| | Jovan Dučić | |
| | |
Autor | Poruka |
---|
Gost Gost
| Naslov: Jovan Dučić Pon Dec 20 2010, 09:17 | |
| First topic message reminder :
Jovan Dučić 1872.-1943.
Jovan Dučić,srpski pjesnik i jedan od najznačajnijih simbolista.rođen je 15.7.1872.godine u Trebinju. Pjesnikov otac Andrija bio je trgovac i poginuo je ustanku 1875.god. a majka Jovanka pored Jovana i Milene imala je dvoje djece iz prvog braka. Osnovnu školu Dučić završava u Trebinju i kad se porodica preselila u Mostar. Jovan upisuje trgovačku školu kod svog polubrata pošto u Mostaru nije bilo gimnazije.Školovanje nastavlja u Sarajevu 1890.-1891.u učiteljskoj školi, a zatim u Somboru, gdje završava 1893. Jedno vrijeme je bio učitelj u Bijeljini, odakle su ga protjerale vlasti zbog patriotskih pjesama, pa je bio prinuđen da radi u manastirskoj školi u Žitomisliću. Diplomatsku karijeru Dučić započinje 1907. U Ministarstvu inostranih djela Srbije.Službovao je u Carigradu, Sofiji, Rimu i Madridu. U Kairu je bio 1926-1927.god. a potom je privremeno penzionisan. 1937. God. je postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukureštu. Za svoga života Dučić se ipak najviše istakao kao pjesnik. Svoju prvu zbirku pjesama objavio je u Mostaru 1901. a drugu u Beogradu 1912. Pisao je i prozu: nekoliko eseja i studija o piscima, "Blago cara Radovana" i pisma iz Švicarske, Grčke, Španije i drugih zemalja. Njegova "Acta Diplomatica" (Diplomatska pisma) su objavljena posthumno u Sjedinjenim Američkim Državama (1952) i bivšoj Jugoslaviji (1991). Dučić je u svom poetskom razvoju imao više faza.Počeo je sa prvom objavljenom pjesmom "Samohrana majka" 1866., somborski "Golub". Od 1896.redovno izdaje u mostarskoj "Zori". Od 1901.skoro jedino se javlja u "Srpskom književnom glasniku". Prelom se desio po odlasku u svijet, na zapad. Upisao se na Filozofsko-sociološki fakultet, kako ga Dučić zove "Fakultet literature". Sedam godina je studirao u Ženevi (1899.-1906.), ali je često boravio u Lozani, Parizu i Minhenu. To je period kad on najintenzivnije uči. Tečno je govorio francuski, njemački i ruski jezik. Život u tuđini, ma koliko on interesantan bio, pobuđivao je u njemu bolnu nostalgiju za zavičajem. Žudio je za Mostarom. Sam pjesnik o tome kaže, u svom pismu Aleksi Šantiću,1922.god.: "Mene je tuđina obeshrabrila, ja sam se osjećao za svagda usamljen…Ovaj kratki dodir sa svojom grudom i mojima, dao mi je novu ljubav za život I volju za rad". Umro je u Americi 7. aprila 1943. godine i sahranjen je na pravoslavnom groblju "Sveti Sava" u Libertyvilleu, saveznoj državi Illinois. Život u tuđini mu je budio nostalgiju za zavičajem koja se odražava i u njegovim pjesmama. 22. oktobra 2000. godine, pjesnikovi posmrtni ostaci su, po njegovoj želji, preneseni u Trebinje. |
| | |
Autor | Poruka |
---|
zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: Jovan Dučić Pet Maj 20 2011, 01:21 | |
| De profundis
Ti utehu čekaš. Ne, utehe nema: Što utehom zovu, zovi zaboravom; Jad istinski dubok nikad ne zadrema. Rastrzana tako među snom i javom, Gledajući kako nepomično bdije Taj Anđeo Stradanja nad tužnom ti glavom. Ti želiš i čekaš. I ne znaš da nije Ni sad ispijena ta čemerna čaša, I svirepi otrov jedne ironije; I da će nas večno strasna prošlost naša U nemirne noći da trgne i seti, Kao zveket lanca starog robijaša. Surovi će dani doći i uzeti Svaki po svoj deo od srca što bunca, Što želi, što moli; a ti ćeš se peti; Peti neprekidno, do kobnog vrhunca, Golom stopom, bleda, smrzla, jadno dete Pružajući ruke i vapijuć: Sunca I tako ti dani bez sreće i mete, Odnoseć svoj deo stradanja i suza, Kao gavrani će kraj nas da prolete, I ne pokidavši ni jednu od uža Što nas vežu i sad za prošlost, što stoji, Za nama i gleda na nas ko Meduza. Hajdmo, o Muzo Amo milu ruku, Mladosti moje to uzglavlje meko Dugo nam ima do u tihu luku, Ostrvo mira i sad je daleko. Katarke stoje gordo na toj vodi Što znači život... Mi hitamo žurno; Nejasno nebo nad nama se svodi, Pod nama more nemirno i burno. I zaman hita naše slabo oko Kule tog mora da pozna i spazi; Istina mora da leži duboko - Mi nad njom gremo po neznanoj stazi. Pitanja naša šum nejasni sreta, I žudnom duhu odgovara nije; Gde je početak? Gde li čudna meta? U neprovidnim maglama se krije. Brod mnogi ovud minu s mnogo muke, Istine blago tražeć u dubini; I ne spaziše svetiljke iz luke - A gle po vodi razvalina njini... Ne s teškom kotvom ne srljaj duboko, Ranjeno srce drukčije nam zbori Niti u pustoš pustaj žudno oko, Da te nespokoj za saznanjem mori. Spokojan pogled po površju baci, Sladosnog mira tu ćeš samo steći. - O, Muzo, tuda samo trepte zraci, I val se pjeni slatko žuboreći. I snivaj samo Biće manje suza I više svjetlih i spokojnih noci... Svikni na odmor pod teretom uža Istina jedna i sama će doći Zovi se ljubav I nas samo pjevaj, I našu mladost bezbrižno i tio: U jednom srcu cio svemir ima, U jednoj suzi ima život cio Ne pitaj nikad: zvuke naših dana Hoce li vjetri da raznesu šumom, Ko bjeli behar sa procvalih grana, Il cvjeće nekad nad našijem humom; Il će da žive... Niti pitaj, mlada, Da li se rodi odjek tvome glasu, I da l ga naše gluho doba sada Vjencima svojim il kamenjem zasu, - Budi ko ptica sa sjevernih mora, Stanovnik magle i ostrva leda, Što pjeva žudno izmeđ lednih gora, Ne pitajući da l je kogod gleda, I da l je sluša; i sred mrtvog dola Cjeloga vjeka zvonku pjesmu vije I najzad umre - bez imalo bola Što joj pjesmu nikad niko čuo nije
| |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: Jovan Dučić Pet Maj 20 2011, 01:21 | |
| Pesma ženi
Ti si moj trenutak, i moj sen, i sjajna Moja reč u šumu; moj korak, i bludnja; Samo si lepota koliko si tajna; I samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka - Jer je san o sreći više nego sreća. Budi bespovratna, kao mladost; neka Tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva; U velikom bolu ljubav svoju metu, Istina je samo što duša prosneva; Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog priviđenja ti si cela tkana, Tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden; Ti beše misao moja očarana; Simbol svih taština porazan i leden.
A ti ne postojiš nit' si postojala; Rođena u mojoj tišini i čami, Na suncu mog srca ti si samo sjala: Jer sve što ljubimo - stvorili smo sami. | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: Jovan Dučić Pet Maj 20 2011, 01:22 | |
| Molitva
Pomiluj, Svemoćni, nevine što ginu, Tebi su pružene njine čiste ruke: Za Tvoju su oni pali veličinu, Na Tvoj znak prineli sve suze i muke.
Svaka beše za Te rana koja tišta, A svaka reč eho Tvoga strašnog slova: A sada ti kliču samo s gubilišta, I sad su nam groblja veća od gradova.
Blagoslovi, Blagi, one što su pali Pod nož krivokletca u podnožje krsta, Ni veliki pretci nisu drugo znali Tim putem u senci Tvog velikog prsta.
Blagoslovi, Dobri, njihov trag što sjaji, Trubu mrtvih uvek punu Tvoga daha. I na večnoj brazdi njinih koračaji, Mač mrtvih pozlaćen zlatom tvog | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: Jovan Dučić Pet Maj 20 2011, 01:22 | |
| Ave Serbia
Tvoje sunce nose sad na zastavama, Ti živiš u besnom ponosu sinova; Tvoje svetlo nebo poneli smo s nama, I zore da zrače na putima snova.
Još si uz nas, sveta majko, koju muče; Sve su tvoje munje, u mačeva sevu, Sve u našoj krvi tvoje reke huče, Svi vetri u našem osvetničkom gnevu.
Mi smo tvoje biće i tvoja sudbina, Udarac tvog srca u svemiru. Večna, Tvoj je udes pisan na čelu tvog sina, Na mač njegov reč ti strašna, neizrečna.
Mlekom svoje dojke nas si otrovala, U bolu i slavi da budemo prvi; Jer su dva blizanca što si na svet dala- Mučenik i heroj, kap suze i krvi.
Ti si znak u nebu i svetlost u noći, Kolevka i groblje, u odeći sunca; Ti si gorki zavet stradanja i moći, Jedini put koji vodi do vrhunca.
Mi smo tvoje trube pobede, i vali Tvog ognjenog mora i sunčanih reka: Mi smo, dobra majko, oni što su dali Svagda kaplju krvi za kap tvoga mleka.
______________
Večnoj Srbiji
Čuvaj se, moj rode, svojih stranputica, Jer put neizvestan uvek je put vražiji. Ne boj se jastreba nego kukavica, Ne boj se lažova nego njine laži.
Bog neka te spase tvojih spasilaca, Na svakome uglu ima ih po jedan. Prezri mudrost glupih i glupost mudraca! Nož tvog izdajnika biće uvek žedan.
Kao grom ćeš naći svoga puta, I kao nit zlatna probiti kroz stenu. Zar hrabrost poltrona da ti snagu sputa, I da nož zločinca prospe zadnju venu!
Kosovski vitezi prvi put su znali Za vojsku ubica što će da ih srete: Za gnusno junaštvo onih što su klali U postelji starca, u kolevci dete.
Zastavu ideje u ruci podlaca! Mesto mač što svetli, uvek nož što para! Borca što se blatom mesto kopljem baca, Junaka što pljačka i žreca što hara!
Zastavu u sramni zločin zamočenu; Slobodu u senci tudjih bajoneta; Otadžbinu celu u pljačci i plenu; U krvavoj ruci gde je pričest sveta.
Prezri ljubav podlih i bratstvo ubica. I reč verolomnih i čast klevetnika! Nosi, rode slavni, taj mač bez korica - Znamen krstonosca i Božjeg vojnika!
Da bi štit Ahilov bio slave veće, Sam Bog Hefaistos ode za kovača! I ti, rode srpski, znaj da nikad neće Nož ubice stići dužinu tvog mača.
Znaj samo iz krvi heroja se radja Zvezda putovodja za daleke pute... Vetrom neba ide mučenička ladja, Suze su nevinih do neba dignut | |
| | | zjovan29 Ugledan clan
Seks : Datum upisa : 10.04.2011 Lokacija : CRIKVENICA Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!! Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!
| Naslov: Re: Jovan Dučić Pet Maj 20 2011, 01:23 | |
| Akordi
Slušam u mirnoj ljubičastoj noći Gde šušte zvezde; i meni se čini Da često čujem u nemoj samoći Pevanje sfera na toploj vedrini. I čujem tiho u osami tako Večiti šumor iz zemlje i svoda; I slušam dugo, nemo i polako, Te reči lišća i taj govor voda. I ja razumem te glase što huje, Taj jezik Bića i taj šapat stvari… Često sve stane, još se samo čuje Kucanje mog srca. No isti udari Čuše se šumom, mirno zakucaše Udar za udarom, iz stabla; i jasno Kucnu iz crne rogozi i šaše - Duž celog polja … Najzad, mnogoglasno, Dole, pod zemljom! Negde u dubini Jednakim ritmom, kao muklo zvono, Ogromno srce začu se u tmini: Udari mirno, tiho, monotono. | |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Jovan Dučić Čet Jan 12 2012, 05:30 | |
| De profundis
Ti utehu čekaš. Ne, utehe nema: Što utehom zovu, zovi zaboravom; Jad istinski dubok nikad ne zadrema. Rastrzana tako među snom i javom, Gledajući kako nepomično bdije Taj Anđeo Stradanja nad tužnom ti glavom. Ti želiš i čekaš. I ne znaš da nije Ni sad ispijena ta čemerna čaša, I svirepi otrov jedne ironije; I da će nas večno strasna prošlost naša U nemirne noći da trgne i seti, Kao zveket lanca starog robijaša. Surovi će dani doći i uzeti Svaki po svoj deo od srca što bunca, Što želi, što moli; a ti ćeš se peti; Peti neprekidno, do kobnog vrhunca, Golom stopom, bleda, smrzla, jadno dete Pružajući ruke i vapijuć: Sunca I tako ti dani bez sreće i mete, Odnoseć svoj deo stradanja i suza, Kao gavrani će kraj nas da prolete, I ne pokidavši ni jednu od uža Što nas vežu i sad za prošlost, što stoji, Za nama i gleda na nas ko Meduza. Hajdmo, o Muzo Amo milu ruku, Mladosti moje to uzglavlje meko Dugo nam ima do u tihu luku, Ostrvo mira i sad je daleko. Katarke stoje gordo na toj vodi Što znači život... Mi hitamo žurno; Nejasno nebo nad nama se svodi, Pod nama more nemirno i burno. I zaman hita naše slabo oko Kule tog mora da pozna i spazi; Istina mora da leži duboko - Mi nad njom gremo po neznanoj stazi. Pitanja naša šum nejasni sreta, I žudnom duhu odgovara nije; Gde je početak? Gde li čudna meta? U neprovidnim maglama se krije. Brod mnogi ovud minu s mnogo muke, Istine blago tražeć u dubini; I ne spaziše svetiljke iz luke - A gle po vodi razvalina njini... Ne s teškom kotvom ne srljaj duboko, Ranjeno srce drukčije nam zbori Niti u pustoš pustaj žudno oko, Da te nespokoj za saznanjem mori. Spokojan pogled po površju baci, Sladosnog mira tu ćeš samo steći. - O, Muzo, tuda samo trepte zraci, I val se pjeni slatko žuboreći. I snivaj samo Biće manje suza I više svjetlih i spokojnih noci... Svikni na odmor pod teretom uža Istina jedna i sama će doći Zovi se ljubav I nas samo pjevaj, I našu mladost bezbrižno i tio: U jednom srcu cio svemir ima, U jednoj suzi ima život cio Ne pitaj nikad: zvuke naših dana Hoce li vjetri da raznesu šumom, Ko bjeli behar sa procvalih grana, Il cvjeće nekad nad našijem humom; Il će da žive... Niti pitaj, mlada, Da li se rodi odjek tvome glasu, I da l ga naše gluho doba sada Vjencima svojim il kamenjem zasu, - Budi ko ptica sa sjevernih mora, Stanovnik magle i ostrva leda, Što pjeva žudno izmeđ lednih gora, Ne pitajući da l je kogod gleda, I da l je sluša; i sred mrtvog dola Cjeloga vjeka zvonku pjesmu vije I najzad umre - bez imalo bola Što joj pjesmu nikad niko čuo nije |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Jovan Dučić Čet Jan 12 2012, 05:33 | |
| Pesma ženi
Ti si moj trenutak i moj sen i sjajna moja reč u šumu moj korak i bludnja i samo si lepota koliko si tajna i samo istina koliko si žudnja. Ostaj nedostižna, nema i daleka jer je san o sreći više nego sreća. Budi bespovratna, kao mladost. Neka tvoja sen i eho budu sve što seća. Srce ima povest u suzi što leva, u velikom bolu ljubav svoju metu. Istina je samo što duša prosneva. Poljubac je susret najlepši na svetu. Od mog priviđenja ti si cela tkana, tvoj plašt sunčani od mog sna ispreden. Ti beše misao moja očarana, simbol svih taština, porazan i leden. A ti ne postojiš, nit' si postojala. Rođena u mojoj tišini i čami, na Suncu mog srca ti si samo sjala jer sve što ljubimo - stvorili smo sami. |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Jovan Dučić | |
| |
| | | | Jovan Dučić | |
|
Similar topics | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Zadnje teme | » Михаило Микан ПеровићPet Okt 26 2018, 00:24 od jutarnja izmaglica» Ćaskanje u kafeu uz kaficu,čaj...Dobro jutro,dan,večePon Okt 08 2018, 01:14 od jutarnja izmaglica» Saveti,upozorenja....Čet Okt 04 2018, 00:18 od jutarnja izmaglica» ili-iliSre Okt 05 2016, 21:02 od jutarnja izmaglica» Ko je trenutno na forumuSre Okt 05 2016, 20:58 od jutarnja izmaglica» Sledeci post će napisati???Sre Okt 05 2016, 20:57 od jutarnja izmaglica» Sta vam je danas ulepsalo dan???Sub Sep 03 2016, 10:19 od crni labud » Šta radite sada dok kuckate ...Sub Sep 03 2016, 10:14 od crni labud » Sta ili ko vas je danas izbacio iz ravnoteze????Sub Sep 03 2016, 10:11 od crni labud » Kakvo je vreme danas kod vas????Sub Sep 03 2016, 10:10 od crni labud » Mesta koja me opuštajuSub Sep 03 2016, 07:24 od mackica » Danas želim.....Sub Sep 03 2016, 07:21 od mackica » Najlepši stihovi o ljubavi Sre Mar 23 2016, 08:23 od milanstzigic » Rekli su o ljubavi....Čet Jan 21 2016, 00:54 od jutarnja izmaglica» Zavrsava se na NOPet Nov 20 2015, 11:45 od Vitez |
Ko je trenutno na forumu | Imamo 10 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 10 Gosta
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 40 dana Ned Dec 11 2011, 01:54
|
Poslanici naj aktivniji meseca | |
|