https://magnolija.serbianforum.info/

https://magnolija.serbianforum.info/

Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.



 
PORTALPrijemLatest imagesRegistruj sePristupi

 

 Nauka o jeziku

Ići dole 
3 posters
AutorPoruka
REVELIN
VIP
VIP
REVELIN


Seks : Ženski
Datum upisa : 30.11.2010
Lokacija : Ceo svet je moj
Raspoloženje : Romantično

Nauka o jeziku  Empty
PočaljiNaslov: Nauka o jeziku    Nauka o jeziku  I_icon_minitimePet Dec 03 2010, 04:26

Lingvistika je društvena nauka koja se bavi proučavanjem jezika.

Počeci istraživanja jezika vidljivi su još u spisima drevnih kultura (klasični su primjeri indijski gramatičar Panini, Platonov dijalog "Kratil", kao i mnoštvo djela arapskih gramatika koji su usredotočili svoj interes na strukturu jezika, ponajviše na raščlani islamskog svetoga teksta, Kur'ana). Iako u velikom broju starih kultura u većoj ili manjoj mjeri postoji izražen interes za ustroj i porijeklo jezika, moderna lingvistika vuče korijen iz evropske tradicije koja se počela ozbiljnije oblikovati u srednjem vijeku. Stave li se na stranu izvanjezični motivi srednjovjekovnih i renesansnih jezikoznanaca (želja za "otkrićem" jezika Adama i Eve, razne modernom čovjeku strane i bizarne ideje), činjenica je da razmišljanje o jeziku, kao i prve ozbiljnije gramatike i rječnici zapadnoga kruga, potiču iz doba pred 500-700 godina. Tada se i oblikovala filologija (doslovno- ljubav prema riječi), disciplina koja se sada različito interpretira, no koja bijaše jezikoslovljem onoga doba, dok se u moderno vrijeme uglavnom bavi analizom tekstova (tj., negovornih izraza) i proučavanjem klasičnih tekstova. Najznačajnija imena u filologiji 18. i 19. vijeka su bili Alexander von Humboldt, Franz Boas, Max Muller, te niz drugih jezikoslovaca koji su postavili temelje komparativnom izučavanju jezika - napose indoeuropskih, kao i zapadnim društvima "novootkrivenih" jezika sjevernoameričkih Indijanaca i drugih neeuropskih uljudbenih krugova. Koncem 19. vijeka je dominirala škola njemačkih filologa, u šali nazvana "mladogramatičari", koja je zabacila historijsku dimenziju jezika i usredotočila pažnju na govor i govorni ostvaraj u sadašnjici. Neki među mladogramatičarima, napose August Leskien, igrali su važnu ulogu u međunarodnoj afirmaciji pojma "srpskohrvatskog" jezika.
Moderna lingvistika počinje djelovanjem švicarskoga jezikoznanca Ferdinanda de Saussurea. De Saussure je utemeljio jezikoslovlje kao znanost, postavio osnovne ideje po kojima se razlikuje od starije filologije (npr. razlikovanje dijakronije od sinkronije, ili prijašnjeg, historijskog oblika jezika od modernoga; jezik kao sistem i skup znakova)- dakle, razvio je apstraktni metodološki aparat za proučavanje jezika kao fenomena ljudskog postojanja. Iako je djelovao prije 1. svjetskoga rata i za života objavio vrlo malo, njegovi učenici su skupili de Saussureove glavne spise s predavanja i izdali ih u knjizi naslova "Tečaj opće lingvistike"- zasigurno najvažnijoj jezikoslovnoj knjizi uopće. Sa švicarskim lingvistom počinje i prevladavajuća struja u jezikoslovlju 20. vijeka, strukturalizam ili strukturalna lingvistika. Strukturalizam su još više razvili "Pražani", tj. uglavnom ruski emigranti u Pragu poslije boljševičke revolucije, među kojima se ističu osnivač fonologije grof Trubeckoj i svestrani Roman Jakobson. U šezdesetima se istaknuo američki lingvist Noam Chomsky, s radovima kojima je pokušao naći opće zakone sintakse i, čak, univerzalnu gramatiku koja bi bila, po njegovim spekulacijama, dio strukture mozga ljudskih bića.


Vikipedija
Nazad na vrh Ići dole
http://sestreposrcu.serbianforum.info/forum.htm
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Nauka o jeziku  Empty
PočaljiNaslov: Re: Nauka o jeziku    Nauka o jeziku  I_icon_minitimeNed Dec 19 2010, 06:42

Polja teorijske lingvistike

Teorijska lingvistika je podeljena na određeni broj posebnih oblasti koje su manje ili više nezavisne. Najpoznatije oblasti su:
fonetika, nauka o različitim glasovima koje koriste ljudski jezici;
fonologija, nauka o razlikovnim jedinicama između osnovnih glasova;
morfologija, nauka o unutrašnjoj strukturi reči;
sintaksa, nauka o tome kako se reči kombinuju u oblikovanju gramatičkih rečenica;
semantika, nauka o značenju reči (leksička semantika), i o tome kako se one kombinuju u oblikovanju značenja rečenica;
stilistika, nauka o stilu u jezicima;
pragmatika, nauka o korišćenju izražajnih sredstava (književno, figurativno ili drukčije) u komunikativnom činu;
Ne postoji univerzalno određenje ovih oblasti, ali bi se većina lingvista složila da među ovim oblastima postoje preklapanja. U svakom slučaju, svaka od ovih oblasti ima svoje osnovne koncepte.

Dijahronijska lingvistika

Dok se srž teorijske lingvistike nalazi u izučavanju određenog trenutka u razvoju jezika (obično sadašnjeg), dijahronijska lingvistika proučava jezike kroz vreme. Istorijska lingvistika uživa i bogatu istoriju (lingvistika je proistekla iz istorijske lingvistike) i jaku teorijsku zaleđinu u proučavanju promena jezika.
Počev od Ferdinanda de Sosira, sinhronijska lingvistika postaje sve dominantnija u lingvističkim istraživanjima. Osim kada su u pitanju ruske lingvističke škole (sa retkim izuzecima po ostatku sveta, kao što je Aleksandar Belić), može se slobodno tvrditi da je celokupna savremena lingvistika -- sinhronijska. Današnja proučavanja istorije jezika, osim izuzetaka, obično se obavljaju metodama ustanovljenim u 19. veku. Sa Žanom Pijažeom i Noamom Čomskim su se, čak, glavna naučna suprotstavljanja u savremenoj lingvistici prenela na razliku između dve naslednice strukturalne lingvistike: na kognitivnu lingvistiku i transformaciono-generativnu gramatiku.
Eksplicitno i istorijska perspektiva uključuje istorijsko-komparativna lingvistika i etimologija.

Primenjena lingvistika

Koliko je teorijska lingvistika usmerena prema traganju za jezičkim univerzalijama i njihovom opisu, primenjena lingvistika preuzima rezultate tih traganja i "primenjuje" ih u ostalim oblastima. Obično, "primenjena lingvistika" se odnosi na korišćenje lingvističkih istraživanja u učenju jezika, ali i u drugim oblastima. Sinteza govora i prepoznavanje govora, na primer, koriste lingvistička znanja za pružanje glasovnog interfejsa računarima.

Kontekstualna lingvistika

Preko kontekstualne lingvistike lingvistika stupa u kontakt sa drugim naukama. Koliko teorijska lingvistika ima svoj zaseban put, interdisciplarne oblasti lingvistike proučavaju kako se jezik odnosi prema ostatku sveta i utoliko proučavanja zavise od njega.
Sociolingvistika, antropološka lingvistika, i lingvistička antropologija su nauke u koje proučavaju odnos između društva u celosti i jezika.
U kritičkoj analizi diskursa odnos sa lingvistikom nalaze retorika i filozofija.
U psiholingvistici i neurolingvistici spoj sa lingvistikom nalaze medicinske nauke.
Ostale interdisciplinarne oblasti lingvistike uključuju jezička akvizicija, evoluciona lingvistika, stratifikaciona lingvistika, i kognitivna lingvistika.
[uredi]Pojedinačni govornici, jezičke zajednice i jezičke univerzalije

Lingvisti se, takođe, razlikuju u pristupu proučavanja govornika. Neki analiziraju konkretni jezik govornika ili jezički razvoj u detalje. Neki proučavaju jezik u celosti jezičke zajednice, kao što je jezik svih onih koji govore prizrensko-timočkim dijalektom. Drugi pokušavaju pronaći jezičke univerzalije i primene ih, na nekom apstraktnom nivou, na sve govornike ljudskog jezika svuda. Najpoznatiji zagovornik ovog poslednjeg projekta je Noam Čomski, a zanima veliki broj ljudi koji se bave psiholingvistikom i kognitivnu lingvistikom. Ideja Noama Čomskog o jezičkim univerzalijama govori o tome da one leže u univerzalijama ljudskog mišljenja.
Opis i kodifikacija

Najveći deo onoga što je urađeno pod imenom lingvistike sirovo je deskriptivno. Lingvisti traže prirodu jezika bez upuštanja u vrednosne sudove ili traže grafike budućih jezičkih pravaca. Ali, postoje i mnogi profesionalci i amateri koji kodifikuju jezička pravila, stvarajući time delimični stadnard koji bi svi trebalo da prate.
Koliko preskriptivisti (oni koji kodifikuju) žele izbeći ono što nazivaju "nepravilnom upotrebom", deskriptivisti (oni koji opisuju) traže korene takve upotrebe. Deskriptivisti bi to jednostavno opisali kao idiosinkretičku upotrebu ili bi možda pronašli pravilnosti koje preskriptivisti ne vole možda zato što im je to previše novo ili iz dijalekta koji oni ne odobravaju u standardnoj upotrebi.
Govor i pisanje

Mnogi savremeni lingvisti smatraju da je govorni jezik fundamentalniji, a time i mnogo bitniji za proučavanje nego pisanje. Razlozi za takvo stanovište uključuju:
Govor je univerzalno ljudski, dok su postojale i postoje mnoge kulture koje nisu imale pisanu komunikaciju;
Ljudi uče da govore i koriste oralni jezik lakše i ranije nego pisanje;
Određeni broj kognitivista smatra da mozak ima poseban "jezički modul", posebno jezičko znanje, na osnovu čega se smatra da će više doći od proučavanja govora nego od proučavanja pisanja.
Naravno, lingvisti se slažu da proučavanje pisanog jezika može biti korisno i vredno. Za lingviste koji koriste metode korpusne lingvistike i računske lingvistike, pisani jezik je mnogo pogodniji za obradu velikih količina lingvističkih podataka. Velike korpuse govornog jezika je teško stvoriti i još teže naći.
Takođe, proučavanje sistema pisanja ulazi u prostor lingvistike.
Oblasti lingvistike

fonetika, fonologija, sintaksa, semantika, pragmatika, etimologija, leksikologija, leksikografija, teorijska lingvistika, istorijsko-komparativna lingvistika i deskriptivna lingvistika, jezička tipologija, računska lingvistika, korpusna lingvistika, semiotika.

Interdisciplinarne lingvističke oblasti

primenjena lingvistika, istorijska lingvistika, ortografija, sistemi pisanja, komparativna lingvistika, kriptoanaliza, deciferment, sociolingvistika, kritička analiza diskursa, psiholingvistika, jezička akvizicija, evoluciona lingvistika, antropološka lingvistika, stratifikaciona lingvistika, računarska lingvistika, tekstualna lingvistika, kognitivna lingvistika, neurolingvistika, a u računskoj lingvistici postoje razumevanje prirodnog jezika, prepoznavanje govora, prepoznavanje govornika (razaznavanje), sinteza govora, i, uopštenije, obrada govora

Važni lingvisti i i lingvistički pravci

[uredi]Rani lingvisti
Jakob Grim (Jakob Grimm), koji je otkrio principe zamene mesta suglasnika u izgovoru, poznat kao Grimov zakon 1822. godine;
Karl Verner (Karl Verner), koji je otkrio Vernerov zakon;
Avgust Šlajher (August Schleicher), koji je stvorio "Stammbaumtheorie"; i
Johan Šmit (Johannes Schmidt) koji je razvio "Wellentheorie" ("teorija talasa") 1872. godine.
[uredi]Lingvisti ranog strukturalizma
Ferdinand de Sosir (Ferdinand de Saussure)) je osnovao savremenu strukturalnu lingvistiku.
Roman Jakobson je glavni predstavnik Praškog lingvističkog kružoka, koji je bio nosilac razvoja strukturalne lingvistike između dva svetska rata.
Leonard Blumfild (Leonard Bloomfield) je američki lingvist poznat po svom proučavanju indijanskih jezika.
Zelig Haris (Zellig Harris) je bio dominanti američki lingvist tokom šezdesetih godina dvadesetog veka.

Lingvisti savremenog strukturalizma
Noam Čomski (Noam Chomsky) je osnovao transformaciono-gerenarivni pravac u lingvistici.
[uredi]Ostali značajni lingvisti i lingvističke škole
Majkl Halidej (Michael Halliday) je osnovao sistematičku funkcionalnu gramatiku, a njegov je pristup široko prihvaćen u Ujedinjenom Kraljevstvu, Kanadi, Australiji, Kini i Japanu;
Del Hajms (Dell Hymes), koji je razvio pragmatički pristup nazvan "Etnografija govora";
Džordž Lejkof (George Lakoff) je bio pionir kognitivne lingvistike;
Len Talmi (Len Talmy) je bio pionir kognitivne lingvistike;
Ronald Langaker (Ronald Langacker) je bio pionir kognitivne lingvistike;
Čarls Filmor (Charles Fillmore) se vezuje za konstrukcionu gramatiku;
Adel Goldberg (Adele Goldberg) se vezuje za konstrukcionu gramatiku;
Talmi Givon (Talmy Givon) je razvio svoju varijantu funkcionalne gramatike;
Robert Van Valin Mlađi (Robert Van Valin, Jr.) je razvio svoju varijantu funkcionalne gramatike.

Predstavljanje govora

Internacionalna fonetska azbuka (International Phonetic Alphabet; IPA), je sistem korišćen za pisanje i reprodukovanje glasova ljudskog govora.
SAMPA, je transkripcija Internacionalne fonetske azbuke zasnovane na tekstu pisanom samo kodnim rasporedom ASCII. Pogledajte i http://www.phon.ucl.ac.uk/home/sampa/home.htm
[uredi]Šta je a šta nije lingvistika

"Lingvistika" i "lingvist" ne moraju se uvek primenjivati u gornjim značenjima. U nekim kontekstima, najbolje definicije mogu biti "ono što se studira na uobičajenom univerzitetskom odseku za lingvistiku" i "onaj ko je profesor na takvom odseku". Lingvitika se u tom smislu ne odnosi na učenje stranih jezika (osim u slučajima kada se izučavaju formalni modeli jezika). Ona ne uključuje analizu poezije. Samo ponekad uključuje proučavanje pojava kao što je metafora. Kodifikacija jezika se obično ne smatra lingvistikom pošto "lingvisti" obično proučavaju ono što ljudi rade, a ne ono što ljudi treba da rade. Neko ko se dugotrajno bavi time ne može biti smatram "lingvistom".


spisak lingvista
istorija lingvistike
osnovna lingvistička poglavlja, stranica koja je napravljena za organizaciju informacija o lingvistici na Vikipediji
spisak lingvističkih poglavlja
filologija, nauka o drevnim tekstovima i jezicima
strukturalizam
Računarska lingvistika
Intervju
[uredi]Literatura

Džefri Samson (Geoffrey Sampson): "Schools of Linguistics.", Hutchinson, London (1980), ISBN 0804710848
Rymer, p. 48, quoted in Fauconnier and Turner, p. 353)
Žil Fokonije (Gilles Fauconnier) i Mark Tarner (Mark Turner) (2002). The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind's Hidden Complexities. Basic Books.
Rymer, Russ (1992). "Annals of Science: A Silent Childhood-I". New Yorker, April 13.* Stiven Pinker (Steven Pinker), The Language Instinct
Spoljašnje veze

Višejezički morfološki softver
Knjiga o gramatici
Automatska analiza reči za nemački jezik
Algoritam za rastavljanje reči na slogove
Hifenacioni blok
Vikipedia
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
zjovan29
Ugledan clan
Ugledan clan
zjovan29


Seks : Ženski
Datum upisa : 10.04.2011
Lokacija : CRIKVENICA
Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!!
Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!

Nauka o jeziku  Empty
PočaljiNaslov: Re: Nauka o jeziku    Nauka o jeziku  I_icon_minitimeSre Apr 13 2011, 01:24

MILOŠ KOVAČEVIĆ



Miloš Kovačević rođen je 1953. u Presjedovcu, kod Uloga, u Hercegovini. Redovni je profesor za Savremeni srpski jezik, Stilistiku i Opštu lingvistiku. Predavao je na više filozofskih i filoloških fakulteta: u Sarajevu, Nikšiću, Nišu, Banjaluci, Petrinji, Kosovskoj Mitrovici, Srpskom Sarajevu, Beogradu, Kragujevcu i na Filolološkom fakultetu Rurskog univerziteta u Bohumu, u SR Njemačkoj.

Internacional Biographical Center Cambrige izabrao ga je 2001. godine za svjetskog intelektualca godine iz oblasti društvenih nauka, i uvrstio ga u 2. i 3. izdanje (za 2001. i 2002. godinu) edicije "2000 Oustandig Intelectuals of de 21st Century", dok ga je American Biographical Institute, North Carolina, USA, nominovao 2003. godine za "Hall of Fame" ("Dom slavnih"). Njegov udžbenik "Naš jezik za 6. razred osnovne škole" u izdanju sarajevske "Svjetlosti" proglašen je najboljim metodičkim djelom u BiH za 1991. godinu.

Bio je član redakcije časopisa "Riječ" (iz Nikšića) a sada je u redakciji časopisa "Srpski jezik" (Beograd), "Nova Zora" (Bileća i Gacko) i "Zbornik srpskog jezika, književnosti i umjetnosti" (Banjaluka). Član je Međunarodne akademije humanističkih i prirodnih nauka kneza Šćerbatova.

Osnovne naučne preokupacije su mu: sintaksa, prvenstveno sintaksička semantika, stilistika, i istorija srpskoga književnog jezika. Sa referatima koji obrađuju različite teme iz navedenih naučnih oblasti učestvovao na više od 50 međunarodnih i jugoslovenskih naučnih kongresa, skupova i konferencija. Do sada je uz preko 300 naučnih i stručnih radova i 16 udžbenika srpskoga jezika za osnovnu i srednju školu, objavio i sljedećih 14 knjiga:

* Uzročno semantičko polje, Sarajevo, 1988;
* Gramatika i stilistika stilskih figura, I izdanje, Sarajevo1991; II dopunjeno izdanje, Podgorica 1995; III dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Kragujevac 2000;
* Kroz sintagme i rečenice, Sarajevo, 1992;
* Suštastveno i mimogredno u lingvistici, Podgorica 1996;
* U odbranu jezika srpskoga (— i dalje), I izdanje, Beograd 1997; II dopunjeno izdanje, Beograd 1999;
* Sintaksa složene rečenice u srpskom jeziku, Beograd — Srbinje 1998;
* Stilske figure i književni tekst, Beograd 1998;
* Predavanja prof. dr Miloša Kovačevića održana u Londonu 2000. i 2001. godine povodom slave Fonda
(Laza Kostić) na dan Sveta Tri Jerarha / Lectures by professor Miloš Kovačević Ph. D. delivered in London in the years 2000 and 2001 on the occasionm of the Feast of the Three Great Hierarchs, London — Birminghem 2001.
* Sintaksička negacija u srpskome jeziku, Niš 2002;
* Srpski jezik i srpski jezici, Beograd 2003;
* Gramatičke i stilističke teme, Banja Luka 2003;
* Srpski pisci o srpskom jeziku, Beograd 2003;
* Ogledi o sintaksičkoj negaciji, Srpsko Sarajevo,2004.


Miloš Kovačević
PROTIV NEISTINA
O SRPSKOME JEZIKU



Poslednji izmenio zjovan29 dana Ned Apr 24 2011, 12:11, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh Ići dole
zjovan29
Ugledan clan
Ugledan clan
zjovan29


Seks : Ženski
Datum upisa : 10.04.2011
Lokacija : CRIKVENICA
Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!!
Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!

Nauka o jeziku  Empty
PočaljiNaslov: Re: Nauka o jeziku    Nauka o jeziku  I_icon_minitimeSre Apr 13 2011, 01:24

SRPSKI JEZIK I SRPSKI JEZICI1


Lingvista Miloš Kovačević sa delom "Srpski jezik i srpski jezici" doživeo je veliki uspeh. Da su čitaoci ženjni ogonjene i "bez uvijanja" istine o srpskom jeziku, potvrđuje činjenica da je za 20 dana prodato 1.000 primeraka ovog dela. Kovačević, jedan od najcenjenijih lingvista srpskog jezika, za naš list govori o sudbini srpskog jezika.

Ko sve danas govori srpskim jezikom i kakva je njegova budućnost?

■ Kad je Vuk Karadžić standardizovao srpski književni jezik, on je naglašavao da je to jezik svih Srba, smatrajući Srbima upravo sve one koje objedinjuje srpski jezik. A to su, po Vuku, Srbi triju (vero) zakona: "zakona grčkoga, zakona rimskoga i zakona muhamedonskoga", tj. pravoslavci, katolici i muslimani koji govore štokavskim dijalektom. Vremenom su se jezički jedinstveni Srbi razdelili u tri nacije prema veri, ali nisu promenili jezik. Svi oni i dalje govore srpskim jezikom, ali svi neće da ga zovu srpskim. Hrvati su ga promenili u "hrvatski", Crnogorci u "crnogorski", a muslimani Bošnjaci u "bosanski". Naučno gledano, srpskim jezikom danas, osim Srba, govore i svi oni koji upotrebljavaju "hrvatski standardni jezik", "bosanski standardni jezik" i "crnogorski standardni jezik".

Da li izmenom imena srpskog jezika u hrvatski, bošnjački ili crnogorski, srpski jezik postaje manje svoj?

■ Lingvistika ima jasne kriterijume šta se može, a šta ne može, smatrati posebnim jezikom. Među te kriterijume spadaju podudarnost u gramatičkoj strukturi jezika (da li npr. isti broj padeža, glagolskih oblika i sl.) zatim da li je poreklo jezika isto (da li im je osnovica ista) i kolika je razumljivost među govornicima razmatranih jezika. Prema svim tim kriterijumima, ni "hrvatski", ni "bosanski" ni "crnogorski" ne mogu biti posebni jezici različiti od srpskog. Oni predstavljaju samo preimenovani Vukov (ski) srpski književni jezik. Ako se, dakle, primene naučni lingvistički kriterijumi preimenovanjem srpskog jezika, bez obzira na njihov broj, srpski jezik ne postaje manje srpski. On i dalje ostaje celinom srpski jezik, samo sad pod različitim političkim imenima.

Činjenica je da su Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci preuzeli srpski jezik. Zašto ga zovu svojim imenom?

■ Nacionalna "neiživljenost" i naučna "nezrelost" jedini su razlozi zašto Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci neće da upotrebljavaju srpsko ime za srpski književni jezik, nego ga hoće pod nesrpskim imenima. Oni, očigledno, smatraju da je dovoljno srpski jezik preimenovati pa da on više ne bude srpski, nego nekakav "bosanski" ili "crnogorski". Oni takođe smatraju da svaka nacija, pa i ona koja se formira sredinom ili krajem 20. veka mora imati svoj poseban jezik. Znači li to da te nacije pre toga nisu imale nikakvog standardnog ili književnog jezika, da su bile književno "nepismene"?! A poznato je onome ko je u školu išao da tolike velike nacije nemaju svog imena u nazivu jezika, kao npr. Amerikanci, Meksikanci, Brazilci, Austrraliijanci i mnogi drugi. Jesu li ti narodi manje narodi od Crnogoraca, Hrvata ili Bošnjaka zato što jezik kojim se služe nisu nacionalno imenovali?

Da li postoji bošnjački jezik i šta ga odlikuje?

■ "Bošnjački/bosanski" jezik ne postoji ni prema jednom naučnom kriterijumu. On postoji samo kao fikcija na nivou političke etikete. Oni koji smatraju da on postoji morali bi podastreti bar jedan relevantan kriterijum koji bi potvrdio njegov identitet. Ligvinstika, izuzmemo li onu politikansku, nijedan takav kritrijum do sada nije iznedrila. Svi koji misle da bošnjački jezik postoji, prema istom kriterijumu mogu tvrditi da postoji "konjički", "mostarski", "fojnički", "zenički" i mnogi drugi "jezici", koji su istovetni sa bošnjačkim/bosanskim jezikom prema bilo kom kriterijumu jezičkog identiteta.

Kako komentarišete činjenicu da će u crnogorski jezik biti uvedena dva nova slova?

■ Umekšano "š" i umekšano "ž" jesu glasovi srpskog jezika koji nisu foneme. Jos je Vuk Kardžić primetio i u svom "Srpskom rječniku" is 1818. zapisao da u govoru ima više glasova nego u književnom srpskom jeziku, i tu je pomenuo i umekšano "š" i umekšano "ž", smatrajući da oni ne mogu dobiti status "književnih glasova" jer nemaju razlikovanu funkciju. To će reći da nigde zamena "š" ili "ž" ne dovodi do promene značenja reči. Uvođenjem tih glasova u tzv. crnogorski jezik crnogorski lingvisti pokazuju da ne znaju ni elementarne pojmove iz fonologije i standardologije. Zato taj njihov potez i izaziva samo naučno posprdne komentare i služi za pravljenje viceva i formiranje "montenegristike" nasuprot elementarnim lingvističkim načelima. Uza sve to, ne treba zaboraviti da dati umekšani glasovi nisu crnogorska ekskluzivnost, njih imaju i hercegovački govori, tako da su i njih Crnogorci uzeli iz srpskog narodnog jezika.

A šta je sa hrvatskim jezikom?

■ Hrvati svakako imaju svoj jezik, ali on nije onaj koji oni nazivaju "hrvatski književni jezik". Za razliku od toga Vukov(sk)og i jezika koji su preuzeli od Srba, Hrvati imaju svoj jezik, a to je čakavski jezik. Svi čakavci su uvek bili Hrvati, samo što oni nisu unapredili u rang standarnog jezika svoj čakavski jezik, iako su na njemu stvarali literaturu. Oni su za svoj književni jezik odabrali Vukov(sk)i srpski jezik, koji i danas upotrebljavaju, ali koji ne žele nazvati srpskim imenom. Hrvatski čakavski jezik star je taman koliko i srpski štokavski. Nije, dakle, problem u starosti, nego je problem u društvenom statusu njihovog čakavskog i srpskog štokavskog: čakavski nikad nije standardizovan, a štokavski jeste.

Razgovarala Sanda Desnica
Nazad na vrh Ići dole
zjovan29
Ugledan clan
Ugledan clan
zjovan29


Seks : Ženski
Datum upisa : 10.04.2011
Lokacija : CRIKVENICA
Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!!
Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!

Nauka o jeziku  Empty
PočaljiNaslov: Re: Nauka o jeziku    Nauka o jeziku  I_icon_minitimeSre Apr 13 2011, 01:25

PROSVJETA TREBA DA BUDE DRUŠTVO OD POSEBNOG INTERESA


Prošlo je malo više od sto (ili tačno: 106) godina od osnivanja Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta".

Kad je u avgustu 1902. godine osnovano u Sarajevu, njegov osnovni cilj bio je kulturni i prosvjetni napredak Srba u BiH. Sam podatak da u vremenu osnivanja "Prosvjete" u BiH ima svega 30-ak fakultetski obrazovanih Srba dovoljno govori o kulturnom i prosvjetnom stanju srpskoga naroda u BiH. Ne treba takođe izgubiti iz vida ni činjenicu da je u vrijeme osnivanja "Prosvjete" u BiH bila na djelu tzv. Kalajeva jezička politika, koja je nastojala da — preimenovanjem srpskoga jezika u bosanski i nametanjem latinice umjesto ćirilice — Srbe rasrbi i od njih napravi Bosance. I kao da se istorija ponavlja: evo i nakon 106 godina ponovo je u BiH "ista priča", samo što je sad više ne nameće Austrougarska, nju su podastrijeli bosanskohercegovački muslimani, koji su se u posljednjem desetljeću 20. vijeka preimenovali u Bošnjake. A "svoj" jezik, kao i u vrijeme Kalajevo, nazvali bosanskim. Taj naziv gotovo eksplicitno ukazuje na osnovni cilj: jezik treba da bude osnov za stvaranje bosanske nacije, u kojoj bi se zanavijek izgubili i Srbi i Hrvati, sa svojim jezikom, ali i "Bošnjaci", svi postajući Bosanci, sa zajedničkim jezikom bosanskim, sad ne više kao jezikom Bošnjaka, nego kao jezikom svih Bosanaca.

Zar onda treba da čudi što je u vremenu osnivanja jedini zadatak "Prosvjete" bio da materijalno pomaže Srbe đake iz BiH koji uče u srednjim i velikim školama. Već od godine 1909. "Prosvjeta" sebi stavlja u zadatak "da pomaže ukupan napredak srpskoga naroda na prosvjetnom i kulturnom polju". A toga napretka nije moglo biti ako se broj pismenih Srba u BiH ne poveća. Zbog toga "Prosvjeta" osniva tečajeve za nepismene, a uz to širi prosvjetu u narodu i osnivanjem knjižnica, izdavanjem naučnih knjiga i listova i držanjem popularnih predavanja. Sve te aktivnosti provode se na srpskome jeziku i ćirilici. To je bio najbolji put za očuvanje i njegovanje srpskoga jezika i ćirilice u srpskome narodu u BiH. I istovremeno najbolji način očuvanja srpskog nacionalnog identiteta u BiH. Srpski jezik i ćirilica kao osnov srpskog identiteta bili su trn u oku austrougarskim okupatorima BiH. Ne treba tome bolje potvrde od činjenice kakve je probleme "Prosvjeta" imala zbog širenja ćirilice među Srbima u BiH. Naime, kada je Austrougarska 1914. godine, nakon atentata na Ferdinanda, ne samo raspustila i zabranila sva srpska društva u BiH nego je van zakona stavila i čitav srpski narod u Bosni i Hercegovini — ona je kao jedan od razloga za takve postupke isticala i srpsku ćirilicu. Austrougarska je "obznanila" da je ćirilica jedan od glavnih elemenata jačanja srpske nacionalne svijesti i da je zbog toga treba zabraniti. Ali, ta zabrana je trajala koliko i Prvi svjetski rat, i "Prosvjeta" je s još većim elanom prionula na posao širenja kulture i prosvjete u srpskome narodu — na srpskome jeziku i ćirilici, naravno.

Kad god je srpski narod trebalo da radi u korist vlastite štete, njegova "Prosvjeta" je gašena. Kad god je vaskrsavala srpska nacionalna svijest, i "Prosvjeta" je obnavljana. A "Prosvjeta" je triput obnavljana: poslije Prvog svjetskog rata (1920), nakon Drugog svjetskog rata (1945) i pred građanski rat u BiH (1990). Nadajmo se da je ovo treće obnavljanje i posljednje, da "Prosvjeta" više nikada neće biti ne samo zabranjivana nego da neće ni doći u situaciju da — ne daj Bože — iz kakvih drugih razloga prestane s radom. Program "Prosvjete" ima dalekosežan cilj i karakter, uključujući time sve ono što je neodvojivo od bitnog smisla našeg narodnog postojanja. Ako ga razdvojimo na cjeline ili segmente, onda taj program pokazuje veoma široku i mozaičku sliku koja u sebi sažima poglede na srpsku istoriju, kulturnu tradiciju, na njihovo čuvanje i njegovanje, a iskazuje i savremena kreativna usmjerenja prema književnom, umjetničkom i drugom stvaranju.

Taj i takav program, uz mnogo napora, "Prosvjeta" je u ovom, poslije trećeg obnavljanja, već 18-godišnjem radu ostvarivala. I sve teže ostvaruje, jer ne nailazi na podršku tamo odakle bi ta podrška morala doći. "Prosvjeta", naime, nema u Republici Srpskoj status društva od posebnog interesa. A morala bi imati. Jer, ona je danas potrebna Srbima u BiH ništa manje nego u vremenu svog osnivanja.

Autor: Prof. dr Miloš Kovačević
Nazad na vrh Ići dole
zjovan29
Ugledan clan
Ugledan clan
zjovan29


Seks : Ženski
Datum upisa : 10.04.2011
Lokacija : CRIKVENICA
Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!!
Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!

Nauka o jeziku  Empty
PočaljiNaslov: Re: Nauka o jeziku    Nauka o jeziku  I_icon_minitimeSre Apr 13 2011, 01:26

SRPSKOHRVATSKI NIJE NI NARODNI NI KNJIŽEVNI SRPSKI JEZIK

Predlažemo da autorka, ako već insistira na datom kriterijumu, vrati političko rešenje za jezik iz prvog Ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, u kome je jezik nazvan "srpsko-hrvatsko-slovenački"!!!

U "Politici" od 14. 9. čak na naslovnoj strani osvanuo je naslov "Povratak srpskohrvatskog u udžbenike" kojim Duška Klikovac, autorka udžbenika Srpskog jezika i jezičke kulture za osmi razred osnovne škole u izdanju ovdašnjeg Zavoda za udžbenike, opravdava izostavljanje srpskog, a stavljanje na njegovo mesto srpskohrvatskog jezika na više mesta u udžbeniku, a posebno u lekciji "Mesto srpskog jezika među drugim slovenskim jezicima". Većina njenih obrazloženja ne počiva ni na kakvim naučnim kriterijumima. A evo i zašto.

Autorka kaže da je razlikovanje književnog i narodnog jezika "trivijalna stvar u lingvistici", konstatujući da "na nivou narodnog jezika postoji srpskohrvatski kao lingvistički dijasistem, dakle, kao sistem dijalekata koji se sastoji od štokavskog, čakavskog i kajkavskog (u udžbeniku piše ijekavskog! — MK) dijalekta. Na tom nivou, "kao skup dijalekata postoji srpskohrvatski jezik", kojim, kako u udžbeniku piše, govore Srbi, Crnogorci, Bošnjaci i Hrvati. Ona čak kaže da je srpskohrvatski "tradicionalni naziv" za taj narodni jezik. Odmah da kažemo da termin srpskohrvatski nije "tradicionalni" nego politički termin, kojim je zamenjen Vukov tradicionalni i naučno utemeljeni termin srpski jezik, jer je kod Srba pre uvođenja termina "srpskohrvatski" više od sto godina bio termin "srpski"! Drugo, treba reći da se "srpskohrvatski" zaista može shvatati kao skup srpskih i hrvatskih dijalekata, isto kao što bi se, na primer, "bugarsko-srpski" mogao smatrati skupom srpskih i bugarskih dijalekata. To je notorna činjenica i nju konstatuju obe dijalektologije (samo) srpskoga jezika, nastale posle raspada SFRJ, tj. državnog razlaza s Hrvatima, i ona Miloša Okuke ("Srpski dijalekti", Zagreb, 2008) i ona Pavla Ivića ("Srpski dijalekti i njihova klasifikacija", Novi Sad, 2009), u kojoj se odmah na početku kaže da se srpskim ne mogu smatrati "kajkavsko i čakavsko narečje", jer "svi su srpski govori štokavski". Srba kajkavaca i čakavaca nikada nije bilo, odakle onda da je srpskohrvatski jezik "lingvistički dijasistem" srpskog narodnog jezika?! Nešto tu ni sa zdravom, a kamoli s naučnom logikom nije u redu! Osim toga, ako "kajkavski dijalekat" ulazi u "srpskohrvatski narodni jezik", odakle se onda u spisku južnoslovenskih jezika našao slovenački jezik? Zar i on utemeljen samo na kajkavskom dijalektu, po kriterijumu da se "srpskohrvatski kao dijasistem sastoji od štokavskog, čakavskog i kajkavskog dijalekta", ne bi trebalo da bude deo tog dijasistema? Zato predlažemo da autorka, ako već insistira na datom kriterijumu, popravi tekst i vrati političko rešenje za jezik iz prvog Ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, u kome je jezik nazvan "srpsko-hrvatsko-slovenački"!!!

Takav postupak bio bi u skladu i s njenom pogrešnom tvrdnjom da su iz srpskohrvatskog nastali srpski, hrvatski i bošnjački književni jezik. "Oko postojanja tih jezika — veli autorka — nikako ne može da bude dileme zbog toga što je naša država potpisala dokument o nacionalnim manjinama, gde se nabraja koji su jezici nacionalnih manjina u Srbiji". O toj prevari s jezicima nacionalnih manjina, koju je neko svojevremeno poturio Vladi Srbije, pisali smo više puta, konstatujući da u Srbiji danas srpski jezik ima status i većinskog i manjinskog jezika. Naime, on se kao većinski u Ustavu Srbije zove srpski, a kao manjinski u Zakonu o manjinama zove se hrvatski i bosanski (ne bošnjački, kako autorka navodi). A ti nazovijezici prema definiciji manjinskih jezika datoj u "Povelji Saveta Evrope o regionalnim i manjinskim jezicima", donesenoj u Strazburu 1992. godine, ne mogu dobiti status manjinskih jezika, jer "Povelja" doslovce kaže (samo što na to neko nije hteo ukazati kad se donosio Zakon o manjinama): "Regionalni jezici ili jezici manjina znače jezike... koji su različiti od zvaničnog jezika te države; ovo ne uključuje dijalekte zvaničnog jezika države, niti jezike migranata" (Deo 1, Opšte odredbe, član 1, Definicija). A razlikuju li se "bosanski" i "hrvatski" od srpskog? Ne razlikuju. Jesu li oni onda posebni manjinski jezici? Nisu. Je li "Povelja Saveta Evrope o regionalnim i manjinskim jezicima" nadređena srpskom Zakonu o manjinama? Jeste. Mogu li politički kriterijumi identiteta jezika biti nadređeni lingvističkim? Ne mogu, za lingvistu! Je li autorka u pravu? Nije! Šta je onda srpskohrvatski jezik? Naučno gledano, isto što i onaj "srpsko-hrvatsko-slovenački" što mu je politički prethodio. Po kojim kriterijumima se onda priznaje "hrvatski" i "bosanski", po onim evropskim iz "Povelje" ili po onim autorke ovog udžbenika i članova Nacionalnog prosvetnog saveta!? Mogu li se, i smeju li se deci poturati neistine za istine, i još u udžbeniku za osnovnu školu? "Naučna istina se mora poštovati", napisa ne trepnuvši autorka, ali zaboravi i nužan uslov: da bi se naučna istina mogla poštovati, ona se mora znati! A ta istina glasi: Srbi ne govore ni narodnim ni književnim srpskohrvatskim jezikom, nego govore — srpskim jezikom i "na nivou narodnog i na nivou književnog jezika"! Bez obzira što to ne priznaje navedeni udžbenik i Nacionalni prosvetni savet, koji ga je odobrio!

Prof. dr Miloš Kovačević i dr Mihailo Šćepanović
Nazad na vrh Ići dole
zjovan29
Ugledan clan
Ugledan clan
zjovan29


Seks : Ženski
Datum upisa : 10.04.2011
Lokacija : CRIKVENICA
Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!!
Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!

Nauka o jeziku  Empty
PočaljiNaslov: Re: Nauka o jeziku    Nauka o jeziku  I_icon_minitimeSre Apr 13 2011, 01:28

JEZIČKE KARIKATURE U SRPSKOM KOMŠILUKU


Skandal sa vaskrsavanjem kovanice "srpskohrvatski jezik" na stranicama udžbenika za osmi razred osnovne škole, stručnjak za savremeni srpski jezik i opštu lingvistiku Miloš Kovačević okarakterisao je kao najgrublje kršenje Ustava Srbije.

Ali više od ovog pravnog osporavanja, profesor Kovačević objašnjava i nenaučno utemeljenje naziva koji je ponovo na volšeban način osvanuo u knjigama za srpske osnovce. Osim što se sa autorom udžbenika i predstavnicima Nacionalno prosvetnog saveta aktivno uključio u javnu polemiku, ugledni profesor Univerziteta u Beogradu u intervjuu za "Vesti" objašnjava i zašto su hrvatski, bošnjački ili crnogorski tek varijanta srpskog književnog jezika, koju je ustanovio Vuk Stefanović Karadžić.

Da li je vama poznato kako je uopšte došlo do toga da se u srpskom udžbeniku izbegne naziv srpski jezik?

■ U udžbeniku srpskog jezika za 8. razred Duške Klikovac, u lekciji "Mesto srpskog jezika među drugim slovenskim jezicima", na spisku južnoslovenskih jezika zajedno sa srpskim jezikom, našli su se i hrvatski i bošnjački (bosanski) jezik. Zavod za unapređenje vaspitanja i obrazovanja kao stručno telo za konačnu ocenu udžbenika, zatražio je od Odbora za standardizaciju srpskog jezika tumačenje statusa "hrvatskog" i posebno "bošnjačkog/bosanskog" jezika. Odgovor je bio da to nisu posebni jezici, nego varijante istog srpskog jezika, koje se kod Hrvata i Bošnjaka tako zovu, i da ne mogu imati ravnopravan status sa srpskim književnim jezikom.

Šta se dalje dešavalo?

■ Zavod za udžbenike je kao izdavač zatražio od autorke da tekst popravi u skladu s datom preporukom Odbora. I šta se dalje desilo, kako je autorka dopisala novi tekst u kome je izbacila i srpski, i hrvatski, i bošnjački, a stavila samo srpskohrvatski, očito znaju samo članovi Nacionalnog prosvetnog saveta, koji su nakon diskusije prihvatili dati udžbenik s izbačenim imenom srpskog, a ubačenim imenom srpskohrvatskog jezika!

Deca u Sandžaku uče bošnjački, sada se normira crnogorski, koliko ti "novi" jezici imaju uporište u lingivistici, a koliko su proizvod politike?

■ Bosanski, kako ga muslimani zovu, ili bošnjački kako mu neki Srbi tepaju, kao ni crnogorski, ni hrvatski, nisu niti po jednom naučnom kriterijumu mogu biti posebni književni jezici. To su samo varijante srpskog Vukov(sk)og književnog jezika. Srpski jezik je, dakle, policentričan jezik, baš kao nemački, francuski, španski ili engleski, na primer. To znači da je prema svim kriterijumima koji jedan jezik čine posebnim jezikom (a to je kriterijum razumljivosti, jezičke strukture i dijalekatske osnovice) on jedan jezik, koji ima neke specifičnosti u upotrebi u različitim državama, ali koje ne ukidaju njegovu razumljivost. To je, dakle, jedan jezik sa više centara u kojima se veštački normom žele napraviti što veće razlike u njegovoj upotrebi. Zato je srpski lingvistički, odnosno jezik koji se može naučno potvrditi, dok su bošnjački, hrvatski i crnogorski samo politički jezici. To su jezici koji nemaju uporišta u nauci, i svaka nova politička garnitura može ih promeniti, baš kako ih je i "ustoličila".

Ako sam vas dobro razumela, smatrate da je sadašnji hrvatski jezik samo varijanta srpskog?

■ Poznato je da su svi Srbi štokavci. Vuk je tvrdio da su i svi štokavci Srbi, tj. da nema nikoga ko je štokavac a da nije Srbin po jeziku. Zato je Vuk sav štokavski smatrao srpskim, dok je čakavski smatrao hrvatskim, a kajkavski slovenačkim. No, Hrvati nisu hteli razvijati čakavski kao svoj književni jezik, nego su — kako je Ljudevit Gaj, tvorac književnog jezika u Hrvata navodio — "prigrlili srpski jezik" i za to bili Srbima zahvalni. Istorijski, dakle, Hrvati imaju svoj jezik, to je čakavski. Ali današnji jezik koji oni nazivaju "hrvatski" samo je varijanta srpskog književnog jezika čiji je tvorac Vuk Karadžić. Prema tome, u smislu u kome postoji npr. nemački književni jezik, ili ruski književni jezik, ili francuski, ili srpski, zaista ne postoji "hrvatski", niti "bošnjački", niti "crnogorski književni jezik".

Vaša koleginica iz Hrvatske Snježana Kordić smatra da su hrvatski i srpski jedan jezik, ali tamo nailazi na otpor ne samo šire, već i stručne javnosti?

■ Nije Snežana Kordić jedina od hrvatskih lingvista što tvrdi da su srpski i hrvatski isti jezik. To je, na primer, pre nekoliko godina pisao u "Slobodnoj Dalmaciji" i poznati hrvatski lingvist Ivo Pranjković, onaj što je sad koautor gramatike crnogorskog jezika. Snežana Kordić navodi sve argumente za svoju tvrdnju o nepostojanju hrvatskog jezika kao posebnog. Zbog toga je ona u Hrvatskoj postala persona non grata! Ona tvrdi da postoji samo srpskohrvatski jezik i da bi ga trebalo vratiti u svim državama koje su srpskohrvatski imale kao službeni jezik u bivšoj SFRJ. Za to danas nema ne samo političke volje, već ni argumenata koji bi osporili srpski jezik. Jer, srpski jezik je prethodio srpskohrvatskom, pa je srpskohrvatski, ponavljam, samo preimenovani Vukov srpski književni jezik. Dakle, i srpskohrvatski je u istoj ravni sa današnjim političkim jezicima — bošnjačkim, hrvatskim i crnogorskim.

Šta mislite kako bi odreagovao Njegoš kada bi mu saopštili da je "Gorski vijenac" pisao na crnogorskom, a ne na srpskom?

■ A šta bi rekao. Verovatno: "U pamet se Crnogorci, ako je još imate!"


MARKETING VAŽNIJI OD ISTINE

Koliko je srpski jezik izgubio bitku na međunarodnom terenu, pošto na nekim fakultetima više nema katedre za srpski, već samo za hrvatski jezik?

Država Srbija vrlo malo ulaže u međunarodnu promociju srpskog jezika. Dok je učena Evropa 19. veka bila oduševljena srpskim jezikom, današnja Evropa polako počinje i da zaboravlja šta je to srpski jezik. Hrvati ulažu mnogo više da bi dokazali da je hrvatski poseban jezik, da bi se za hrvatsko ime jezika više znalo nego za srpsko. A danas je sve marketing. Ko vas za istinu pita? Bojim se da će Srbi prekasno to shvatiti!


NAJPOPULARNIJI SRBIN U NEMAČKOJ

• Dr Miloš Kovačević (57) je Srbin rodom iz Bosne i Hercegovine (Presjedovac kod Uloga).

• Studirao je i doktorirao u Sarajevu, a njegova pedagoška karijera odvela ga je u više univerzitetskih gradova gde
je predavao na katedri za lingvistiku (Sarajevo, Beograd, Niš, Banjaluka, Srpsko Sarajevo, Kragujevac,
Rurski univerzitet u Bohumu — Nemačka).

• Svojevremeno je izabran za najpopularnijeg Srbina u Nemačkoj, jer se aktivno uključio u mirenje četnika i
partizana.

• Intenzivno se bavi istorijom i odbranom srpskog jezika o čemu svedoče i naslovi: "Srpski jezik i srpski jezici",
"Protiv neistina o srpskom jeziku", "Srpski kao većinski i manjinski jezik u Srbiji".

• Sa suprugom Dobricom, profesorkom srpskog jezika, ima ćerke Oliveru i Danku.

J. Arsenović
Nazad na vrh Ići dole
zjovan29
Ugledan clan
Ugledan clan
zjovan29


Seks : Ženski
Datum upisa : 10.04.2011
Lokacija : CRIKVENICA
Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!!
Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!

Nauka o jeziku  Empty
PočaljiNaslov: Re: Nauka o jeziku    Nauka o jeziku  I_icon_minitimeSre Apr 13 2011, 01:29

VUK STEFANOVIĆ KARADŽIĆ
(Tršić, 06.11.1787 — Beč, 07.02.1864)


Vuk Stefanović Karadžić rodio se 26. oktobra 1787. godine u selu Tršiću, u Jadru, nedaleko od Loznice. Vukovi preci su doseljenici iz Drobnjaka u Crnoj Gori, i u Srbiju su došli sredinom XVIII veka, posle austrijsko-turskog rata (1737—1739).

Osnovnu pismenost Vuk je s teškom mukom stekao: nešto ga je njoj učio rođak Jevto Savić-Čotrić, nešto je učio sam čuvajući koze i pitajući prolaznike koji bi ponešto znali, zatim nešto u Loznici, kada se 1795. godine u njoj otvorila škola, i najzad u manastiru Tronoši, gde nije bog-zna šta naučio. Učeći tako, više samoučki, Vuk je naučio da čita i piše i savladao, tako reći, svu "nauku" koja se u to vreme mogla steći u porobljenoj Srbiji.

U Tršiću je Vuk ostao sve do ustanka 1804. godine. Čim je buknuo ustanak, Vuk se pridružuje ustanicima, i najpre je bio pisar kod hajdučkog harambaše Đorđa Ćurčije, koji je bio podigao Jadar i Rađevinu na ustanak. U jesen 1804. godine Vuk odlazi iz Srbije u Sremske Karlovce s namerom da se upiše u gimnaziju, ali je prethodno učio tamo nešto osnovne škole; u gimnaziju ga nisu primili jer je bio prestar — bilo mu je tada devetnaest godina. Kada je odbijen, Vuk, željan nauke, odlazi 1806. godine u Petrinju, u Hrvatsku, da uči nemački jezik. S jeseni 1807. godine vraća se u Srbiju; najpre je pisar kod Jakova Nenadovića, glavnog ustaničkog starešine zapadne Srbije, a zatim pisar u Praviteljstvujuščem sovjetu. Tada se, 1808. godine, kada je Dositej otvorio Veliku školu u Beogradu, i Vuk upisuje u nju. Te iste godine oboli od kostobolje, i 1809. i 1810. godine leči se po raznim lekovitim banjama. Noga mu je ostala ukočena, i 1810. godine Vuk se vraća u Beograd sakat, sa štulom. U Beogradu je najpre učitelj u osnovnoj školi, a potom odlazi u istočnu Srbiju, gde je vršio razne dužnosti, i jedno vreme bio kod Hajduk-Veljka Petrovića. Tamo je ostao sve do sloma ustanka. U jesen 1813. godine Vuk je prešao u Austriju, kao i mnogi viđeni ljudi iz ustanka. Krajem 1813. godine stiže u Beč i tu se u decembru upoznaje sa tada poznatim slovenskim filologom Jernejem Kopitarom. Povod za poznanstvo bio je jedan Vukov članak o padu Srbije 1813, namenjen Novinama serbskim, koje su te godine počele da izlaze u Beču. Članak je morao pre objavljivanja proći kroz austrijsku cenzuru, a cenzor za sve slovenske stvari bio je Kopitar. On je u piscu ovoga članka odmah uočio odličnog znalca srpskog narodnog jezika i iz tog naučnog interesa zaželeo da se upozna sa Vukom. Vukovo poznanstvo s Kopitarom je od istorijskog značaja. Njihovo neraskidljivo i dragoceno prijateljstvo traje sve do smrti Kopitarove. Vuku je Kopitar mnogo pomogao u njegovom radu savetima, a ponekad i ličnim učešćem. "Uostalom, glavni uzrok što sam ja spisatelj — veli na jednom mestu Vuk o svojim vezama s Kopitarom — ostaće uvek Kopitar. U tom pogledu ja sam njemu obavezan ako ne za sve, a ono za mnogo, vrlo mnogo..."

Od poznanstva s Kopitarom, tj. 1813. godine, počinje Vukov rad na knjizi. Kopitar, koji je bio veoma učen čovek i imao naučni autoritet, davao je u početku Vuku ideje, a Vuk je te ideje privodio u delo. Tako je, po Kopitarovom savetu i uputstvu, započeo beleženje narodnih pesama, i odmah u početku 1814. godine izdao prvu zbirku narodnih pesama: Malu prostonarodnu slaveno-serbsku pesnaricu; iste te godine, opet po uputstvu i savetu Kopitarevu, napisao je i štampao prvu gramatiku našeg jezika: Pismenicu serbskoga jezika. Tim prvim delima: prvim, iz oblasti prikupljanja narodnoga blaga, i drugim, iz oblasti nauke o jeziku, Vuk je udario temelje celokupnom svom docnijem radu, i te dve naučne oblasti ostaće celog njegovog života u središtu njegovog naučnog interesovanja. Prvom svojom zbirkom narodnih pesama Vuk će osloboditi našu književnost jalovog epigonstva i stvoriće životvorne izvore za njenu originalnost i procvat, a prvom svojom gramatikom započeće istorijsku borbu za prava narodnoga jezika u književnosti i za nacionalni vaskrs srpskoga naroda.

Kada je 1815. godine izdao i drugu zbirku narodnih pesama sa najlepšim našim pesmama, zabeleženim ovoga puta od najčuvenijih srpskih guslara, Filipa Višnjića i Tešana Podrugovića, Vuk se afirmiše kao književnik i već počinje da posvećuje pažnju i tadašnjem našem književnom stvaranju. Te iste godine objavljuje on i svoju prvu kritiku na delo najčuvenijeg tadašnjeg našeg književnika Milovana Vidakovića, Recenziju o knjizi zovomoj Usamljeni junoša. Otprilike te godine Vuk započinje i rad na prikupljanju građe za svoje najznačajnije delo u oblasti nauke o jeziku, Srpski rječnik, čije je prvo izdanje, zajedno sa prerađenom ranijom gramatikom srpskoga jezika, izdao 1818. godine. Taj svoj Srpskk rječnik Vuk je štampao novim pravopisom i otada se njegova borba za narodni jezik sve više zaoštrava.

Godine 1818. počinju i Vukova putovanja i stranstvovanja po svetu. Te godine odlazi Vuk u Rusiju književnim poslom, stiče tamo veze, dobija nešto pomoći za svoj budući rad. Sredinom 1820. godine prelazi u Srbiju kod kneza Miloša, ali u njoj nije dugo ostao. Od godine 1821. do 1827. Vuk uglavnom priprema nova izdanja narodnih pesama, štampa zbirku narodnih pripovedaka (1821), misli da štampa građu za savremenu istoriju Srbije, objavljuje tri zbirke narodnih pesama, stiče nova poznanstva i stvara prijateljske i naučne veze sa tada najviđenijim ljudima u Nemačkoj. Dok je boravio u Lajpcigu radi štampanja narodnih pesama, upisao se na tamošnji filozofski fakultet. U to vreme Vuk počinje i sa izdavanjem svog poznatog almanaha Danice (1826—1829, 1834), u kojoj je objavio veliki broj radova iz oblasti nauke o jeziku i iz istorije. Tu je objavio i najveći broj svojih istorijskih spisa.

Tih godina Vuk je u najtežim materijalnim prilikama. Godine 1825. piše on jedno očajničko pismo svom prijatelju, književniku Lukijanu Mušickom: "Ne mogu vam kazati — veli on — u kakvoj sam ja sada nevolji. Vjerujte mi da na Božić nijesam imao zašto kupiti funte mesa, a kamoli pečenice! Misleći koji je onda dan i gledajući na djecu moju, plakao sam kao ludo dijete. Sve što se moglo prodati ili založiti, založio sam ili prodao; sad ne znam što ću činiti s ženom i troje nejake djece. Zimsko doba, a drva nema, hljeba nema, a novaca nema! Ja jednako mislim da sam bolje što zaslužio, i da će sramota biti narodu srpskom što ja ovako živim..."

Godine 1826, na zauzimanje Kopitarovo i još nekih prijatelja, Vuk dobija rusku penziju i njegove se materijalne prilike nešto poboljšavaju. Od godine 1826. do 1828, kada je prešao u Srbiju, Vuk se uglavnom bavi prikupljanjem i izdavanjem istorijske građe. Tako je 1828. godine objavio monografiju o knezu Milolu (Miloš Obrenović, knjaz srpski) i dao poznatom nemačkom istoričaru Leopoldu Rankeu građu iz istorije srpskog ustanka, koju je ovaj upotrebio za svoje naučno istorijsko delo Die serbische Revolution (1829).

Prešavši u Srbiju 1828. godine, Vuk je mislio da tu, u neposrednom dodiru sa narodom, razvije svoj naučni rad i da utiče na kulturno uzdizanje Srbije. On je u Srbiju došao sa čitavim jednim prosvetno-kulturnim programom. Ali je tu naišao na velike smetnje i intrige, za koje je kriva uglavnom najbliža okolina kneza Miloša, tako da je aprila 1832. godine morao pobeći iz Srbije. U svom čuvenom Pismu knezu Milošu iz te godine ovome je rekao pravu istinu o stanju u Srbiji i o njemu kao vladaocu i čoveku.

Za vreme boravka u Srbiji, od 1828. do 1832. godine, Vuk nije štampao nijedno svoje delo. Tek je 1833. izašla četvrta knjiga njegovih narodnih pesama. Te godine upoznaje se u Beču sa mladim Njegošem, koji je tu na proputovanju iz Crne Gore za Rusiju. Godine 1835. Vuk putuje preko Hrvatske u Crnu Goru i tamo, na Cetinju, štampa svoju zbirku poslovica. Tu je prikupio i građu za život i običaje u Crnoj Gori, koju će 1837. godine objaviti na nemačkom jeziku pod naslovom Montenegro und Montenegriner (Crna Gora i Crnogorci). Od 1837. do 1839. godine Vuk putuje po Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i sakuplja narodne pesme. Godine 1837. započinje on svoju desetogodišnju naučnu polemiku sa svojim protivnikom dr Jovanom Hadžićem, u književnosti poznatim pod književnim imenom Miloš Svetić. Ta polemika okončana je Vukovom pobedom 1847. godine, kada je dobila i svoj naučni epilog knjigom Đure Daničića Rat za srpski jezik i pravopis i Vukovim prevodom Novog zaveta.

Vukov naučni rad posle 1847. godine sveo se uglavnom na proširivanje posla oko sistematskog sakupljanja i izdavanja narodnih pesama i narodnih umotvorina uopšte, i na sakupljanje građe za rečnik i izdavanje rečnika (Srpski rječnik, Beč 1852), na opisivanje narodnog života i običaja (Kovčežić za istoriju, jezik i običaje Srba sva tri zakona, 1849) i objavljivanje istorijskih spisa iz savremene srpske istorije. Posle 1847. godine on i dalje preduzima putovanja po našim krajevima; zatim putuje u Trst, Berlin, Zagreb, pa onda opet po Dalmaciji, Crnoj Gori i Dalmaciji, Slavoniji i Srbiji. Po izmirenju sa knezom Milošem češće je dolazio u Srbiju.

Godine 1863. svečano je proslavljena pedesetogodišnjica njegovog neumornog naučnog i nacionalnog rada, čime je Vuk dobio puno priznanje i dočekao da za života vidi potpunu pobedu svojih ideja, za čije se ostvarenje borio skoro ravno pedeset godina.

U znak priznanja za svoj rad Vuk je bio biran za dopisnog ili počasnog člana mnogih evropskih naučnih društava i akademija, pa mu je jedan nemački univerzitet dodelio i diplomu počasnog doktora.

Iako izmoren radom, starošću i bolešću, Vuk je neprestano bio u poslu, nije se predavao starosti i bolesti "eda bi se jošte šta otelo od smrti". Umro je u Beču 7. februara 1864. godine, a kosti su mu prenete u Beograd 20. septembra 1897. godine i sahranjene pred beogradskom Sabornom crkvom pored Dositejevih kostiju.

Radmilo Dimitrijević ■ Dimitrije Vučenov
Nazad na vrh Ići dole
zjovan29
Ugledan clan
Ugledan clan
zjovan29


Seks : Ženski
Datum upisa : 10.04.2011
Lokacija : CRIKVENICA
Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!!
Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!

Nauka o jeziku  Empty
PočaljiNaslov: Re: Nauka o jeziku    Nauka o jeziku  I_icon_minitimeSre Apr 13 2011, 01:30

PETAR MILOSAVLJEVIĆ


Petar Milosavljević (1937) dugogodišnji je ugledni profesor novosadskog Filozofskog fakulteta. Do sada je objavio preko dvadeset knjiga. Primarno područje njegovih naučnih interesovanja jeste metodologija proučavanja književnosti i teorija književnosti. Iz ovih oblasti potiču i dvije čuvene Milosavljevićeve knjige: Metodologija proučavanja književnosti i Teorija književnosti. Jedan krug njegovih knjiga bavi se interpretacijom književnih djela iz specifične teorijske perspektive koju je artikulisao sam Milosavljević. Međutim, nakon razbijanja Jugoslavije Petar Milosavljević se uglavnom bavi pitanjima i problemima srpske filologije, preciznije rečeno, identitetom srpskog jezika i korpusom srpske književnosti, srpskom vjerskom i etničkom posebnošću. Sa područja srbistike — čiji je Milosavljević najznačajniji obnovitelj u našem vremenu — ovaj autor je objavio sljedeće knjige: Srbi i njihov jezik, Sistem srpske književnosti, Srpski filološki program te Uvod u srbistiku. U ovim, po srpsku filologiju vanredno značajnim knjigama, Milosavljević eksplicitno ukazuje na stra n putice aktuelne srpske filologije i na njenu oslonjenost na serbokroatističku filološku paradigmu, po Srbe iznimno štetnu. Bilans djelovanja te filološke paradigme Milosavljević ovako predstavlja: iz nekadašnjeg srpskog (vukovskog) jezika nastali su srpski, hrvatski, bošnjački i, po svemu sudeći, crnogorski jezik; s rpska književnost je ostala bez svog srednjeg dijela (dubrovačke književnosti) iako je ona pisana na srpskom jeziku, srpska narodna književnost proglašena je srpskohrvatskom. Konačno, u svijetu važeći i u filologiji jedino legitimni princip identifikacije naroda po jezicima srušen je u srpskom slučaju, pa se Srbima određuju samo oni naši istojezičnici koji su pravoslavne vjere. Rušeći i obesmišljavajući ova, po Srbe veoma štetna rješenja, Milosavljević ubjedljivo pokazuje kako su na strani Srba i opšteprihvaćeni kriteriji i naučna istina. Polazišta za ovakva svoja shvatanja Milosavljević nalazi u stavovima Vuka Karadžića i vodećih slavista njegovog doba.

Petar Milosavljević rođen je 1937. u Donjoj Svarči (Toplica), u Srbiji. Gimnaziju je učio u Prokuplju i Novom Sadu. Studirao je filozofiju u Beogradu (1957—58). Dilomirao je na Katedri za jugoslovenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (1964). Boravio je 1969. na studijama u Parizu kao stipendista francuske vlade.

Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu sa tezom Poetika Momčila Nastasijevića (1974). Radio je kao novinar u novosadskom Dnevniku (1958—59) i Sremskim novinama (1960—62). Bio je jedan od urednika časopisa Polja (od 1958. do 1964, s prekidima) i glavni i odgovorni (1965—1968). Bio je jedan od urednika Letopisa Matice srpske (1969—1979). Od 1998. je glavni i odgovorni urednik časopisa Srbistika/Serbica koji je počeo da izlazi u Prištini. Na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu je radio od 1971, kao asistent, docent (1975), vanredni profesor (1983) i redovni profesor (1988). Bio je direktor Instituta za jugoslovenske književnosti i šef Katedre za jugoslovenske književnosti i opštu književnost (1976—1979). Na istom fakultetu predavao je Metodologiju proučavanja književnosti od 1973. Predavao je i Teoriju književnosti (1986—1990). Održao je i više kurseva na postdiplomskim studijama. Držao je kurseve iz metodologije proučavanja književnosti na postdiplomskim studijama na Filološkom fakultetu u Prištini, Filozofskom fakultetu u Nikšiću i na Filozofskom fakultetu u Banja Luci. Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Srpskom Sarajevu (Pale) držao je nastavu iz predmeta Istorija srpske kulture i Teorija književnosti. Od godine 2002. drži i nastavu na postdimplomskim studijama na istom fakultetu. Petar Milosavljević je priredio veći broj knjiga i zbornika posvećenih srpskoj književnosti, metodologiji i teoriji književnosti.

Objavio je veći broj knjiga posvećenih modernoj srpskoj književnosti, teoriji i tumačenju književnosti, a u novije vreme bavi se problematikom srpskog jezika, tj. srbistikom i njenim istorijskim, kulturnim i političkim konsekvencama. Između ostalih, objavio je sledeće knjige: Poetika Momčila Nastasijevića, Teorija književnosti , Dijalektika konkretnog totaliteta u proučavanju književnosti, Život pesme Laze Kostića Santa Marija della Salute,Triptih o Lazi Kostiću, Tradicija i avangardizam ,Uvod u srbistiku, Reč i korelativ, Logos i paradigma, Metodologija proučavanja književnosti, Sistem srpske književnosti, Srbi i njihov jezik, Srpski filološki program, Uvod u srbistiku, Srpska pisma...
Nazad na vrh Ići dole
Sponsored content





Nauka o jeziku  Empty
PočaljiNaslov: Re: Nauka o jeziku    Nauka o jeziku  I_icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Nauka o jeziku
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
 :: NAUKA-UMETNOST I KULTURA :: KNJIŽEVNOST :: LINGVISTIKA-
Skoči na:  
Vremenska prognoza
Weather Belgrade
Teme naj viđenije
Ko je trenutno na forumu
Vracam se...Odjava ..... laku noc ....
Kaladont u tri reči
ARANŽIRANJE HLADNIH PREDJELA
Vas smajli raspolozenja...
FARBANJE i UKRAŠAVANJE USKRŠNJIH JAJA
Deponija emotikona-rezervni smajlici...
SVADBENE TORTE-ideje
Ćaskanje u kafeu uz kaficu,čaj...Dobro jutro,dan,veče
Nauka o jeziku
Ključne reči