[You must be registered and logged in to see this image.]Psorijaza, udružena sa inflamatornim artritisom i obično negativnim testom za reumatoidni faktor (RF), predstavlja psorijazni artritis.
Uzrok nastanka
Uzrok nastanka i patogeneza bolesti još uvek nisu dovoljno poznate. Nasledni faktori imaju značajnu, ali ne dominantu ulogu. Faktori spoljne sredine mogu biti od primarnog značaja u izvesnih bolesnika, ili su oni pokretači patoloških mehanizama u genetski predisponiranom organizmu.
Klinička slika
Klinička slika se razvija obično posle dužeg trajanja psorijaze. Kožne promene prethode artritisu u 75%, u 10 - 15% postoji istovremeni početak kožnih i zglobnih promena a u preostalih 10 - 15% slučajeva artritis je prva klinička manifestacija bolesti, prethodi pojavi psorijaze ili ostaje kao jedina karakteristika.
Prema načinu početka, toku bolesti, ekstenzivnosti promena, lokalizaciji i ishodu artritisa, uobičajena je podela na pet podgrupa
Asimetrični oligoartikularni artritis se javlja u oko 70% bolesnika. Obično su otečeni distalni interfalagealni zglobovi (DIP), proksimalni interfalangealni (PIP) i metatarzofalangealni zglobovi (MTP). U ovoj grupi su i bolesnici čiji su zglobovi otečeni po tipu "kobasičastog prsta".
Simetrični poliarteritis u psorijaznom artritisu se teško razlikuje od reumatoidnog artritisa, a javlja se u 15% slučajeva. Diferencijalna dijagnoza prema seronegativnom reumatoidnom artritisu je otežana a dijagnostičku vrednost za psorijazni artritis osim odsustva RF, ima prisustvo kožne psorijaze, odsustvo potkožnih čvorića i retka pojava ulnarne devijacije.
Klasična slika sa zahvatanjem jedino DIP zglobova šaka i/ili stopala sreće se u oko 5% slučajeva. Zahvatanje DIP zglobova praćeno je i zahvatanjem noktiju.
Mutilantni artritis pripada ozbiljnim oblicima psorijaznog artritisa, javlja se u oko 5% slučajeva. U ovom obliku postoji izražena osteoliza metatarzalnih metakarpalnih i falangnih kostiju, uz pojavu teleskopskog izgleda prstiju i opsežnih deformiteta
Sakroilijačni artritis i/ili spondilitis se sreće u 5% slučajeva. U daljem toku se obično razvija i periferni artritis. U ovih bolesnika objektivne promene na kičmenom stubu su manje izražene, a funkcija duže očuvana u odnosu na idiopatski ankilozirajući spondilitis usled segmentne zahvaćenosti.
Uz manifestacije na zglobovima može se javiti i entezitis na petnoj kosti. Promene na noktima su česte i utoliko ekstenzivnije ukoliko se radi o težim deformišućim bolestima bolesti. Najčešće promene su u vidu udubljenja (pitting), nepravilnih ispupčenja (ridging), diskoloracije slobodne ivice nokta, oniholize, hiperkeratoze, kao i destrukcije nokatne ploče. Zahvatanje očiju se ispoljava inflamatornim lezijama oka u oko 30% bolesnika, konjunktivitisom i akutnim prednjim uveitisom.
Dijagnoza
Dijagnoza je problematična ako su kožne promene diskretne ili ako se artritis javi pre psorijaze. Tada u dijagnozi pomaže sledeće: postojanje psorijaze, psorijaznog ili nekog drugog seronegativnog artritisa u nekog srodnika obolelog, negativan RF i kliničke i radiološke karakteristike psorijaznog artritisa.
Lečenje
Program lečenja treba da obuhvati edukaciju bolesnika, primenu antiinflamatornih lekova, fizikalnih procedura i balneoterapije, po potrebi uvođenje funkcijskih pomagala ili hirurško lečenje. Nesteroidni antiinflamatorni lekovi (NSAIL) obično mogu biti adekvatni za oligoartikularni oblik bolesti. Soli zlata daju takođe povoljan efekat,i D-penicilamin može biti efikasan u kontroli bolesnika sa psorijaznim artritisom. Primena citotoksičnih lekova ima tu prednost da istovremeno efikasno deluje na psorijatične kožne promene i na postojeći artritis. Obično se koristi ametopterin (metotreksat). Primena balneoterapije sprovodi se upotrebom sulfidnih i radonovih kura, dva do tri puta godišnje.
Stetoskop