STIHOVI ZA MOJU DUSU

PISMO JEDNE ŽENE

Koračam bosa tvojim tragom
Priljubljujem usne uz tvoju praznu čašu
U tvom odelu tražim odlutalu toplotu
Pogledom dotičem sve što si ti gledao
Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho

Blagosiljam dane kad čuvaš svoje zdravlje
Ponavljam sve mazne reči koje smo ikad rekli
Sećam se zaveta tvojih očiju

Tvoj se poslednji dodir još ne odvaja od mene
Sa svakim danom se suočavam umorna srca
Tromih nogu

To što smo razdvojeni pola mi odnosi snage
A ostatak mi treba da bih te sačekala.

Karolin Ris

Vesna Parun
Za sve su kriva djetinjstva naša

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
i s nama rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi.
Oteščale i tužne.

SASVIM PLAVA

Što ja ne bih pokušao da te prevarim
da ti kažem ubedljivo:

Ta su brda što se vide kroz tvoj prozr
sasvim plava.

Ti da odmah poveruješ
a da stalno gledaš mene
kako strog a uznesen
kroz tvoj prozor gledam brda
sasvim plava.

A tek posle da proveriš
pa da vidiš
kako brda kroz tvoj prozor
baš i nisu
sasvim plava
čak i nisu neka brda

pa da onda gledaš sebe
da se čudiš
da se pitaš
šta ti bi da poveruješ.

Ali da sve kasno bude

pa da plačeš kad ja odem
a da sebe ubeđuješ
i da sebi dočaravaš
da su brda
što se vide kroz tvoj prozor
stvarno brda
a ta brda
sasvim plava

Zašto ne bih pokušao
pa da sebi dočaravaš
kad ja odem.

Duško Trifunović

Put ka vrhu planine Ljubavi je težak...strm,
cesto se pada i posustaje, ranjava i krvari, ali samo
uporni i istrajni, oni koji srcem žive i dišu
Ljubav, dođu do vrha i tada im život postane
sveprisutna Ljubav u svemu što rade i cine, bilo
da šute ili pričaju, pišu ili slikaju, skladaju
ili prelijepa zdanja grade. Oni, voljeni i koji
vole, u svemu pečat i miris Ljubavi ostavljaju.
Volite srcem i dušom, darujte sa radošću, volite u
svim stanjima, jer Ljubav će vas zauvijek
nagraditi i natopiti, postaće vaša sjena, a vi
njen saputnik i život ce vam ispuniti ljepotom,
ugodom, radošću, zadovoljstvom, i mirom u duši.
Volite, i Ljubav će od vas svojom magičnom snagom
rastjerati sve tmurne oblake straha, zebnje,
nesigurnosti i nepovjerenja koje vam je život na
vašem putu donosio. Volite uvijek, i u snu i na
javi, i ako vam Ljubav uzvraćena nije, jer budite
sigurni da će krila Ljubavi vaših srca neumitno
spojiti krila sa srcem koje čeka na vas...

Nizami

VELIKE VATRE

Prvo sam znao ko sam
a onda krenuo svuda
gde ima i gde nema
što usamljeni traže

Od svega digao ruke
ko zverka na oprezu
kroz pojas mrtve straže
krenuo u tu jezu

Što god sam goreo duže
manje sam grejao zna se
Velike vatre služe
da male vatre gase

Duško Trifunović

LJUBAV

Ljubav je oganj što nevidljiv gori,
rana što boli, al se ne osjeća,
onaje nikad zadovoljna sreća,
bol što ne boli nego mukom mori.

Ne željet drugonego da se ljubi,
između svijeta ići sam i zdvojan,
u zadovoljstvu ne bit zadovoljan,
zaradu htjeti tamo gdje se gubi.

Ljubav je ropstvo po vlastitoj volji:
pobijeđenome na usluzi biti,
vjernost poklanjat onom tko nas bije.

No kako ljubav može darom svojim
smrtna nam srca skladom ispuniti,
kad tako mnoge suprotnosti krije?

(Luj de Kami)