PSIHA

Koliko stvarnosti sami stvaramo?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nećemo pronaći rješenje problema praveći se da problema – nema.

~William Rotsler

Često u raznim tekstovima o osobnom razvoju možemo pročitati da smo mi ti koji u potpunosti stvaramo svoju stvarnost. Dok ta rečenica može poslužiti kao lijepa inspiracija za akciju, ona je ipak samo djelomično točna. Zašto je to tako i zašto je bitno da toga budemo svijesni?

Svima nam je bar donekle jasno da sama mentalna ideja nečega što želimo ostvariti nema načina da sama promijeni stvarnost. Osim nje ideje, potrebna je i akcija; potrebno je ustati iz fotelje i zaista nešto i napraviti. No onaj faktor koji se u cijeloj priči još više voli zaboraviti jest to da nas na putu ostvarenja naših ciljeva, osim subjektivnih zavijutaka vlastitog uma – čekaju poteškoće koje su itekako- objektivne. I koje nisu povezane samo s našom subjektivnom stvarnosti.

Primjerice,kamenčić na putu objektivna je poteškoća, no možemo ga šutnuti na drugu stranu ceste. Ako je riječ o većem kamenu, možemo ga elegantno zaobići. No što ako je riječ o gromadi od stijene, koju sigurno ne možemo pomaknuti čak ni vlastitom akcijom?

Vratimo se sad na onu ideju da je sve što stvaramo odraz našeg subjektivnog stanja uma. Ma je li gromada na cesti zaista samo to? Na nekoj zen-svi-smo-mi-jedno-a-dobro-i-loše-zapravo-ne-postoji-postoji-samo-naša-perspektiva razini, vjerojatno je. No na ovoj, materijalnoj i zemaljskoj razini gromada na cesti je itekako stvarna. Tamo je nije stavilo naše razmišljanje, nego je vrlo vjerojatno pala sa litice. Ako pomislimo da nije stvarna, pa probamo lupiti o nju – bol će itekako biti stvarna. Jednako tako, ako je pokušamo sami pomaknuti, ne samo da ćemo vidjeti da to nismo u stanju, već bismo se mogli i ozlijediti.

Moj najveći problem je što učiniti sa stvarima sa kojima ne mogu ništa učiniti.

~Ashleigh Brilliant

Ideja da ta gromada na cesti ima neke veze s našim mislima zahtijeva od nas da na sebe preuzmemo teret za dio stvarnosti koji nije pod našom nadležnošću. Smatramo da je naša zasluga to što je netko drugi, tamo vani, postavio tu gromadu. Time ne samo da preuzimamo potpunu odgovornost za nešto što ima mnogo složenije uzroke postojanja od našeg mentalnog procesa, nego pomalo i negiramo postojanje drugih, postojanje nekog tko nije mi sami. Suprotno često spominjanoj ideji u kojoj se svi problemi rješavaju pukom promjenom mentalnog stava, vanjska je stvarnost nešto što nije određeno samo našim mislima.

Ta ideja da potpuno sami stvaramo cijelu stvarnost postaje još apsurdnija kad se krene primjenjivati na vrlo objektivne probleme kao što su siromaštvo ili nezaposlenost. Povremeno naletim na članke tog tipa i moram priznati da me, svaki put iznova, toliko naljute da poželim, poput Hladnog Piva u Ezoteriji, vikati autorima: “Maknite ruke s mog volana...!”

Šalu na stranu, ali siromaštvo i nezaposlenost kompleksni su društveni fenomeni i nije mi jasno kako netko može tvrditi da se oni mogu svesti na stav jednog pojedinca. Čak i ako stavimo na stranu to da se u ideji “siromaštvo= mentalni stav siromašne osobe“, potpuno ignorira društvena dinamika siromaštva, i dalje ostaje puka apsurdnost te tvrdnje.

Zašto? Zato jer bi po toj logici netko tko živi u, recimo, Ghani, imao potpuno jednake mogućnost da se obogati, kao što ih ima i netko tko živi u New Yorku. Ljudi koji žive u uvjetima ne potpuno asfaltiranih cesta mogli bi već sutra postati Bill Gates, eto, kad bi to samo dovoljno jako htjeli! Zašto to nije tako svima nam je jasno. Osim vlastitog stava, i resursi igraju dosta veliku ulogu u tome koliko imamo šanse da nešto postignemo, reći će vam bilo koji makroekonomist ili sociolog. To što je u SAD-u rasprostranjena poduzenička kultura, a u zemljama trećeg svijeta nije, nema veze samo s osobnim stavom pojedinaca, nego s time što je kome gdje na raspolaganju. Tu ne samo da su SAD i jedna Ghana nebo i zemlja, nego su čak i SAD i Hrvatska u kojoj živimo- nebo i zemlja. Jasno da i subjektivna odluka odlaska u poduzetništvo igra ulogu, ali zajednička materijalna stvarnost ključan je razlog toga što u SAD-u ima mnogo više poduzetnika nego u Ghani! Da imate ne znam kakav mentalni stav, teško je postati poduzetnikom tamo gdje za to – nemate materijalne uvjete. Možete krenuti mijenjati zajedničku materijalnu stvarnost, da, ali to je već jedna potpuno druga priča.

Kako onda itko može reći da je imovinsko stanje jedino i samo odraz nečijeg mentalnog stava? Ta to znači ignorirati postojanje bilo koje druge stvarnosti osim one individualne! Osim što kroz takav stav postajemo slijepi za društvene probleme, on može biti kontraproduktivan i na osobnoj domeni. Naime, kroz njega na svoja nejaka ramena svaljujemo sve i svašta. To nas vodi do toga da sve manje vidimo probleme u vanjskom svijetu, a sve više u samima sebi. U gore navedenoj priči, umjesto da pozovemo komunalce da pomakne gromadu, mi sjedimo ispred nje i razmišljamo je li ona povezana s nekim problemom u nama. Ideja da je uvijek problem samo u nama u sebi ima natruhe magičnog razmišljanja. Svemir se ne okreće samo oko nas. To što nam je skočila rata kredita jer je narastao švicarski franak – nažalost, ili nasreću – nema apsolutno nikakve veze s našim mentalnim stavom.

Ovime ne želim reći da ponekad nije stvar u nama i da promjenom stava ne možemo promijeniti i stvarnost. Jednako tako, ne želim reći da na nekoj razini, onoj heideggerovskoj, “ljepota nije u oku promatrača”. Želim samo upozoriti na ekstreme do kojih se ideja o vlastitom stvaranju stvarnosti dovodi u osobnom razvoju.

To što nam se neki problem čini velikim ne mora nužno značiti da je stvar u našem stavu. Treba stati i razmisliti znači li to jednostavno samo da je problem zaista velik, i je li problem dio toga što nismo sami stvorili. Jednom kad to uvidimo, paradoksalno, dobivamo mnogo veću kontrolu nad stvarnošću od one koju nam daje ideja da je ona samo naša kreacija. Jer tada mnogo jasnije vidimo ono što zaista možemo promijeniti – i izvan našeg uma, u stvarnosti koju dijelimo s drugim ljudima.

izvor:psiha

Tri ciklusa ženskog iskustva

[You must be registered and logged in to see this image.]

…Mi ljudi uvijek se mijenjamo i transformiramo. Kad bismo se držali za ono što je nekad bilo, opirali bismo se prirodnim promjenama i ritmovima našeg bića. Zamislite kad bi se drveća držala za svoje lišće i ne bi im dopuštala da padnu najesen. Grane zimi ne bi bile gole, pa bi drvo moralo slati sve hranjive tvari strom lišću, kada bi zapravo trebalo slati svu energiju unutarnjem drvu, pripremajući se za proljeće. U proljeće, novo lišće ne bi probilo jer bi mu staro lišće blokiralo put. I mi u našim životima imamo cikluse, upravo poput lišća, i pomaže nam da razumijemo kako se kroz njih krećemo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Postoje mnogi načini za istraživanje promjena stanja u ženskim životima. Jedan od načina je vidjeti cikluse odražene u tri stadija Trostruke božice: djevojka, majka, i starica. U grčkoj mitologiji pronalazimo priču o Heri. Ona se sastoji od tri aspekta: Hebe, Djevice (djevojke); Here, majke i Therie, starice. 2. Veljače keltske tradicije odaju počast Brigid, čija se tri aspekta zovu Tri blagoslovljene dame. Franzuci, na 24. svibnja, odaju počast Majci Arlesa, još jednom trostrukom mitu. 16. Studenog u Grčkoj se slavi božica mjeseca. Njena djeva je Artemis, majka Selene, a starica Hecata.

Svi ti mitovi govore o ciklusima ženskog, ciklusima koji se izmjenjuju u prirodi, životnom ciklusu rođenja, smrti i ponovnog rođenja.

Neke stvari najbolje se rade u točno određenim stadijima ciklusa. Kada se završe zadaci povezani s jednim stadijem, rađa se čvrsti temelj za sljedeći stadij. To je poput građenja kuće. Ako temelj nije čvrst i dobro igrađen, s vremenom će i kuća – bez obzira na to koliko lijepa – početi pokazivati znakove naprezanja i deformacije, sve dok jednog dana stanovnici neće morati posegnuti u same temlje kako bi ju popravili. Ako nismo završili zadaće vezane uz ranije stadije našeg života i mi ćemo, kasnije, morati „ojačati“ razne dijelove sebe kako bismo mogli doći do dubljih razina ranijeg iskustva i „popravljati“.

Svaki stadij simbolizira žena određene dobi i stadija života, arhetip. O arhetipu treba razmišljati kao o aspektu ljudskog iskustva koje se stalno događa, obrazac ponašanja o kojem razmišljamo putem simboličke osobnosti. Mi cijelo vrijeme u sebi utjelovljujemo aspekte i Djevojke, i Majke i Starice, ali istovremeno je vidljivo kako jedan od tih arhetipova dominira određenim stadijem života. Kako bismo bolje razumjeli naš napredak kroz te stadije, o njima ću govoriti kao o simbolima određenih trenutaka u našim životima.

Djevojka (ego u razvoju): Ona je mlada žena, čistog srca, puna ljubavi i znatiželje. Eksperimentira sa životom, iskušavajući nove stvari i iskustva. U sebi nosi sjeme potencijala: sve je moguće, i sve su mogućnosti unutar nje. Ne ograničava se potrebama i vjerovanjima drugih. Zaljubljena je u misterij života. Cjelovita je i značenje pronalazi unutar sebe. Ponekad možete naići i na drugi naziv za nju; Djevica. Pritom to ne znači da još nije imala seksualne odnose nego da je cjelovita bez drugih. Upotpunjuje sama sebe.

Mračni aspekti Djevojke: Može se izgubiti u svom vlastitom svijetu, ulaziti u opasne rizike, postati samodestruktivna, ne slušati unutarnji glas vlastite mudre Starice ili mudrost drugih. Može biti poslušna kćer, čiji se osjećaj vrijednosti vezuje za zadovoljavanje drugih kako bi dobila njihovo odobravanje. Nije još razvila snažan osjećaj jastva i može „izgubiti samu sebe“ kada uđe u sljedeći stadij.

Zadatak Djevojke: Djevojka mora pronaći sebe i svoj glas. Mora upoznati svoje vlastite misli, ideje, vrijednosti, svrhu i naučiti sanjati i stvarati viziju vlastitog života. To može biti teško ako nema ohrabrenja koje je potrebno kako bi mogla istraživati samu sebe i vjerovati u sebe, pogotovo kada mišljenja drugih ljudi o njoj imaju veću moć nego njen vlastiti put samootkrivenja.

Majka (aktualizirajući ego): Majka stvara a kreaciju i posvećuje se „drugima“, ljudima i stvarima izvan sebe. Često pritom možete misliti na ženu koja rađa dijete ili se posvećuje djetetu, ali ovdje govorimo o svim mogućnostima stvaranja. To može biti stvaranje umjetničkog djela, pridobivanje znanja, izgradnja karijere – o svim procesima koji nam omogućuju da „rodimo“ kreativnu energiju unutar nas. Ona je nesebična duša čija su posvećenost i ljubav bezrezervni. Ona mora odabrati fokus, put neke vrste, i razviti svoju predanost i odgovornost prema tom putu. U njenom odabiru leži kreativna odgovornost za vlastiti život. Ona uzima vizije Djevojke i manifestira snove svog vlastitog odabira.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Slika: Chanisa Artachinda

Mračni aspekti Majke: O majci ovisimo, dakle, ona tu moć može iskoristiti i u negativne svrhe. Može nas kontrolirati, kritizirati, i odbaciti Djevojku u nama. Također, ako osoba nema jaku Djevojku unutar sebe, može se izgubiti u moru „drugih“ i brinuti se o drugima dok sebe zapostavlja.

Zadaci Majke: Majka postvaruje snove Djevojke omogućavajući im i ohrabrujući ih da se ostvare u svijetu. To je stadij u kojem ona uči staviti nekog ili nešto ispred sebe, ispred svog ega. Ako u sebi ima zdravu Djevojku i Majku, neće se izgubiti u tom procesu, i može otkriti dublje aspekte vlastitog bića. Za neke, spiritualna svjesnost dolazi upravo sa otkrivenjem ljubavi, služenja i kreacije nauštrb ega. Ona počinje otkrivati mudrost Starice.

Mudra Starica (prepuštajući ego): To je vrlo mudra žena. Više nije fokusirana na druge, već je okrenula svoju refleksiju prema unutra, kao i Djevojka. Nije odvojena od svijeta, samo više nije u njega uključena na dotadašnji način. Traži više samoće. Drugi je pitaju za savjet i ona ih dočekuje s dobrodošlicom. Vidi širu sliku, dobivenu godinama iskustva. “Sve je to već prošla”. Može biti potpuno iskrena jer nema što za izgubiti. Čuva mudrost, te uči i dijeli priče s onima koji žele slušati.

[You must be registered and logged in to see this image.]
Slika: pedrosimoes7 @ flickr

Mračni aspekti Mudre Starice: Ako nije dovršila zadatke prethodnih stadija života, može biti ogorčena i na taj način otežavati si puštanje svoje mladosti, snova, ljudi i života u tijelu. Može se izolirati i kriviti druge za svoje nedaće. Njen bijes može biti jak, a tuga i bol duboke.

Zadatak Mudre Starice: Ispunjena je dobro proživljenim životom, ostvarenim snovima i vizijama. Ako je imala djece, ona su odrasla. Njen je zadatak širiti znanje koje je stekla, i ona pozdravlja poziv da ga s nekim podijeli. Ona vraća sjeme vizije Djevojci. Unutar nje leže živahna Djevojka i kreativna Majka. Naša kultura tendira umanjivanju vrijednosti starijih, tome da ih odvaja od posla kroz mirovinu, i često i od obitelji i života općenito. No mi gubimo toliko mnogo samih sebe, iznutra i izvana, kada gubimo doticaj s mudrošću Starice.

Svi u sebi nosimo kako dobre, tako i mračne aspekte ovih arhetipova. Ako nađemo Djevojke, Majke i Starice koje mogu poslužiti kao uzor, možemo naučiti kako su one prolazile kroz cikluse svojih života. Život je klupko pojedinačnih pokreta koji, utkani zajedno rub o rub, stvaraju jedno kontinuirano iskustvo, u kojem je svaki trenutak odvojen, ali i povezan sa cjelinom.

Wind Hughes

Iz Kćeri mjeseca, sestre sunca: Mlade žene & njihove mentorice, u tranziciji prema ženskosti, Wind Hughes i Linda Wolf, urednici

izvor:psiha

Pronađite svoju Kali

[You must be registered and logged in to see this image.]

“Moraš pronaći svoju Kali stranu” , rekla sam Annie. Možda poznajete nekoga kao što je Annie; zapravo, možda ste već sreli pokoju Annie na nekom tečaju kojeg pohađate. Ona je menadžer na lokalnoj TV postaji, samohrana majka pretrpanog rasporeda, i zaista dobra osoba. Vrednuje jogu kao vrata prema vlastitom blagostanju, prenosi je problematičnim tinejdžerima, i uvijek naglašava važnost hladnokrvnosti i drugih vještina- joge ne-nasilja, prepuštanja, zadovoljstva, ne-vezivanja.

Ali Anniein pristup jogi je poput njenog pristupa životu: ona se toliko boji konflikta da joj je uopće teško priznati da ima negativne emocije. Rijetko diže glas, i jednom mi je rekla da se ne može sjetiti kad se zadnji put naljutila. Ali, ovog trenutka u životu zaglibila je u obiteljskom konfliktu koji uključuje novac i odvjetnike, te osjeća da joj njena pažljivo uzgajana tendencija da traži mir umjesto konflikta nije od pomoći. Zove da me pita za savjet: hoće da joj kažem kako da održi dobar odnos s braćom i istovremeno ih spriječi da prevare njenu majku oko raspodjele imovine. Drugim riječima, hoće da joj dam recept rješavanja konflikta na lijep, nenasilan način joge.

Umjesto toga, ono što izlazi kroz moja usta je: “Moraš pronaći svoju Kali stranu“…Moja intuicija govori mi je da Annie u tom trenutku nije trebao toliko racionalni argument koliko slika, nešto što će zaobići kulturalno uvjetovanje njenog mozga s dominantnom lijevom stranom. Annie je, poput mnogih ljudi koji vježbaju jogu, stekla polusvjesnu tendenciju da pobrka jogu s dobrotom. Istina, ljubaznost i očuvanje mira osnovne su karakteristike joge, ali ljudi bliski Annie često primjećuju da njena joga mirnoća izgleda više poput maske koja skriva teške emocije, zapetljane osjećaje, te želje koje se čine opasnima ili u najmanju ruku društveno neprihvatljivima.

Dar ljutnje

Ono što je Annie tek trebala otkriti jest to da putem joge možemo dobiti darove koje si često uskraćujemo pokušajima da “budemo dobri” - jedan od tih darova je izvlačenje potisnutih stvari na površinu i njhovog pretvaranja u energiju, drugi je pristup sublimiranoj ljutnji i mudrosti koja, kada se prizna i kanalizira, može preporoditi tijelo i dovesti do novih vještina djelovanja.

Božanstva u jogi -recimo majmunski bog Hanuman, Shiva u meditaciji – često služe kao arhetipovi. Oni personificiraju karakteristike koje se nalaze u svima nama i u koje zaranjamo u našim najistinskijim ljudskim trenucima: primjerice, poput majki usred rađanja, poput ljubavnika usred ekstaze, poput vojnika koji idu u bitku. Statue koje vidite u joga centrima originalno nisu služile samo za dekoraciju, već i kao pomoć pri meditaciji, kao točke usredotočenja u ritualima, i kao podsjetnici na moći koje imamo u sebi.

Božica Kali u umjetnosti joge prisutna je koliko i Ganesh. Kali je ona s divljom kosom, nagim grudima i odsječenim glavama oko vrata. Obično nosi i mač, a jedan od načina da je prepoznate je i isplaženi jezik. (Pokušajte to dok čitate: plaženje jezika, skroz do kraja, je jedan od najbržih načina da stupite u kontakt sa svojom nekonvencionalnom divljom stranom!) Obično je se opisuje kao božicu destrukcije i izgleda zastrašujuće, iako su joj lice i tijelo lijepi. Kali je navodno iznikla iz ratne božice Durge tijekom posebno žestoke borbe s demonima. Demoni su imali jake moći: njihova prolivena krv pretvarala se u još više demona-ratnika. Kalin posao je bio lizati kapljice krvi od rasječenih demona, i to je radila tako dobro da je Durga dobila bitku.

Uništavačica unutarnjih demona

Kako se legenda o Kali razvijala tijekom vremena, ona je počela simbolizirati i duhovno i psihološko oslobađanje.

Za jogije i ozbiljne duhovne aspirante, Kali predstavlja samo prosvjetljenje. Na toj razini, Kali utjelovljuje gore navedene kvalitete. Baš kao što i stvarnost može biti ljubazna i žestoka, Kali joge je prosvjetljujuća sila koja razbija predodžbe, oslobađa od uvjetovanih vjerovanja, lažnih osobnih identiteta i svega ostalog što vas sprečava da shvatite svoj pravi identitet. Drugim riječima, dio toga što Kali predstavlja je snaga oslobađanja onoga što je istinito u vama – ne samo ultimativne istine već i istine koja je samo i jedino vaša. Ta snaga često ostaje u sjeni, sakrivena iza društvenih maski, pa čak i maski koje pretpostavljamo u jogi. Stoga osvještavanje Kali u svakodnevnom životu često znači osvještavanje onih aspekata sebe kojima obično nemate pristup, snage koja može posegnuti onkraj konvencionalnog prema hrabrom i žestokom – žestokom u ljubavi, u ekstazi, u voljnosti da se oduprete demonima u sebi i drugima. Kretanje s tokom nije jedini sastojak oslobađanja. Tu je i znati kada reći ne, boriti se za ono što je ispravno i upoznati se s žešćim oblicima milosti.

Osloboditeljica

Bez obzira na to koju verziju Kali tražite, “pronaći vlastitu Kali” uvijek znači oslobođenje. Za ljude poput Annie, Kali nudi vrstu dozvole da pronađu svoju borbenu stranu. Kalino pronicljivo oko presjeklo je krinke Annienog ega, probudilo je i pokazalo joj koliko njenog identiteta se sastojalo od niza društveno uvjetovanih uloga, reakcija i priča o njoj samoj preuzetih u djetinjstvu. To je značilo vidjeti strah koji je ležao iza njene uljugnosti i potom naći dio nje koji se mogao oduprijeti i njenom strahu i njenoj braći.

U jednom trenutku zatražila sam od nje da se zamisli kao Kali – jaka, neustrašiva, kako drži mač u zraku – i da primijeti kako se osjeća u toj ulozi. Njezin odgovor bilo je žestoko “Ne!” usmjereno ne samo prema braći, već i prema vlastitoj pasivnosti. Osjećala je da joj je Kali pomogla da bude jaka u odnosu s braćom i konačno ih je uvjerila da je najbolje da se novac njene majke stavi u zakladu, koju će kontrolirati odvjetnik koji će odgovarati svima trima. Anniena braća konačno su se prema njoj počela odnositi ne kao prema mlađoj sestri već kao prema nekome tko zna što radi.

Svatko od nas će se u nekom trenutku naći licem u lice s potrebom da otkrije i integrira svoju Kali. To ne znači prepuštanje nasilnim impulsima. U stvari, ljudi koji im se prepuštaju su ljudi koji su izvan doticaja s istinom Kali, jer njena energija uvijek donosi svijest prema našim nesvjesno ljutim dijelovima i omogućuje im da se transformiraju. No obično posežemo za Kali u trenucima u kojima se naša društvena maska lomi, kada potisnuta ljutnja ili strah prijete da će nas obuzeti, ili kada smo suočeni s krizom u kojoj se čini da tuđa ljutnja prijeti našem opstanku ili osjećaju za pravdu.

Meni se to dogodilo tijekom zdravstvene krize. U to doba, aktivno sam “radila” na svojoj ljutnji i osobnoj ambiciji kroz svevremensku praksu potpunog negiranja. Poput mnogih ljudi koji se bave samorazvojem, vjerovala sam da je bilo kakva vrsta osobne usmjerenosti ebična (drugim riječima, loša) i uzimala sam zdravo za gotovo da biti duhovan znači potiskivati, svjedočiti i idealno transcendirati karakteristike vlastite sjene. S obzirom na to da inače imam dosta buntovničkih i ekscentričnih karakteristika, to mi nije bilo lako, i kao što to obično biva kada se odreknemo svoje sjene, moje kreativne energije potonule su. Cijelo sam vrijeme bila umorna. Moja nepriznata ljutnja obično bi se javljala u obliku sarkazma ili u iznenadnim provalama koje su stvarale probleme. Konačno se to odrazilo i na mojoj probavi.

Razgovor s Kali

Nakon niza snova u kojima bih stalno viđala životinje zatočene u mom tijelu kako proždiru svoj put prema van, odlučila sam pokrenuti dijalog sa, kao i Annie, vlastitom potisnutom energijom Kali. Često se dogodi da tražimo Kali kada osjetimo da živimo u neskladu s dijelovima sebe koje možda ne razumijemo ili ne poznajemo do kraja.

Ponekad ljudi rade ovu vrstu rada sa sjenom naglas; ja sam je radila u formi pisanog dijaloga. Počela sam pišući, dominantnom (desnom) rukom: “Željela bih govoriti s Kali”, a tada sam uzela olovku u lijevu ruku. Kako sam to učinila, osjetila bih preskakivanje svog srca i ove su riječi potekle kroz moju olovku: “Ja sam ljutnja, ja sam moć, ja sam djevojka u kutu, ja sam divlja plesačica, ja sam ti, ja sam ti, ja sam ti!” “Što želiš?“, napisala sam desnom rukom. “Želim van”, napisala je moja lijeva ruka. “Biti slobodna! Biti divlja! Imati kontrolu!”

Nakon nekoliko tjedana ovog procesa- kojemu sam se često vraćala i godinama poslije- primijetila sam nešto slično čudu što se događa svaki put kad se krenemo usklađivati s bilo kojim arhetipom božanstva, a pogotovo kad mu dopustimo da svjesno progovori kroz nas. Počela sam vidjeti kako se pozitivne Kali karakteristike- prirodnu vrstu asertivnosti i slobode- vraćaju u moj život. Moje se zdravlje popravilo, ali, bitnije od toga, postala sam sposobna reći svoju istinu u trenutku na načine na koje to nisam bila sposobna godinama. Razgovor s Kali omogućio mi je integraciju tih energija.

To je bila jedna od vježbi koje sam preporučila Annie. Druga je bila vizualizacija Kali kako stoji iza nje, štiteći je. Treća je bila tantrička vježba meditacije zvana “razgovor s božicom”. Mogla sam joj isto tako predložiti plesanje ili bubnjanje. Nisam joj predložila da ustanovi razloge svoje pasivnosti u susretu s tuđom agresijom, iako i takva vrsta psihološkog rada često može biti od pomoći. Umjesto toga, zatražila sam od nje da priča sa svojom unutarnjom Kali energijom i da vidi što joj Kali ima za reći. Od tada redovito priča s Kali. Primjećujem da je malo oštrija na jeziku nego što je prije bila i usredotočenija nego prije. U njenim pokretima i asana vježbama osjeća se sloboda koje prije nije bilo. Još bitnije, postaje opuštenija u suočavanju s ljudima. Rekla mi je da je čak i prijatelji vide kao autentičniju. Iako Annie ne zna uvijek kako izraziti svoju novupronašlu jasnoću, uči da “kada si dopustim osjetiti ljutnju, obično pronađem način da ju izrazim a da ne rasturim razgovor” , kaže. “Zapravo mislim da učim kako rješavati konflikte.”

To je jedan od tajnih bonusa Kali. Usmjeravajući vas prema dijelovima sebe koje ste odbacili, kojih se bojite, ili koje ignorirate, inspirira vas da stalno iznova transformirate svoj identitet, da otpuštate stare rigidne ideje toga tko se, da proširujete svoj emocionalni dijapazon, svoj um, i na kraju krajeva, sam život.

Sally Kempton

izvor:psiha

Autobiografija za nove početke

[You must be registered and logged in to see this image.]

Hodam ulicom.

U pločniku je rupa.

Padnem u nju.

Izgubljena sam…bespomoćna sam.

Nije moja krivica.

Ponovni izlazak iz rupe traje sto godina.

Hodam istom ulicom.

U pločniku je rupa.

Pravim se da ju ne vidim.

Ponovo padam unutra.

Ne mogu vjerovati da sam opet na istom mjestu.

Ali, nije to moja krivica.

Opet mi treba sto godina da izađem iz nje.

Opet hodam istom ulicom.

U pločniku je rupa.

Vidim da je tamo.

Opet padnem unutra…to je navika…ali, moje oči su ovaj put otvorene.

Znam gdje sam.

I odmah izlazim van.

Hodam opet istom ulicom.

U pločniku je rupa.

Zaobilazim je.

Hodam novom ulicom.

Portia Nelson, Rupa u mom pločniku. Autobiografija u pet kratkih crtica

Izvor: Tian Dayton, Journey through womanhood: meditations from our collective soul

Predbožićne reminiscencije i mala zen poruka

Božićno je vrijeme vrijeme darivanja. Neke od darova možemo kupiti u trgovinama, zamotati i staviti pod božićno drvce. No meni su osobno neki od najljepših darova koje sam ikad dobila bili u ne-materijalnom obliku.

Jedan od njih bila je tako jedna spoznaja koju sam, pred tri godine, negdje otprilike u ovo doba, neočekivano pronašla “ispod bora”. Ta je spoznaja bila zaslužna za mnoge stvari. Između ostalog, iz nje je izrasla i ova stranica.

Ove godine mi se čini kao da taj ciklus koji je krenuo prije tri godine završava, i da ulazim u neki novi. Poruka je, pak, i dalje aktualna. Nedavno sam, surfajući webom, naletjela na blog Dharmacore, na kojem ju autor iznosi u obliku zen koana. Dodatno me oduševilo to što joj je u ovoj verziji na kraju dodana jedna nova nota, koja meni priču upotpunjuje jer naglašava tu zen ideju u kojoj nikad nismo samo u jednoj ulozi, nego je priča uvijek dvostrana, a uloge se izmjenjuju. To je, napokon, i poanta svega.

To me natjeralo da se prisjetim svega što sam ja kroz tu poruku dobila. Osim znanja kojeg putem ove stranice nastojim prenositi dalje, to uključuje i neke danas mi jako drage ljude.

Onome tko mi ju je prije tri godine poklonio zahvalna sam zauvijek, a ove godine želim ju prenijeti vama, te se nadam da će vas inspirirati jednako kao što je i mene tada.

Tko je ovo?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Iako mnogi misle da je to Buddha, zapravo se radi o tipu za kojeg bi se moglo reći da je zen verzija Djeda Mraza. On je ujedno autor i jedne od najboljih zen parabola ikad.

Primarna priča koja se bavi Budaiem u Zenu je kratki koan. U njemu je rečeno da je Budai putovao davajući slatkiše siromašnoj djeci, dok je sitniš tražio od zen redovnika ili praktičara zena koje je putem susretao. Jednog dana redovnik mu priđe i upita: “Koja je poanta zena?” Budai ispusti torbu. “Kako da čovjek jednom zauvijek shvati zen?” Budai tada pokupi svoju torbu i krene dalje.

Prvo sve ispustite.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tada sve opet pokupite i krenete natrag u svijet, dajući slatkiše i Dharmu i kupeći sitniše od redovnika.ž

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nadam se da ćete ovog Božića dobiti mnogo slatkiša, i dati mnogo sitniša.

Izvor koana i slika: Dharmacore blog

izvor:psiha

Ovo je voda.


[You must be registered and logged in to see this image.]

“Plivaju dvije ribe jedna kraj druge i sretnu stariju ribu koja pliva u suprotnom smjeru. Ona im kimne i reče: “‘Jutro, momci. Kakva je voda?” Nakon pozdrava, dvije mlade ribe plivaju dalje neko vrijeme, a onda u jednom trenutku jedna pogleda drugu i upita je: “Što je to, *ebote, voda?”

…Poanta priče o ribama je jednostavno u tome da su obično najočitije, najvažnije stvarnosti one koje je najteže vidjeti i o njima govoriti…

…takozvani stvarni svijet neće vas obeshrabrivati u tome da funkcionirate po “defaultnim” postavkama, zato jer je takozvani stvarni svijet svijet ljudi i novca i moći i on sretno bruji u bazenu straha i ljutnje i frustracije i htijenja i obožavanja jastva. Naša vlastita trenutna kultura naslijedila je te sile na način koji nam je, s jedne strane, omogućio izvanredno blagostanje, komfor i osobnu slobodu- slobodu da budemo vladari naših malih kraljevstva u lubanjama, sami u centru stvaranja. O toj se vrsti slobode može reći mnogo toga pohvalnog.

No, s druge strane, postoje i druge vrste slobode, i o toj vrsti koja je najdragocjenija često nećete čuti mnogo u vanjskom svijetu htijenja i postizanja…

Najvažnija vrsta slobode uključuje pažnju i svjesnost i disciplinu, i sposobnost da nam stvarno bude stalo do drugih ljudi..na male zgodne, ne-seksi načine, iznova i iznova.

Stvarna vrijednost stvarnog obrazovanja leži u svjesnosti; svjesnosti onoga što je stvarno i potrebno, a ne vidi se prostim okom u svijetu oko nas, tako da se stalno iznova moramo podsjećati:

“Ovo je voda.”

David Foster Wallac

izvor:psiha

Samo napusti dom

[You must be registered and logged in to see this image.]

Jedan redovnik postavio je pitanje zen majstoru Zhazhouu: ” Čuo sam da se govori: ‘Nemoj napustiti svoje korijene, ali nemoj ni loviti događaje.’ Koji bi, onda, bio pravi put?

Majstor reče: “Kakav si ti dobar redovnik koji je napustio dom!”

Redovnik reče: “U prošlosti nikad nisam napustio dom.”

Majstor reče: “Pronalazim sklonište u Buddhi, u Dharmi.”

Redovnik reče: “Nije mi jasno; postoji li onda taj dom koji se može napustiti ili ne?”

Majstor reče: “Samo napusti dom!”

Reodvnik upita: “Gdje se osoba koja napusti dom skrasi?”

Majstor reče: “Tiho sjedi doma.”

[You must be registered and logged in to see this image.]

Izvor: Go Drink Tea

Šteta je bilo koji tvoj prilog ,kvariti komentarom i narušiti ljepotu,cjelinu i rečeno,i zato šutim,čitam,uživam u postovima i temam koje si postavio ..ali samo jednom valjda smijem..
Hvala ti,zaista predivno!