Judaizam

Judaizam

Judaizam je najstarija od tri velike svjetske monoteisticke religije. Osnova vjerovanja je da postoji samo jedan Bog koji je stvoritelj i vladar citavog svijeta, transcendentan i vjecan, koji sve vidi i sve zna, i koji je objavio svoj Zakon, Toru, zidovskom narodu i izabrao ga da bude svjetlo i uzor citavom covjecanstvu.

Bog je obecao praocu zidovskog naroda, Abrahamu, da ce njega i potomke uciniti velikim narodom i da ce im dati u vjecni posjed zemlju Kanaan. Iz vjecne teznje za vlastitom zemljom rodio se pokret cionizam i na kraju je uspostavljena drzava Izrael (15. maj 1948).

Bit judaizma nalazi se u Semi, sto je ime za tri odlomka Biblije koje pobozni Zidov cita svako jutro i vecer. "Zakon" koji se nalazi u prvih pet knjiga Biblije ili Tora najvazniji je od svega. Mnogi Zidovi se vise ne pridrzavaju svih zakona, ali ih oni ortodoksni ispunjavaju do najsitnijih pojedinosti.

Vecina Zidova pripada jednoj od sinagoga, iako to ne znaci da ih posjecuju svake sedmice. Najvazniji u sinagogi je "kovceg" ili ormaric koji je postavljen uz istocni zid i svojom prednjom stranom okrenut prema Jeruzalemu. On sadrzi svitke Zakona napisane hebrejskim jezikom na pergamentu. Ispred kovcega je svjetiljka koja stalno gori. U sredistu sinagoge je propovjedaonica s koje se vodi bogosluzje i propovijeda Zakon.

Zidovske svecanosti: Nova godina ili Ros Hasana, u septembru ili oktobru. Tada se u sinagogi trubi u ovnov rog, koji poziva ljude da se vrate Bogu. Zatim je tu Dan pomirenja ili Jom Kipur, koji se smatra najsvetijim danom u vjerskoj godini. To je zadnji dan razdoblja pokajanje koje pocinje Novom godinom.

Pet dana poslije pomirenja dolazi blagdan sjenica, Sukot, koji je jedna od tri svecanosti zetve. Poslije Sjenica dolazi Radost Tore.

U vrijeme kad krscani slave Bozic, Zidovi slave Hanuku ili svecanost svjetla, u spomen pobjede Jude Makabejca i ponovnog posvecenja hrama u Jeruzalemu.

Pesah se poklapa s krscanskim Uskrsom i slavi se u spomen oslobodjenja Zidova od ropstva u Egiptu. Nakon Pesaha dolazi razdoblje sedmosedmicne zalosti, povezano s propascu zidovske pobune u Rimu u 2. st. prije Krista.

I u julu je Dan zalosti, uspomena na razaranje Hrama u Jeruzalemu.

Za zidovske proroke jedno od najznacajnijih bozjih obiljezja je da je on Bog koji govori, a za razliku od poganskih bogova, on je i Bog koji djeluje. Upravo kroz njegov govor, odnosno ispunjenjem njegova govora, stvari se dogadjaju.

Bog govori kroz ljude, koji se dijele u tri glavne skupine. Najvazniji su proroci, medju kojima Mojsije zauzima najvaznije mjesto. Oni objavljuju i podsjecaju na osnovna bozja obecanja.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Druga skupina su svecenici, koji uce ono sto je Bog vec objavio. Treca skupina zasluznih za obznanjivanje bozje volje su mudraci. Za razliku od proroka i svecenika, oni ne crpe znanje iz uvida u bozje namjere niti zakljucivanjem iz proslih ocitovanja. Oni se bave razumijevanjem Boga, covjeka i svijeta iz ljudskog iskustva i promatranja. Njihovi savjeti i upute imaju vjecnu vrijednost.

Vecina Zidova danas su potomci ili Askenaza ili Sefarada.

Askenazi su dosli iz Srednje Evrope, posebno Njemacke i Francuske. Razvili su svoj jezik, jidis, koji izvire iz srednjovjekovnog njemackog. Na jidisu postoji bogata kultura u knjizevnosti i muzici. Sefardski Zidovi (Sefard znaci Spanjolska) stvorili su jezik ladino. Prije nego ih je inkvizicija godine 1492. prognala iz Spanjolske, bili su blisko povezani s muslimanskim svijetom. Velika razlika izmedju te dvije struje prisutna je i danas u Izraelu, jer svaka podrzava svog glavnog rabina.

Danas unutar judaizma mozemo razlikovati nekoliko ogranaka. Kao prvo, to je ortodoksni judaizam, koji nastoji sacuvati tradicionalni judaizam, nasuprot reformatorskom pokretu i Istocnoj Evropi. Obiljezava ih odnos prema zivotu u cijelosti temeljen na Tori, a svaki aspekt zivota mora biti vodjen zapovijedima. Nakon sto se velik broj Zidova poceo iseljavati u SAD, ortodoksne vodje pocele su poticati Zidove da se ukljuce u savremenu kulturu zapadnog svijeta, sve dok se to ne sukobljava s ucenjem Tore. Ortodoksni Zidovi postuju rabina kao ucitelja i tumaca Zakona. Vecina su cionisti i podrzavaju drzavu Izrael i ocekuju Mesiju, idealnog covjeka koji ce jednom potpuno izbaviti Izrael.

Reformirani judaizam ima svoje pocetke u Njemackoj. Prosvjetiteljstvo 18. stoljeca razvijalo je razum i napredak, sto je Zidovima otvorilo mogucnosti novih sloboda i ukljucivanja u drustvo. Tada se razvilo tumacenje da naucnik ne moze vise prihvacati objavljenje Tore kao zbilju i obavezu, molitve su prevedene na narodni jezik, sluzbe su skracene. Reformatorski judaizam jos se uvijek razvija, buduci da se otkrivenje smatra neprekidnim procesom, sto dalje znaci da su eticka ucenja proroka vaznije od ritualnog Zakona. Zakon se dakle postuje ne zato sto ga je Bog rekao, nego zato sto je bitan za suvremeno vjersko iskustvo.

Krajem 19. stoljeca pojavio se kao odgovor na liberalizam pokret konzervativni judaizam. Ostali, manje bitni ogranci su hasidi, ultraortodoksni judaisti, koje prepoznajemo po crnim kaputima i pramenu kose kod uha, i rekonstrukcionizam, koji jednaku vaznost pripisuje religiji, etici i kulturi.

Misticizam cini vaznu granu zidovstva. To je vjerovanje u neku vrstu direktne vizije bozjih rijeci, u nacin dozivljavanja stvari i dogadjaja mimo direktnih ljudskih osjetila. Kabala, zidovska misticna tradicija, razvila se u Spanjolskoj. Skupila je ranije predaje iz Talmuda (velika zbirka zapisa koja sadrzi ucenja rabina) i Knjige postanka, koja istice misticno znacenje slova hebrejske abecede. Srz kabale je proucavanje Tore, ali s ciljem da se u njoj pronadju skrivena i tajna znacenja.

Zivot svake zidovske familije organizovan je oko svecanosti i rituala. Nakon rodjenja, djecak osmoga dana mora biti obrezan. Tada dobija hebrejsko ime, koje ce se izreci tri puta, na Bar-micvi, na vjencanju i na nadgrobnom spomeniku. U dobi od 13 godina djecak postaje Bar-micva, ili sin zapovijedi, kad prvi put cita iz svitka Tore za vrijeme bogosluzja u sinagogi. Zidovska djevojka postaje punoljetna u dobi od 12 godina, kad postaje Bat-micva (kcerka zapovijedi). Pobozni Zidov moli se tri puta dnevno, dok moli pokriva glavu kapicom. Duznost domacice je da cuva religijsku cistocu doma, a jedna od njenih odgovornosti je da jelo bude koser, odnosno dobro ili cisto u skladu sa zidovskim zakonima o hrani. Npr., meso i mlijeko ne smiju se posluzivati u istom obroku, mogu se jesti samo odredjene vrste mesa, itd.
Najvazniji od svih zidovskih blagdana je Sabat. On pocinje zalaskom sunca u petak navecer, nije dozvoljeno raditi, ne smije se paliti vatra, ne smije se putovati.

Brak je sveti savez, ukoliko dodje do svade, supruznike treba pokusati pomiriti, ako to nije moguce, izdaje se isprava o rastavi.

Doktrine o uskrsnucu u Tori nema, tako da je neki smatraju utjecajem iz krscanstva, ali ideja o zivotu nakon smrti u judaizmu je prisutna vec najmanje dvije tisuce godina. [You must be registered and logged in to see this image.]