Omiljene rase pasa-kucnih mezimaca-podaci o njima

Labrador retriver
[You must be registered and logged in to see this image.]
Labrador retriver (skraćeno samo "Labrador", jedna je od nekoliko vrsta retrivera.

Izgled

Labrador
retriveri su snažni psi, srednje atletske građe, posebno jakog repa.
Ženke teže oko 23 - 32 kg, a mužjaci oko 27 - 36 kg. Dlaka im je kratka
i glatka, može biti u crnoj, žutoj ili smeđoj boji.

Postoje
dvije vrste Labradora, Engleski i Američki, no male su razlike.
Engleski su manji, kraći psi, sa većim glavama. Dok su Američki veći.
Postoji još i Australijska vrsta, koja je manje poznata.

Osobine

Labradori
su privrženi i mirni psi. Jako su inteligentni, odani i živahni.
Obožavaju se igrati, osobito u vodi (plivanje). Odlično se slažu sa
djecom. Žude za pažnjom i potreban im je osjećaj pripadnosti u obitelji.
Ovi
se psi često koriste za lov, policijske potrebe (droga), služe kao
vodiči slijepim osobama itd.Obožavaju se igrati i bacati po snijegu.
Brzo uče što im je jedan vekiki plus. Dlaka im je kraća, zavisi o vrsti
labradora. Imaju specifične uši koje se preklapaju prema dolje i
najčešće su tamnije boje od same dlake(posebno kod ženka). Vrlo su
zaigrani, nisu za čuvare jedino njihova veličina može malo zastrašiti
ljude. Iako izvana izgledaju snažno i opasno, jako su željni igre.

Zlatni retriver
[You must be registered and logged in to see this image.]
Porijeklo i povijest

Lord
Tweedmouth je 1865. pario žutog labrador retrivera kovrčave dlake s
danas izumrlim tweed water španijelom. U razdoblju od 1865. do 1890.
lord Tweedmouth je pažljivo dalje uzgajao tu liniju. Križao je još
jednog tweed water španijela, dva crna retrivera, jednog irskog setera
i jednog bloodhounda boje pijeska. Prvo uvođenje ove pasmine u knjigu
uzgoja Kennel Club of England provedeno je 1903. uz naziv "Flat-coated
Retriever".

Britanski Kennel Club 1913. priznaje zlatnog
retrivera kao zasebnu pasminu i time postaje udruženje koje vodi knjigu
uzgoja te pasmine. Nakon toga, pasmina u Engleskoj i SADu brzo postaje
vrlo popularna. Početkom 1980-ih pasmina dolazi pojačano na kontinent,
da bi 1990-ih doživjela pravi boom (uz sve negativne usputne pojave).

Danas
se zlatni retriver ubraja u najomiljenije pasmine, a prema statistici
uzgoja koju vode nadležni uzgojni savezi, i u najbrojniju rasu u
anglosaksonskog i njemačkog govornog područja. Uz to, široko je
rasprostranjen u zemljama Beneluksa i Skandinavije. No, mogu se sresti
i u Francuskoj, a u zadnje vrijeme u ograničenom broju i u zemljama
južne i istočne Europe.

U zadnje vrijeme se opaža, slično kao
kod labrador retrivera, podjela pasmine na dva tipa: "show type",
najčešće teže građe i punije dlake, nasuprot lakšem i atletskije
građenom "radnom" ili "field trial" tipu. S ovim zadnjim, na kontinentu
(još?) rijetkim tipom, u Velikoj Britaniji se organiziraju velika
takmičenja u donošenju predmeta ( aportiranje), tako zvano field-trials.

Veće
razlike u vanjskom izgledu pasa pokazuju se i između američkog i
europskog tipa, iako su standardi AKCa (American Kennel Club) i
britanskog KCa (Kennel Club) dijelom doslovno podudarni.

Opis

Zlatni
retriver spada u grupu srednje velikih pasa (do 61 cm, 34 kg). Tijelo
je harmonično građeno pri čemu je dužina tijela od prsiju do korijena
repa u odnosu prema visini u plećima oko 10:8. Muskulatura mu je snažna
i ima dobro razvijene kosti što se odražava u snažnim pokretima. Rebra
i prsni koš su duboki i ispupčeni, a trbuh vidno uvučen. Leđa su mu
ravna i u području bokova kratka.

Dlaka zlatnog retrivera može
biti glatka ili valovita ali ne kovrčava, zlatne ili boje svijetle
bijele kave duža na unutrašnjoj strani prednjih nogu, donjem dijelu
repa kao i na području grudi i trbuha. Krzno ima gust zaštitni podrast.
Lični dio glave izražajno je oblikovan i ima izražen stop. Uši odnosno
uške su srednje velike i smještene u visini očiju, a spuštaju se do oko
kuta ustiju. Očni kapci, iris, usne i vršni dio nosa su uvijek dobro
pigmentirani, a zimi je kod velikog broja pasa nos nešto bljeđi. Zlatni
retriver ima snažno razvijenu, potpunu čeljust oblika škara, što znači
da kod zatvorenih čeljusti red gornjih zubi prelazi s vanjske strane
preko donjih.

Namjena

Zlatni retriver prvobitno je
uzgojen za lov. Koristilo ga se za donošenje ubijenih ptica (i iz vode)
(engleski: to retrieve = vratiti, donijeti natrag).

Ova pasmina
danas je poznata prije svega po svom uravnoteženom karakteru, dobrom
podnošenju stranih ljudi kao i naročito djece. Sve retrivere odlikuje
urođeno svojstvo izražene fiksiranosti na ljude tako da se uz pravilan
trening može odgojiti do tako dobre poslušnosti koju mnoge druge
pasmine gotovo da ne mogu doseći. Njegova takozvana "želja da ugodi"
može kod promatrača izazvati utisak da vlasniku čita želje iz očiju.

Lakoća
kojom ga se može voditi povezana s velikom inteligencijom i sposobnošću
prilagođavanja doveli su do toga, da je zlatni retriver, uz svoju
prvobitnu namjenu za lov, danas natprosječno često postao vodič
slijepih i invalidnih osoba, tragač za drogom i eksplozivima kao i -
ipak najviše, obiteljski pas. U slučaju kada je obiteljski pas, vrlo je
važno da životinja dobije neku obavezu, zadatak koji će ga, u idealnom
slučaju, zaposliti i tjelesno i intelektualno. Primjereni su sportovi
za pse koji su povezani s radom nosa i aportiranjem.

Ako se
zadovolji njegova potreba za aktivnošću, zlatni retriver će biti
neproblematični kućni pas. Potpuno je neprimjeren za trajno držanje u
tijesnom prostoru. Potreban mu je neposredni kontakt s ljudima, i nije
primjeren kao pas čuvar i slično. Gotovo da nije moguće naći pasminu
(čak niti patuljastim pasminama) koja bi za ove zadatke bila manje
primjerena od zlatnog retrivera. Jako odgovaraju kao kućni psi jer su
povjerljivi, privrženi i vole djecu.

Bulterijer
[You must be registered and logged in to see this image.]
James
Hinks iz Birminghama u Engleskoj stvorio je Bulterijera želeći dobiti
najboljeg psa za borbu. Najviše je volio bijele Bullter*riere i oni su
postali, a i danas su, moderni pratioci. Hinks je nehotice uzrokovao
poja*vljivanje mnogih zdravstvenih problema, koji se kod drugih
Bulterijera mnogo rjeđe javljaju.

Bulterijer je bio uzgajan
zadnjih 100 godina da bi se dobila životinja kakvu danas pozna*jemo
dobrog temperamenta, na glasu po svojoj Ijubaznosti prema Ijudima i
blagosti sa djecom. Često zvan i Engleski bullterrier, po zemlji svoga
porijekla, on poput pravog Bri*tanca predstavlja lik gentlemana među
ostalim psima -ponosan, strpljiv, odan i sa sja*jem u oku. Njegov
karakter jednostavno ga ne svrstava u pse pogodne za borilački *ring,
bez obzira na izuzetne facijalne karakteristike koje ga čine pogodnim
za takva za*strašujuća djelovanja.
Temperament bullterriera je takav
da će on trpjeti znatne količine provokacija prije ne*goli uzvrati milo
za drago - suviše spora za borilačku družinu. On po svom prirodnom
oblikovanju jednostavno nije napadačka životinja. Bulterijer je
najsretniji kada potpuno sudjeluje u obiteljskim aktivnostima i uživa u
dječjem društvu. Bulterijer potječe od više pasa. U selekciji su se
koristili staroengleski bijeli terrier, fox terrier kratke dlake,
buldog, pa čak ima i kontroverzije o učešću dalmatinskih pasa u tim
križanjima radi do*bivanja pigmentacije. Bulterijer je mirna pasmina
koja voli ljude. Također je manje od prosjeka sklon napadanju, no kada
ugrize, nastaje znatna ozljeda, jer teško otpušta vili*cu.

Aljaški malamut
[You must be registered and logged in to see this image.]
Aljaški
malamut je jedna od najstarijih vučnih pasmina pasa, ime je dobio po
urođeničkom plemenu Innuita zvano Malemute koji su nastanjivali
visinske dijelove zapadne Aljaske.

Izgled

Malamut ima
gustu grubu vanjsku dlaku s masnom i vunastom podlakom. Dozvoljene boje
su vučja ili crno-bijela uvijek sa svjetlijim trbuhom i svijetlom
maskom. Ravnopravne su i potpuno bijela ili potpuno crna boja, te
kombinacija crvenkasto smeđe ili bež boje s bijelom. Narav i temperament

Malamut
je privržen, inteligentan, umiljat i vjeran, bistar, malo tvrdoglav i
dominantan pas. Uči brzo i vrlo je izdržljiv. Dobro se slaže s djecom i
lako sklapa prijateljstva, umiljat je. U većini slučajeva se ne slaže s
drugim muškim psima. Voli zavijati, pogotovo kada ostane sam.

Obuka i briga

Ne
zahtijeva često četkanje, učestalije češljanje grubim češljem je nužno
prilikom linjanja. Zahtijeva strožiji pristup prilikom dresure, ali i
puno fizičke aktivnosti (barem jedan sat naporne vježbe dnevno).

Maltezer

[You must be registered and logged in to see this image.]

Maltezeri
(malteški psići), pasmina pasa, imaju meku, dugu, bijelu i svilenkastu
dlaku, crnu njuškicu i duboke smeđe oči, koje se kriju ispod šiški.
Iako izgleda ljupko kao plišana igračkica, on je mnogo više od kućnog
ljubimca koji se drži na krilu i obasipa maženjem. Maltezer je vrlo
hrabar, odan je zaštitnik svoga gospodara i s njegovom se djecom
najradije igra.



Ovaj majušni pas nije teži od tri
kilograma, a ako se ugoji i ulijeni, za to je isključivo kriv njegov
vlasnik, koji ga previše hrani ili mu čak daje slatkiše.



Održavanje

Najveći
posao, međutim, zadaje češljanje njegove dugačke dlake. Ako se to ne
radi redovito,dlaka može postati čupava i zapetljana,što će i vlasniku
i njemu zadati velike muke. Inače,maltezeri se mogu držati u stanu i
neće stvarati probleme ako se redovito izvode van da se dobro istrče i
obave nuždu.

Duljina života

Očekivana životna dob oko 14-15 godina

Povijest pasmine

Maltezer
se smatra jednom od najljepših pasmina u FCI grupi IX odnosno grupi
pasa za pratnju, a također je poznat kao jedna od najstarijih pasmina
na svijetu. Charles Darwin ga smješta u razdoblje 6000 godina p.K. Prva
slika maltezera potječe iz Egipta, točnije grada Fayum, a povjesničari
je smještaju u razdobje između 600 i 300 godina p.K.

Postoje
razne kinološke špekulacije o tome od kojih pasmina je nastao pa
postoje dvije teorije o njegovom nastanku : Jedna je da je nastao od
psa sličnom špicu koji se u to vrijeme koristio kao lovna pasmina u
šumskim područjima južne Europe. Navodno je pasmina tada putem
nomadskih plemena prenesena do Mediterana, a kasnije i na Daleki Istok.

Jorkširski terijer

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jorkširski terijer (Yorkshire terrier) je mala pasmina pasa.
Patuljasti
Yorkshire dosiže visinu od 15 - 17 cm, težinu do 3,2 kg, živi preko 15
godina, dok Yorkie normalne veličine zna doseći visinu do 21 cm te
težinu do 7 kg. Uzgajaju se već preko 100 godina.

Povijest
Uzgajani su u početku da budu mali lovci. Danas to više nisu, ali je ta
osobina malog lovca i ratnika ostala zabilježena u njihovim genima.
Yorkshire vuče podrijetlo iz Engleske. Na početku 19. stoljeća
koristili su ga za lov zbog njegove hrabrosti i veličine.

Engleska
je tada bila vrlo siromašna. Kako ne bi ubijali životinje za lov po
šumama, svi psi veći od 21 cm bili su zabranjeni. Kraljevski sluge
hodali su naokolo s obručem promjera 21 cm, a pas koji nije mogao proći
kroz obruč, odmah bi bio ubijen.




Karakter

Vrlo
su znatiželjni, hrabri i uvijek spremni na svaku avanturu, što ih
nerijetko dovodi u velike nevolje i nezgode. Vlasnici ih moraju zato
neprestano imati pod kontrolom, uza sebe i na povodniku (vodilici).
Jorkširski terijer vrlo je lojalan svojem vlasniku, a sumnjičav prema
strancima i gostima u kući. Agresivan je prema drugim psima, posebno
manjim od sebe, bolje se slažu s odraslijom djecom.

Ipak, to je
jedna od najljubaznijih, najneagresivnijih te najzaigranijih pasmina.
Lako uče i treniraju, tvrdoglavi su i zahtijevaju punu pažnju svojih
vlasnika te energično brane svoj teritorij (stan). Ne smije im se
popuštati u odgoju jer postaju neurotični i tada neumjerno laju, te ih
je nužno odučiti od toga. Uza sve to oni su jedna od najobožavanijih
malih pasmina, jer osvajaju svojom umiljatošću, slatkoćom i energijom
"malog ratnika". Lako se prilagode životu u stanu i vrlo su aktivni
unutar njega. Osjetljivi su na hladnoću i preferiraju boravak u toplom
okolišu.

Mali su psi i lako ih je voditi na putovanja u tzv.
transporterima koji se mogu nabaviti u Pet centru, a vole boraviti u
njima i kad nisu na putu, gdje spavaju i preko noći jer im je nužan
osjećaj sigurnosti i zaštićenosti.

Izgled

Zlatno smeđe su
boje s crnim paležom, duge, sjajne i fine dlake poput svile koja se
proteže od kičme i pada s obje strane do poda. Ako se ne izlažu (na
psećim izložbama), vlasnici ih obično šišaju na kraću dužinu. Vrlo su
živahnih pokreta, crnog malog nosića i očiju, normalnog škarastog
zubala, ušiju u obliku slova "V", vrlo obilne i duge dlake na području
glave koju je nužno vezivati u repić da se ne bi prljala pri hranjenju
te da mu vidno polje bude što preglednije. Zato većina vlasnika trima
dlaku na glavi svojih ljubimaca.

Potrebna je dnevna briga o
njegovoj dlaci, jer za izložbe ona mora biti besprijekorne boje,
izgleda i sjaja što se postiže brižnim i ispravnim češljanjem (ne
čupanjem) dlake, vezivanjem u repić na glavi i vezivanjem ostale dlake
na tijelu pomoću svilenih papirića da bi se očuvala duljina i
kvaliteta, te kupanjem sa specijalnim šamponima namijenjenim za tu
vrstu dlake. Na žalost pravu tajnu o njezi dlake terijera znaju samo
stari i iskusni uzgajivači i "groomeri".

Bolesti

Uglavnom
pate od bronhitisa i problema zubnog propadanja te od paraliza
ekstrermiteta uzrokovanim hernijom diska leđnih kralježaka. Skokovi i
padovi dovode do lomova ionako već malih i fragilnih kostiju. Peporuka
je hraniti ih isključivo premium suhom hranom zbog zdravlja usne
šupljine i koštanog sistema (prethodno navedeni problemi).

Chihuahua
[You must be registered and logged in to see this image.]
Chihuahua je pasmina pasa. Postoje dugodlake i kratkodlake chihuaue.

Chihuahua
je malena,ali ima goleme oči i uši i iznimno je živahna. Osjeća se kao
gospodar svoga svijeta i ničega se ne plaši-tako barem djeluje po svom
okretnom,samouvjerenom držanju.Vrlo je inteligentna,umiljata i
privržena vlasniku. U nekim enciklopedijama je opisuju kao gracioznog,
okretnog psića prkosna pogleda, čije osobine podsjećaju na
temperamentnog terijera. Kada chihuahue pretjeraju s prkosom i
terijerskim osobinama,onda mogu postati pravi mali zlikovci.

Odlični
su čuvari jer imaju prodoran lavež kojim se rado koriste i zbog
najmanjeg povoda.Zato ih radije drže stariji vlasnici i ljudi koji
dosta vremena borave u stanu.Ovi psi su najpodobniji za stan u kojem
ima male djece jer su prgavi i sumnjičavi prema svima,osim prema
vlasniku,i ne trpe druge životinje.Međutim,savršeni su ljubimci u domu
starijih ljudi,koji imaju mogućnost da im stalno udovoljavaju.
Također,savršeni su za one koji se ne vole odvajati od svojih ljubimaca
jer mogu lako stati u džep ili torbicu.Za pravu osobu mogu biti idealni
ljubimci.

Chihuahua može bit visoka od 16 do 20 centimetara,a teška od 0,9 do 3,5 kilograma.

Ovi
majušni psi ne podnose hladnoću pa je preporučljivo da im navučete
džemper kada ih izvodite u šetnju za hladnih dana jer u protivnom lako
gube tjelesnu toplinu i dršću.

Ovo minijaturno stvorenje potječe
od psa techichija iz Južne Amerike. U davna vremena chihuahue su bile
svete životinje uglednih Asteka,naroda koji je nestao prije 500 godina.

Haski
[You must be registered and logged in to see this image.]
Haskiji
su psi posebno uzgojeni za preživljavanje u polarnim uvjetima.
Zahvaljujući dvostrukom gustom krznu, najbolje se osjećaju na - 20
Celzijeva stupnja, no bez problema izdrže i -50°C. Nervozni su samo kad
im je dosadno, kad se ne kreću dovoljno. Iznimno su inteligentni,
samostalni, ali i samovoljni. Haskiji obožavaju snijeg i trčanje u
zaprezi.

Postoje dvije vrste haskija - krupniji sibirski i malo
manji, aljaski. I jedni i drugi imaju plave ili smeđe oči, a 20 posto
ih ima jedno plavo, a drugo smeđe oko. Neki pretpostavljaju da je ta
pasmina vučje krvi.

Farma haskija u mjestu Kapalamaki, nedaleko od Rovaniemija u Finskoj, ima cca 160 sibirskih i aljaskih haskija.

Pekinezer

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pekinezeri
su pripadnici najstarije rase pasa, a nastali su u Kini. Njihovo ime
dolazi od grada Pekinga. Maleni su, ali znaju biti iznenađujuće teški
kad se podignu jer imaju teške kosti.

Povijest

Prema
legendi, pekinezer je nastao od lava i majmunice koji su se jako
voljeli. Pekinezer je stoljećima živio isključivo na carevu dvoru.
Veoma su ga pazili, njegovali i duboko poštovali. Smatrali su da on
štiti svoga gospodara na onom svijetu.

U 19. stoljeću odnose ih
u Englesku, gdje i dalje zahtijevaju udobnost i obavezne šetnje. Pomalo
su suzdržani prema ljudima. Samo vlasniku otvoreno pokazuju ljubav.

Karakter

Pekinezeri
imaju jak karakter i pravi su zaštitnici jer se znaju dobro braniti.
Iako su maleni, toliko su hrabri da to može prijeći u tvrdoglavost.
Osjećajni su i neovisni. Povremeno ih je teško nahraniti jer žele
pokazati da su dominantniji od vlasnika pa odbijaju hranu. Opet, ako
previše jedu mogu postati gojazni. Katkad toliko vole vlasnika da
postanu ljubomorni. Znaju dugo i bučno lajati. Nisu agresivni, ali
lajanjem dokazuju svoju neizmjernu vjernost. Dobri su za život u stanu
i nije im nužno dvorište. Ipak, kako bi očuvali zdravlje, potrebno ih
je redovito šetati i igrati se s njima.

Bolesti

Njihov prosječan životni vijek je između 10 i 15 godina. Skloni su bolestima srca, dišnim problemima i lako se prehlade.

Obavezno
ih treba svakodnevno češljati jer im se dlaka lako zapetlja. Treba im
čistiti lice i oči te provjeravati što im se krije u dlakavim šapama.

Bernardinac

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bernardinac
je pasmina pasa koja se prvi puta spominje u 17. stoljeću. Bernardinac
se još javlja pod imenima Saint Bernard dog, Sveti psi, Alpski mastiff
pas, Bernhardinerand i pas Barry (najpoznatiji Bernardinac, poznat po
spašavanju 400 ljudskih života). Možda svoju najveću slavu, postigao je
prikazivanjem u seriji filmova 'Beethoven' 1, 2, 3 i 4.

Veličina

Ženke
su sitnije i visina im iznosi najmanje 65 cm. Mužjaci su krupniji,
imaju veću glavu i njihova visina bi trebala minimalno iznositi 75 cm.
Težina je ovisna o veličini i građi tijela; minimalno je 60 kg, no može
iznositi i preko 90 kg.

Dlaka

Po dlaci razlikuju se dva
tipa bernandinca: kratkodlaki i dugodlaki. Bijele su boje sa "plaštom"
boje hrđe preko leđa. Bernardinci imaju bijele šape, bijela prsa i vrh
repa koji je izrazito kitnjast.

Održavanje dlake

Dlaku
je potrebno svakodnevno četkati jakom metalnom četkom dužih zubaca,
kako bi se odstranile otpale dlake. Kod kupanja, šamponiranje se
preporučuje sa šamponom za izbjeljivanje dlake. Treba čistiti uši
redovito alkoholom jer im se jako prljaju i može doći do oštećenja
sluha ukoliko se ne čiste redovito. Kod primjeraka sa spuštenim kapcima
treba redovito kontrolirati vid i oči.

Dalmatinski pas - dalmatiner
[You must be registered and logged in to see this image.]
Dalmatinski
pas (dalmatinac, dalmatiner) pasmina je psa lako prepoznatljiva po
bijeloj dlaci s karakterističnim crnim mrljama ili mrljama boje jetre.
Poznati točkasti sloj dlake jedinstven je za dalmatinske pse; nijedna
druga čistokrvna pasmina nema ovakve jedinstvene točkaste oznake.
Pasmina je dobila ime po hrvatskoj pokrajini, Dalmaciji, za koju se
vjeruje da je izvorno mjesto dalmatinskog psa.

Povijest pasmine

Nađene
su slike točkastih pasa nalik dalmatinskim psima stare više od 4000
godina. Postoji nekoliko naziva za ovoga psa, ali najčešće ga zovu
jednostavno dalmatiner. Danas je isključivo kućni ljubimac, a prije se
koristio kao lovac u čoporima, aporter divljači i lovac za ptice,
katkad i za čuvanje stada i lovac štetočina. Bio je i pratnja
vatrogasnim kolima. Instinkt goniča i danas je zadržao. Obilježja

Dalmatiner
je veseo i razigrani pas; odan je svojoj obitelji i treba mu društvo.
Pun je energije i otvoren, ali može biti agresivan prema drugim
mužjacima. Traži mnogo kretanja i obilno se linja, te mu zimi može biti
hladno. Oči su okrugle i sjajne. Tijelo je snažno i mišićavo. Uši su
priljubljene uz glavu i mogu biti u raznim kombinacijama crne i bijele.
Rep je snažan i sužava se prema vrhu i lagano je zakrivljen prema gore.
Dlaka je kratka, gusta i sjajna, a mrlje se u pravilu ne bi smjele
dodirivati i preklapati. Naraste oko 50-60 cm, a težina mu može biti
oko 25-30 kg. Dalmatineri mogu puno pojesti, te će većinom u potpunosti
počistiti zdjelicu. Ženke mogu biti veoma plodne. Imaju dubok glas.
Imaju sklonost da se okote gluhi, te je potrebno dobro provjeriti štene
prije uzimanja.

Nemačka doga
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nemačka
doga je bila poznata i pod drugim imenima kao što su: Bizmarkova doga,
tigrasta doga, engleska doga, danska doga i ulmska doga. Preci današnje
doge su stari bulenbeiseri, te psi koji su služili za hajku i lov na
visoku divljac. Tadasnji uzgajivaci težili su pronaći sredinu između
jakog mastifa i brzog i pokretljivog hrta.

Pod imenom "DOGA"
podrazumjevao se velik i snazan pas koji nije pripadao ni jednoj
postojecoj vrsti. Postojali su razni tipovi ovih pasa po boji i
veličini, sve do 1878.g kada se u Berlinu sastaje sedmerčlana skupina
pod pokroviteljstvom dr.BODINUSA te donosi i prvi sluzbeni dokument u
kojem se navodi da se svi varieteti tadašnje doge objedinjuju u nazivu
"NJEMACKA DOGA". U okviru izložbe u Berlinu 1880.g po prvi put je
službeno predstavljen standard njemačke doge.

Jack Russell terijer
[You must be registered and logged in to see this image.]
Jack
Russel terijer je nastao u Engleskoj tokom 19 stoljeća zahvaljujući
naporima velečasnog Johna Russella. On je razvio vrstu foksterijera
koja će odgovarati njegovim potrebama, odnosno psa koji će trčati sa
njegovim lisičarima i prikradati se kako bi istjerao lisice i drugu
divljač iz njihovih jazbina.
Razvile su se dvije varijante sa
sličnim standardima osim razlika koje se uglavnom odnose na visinu i
proporcije. Viši pas, zdepastije građe poznat je kao Parson Russell
terijer dok je niži, nešto izduženiji pas poznat kao Jack Russell
terijer. Snažan, aktivan, okretan radni terijer snažnog karaktera,
elastičnog tjela srednje dužine. Njegovi žustri pokreti su u skladu sa
njegovim oštroumnim izrazom.

Zapadnoškotski beli terijer - Westie

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zapadnoškotski
bijeli terijer , poznat i kao Westie, je vrsta psa poznatog po svojoj
živahnosti, odvažnosti i potpuno bijeloj dlaci. Izuzetno je
prijateljskog ponašanja, pogotovo prema starijoj djeci, ali zahtijeva i
puno pažnje. U svijetu je poznat kao maskota škotskog whiskyja Black
& White. Nastao je križanjem Škotskog terriera i Cairn-a.

Izgled

Westie
ima tamne, sjajne oči koje imaju prodorni pogled. Uši su mu male i
uzdignute dajući psu izgled spremnosti za svaku situaciju.

Težina
odraslog psa je od 7,5 do 10 kg, a naraste do 28 cm. Rep mu je uvijek
uspravan. Unutrašnjost dlake mu je gusta i meka, a prema vani postaje
gruba i zahtjeva redovito češljanje. Dlaka mu je srednje duljine i
umjereno kudrava, čupava i treba ju redovito šišati. Mnogi vlasnici
dlaku oko lica ostavljaju dugu tako da izgleda kao lavlja griva.

Ponašanje

Ova
je pasmina puna energije, upornosti, ali i agresivnosti prema njihovoj
"lovini". Prirodni neprijatelji su mu zečevi i vjeverice. Radi svog
temperamenta Westieja opisuju i kao "velikog psa u malom tijelu".
Uvijek je na oprezu i može se smatrati psom-čuvarom, iako radi svoje
veličine ne djeluje zastrašujuće. Ako ga se draži i provocira, reagira
režanjem pa čak i ugrizom. Kada su mu rep i uši spušteni, Westie je
zadovoljan, odnosno prilično sretan zbog nečega. To bi moglo biti
dolazak vlasnika, žvakanje omiljene igračke ili jedenje. Izuzetno je
društven s ostalim životinjama iako se "upoznavanje" s domaćim
ljubimcima, uključujući i mačku, mora izvesti s dodatnim oprezom. Kako
Westie spada među lovačke pse, potreban mu je veći prostor za trčanje i
igru, ali unatoč tome, vrlo se brzo privikavaju i na male prostore, na
stanove. I u putovanjima je dobar suputnik jer se lako prilagodi na
nove situacije i ljude. Radi svoje energije brzo se umori te više puta
na dan drijema. Kao i ostali psi, puno bolje reagira na ljubav i pažnju
nego na okrutnost. Vrlo su tvrdoglavi i učiniti će sve što je u
njihovoj moći da nametnu svoju volju.

Njega i zdravlje

Westie
je skloniji suhoj dlaci pa često kupanje može iritirati kožu. Kupanje
jednom mjesečno ili rjeđe neće izazvati probleme. Potrebno je češće
češljanje kako bi se dlaka održala prirodna i čista. Češću higijenu
zahtijevaju unutrašnjost ušiju te oči kako bi se izbjegla infekcija.
Kao i ostalim psima, Westieju je potrebno oko 13 sati spavanja na dan.
Lako će se prilagoditi ritmu spavanja svojih vlasnika. Kada postanu
neovisniji, Westieji mogu provesti jedno vrijeme sami.

Rotvajler
[You must be registered and logged in to see this image.]
Standard br. 147 - Nemacka + +
Početak uzgajanja rase i nastanak je vezan za Nemački grad Rottweil tako da otuda i naziv rase,u početku je korišćen kao ovčarski pas.Ovakva forma psa im je bila potrebna zbog pregona stada iz Francuske preko Alpa.Kratka dlaka sa jakom podlakom je omogućavala to , a nije ih sputavala pri kretanju kroz sneg, tako da su bili i veoma korisni za zaštitu stada od vukova i medveda.Inače izvorni naziv je Rotvajlski mesarski pas.
Kao bivši odgajivač imam sve reči pohvale.
OPŠTI IZGLED: Rotvajler je srednje veliki do veliki, snažan pas, ni zdepast ni lak, ni visokih nogu, ni hrtast. Njegova, u pravilnim odnosima, stoježa, zbijena i snažna figura pokazuje veliku snagu, okretnost i izdržljivost.
PROPORCIJE: Dužina tela, mereno od grudne kosti do sedne kvrge, treba najvise do 15% da prevazilazi visinu grebena.
KARAKTER:Od prijateljske i mirne osnove, ljubitelj dece, on je veoma veran, poslušan, vodljiv i radostan pri radu. Njegova pojava odaje samopostojanost, njegovo drzanje je samouvereno, čvrstih nerava i neustrašivo. Reaguje sa visokom pažnjom prema okoloini.
GLAVA
LOBANJA: Srednje dužine, široka izmedju ušiju, u čeonoj liniji, gledano sa svih strana, umereno zasvodjena.Potiljačna kost dobro razvijena bez jakog isticanja.
STOP: Izražen
NOS: Nosnik prav sa širokim korenom. Nosna pečurka dobro oformljena, više široka nego okrugla, sa srazmerno velikim otvorima, uvek crne boje.
USNE: Crne, čvrsto priležuce, zatvoren ugao usana, zubno meso po mogucnosti tamno.
VILICE: Snažne, široka gornja i donja vilica.
OBRAZI: Jagodična kost izražena.

ZUBALO: Jako i potpuno (42 zuba). Gornji sekutici makazasto prelaze preko onih iz donje vilice.


OČI: Srednje velicine, bademaste, tamno smedje do crne boje sa dobro prilezucim kapcima.
UŠI: Srednje velicine, visece, trouglaste,daleko jedno od drugog postavljene, visoko usadjene prosirujući prividno gornji deo glave prema napred. Usi dobro priležu uz glavu.
VRAT: Snazan, umereno dug, dobro mišićav sa lako zaobljenom gornjom linijom, suv, bez fanona ili opustene koze.

TELO

LEDJA: Prava, snažna, kršna. Krsta kratka, snažna i duboka.
SAPI: Široke, srednje dužine, blago zaobljene, ni prave, a ipak ni jako strme.
GRUDNI KOŠ: Prostran,sirok i dubok (oko 50% visine grebena), sa dobro razvijenim predprsjem i dobro zaobljenim rebrima. Na trbuhu slabine nisu podignute.
REP: Visoko usadjen, slobodno nosen, nikada podvijen izmedju nogu.
EKSTREMITETI

PREDJE NOGE: Gledano od napred prave i nisu usko postavljene. Podlaktica je, gledano sa strane, ravna. Ugao lopatice prema horizontali je oko 45 stepeni.
LOPATICA: Dobro postavljena.
NADLAKTICA: Dobro prileze uz telo.
PODLAKTICA: Snazna i misicava.
DOŠAPLJE: Lako opruženo, snažno, ne strmo.
ŠAPE: Okrugle, dobro zatvorene i zaobljene. Tabani tvrdi, nokti katki, crni i jaki.
ZADNJE NOGE: Gledano od pozadi zadnje noge su prave, nisu usko postavljene. U slobodnom stavu butna kost sa karlicom, butna kost sa potkolenicom i potkolenica sa dosapljem grade tup ugao.
BUTINA: Umereno duga i široka, snažna, mišićava.
POTKOLENICA: Duga, snažna i široka, mišicava. Snažan prelaz u čvrst skočni zglob koji je dobro uglovan, nije strm.
ŠAPE: Nešto duže od prednjih, isto tako dobro zatvorene, zaobljene sa snaznim prstima, bez zaperaka.
KRETANJE: Rotvajler je kasac. Ledja ostaju čvrsta i relativno mirna. Kretanje je harmonicno, sigurno, puno snage islobodno uz dobar korak.

KOŽA: Svuda je napeta. Kod visoke pažnje koža može na čelu praviti lake nabore.
DLAKA: Sastoji se od pokrovne dlake i podlake. Pokrovna dlaka je oštra, srednje duzine, gruba,gusta i čvrsto priležuća. Podlaka ne sme da izlazi kroz pokrovnu dlaku. Na zadnjim nogama dlaka je nesto duza.
BOJA: Crna sa dobro ogranicenim oznakama (boje plamena), crveno braon obojeni obrazi, njuska, donja strana vrata, prsa, noge kao i iznad ociju i ispod repa.
VELICINA

VISINA GREBENA MUŽJAKA: 61 - 68 cm
61 - 62 cm - mali
63 - 64 cm - srednje veliki
65 - 66 cm - poželjna visina
67 - 68 cm - veliki
MASA: 50 kg.
VISINA GREBENA ZENKE: 56 - 63 cm
56 - 57 cm - mala
58 - 59 cm - srednje velika
60 - 61 cm - poželjna visina
62 - 63 cm - vrlo velika
MASA: 42 kg.

Shih-Tzu (Tibetanski lavlji pas)
[You must be registered and logged in to see this image.]

Istorija

Prava postojbina ovih minijaturnih pasa nije Kina. Njihova prapostojbina je Tibet. Zbog vrlo oštre klime na Tibetu, sve tamnošnje životinje imaju dugu gustu dlaku, a za preteču Šhi Cu-a smatra se Tibetanski ovčarski pas (danas najsličniji Tibetanskom Terijeru). dvoslojne duge dlake i zavrnutog repa. Od njih su ukrštanjem nastali današnji Tibetanski Terijeri, kratkonogi Lasa Apso i veseli mali Shih Tzu.

U starim tibetanskim zapisima, spominju se mali kućni psi, koji su imali mnogo bolji sluh od velikih pasa. Njihov zadatak je bio da glasnim lavežom uzbune velike pse kada se opasnost približava.

Prema tibetanskoj legendi Buda Manjušri, bog spoznaje, prošao je sve četiri strane sveta, a na tom putovanju, jedini pratilac mu je bio mali tibetanski lavlji pas Axa-Pax. Međutim, taj mali pas imao je sposobnost da se u trenutku opsnosti pretvori u ogromnog lava, koji je na svojim leđima odnosio Budu na sigurno. Ova legenda je doprinela da Shih Tzu bude veoma poštovani kućni ljubimac na Tibetu.

Osam godina pre nego što su Mandžurci zauzeli Tibet 1653 godine, tadašnji Dalaj Lama je krenuo u posetu kineskom caru. U znak poštovanja i poniznosti, između ostalih poklona, našao se i par ovih malih psića, koji su vrlo brzo zadobili carsku ljubav i naklonost. Iz nekih starih kineskih zapisa saznajemo, da je ovaj mali psić uvek išao ispre cara i svojim glasnim lavežom, najavljivao njegov dolazak i tako opominjao sluge, da okrenu lice u stranu, kada je kineski car prolazio.

Vekovima su na kineskom dvoru živele tri rase minijaturni pasa, Shi tzu, Pekinezer, i Mops, a sa dvora je mogao biti poklonjen ili prodat samo onaj pas koji je zadovoljavao stroge kriterijume, nastale ukrštanjem generacija carskih evnuha, koji su bili zaduženi za brigu i odgajanje ovih pasa. Tako je bilo do 1912, dok na presto nije došao car Pi-Ju koji nije voleo pse. Tada je poklonjeno, prodato i postradalo mnogo ovih pasa i to je otprilike vreme, kada su prvi primerci ovih pasa preneti u Evropu.

Godine 1934 osnovan je prvi klub ljubitelja ovih pasa koji je propisao sledeće STANDARDE:

"Lavlji pas ima lavlju glavu, medveđe telo, šape kao u kamile, rep u obliku peruške, uvo kao palmin list, zube kao pirinač, ružičastu laticu umesto jezika, a kreće se kao zlatna ribica.

Bubi za Novu godinu e;_vala02
Posted Image

A za odgajivače je propisan sledeći RECEPT:

"Uzme se delić lava, par kašičica zeca, nekoliko grama mačke, jedan delić dvorske lude, par kapi primabalerine, na vrh noža drevne Kine, kašičica majmuna, par kapi medvedića i sve to pomešaš sa kineskim i tibetanskim psima. Krajnji rezultat je pravi pravcati Shih Tzu - Tibetanski lavlji psić sa početka ove priče..."

Napuljski mastif

Napuljski mastif je izrazito težak pas sa snažnom glavom na kojoj je koža jako naborana. Uši su kupirane kratko a ukoliko nisu obešene su i moraju tesno prijanjati uz glavu. Nosna kost je ravna, vilica velika i jaka a klještast ugriz snažan. Tipičan je veliki dvostruki podvoljak pokriven mekanom dlakom. Pas deluje ozbiljno, veličanstveno i preteće. Dlaka je kratka, svilenkasta i svetleća. Boja: siva u svim nijansama, sa pegama. Retko je potpuno crn ili peščane boje. Snažan rep je kupiran na trećinu.Visina do 75 cm, težina između 50 Kg i 80 Kg. Doživi starost do 10 godina. Rasa je ponovno otkrivena 1949 godine kada ju je priznao i Međunarodni kinološki savez. Te pse uzgajaju prvenstveno u njihovoj domovini Italiji i u Nemačkoj. Mastino je miran, samouveren pas svestan svoje snage. Ne laje puno i ne napada druge pse. Nije mu potrebno puno kretanja samo redovite šetnje kako mu mišići ne bi oslabili. Njegove glavne osobine su pouzdanost, hrabrost i dobar odnos sa članovima porodice. Prema deci je dobroćudan i pažljiv. Veoma je smrtno opasno čistokrvnog napuljskog mastifa odgajati da postane oštar borac kako za okolinu, pse, ljude tako i za gazdu jer postaje zver. Mastinu nije mesto na vežbalištu gde se školuju odbrambeni psi. Za statusni simbol je malo pretežak. Potreban mu je dosledan odgoj i vlasnik koji razume pseće ponašanje. Sa pravilnim odgojem biće dobar i prijatan partner. Kupovina i održavanje napuljskog mastifa je skupo. Paziti moramo na displaziju.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njemački ovčar

Pravougaonog je telesnog oblika, jak i mišićav. Isijava moć svojih predaka, inteligenciju i pokretljivost. Telo mora biti građeno funkcionalno, harmonično i skladno. Već na prvi pogled mora biti vidljiva razlika među spolovima.
Kreće se kasom, stoga su kod nemačkog ovčara posebno važni pravilni uglovi među udovima. Glava je suha, s jakom klinastom gubicom. Uši moraju biti uspravne i postavljene tako da su ušne školjke usmerene napred. Na repu je dlaka nešto duža. Osnovna , boja je crna s odgovarajućim oznakama pšenično smeđe do sive boje.dealna visina za njemackog ovcara,muzjaka je od 60-65cm zenka od 55-60cm.
Na natjecanjima se iskljucuju primjerci cetvrtastog oblika i s predugim nogama.
neligentan,hrabar,poslusan,zna biti ostar kad je potrebno,dobar cuvar

[You must be registered and logged in to see this image.]

Samojed

Samojed pripada skupini pasa primitivnog tipa (pratipa). Klasa je radna. Iz milja se naziva i "nasmješeni Sammy" upravo zbog njegova karakterističnog osmijeha.Zemlja porijekla je Rusija, Zapadni Sibir. Ime je dobio prema sibirskom nomadskom plemenu Samojeda.
Veseo je, ljubazan, inteligentan i relativno uslužan, ali ne i "ropski odan", zna biti izuzetno tvrdoglav, osjećajan i drag, dominantan i oprezan, privržen. Vrlo je zaigran i ostaje zaigran do duboke starosti. Voli lajati. Nije osobito dobar čuvar. Živi u kući s vlasnicima i dobro se slaže s djecom. Potrebno mu je puno kretanja. Njega dlake je vrlo zahtjevna, pri češljanju treba paziti da mu se ne ošteti poddlaka.
Samojed je izvanredna pasmina psa koja će kod svakoga čovjeka izmamiti osmijeh. Vrlo je druželjubiva i društvena. Povezana je s ljudima. Greška je staviti ovu pasminu na lanac i stalno držati u dvorištu, od davnina se naučio na ljudsku prisutnost, tako da mu je potrebno dopustiti ulazak u ljudsku kuću.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Čau čau

Čau-čau je pas koji je vekovima bio na kineskom dvoru. Kineski carevi držali su ga kao čuvara, lovačkog psa ali, pre svega, da bi veličali svoju moć i bogatstvo. Negovale su ga sluge specijalno obučene samo za njih. Od njegove dlake tkali su se tepisi, a od kože pravila odela. Nažalost, čau-čau se nalazio često i na dvorskoj trpezi, pa je služio i za jelo. Sumrak kineskih careva povlači sa sobom i smanjenje broja ovih pasa, pa su se mnogi od njih našli kod bogatih trgovaca i plemstva. Međutim, za vreme tzv. kineske kulturne revolucije ovi psi gotovo da su bili uništeni. Zahvaljujući budističkim kaluđerima, kao i onim primercima koji su se našli u Evropi, a kasnije i u Americi, rasa je uspela da opstane.
Čau-čau je veoma inteligentan, pronicljiv, samostalan i veran. To je pas sa svojstvenim izražajnim karakterom. On ne trpi grubosti. Njega ne smete tući jer ćete ga tako zauvek izgubiti. Sa njim uvek mora lepo da se ophodi, ali tako da mu se ipak stavi do znanja da ste vi vođa, a on podređeni. Odgovora mirnim osobama jer ne zahteva duge šetnje niti sportska takmičenja, a nije uvek ni spreman za igru. Normalne pseće igre kao što su bacanje loptice, `aport`, preskakanje prepona itd, ne spadaju u igre čau-čaua, a takođe i igranje sa drugim psima. On se drži svog vlasnika i nezainteresovano prolazi pored drugih pasa, pa čak i ljudi. Njega nikada nećete videti kako prilazi nepoznatoj osobi veselo mašući repom i pokazujući znake privrženosti. On će se, dakle, prema nepoznatima ponašati veoma rezervisano. Kada uzimate ovog psa morate imati na umu da on i vlasnik sklapaju jednu vrstu `braka` sa uzajamnom vernošću za ceo život. Čau-čau je potpuno i zauvek odan samo jednom gospodaru i, ako ga izgubi, nikome više neće biti veran jer za drugu ljubav nije sposoban. Onaj ko zadobije njegovo poverenje može biti sasvim siguran u njegovu nepokolebljivost i vernost.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Doberman je pas nastao mešanjem više rasa pasa. Doberman se obično koristi kao pas čuvar ili policijski pas, i ima reputaciju psa odanog porodici i gospodaru, i nezgodnog ako se sa njim ne postupa kako dolikuje. Ženka dobermana je do grebena visoka oko 64-68 centimetara i teška 34 do 36 kilograma, dok je za mužjake standard visina do grebena leđa 68 do 72 cm (tolerancija +2 cm) a težina 41 kg. Većina ljudi poznaje dobermana kao crnog psa sa braon paležom. Međutim, postojanje dva različita gena za boju uzrokuje postojanje četiri različita fenotipa boje kod dobermana. Tradicionalna boja se javlja kada su aleli oba gena dominantni, i takav doberman se obično naziva crnim. Ukoliko je alel jednog od gena recesivan doberman crven (tačnije, crveno-smeđ sa bronzanim mrljama), a ukoliko je alel drugog recesivan, doberman je plavi (sivi). Najmanje zastupljena kombinacija alela (oba recesivna) određuje dobermana srneće (svetlosmeđe) boje (ponegde poznat i kao čokoladni). Uši i rep se podrezuju. Doberman je odličan pas čuvar, ali i odličan ljubimac. Vrlo su druželjubivi i toleranti, kako prema ljudima, tako i prema drugim psima. Doberman nikada neće biti agresivan prema svom vlasniku, niti prema drugim ljudima koji ne predstavljaju pretnju, ako odrasta u zdravoj sredini.

[You must be registered and logged in to see this image.]