukom tek Ivanu, čijom zaslugom je renesansa dospjela u crnogorsku prijestonicu prilično rano. Manastir Kom, s malom сгкvom Uspenja Bogorodice, bio je, do Ivana, glavna zadužbina i grobna crkva Crnojevića. Njena jednostavnost u izgledu i skromnost u obradi nadgrobnih ploča Stefana Cmojevića i njegove žene Mare, Ivanove majke, svjedoče o prilikama u kojima je živjela ta ugledna dinastija. Crnojevići su, pored ostalog, podigli ove crkve: Sv. Stefan u Herceg Novom, Sv. Đorđe u Žabljaku, Sv. Nikola u Obodu, Rođenje Bogorodice na Cetinju, crkve u Sokogradu kod Štitara, u Đurđevcu iznad Boke Kotorske.

U Crnoj Gori je nastao i jedan zanimljiv arhitektonski varijetet na dosta uzanom području oko Barа, posebno u Spiču, oko današnjeg Sutomora. Radi se o malim seoskim crkvama koje su bile pokrivene kamenim pločama i najčešće su imale po dva oltara - za pravoslavne i katoličke vjernike. Od građevina tog tipa najbolje su sačuvane crkve: Sv. Petke, Sv. Tekle i Sv. Roka kod Sutomora, Sv. Dimitrija u tvrđavi Nehaj, zatim crkva u mletačkom bastionu Gavansole u Starom Baru, Sv. Nikole u Veljim Mikulićima, i još nekoliko objekata različitog stepena očuvanosti. Osobene po svojoj strukturi, dvooltarske crkve su specifična pojava u crnogorskoj duhovnoj tradiciji koja govori o visokom stepenu vjerske tolerancije i stabilnim interkonfesionalnim odnosima.

Najveći graditeljski poduhvati u XVI vijeku, tzv. turskog ili postvizantijskog perioda odvijaju se u sjevernoj Crnoj Gori. Tako se iznova, ili na starim crkvinama, podižu mnogi manastiri i još neki manji sakralni objekti. Ta svojevrsna obnova je zahvatila i zapadne krajeve današnje Crne Gore, gdje se podižu nove crkvene građevine poput Sv. Arhanđela Mihaila i Sv. Save u Velimlju, Sv. Spasa u Dragovoljićima, Sv. Petra i Pavla u Nikšiću, Sv. Nikole u Drenovštici i još neke crkve. Podizanje novih crkava bilo je izraženo i u periodu slavne dinastije Petrovića. Ova pojava je naročito bila manifestovana u drugoj polovni XIX i početkom XX vijeka. Za vrijeme vladavine crnogorskog suverena, Nikole I Petrovica, podignute su 163 crkve u svim krajevima Crne Gore. Graditeljska i stilska obilježja ovih spomenika su veoma različita, od monumentalnih crkava, izgrađenih po ugledu na velike ruske sabore, do brojnih seoskih crkava, često građenih po ugledu na starije sakralne objekte. Svojom monumentalnošću izdvaja se crkva Sv. Vasilija Ostroškog, koja se nalazi u Nikšiću, na omanjoj Petrovoj glavici. Crkva je podignuta kao spomen poginulim Crnogorcima i Hercegovcima u oslobodilačkim ratovima 1875-1878. godine. Prema zvaničnoj statistici, u vrijeme vladavine knjaza Nikole, od 1860. do 1910. godine, podignute su u Crnoj Gori 163 сrкve, a 112 crkava je obnovljeno.
izvor:montenegrina

Kanjon Nevidio je dio Male Komarnice koja izvire u podnožju južnog dijela Durmitora tačnije u Dobrom Dolu. Ponirući prolazi između Boljskih greda (2091m.n.v) i Lojanika (2091m.n.v) da bi se ponovo pojavila u pitomoj rečnoj dolini kao stalna rijeka.
Na samom kraju doline počinje kanjon Nevidio ili Nevidjbog kako ga nazivaju stanovnici ovoga kraja. Sa pravom nosi ovo ime jer se Komarnica odjednom gubi u čudno uklesani ulaz i postaje ljudskom oku nevidljiva.
Okolina ulaza je jedna od najljepših u durmitorskom kraju. Ljepotu ovog kraja čini selo Pošćenje sa dva lednička jezera, periodični vodopad Skakavica koji sa sedamdesetak metara visoke stijene rasipa vodu Grabovice koja se uliva u Komarnicu.
Zabačen i sakriven na nepristupačnom terenu izazivao je pažnju i znatiželju ali je bilo malo organizovanih pokušaja da se upozna i istraži. Prvi ozbiljniji pokušaji izvedeni su 1957g. i 1964 g.koji su bili neuspješni. Nizale su se čudne i fantastične priče o poslednjem neosvojenom kanjonu Evrope. Tako je bilo sve do avgusta 1965.g. kada su članovi P.S.D. Javorak iz Nikšića, iako sa oskudnom opremom, prošli kanjon i prvi predstavili svijetu dugo skrivenu, divlju i zapanjujuću ljepotu.
Prvi dodir sa Nevidiom zasjenjuje neopisivom ljepotom, neobičnom i čudnom na koju čovjek nije navikao. Veći dio kanjona se nalazi u vječitoj sjenci. Zbog okomitih stijena sunčevi zraci ne mogu da dopru do dna. Na strmim i nepristupačnim stijenama vladaju surovi uslovi za vegetaciju tako da se za kanjon može reći da je dragulj surove prirode koji je ujedno raj i pakao. Širina kanjona na pojedinim mjestima je manja od jednog metra. Pojedini djelovi kanjona prolaze se samo uz pomoć alpinističke opreme.
Danas kanjon Nevidio nalazi svoje mjesto u prospektima kao jedinstvena turistička atrakcija. Neponovljiva ljepota tjesnaca, kaskada i pjenušavih bukova koju čuva kanjon Nevidio dovoljan je razlog da se posjeti ovaj nevjerovatni dragulj Crne Gore. Ipak, iako ne zahtjeva posebnu fizi čku spremnost, prolazak kroz kanjon se ne preporučuje bez vodiča.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Rajske plaže Crne Gore

Blic žena


Maštovita i razuđena obala Crnogorskog primorja nudi beskrajnu raznolikost plaža i uvala. Otkrijte ih i uživajte.


[You must be registered and logged in to see this image.]

PIZANA

Jedan od najvećih razloga zbog čega je Budva postala turistička metropola Crne Gore jesu upravo njene prelepe peščane plaže. Budvanska rivijera prepoznatljiva je po predivnim lagunama, uvalama, rtovima i ostrvcima. Jedna od najposećenijih budvanskih plaža, Ričardova glava, nalazi se ispred samih zidina Starog grada, tako da u isto vreme možete uživati u moru i u divoti ovoga istorijskog spomenika. Ništa manje nisu popularne ni plaže Mogren, Pizana i Slovenska plaža. Budva je posebno prepoznatljiva po dobrom noćnom provodu, a od Beograda je udaljena oko 510 kilometara.
Iz ponude agencije „Kontiki travel“ izdvojili smo aranžman u hotelu „Slovenska plaža“ u kom dnevna cena za polupansion po osobi košta 33 evra. U cenu je uračunata boravišna taksa, a dvoje dece do 12 godina u pratnji dve odrasle osobe letuju gratis.


KOPAKABANA

[You must be registered and logged in to see this image.]

Od devetnaest plaža na Crnogorskom primorju sa plavom zastavicom, koja označava najviši kvalitet po međunarodno propisanim ekološkim normama, Ulcinjska rivijera može se pohvaliti sa čak sedam. Ipak, prvo mesto zasluženo pripada čuvenoj Kopakabani na Velikoj plaži, a osim nje ne treba zaboraviti ni prelepu peščanu Malu plažu i Adu Bojanu. Osim plaža, sasvim sigurno osvojiće vas i priče starog grada Ulcinja, čije su temelje postavili Grci, a bedeme dogradili Mleci i Turci. Glavne atrakcije Ulcinja su i venecijanska tvrđava i kuće sa doksatima u turskom stilu.

PLAVI HORIZONTI


[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedna od najatraktivnijih plaža na Crnogorskom primorju jeste svakako plaža Plavi horizonti u Radovićima u južnom delu tivatskog zaliva. Nalazi se na otvorenom moru, uz istoimeni hotel sa sitnim lekovitim peskom pogodnim za lečenje reumatskih oboljenja. Zaklonjena je od vetrova jer je okružuju brojni parkovi i borova šuma, što stvara idealne uslove za kampovanje. Zbog brojnih sadržaja za decu, ali i lepe plaže, Radovići su bez sumnje najbolje rešenje za porodični odmor.

KRALJIČINA PLAŽA

[You must be registered and logged in to see this image.]

U neposrednoj blizini Svetog Stefana nalazi se Kraljičina plaža, inače jedna od najlepših na celom Jadranu. Prema legendi, ime je dobila po kraljici Mariji Karađorđević koja je na njoj najviše volela da letuje, a i danas je omiljeno mesto brojnih poznatih ličnosti. Do prelepe plaže Pržno, koje je od Kraljičine udaljena svega nekoliko stotina metara, možete doći šetajući se puteljkom kroz borovu šumu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Plave zastavice na crnogorskim plažama

Mondo 23.07.2010 22:10

[You must be registered and logged in to see this image.]

Crnogorske plaže čiste i priznate: na 19 kupališta turisti mogu da uživaju znajući da je voda odličnog kvaliteta.

Ove sezone 19 plavih zastavica vijori se na isto toliko crnogorskih plaža. Prestižna međunarodna priznanja koja dodeljuje žiri iz Kopenhagena, a uručuje "Morsko dobro", ukazuju da je more čisto i da su nagrađene plaže uređene po evropskim standardima.

Sa najviše plavih zastavica ovenčao se, ove godine, Ulcinj, čak sa sedam, i sve su na Velikoj plaži: "Majami", "Toni gril", "Kopakabana", "MCM bič", "Evropa bič", "Safari bič" i "Tropikana", pišu "Novosti".

Sledi Herceg Novi sa četiri plave zastavice - plaža hotela "Rivijera" u Njivicama, "Kuba libre" - Žanjice, "Porto" - Žanjice i plaža Dobreč.

Nadležni iz programa "Plava zastavica" u poslednjih šest godina nisu imali značajnih primedbi ni zahteva da se ijedna plava zastavica oduzme.

Tivat se ove sezone okitio sa tri ekološka priznanja: Kalardovo, plaža hotela "Plavi horizont" i "Almara bič" u Oblatnu, kao i Bečići - plaža "Sveti Toma", hotel "Belvi" i "Kvin of Montenegro", dok je Bar dobio dve: "Paradizo" - Utjeha i Centar u Sutomoru.

Međutim, devetnaest plavih zastavica od stotinak plaža, koliko ih ima u Crnoj Gori, ne znači da "ostatak" nije kvalitetan. Jednostavno, nisu svi želeli da konkurišu za ovo priznanje, a nisu svi ni mogli da ga dobiju.

"Program 'Plava zastavica' ove godine dodelio je 2.884 priznanja u Evropi, Maroku, Tunisu i Kanadi. Na Crnu Goru je 'otišlo' 19", kaže za "Novosti" Aleksandra Radulović iz "Morskog dobra".

Ada Bojana kao nekada

Večernje novosti


[You must be registered and logged in to see this image.]

Vraća se stari sjaj nadaleko poznatog nudističkog naselja na ušću Bojane u Jadran. Sve više stranaca uz Beograđane i Novosađane

NAJPOZNATIJE nudističko letovalište u Crnoj Gori, Ada Bojana, vraća stari sjaj.
Gotovo kao pre tri decenije kada je ovo naselje bilo hit u celom svetu ovog leta stigli su gosti iz Nemačke, Poljske, Rusije, Češke, Ukrajine, a naravno, tradicionalno, ponajviše Novosađana i Beograđana.
Tek u avgustu, kada dođu i Italijani, biće popunjeni svi kapaciteti, a možemo da ugostimo 600 turista - kaže Ana Živanović iz HTP „Ulcinjska rivijera“. - Mi smo učinili sve da nudisti ovde uživaju.
Nudisti imaju posebnu plažu, na ušću reke Bojane u Jadran, a na njoj i u naselju baš sve što je potrebno za uživanje. Bungalovi i restorani su rekonstruisani, plažni mobilijar je više nego udoban i atraktivan, gostima su na raspolaganju konji za jahanje, fijaker, mogu da surfuju, skijaju na vodi, idu na izlete uz reku... Na plaži su barovi i restorani u kojima noću svira „živa“ muzika. Uz sve, diskrecija je garantovana.
- Tri puta nedeljno radi škola surfovanja, a 2. avgusta će akademski slikar iz Nemačke Detlev Foth i njegova supruga Joana Luca ovde otvoriti školu slikanja za nudiste - kaže Ana Živanović.
Uz oko 250 gostiju u hotelskom smeštaju, odmor na Adi potražilo je i oko 85 nudista kojima je lepše u kampu a i tu imaju sve“ vodu, struju, plin...

[You must be registered and logged in to see this image.]

Crnogorske tvrđave - Biseri istorije zarobljene u knjigama

Večernje novosti

CRNA Gora nije prepoznala mogućnost da od starih tvrđava iz različitih perioda koje su „razbacane“ duž primorja napravi atraktivnu i jedinstvenu turističku ponudu!

Od svih primorskih mesta, jedino je Herceg Novi donekle oživeo svoje kule i tvrđave u kojima mogu da se gledaju predstave i filmovi, sluša muzika ili popije piće. Na ostatku primorja od desetina utvrđenja koja su ostavština prošlih perioda u funkciji je tek nekoliko: budvanska Citadela, nastala pre 840. godine, nekada prepoznatljiv znak Grada teatra - danas u privatnim rukama, petrovačka tvrđava iz 16. veka koja je duša ovog primorskog gradića, veličanstvena ulcinjska tvrđava, koja ima hotele i restorane, i kotorska koja je delimično iskorišćena, jer zidinama drevnog grada može samo da se prošeta, uz veliki napor, ali ne i da se u nekom restoranu odmori i osveži.
Sve ostalo zjapi oronulo, zapušteno i bez mašte da se restaurira i otvori za turiste.
Tvrđava Arza, iz istog austrougarskog perioda, blizu popularne plaže Žanjice, cilj je samo najvatrenijih avanturista koji mogu da savladaju izrazito nepristupačan teren. Zub vremena i nebriga učinili su svoje, pa je ona sve dalje od bilo kakve turističke ideje.
Period austrougarske vladavine ostavio je na Brajićima iznad Budve odlično očuvanu tvrđavu Kosmač, koju obilaze jedino retki planinari. Vlasti u Budvi imaju prilično nerealnu ideju da je žičarom povežu sa morem. U njenoj blizini nema turističkih objekata, pa se mnogi pitaju čemu taj projekat.
Barska tvrđava, čiji najstariji delovi potiču iz 9. veka, sa skrivenim podzemnim hodnicima, nije našla svoje mesto u turizmu ove opštine.
Visoko na brdu iznad Sutomora pogled putnika privlači tvrđava Haj Nehaj, nastala u vreme Mletačke republike (15. vek) sa crkvom svetog Dimitrija iz doba Nemanjića. Urušena je, neupotrebljena i može se do nje stići samo pešice u društvu zmija.
Značajna tačka u crnogorskoj istoriji - tvrđava Obod sa manastirom iznad Rijeke Crnojevića, koje je sredinom 15. veka sagradio Ivan Crnojević, oformivši tu prvu balkansku štampariju, jedva da može da se pronađe. Za putnika nema satisfakcije kada prođe težak i izlokan put. Na odredištu ga čeka zatvorena crkva, pusto selo, i neimpresivni ostaci.
Skadarsko jezero sa utvrđenjima preplavljuje plima zaborava i ništa nije u funkciji: Žabljak koji se spominje u 10. veku, prestonica crnogorskih vladara Crnojevića, nenaseljen, tvrđava Lesandro iz 15. veka, prestonica Zete, pa ostrvo Grmožur na kome je kralj Nikola sagradio zatvor za političke neistomišljenike... Biseri istorije zarobljeni u udžbenike.

Ostrvo Sveti Nikola - divljina sa pogledom

Večernje novosti

[You must be registered and logged in to see this image.]

Plaže na ostrvu Sveti Nikola, preko puta Budve, ovog leta konačno imaju turiste. Ove sezone šumovito ostrvo Sveti Nikola otvorilo je lepe plaže za kupače

Na atraktivno ostrvo koje nije imalo sreće sa gazdama (najpre Nenad Đorđević, pa Stanko Subotić) zbog čega nije ni iskorišćeno ni izgrađeno, vratili su se zakupci plaža, dajući komfor ušuškanom, ljupkom mestu, odakle se posmatra budvanska vreva.
Na ostrvu postoje tri plaže i isto toliko restorana. Najmlađi restoran (od ove godine) koji nosi stari naziv ostao još iz vremena kada su se Budvani tu okupljali i roštiljali „Pod murvom“ (pod dudom), ima šarm beogradskih splavova i prvoklasnu svežu ribu koju lovi vlasnik Gordan Vuksanović.

- Riba je ovde sveža iz prostog razloga što nemamo zamrzivače, pa nemamo uslova da je dugo čuvamo - kaže Gordan Vuksanović, vrstan budvanski ribar. - Što ulovimo tog jutra - to imamo na meniju. Nema specijalnih narudžbi, nego se jede samo ono što se praćaka, što je najbolja garancija da je sveže. Za ribu je to najvažnije i da nije tovljena, nego iz mora.
U restoranu „Pod murvom“, u debelom hladu dudova i borova, naravno, osim ribe i plodova mora čija je cena ista kao u svuda, od 30 do 40 evra za kilogram bele ribe prve kategorije, na meniju su svi ostali specijaliteti od mesa i povrća, uz sasvim pristojne cene. Mesto je s razlogom omiljeno Budvanima: nudi osećaj divljine sa pogledom na gradsku gužvu i provereni kvalitet.

Mirište raj za Robinzone

V. VUJNOVIĆ Večernje novosti

U pitomu, modrozelenu uvalu na ulazu u zaliv Boke, dolaze probrani gosti


[You must be registered and logged in to see this image.]

HERCEG NOVI - Septembar je, iako još sunčan i topao, proredio goste na Mirištu, pitomoj, modrozelenoj uvali na ulazu u zaliv Boke u kojoj su i minulog leta, u hladu stoletnih maslinjaka, na betonskim i peščanim plažama upijali blagotvornu energiju mora i sunca posetioci iz celog sveta.
Naravno, to su oni koji su otkrili ovaj još netaknuti dragulj prirode, do koga se iz Novog stiže brodom, a iz Tivta automobilom, uskim putem koji dvadesetak kilometara vijuga poluostrvom Luštica.

Naspram Mirišta dva plavetnila, neba i mora, puca pogled na Prevlaku, tvrđavu Arza i ostrvo Žanjic, sa malim manastirom Vavedenja presvete Bogorodice...
Letnju živost smenila je tišina koju najpotpunije oseća savremeni Robinzon, rođeni Tivćanin, Goran Gotesgreber, koji 32 godine, od maja do kraja septembra, kampuje u zaleđu Mirišta, samo pedesetak metara od plaža koje vrve od gostiju.
Svih ovih godina razapinje samo dva šatora, postavlja veliki sto, ima šporet i frižider na plin, hrani se ribom i morskim plodovima koje sam ulovi. Gaji bosiljak, ostalo povrće kupuje, a vodu nabavlja kod komšija Rajka Jankovića, vlasnika obližnjeg restorana i Pera Begovića.
Kada smo posetili Gorana na jelovniku su bili filuni ulovljeni tog jutra, a već predveče ribari su opet krenuli na pučinu. Dok je sunce lagano zalazilo, beležili smo jednostavnu priču o mogućem, a opet neobičnom saglasju čoveka i prirode.
- Do pre tri godine radio sam u tivatskom „Arsenalu“, sada sam na birou. Na Mirište sam prvi put došao kao dečak, bavio sam se jedrenjem, i od tada niko i ništa me ne može sprečiti da baš ovde letujem - kaže Goran. - Šator koji u šali nazivamo „Šeraton pod rogačem“ i drugi koji je „hotel interventni“, za goste koji moraju da sačekaju smeštaj dan-dva, razapnem u dogovoru sa vlasnicima, porodicom Begović, na njihovom zemljištu.
- Samo očistim zemlju, a gusto granje planike i maginje, od koje je nekada pravljena čuvena rakija maginjača, ne diram. Masline koje traže čoveka ispod sebe i zahtevaju pažnju, očistim, a krajem septembra i pokupim plodove... - nastavlja priču ovaj istrajni zaljubljenik u Mirišta.
U malom prostoru koji ničim ne narušava i ne vređa prirodu pažnju privlači solarna ćelija postavljena na šatorsko krilo.
- Ona proizvodi dovoljno energije za CD, radio, tri sijalice i punjač za mobilni telefon - objašnjava Goran. Na pitanje šta je sa divljim životinjama, divljim psima, čagljevima kako ovde kažu, divljim svinjama, zmijama - odgovora kao iz topa:
- Čagljevi su ovde domaće životinje, plašljivi su, pre bi oni pobegli od mene... Divlje svinje se ne spuštaju ovako nisko, a zmija je sve manje od kada je Luštica naseljena mungosima.
Da opasnosti nema, objašnjava i činjenicom da ko jednom ovde dođe, uvek se, makar i posle desetina godina, ponovo vrati.

DOLAZE IZ CELOG SVETA

NA pitanje odakle su gosti koji ovde letuju, Goran odgovara: - Iz celog sveta, najviše iz Beograda - kaže i lagano kupi pribor za ribanje. Iz ušuškanog Mirišta valja isploviti na pučinu, a vratiti se kad mesec srebro razlije po sasvim utišanom poluostrvu po kome se jedino čagljevi dozivaju nekim svojim jezikom...

BUDVA

Budva je grad, turisticko mesto, luka i morsko kupaliste na Crnogorskom primorju.

Budva poseduje jednu od najlepsih i najduzih plaza na Jadranskom moru [ plaze Mogren, Slovenska i dr.]

Za turiste u Budvi je najinteresantniji stari grad koji je posle zemljotresa 1979.g. dobio naglasenu turisticko- ugostiteljsku i kulturno - manifestacionu funkciju. Tome narocito doprinose pozorisni festival " Grad teatar ", pozorisne, muzicke, pesnicke, slikarske i skulptorske predstave, izlozbe i td.

Pored pescanih plaza, mediteranske vegetacije, dobre saobracajne povezanosti Budva i njena okolina imaju nekoliko privlacnih antropogenih vrednosti.

Budva [ Butua ] je bila interesantan anticki grad, koji je u lX veku dobio slovenski karakter, ali je tokom vekova bila pod vlascu razlicitih zemalja.

Osim gradskih zidina, turiste privlace i crkve Sveti Ivan, Sveti Sava, Sveta Trojica, manastir Podostrog.

Iz Budve se za turiste organizuju jednodnevni izleti do Cetinja i Lovcena, Skadarskog jezera i Boke Kotorske, pa je zbog toga sadrzaj turisticke ponude bogat i raznovrstan.

HERCEG NOVI

Herceg Novi je jedan od najlepših gradova na crnogorskom primorju. Ima nešto specifično - nije to lepota od koje zastaje dah na prvi pogled... Herceg Novi osvaja srce polako, neprimetno, što svojim priobaljem, što ljubaznošću svojih ljudi, što uspomenama koje se urežu čoveku u dušu... Nekako je romantičan, sentimentalan, kao da pripada nekom prošlom vremenu... Bar sam ga ja tako doživela...


[You must be registered and logged in to see this image.]

Herceg Novi je fascinantan primorski grad, grad sunca i zelenila. Smesten na samom ulazu u bokokotorski zaliv, ovaj prelepi grad pripoveda pricu o svojoj mediteranskoj arhitekturi, pravoslavnoj crkvi Svetog Arandjela, cudesnim freskama, bogatom muzeju, naucnoj biblioteci, filmskom festivalu... Setaliste ovog grada pruza prelep pogled na Jadran, a sa svojim hotelima i raznim sadrzajima predstavlja pravi izbor.

[You must be registered and logged in to see this image.]