https://magnolija.serbianforum.info/

https://magnolija.serbianforum.info/

Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.



 
PORTALPrijemLatest imagesRegistruj sePristupi

 

 Igor Vlahović

Ići dole 
AutorPoruka
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Igor Vlahović Empty
PočaljiNaslov: Igor Vlahović   Igor Vlahović I_icon_minitimePet Maj 11 2012, 23:21

[You must be registered and logged in to see this image.]
Piše: Igor Vlahović



Eto još malo i konačno ćemo saznati na čemu smo,…Moral ili nemoral, država ili kolonija, Srbija ili Amerika, i još mnogo paradoksa,…ali ipak jedno – Srbi ili narod sa izgubljenim identitetom, koga uskoro možda više biti neće.







Iako trenutni život naše nesrećne Srbije, sa manjim ili većim varijacijama na temu lečenja zavisnosti od okupatorske američke politike, orbitira oko ose jednog velikog nihilizma, ipak se mora imati na umu da proces lečenja i oporavka od svake bolesti ovog tipa zahteva jednu neprikosnovenu upornost, istrajnost, medjusobnu podršku, kao i prilično dug vremenski period. Zapravo, sve zavisi od slučaja do slučaja, od pacijenta do pacijenta,…ali, opet to ali – ovde je reč o jednoj državi, koja broji čitavih 7,1 miliona stanovnika, i koja je za ovih dvanaest godina, od kad je po prvi put krenula stranputicom, imala par, činilo se, dobrih oporavaka,…ali, opet to ali, kako prethodni konzilijumi nisu na jedan valjan način mogli da se usaglase oko njene dijagnoze, sasvim je logično što je doživela, u tom slučaju, dobro poznatu sudbinu zavisnika da se vrati u još gore stanje od onoga u kome se nalazila,…ali, opet to ali, (ovoga puta u optimističkom kontekstu), te 2008. godine konzilijum je uspeo da se usaglasi i povede, trovanu svim mogućim terorima, napadima, ideologijama, idejama, već gotovo na samom izdisaju, Srbiju jednim boljim putem, kojim evo još uvek ide. E sad, kada će početi da vraća svoj stari sjaj, teško pitanje, četiri godine je svakako malo da iskoreni sve ono čime je bila trovana, u cilju da postigne još veći stepen zavisnosti, i najzad kao mrtva bude primljena u Američki pakao. No, bitno je da ipak daje znake života.

- Naime, uvozimo sve ono što naš seljak može da proizvede, ali opet nemali procenat srpske populacije, umesto po velikim tržnicama, kupuje na pijaci, dok su neki odlučili da ponovo uzmu motiku u svoje ruke,…zahvaljujući URS-ovcima, ovo malo nove privrede nalazi se u rukama stranog okupatora, ali na drugoj strani primer tržišnog rasta nekih domaćih fabrika govori da se ovo još manje domaće srpske privrede nipošto ne da, sa tendencijom da nastavi svoj dalji razvoj,…nezaposlenost nikad veća, ali opet na drugoj strani mase mladih i školovanih volontiraju, pa će pre ili kasnije da dobiju stalan posao,… sem katastrofalnog pravosudja i izuzetno ekspeditivnog socijalnog sektora, rad državnih institucija, u globalu, svakako da bi se mogao okarakterisati jednom solidnom ocenom, sa daljom tendencijom povećanja ekspeditivnosti u radu, što pre svega zavisi od boljih primanja zaposlenih, koja bi prema obećanjima aktuelne vlade trebala da se dese.

Ali, djavo nikad ne spava,…Nedavno održane izbore obeležio je veliki uspeh večitog opozicionara Tomislava Nikolića, čija će partija SNS u najgorem slučaju imati najviše poslaničkih mandata u budućem parlamentu, zbog čega je gotovo ceo socijalistički i prosrpski orijentisan političan živalj definitivno na najvećim ideološkim dilemama u savremenoj političkoj istoriji XX veka- Sa Borisom Tadićem, ući u EU ko zna kad i ko zna gde, koja će do tad,sasvim sigurno, pod presijom sve ekspanzivnije socijalističke politike, da se raspadne ili makar prestane da bude Američka sluškinja, odnosno, sa Tomislavom Nikolićem nemo gledati kako Srbija, sve intenzivnije, biva dovodjena pred svršen čin još jedne u nizu američkih kolonija, i kraj svake priče.

- Svi znamo da nas 20. maja očekuje drugi krug predsedničkih izbora, u kontekstu čega neki politički analitičari gospodinu Nikoliću predvidjaju predsednički mandat i samim tim mesto mandatara nove vlade. No, bez obzira na izmišljenu krizu koju nam je Zapad nametnuo, u ovoj našoj, kako ustanovismo, zaostaloj, ali ipak rastućoj Srbiji, iskreno se nadam da još uvek ima dovoljno ljudi koji razmišljaju izvan granica sopstvene guzice. Znam i ne mogu da verujem, koliko je onih što kod očiju slepih, što autističnih, što pak oba u paketu pa još i agresivnih, i sklonih onim najgnusnijim lažima i klevetama, koji kao simpatizeri SNS-a, na razne načine deluju u pravcu ustoličenja novog srpskog izdajnika, Tome.

Ma kako i da ne verujem, ukoliko samo blagim pogledom unazad, uzmem u obzir to iskonsko, uzajamno puko materijalističko delovanje osvajačke politike Zapada i halapljivog mentaliteta, ne baš tako malobrojne grupe Srba, sve je jasno kao dan. Jednostavno, ponavlja se istorija svrgavanja socijalizma, a sa njim, po pravilu, patriotske svesti, političke i vojne neutralnosti – počevši od Obrenovićeve, preko Titove, i evo zadržaću se na najskorijem primeru Miloševićeve vlade, koja je, kao i ova, sporim, doduše daleko značajnim dostignućima, nedvosmisleno ulivala nadu u neko bolje sutra.

Ali, djavo nikad ne spava,…Nakon što, sasvim logično, budući da je njegova prevrtačka biografija te 97. bila već prilično bogata, Vuk Drašković, svojim čuvenim šerpe i lonci demonstracijama, nije uspeo, američka osvajačka oligarhija, odabrala je svoje nove pijune na čelu sa Zoranom Djindjićem i danas Draškovićevim koalicionim partnerom Čedomirom Jovanovićem, koji su se pod parolom kradje glasova, i onako nasilničkim svrgavanjem Slobodana Miloševića, tog sumornog 5.10.2000. godine, vrlo uspešno dokopali fotelja, i kako je potonje vreme pokazalo, Srbiju poveli u kapitalističku propast. Djindjić je ubrzo stradao, zasluženo ili ne, neka Gospod prosudi. Ali da je bio čovek, imajući u vidu isporučenje gospodina Miloševića, Vojislava Šešelja i mnogih generala, koji su, nosivši glavu u torbi, najbolje godine svoga života dali za očuvanje identiteta srpske države, u lakrdiju od svetskog pravosudja zvanu Hag, svakako da nije.

Danas, svi pričaju šta se sve promenilo od tog kobnog 5.10.2000., pa navode, ovo, pa ono, te najzad onako lakonski konstatuju – NIŠTA, SAMO NAM JE GORE. Pa, dal će biti da je sve baš tako pragmatično i decidno. Dobro, jeste da se ideološki ništa nije promenilo, jeste da nam je gore, isto kao što nam je i za vreme Miloševića bilo gore, ali dodaću – sa tendencijom napretka, ali samo pod uslovom zadržavanja ove, socijalističke i prosrpske ideologije, koja je posle Djindjićevog stradanja ipak nastavila da živi.

-Ubrzo nakon Djindjićevog stradanja 2003.god. došlo je do formiranja nove vlade, na čelu sa dijametralno suprotnom političkom ideologijom Vojislava Koštunice, koja se prema odrednicama patriotizma, i zalaganja za političku i vojnu neutralnost Srbije, gotovo uopšte nije razlikovala od političke ideologije kakvu je vodio gospodin Milošević,…čemu još dodatno u prilog ide i to što je njenu skupštinsku većinu činio ubrzo rehabilitovan SPS.

- U narednom sazivu još uvek aktuelne vlade iz 2008. god. mesto mandatara pripalo je DS-u, čiji ideološki koncept, na čelu sa Borisom Tadićem, sve više počinje da ide u smeru socijalističke pa sve više i prosrpske politike. Naime, prisutne su tendencije ka saradnji sa celom svetom, pa čak i do mere EU integracija, ali na drugoj strani nipošto po cenu na privrednom planu, u daleko većoj meri, preovladjujućeg stranog kapitala, davanja srpskih teritorija- Kosova, a potencijalno Vojvodine i Sandžaka, kao i koalicionu saradnju sa još tvrdjim, prosrpski orijentisanim, političkim strujama SPS- om, Srećković Srdjanom, vodjom nove umerene srpske desnice, odnosno postepene eliminacije grupe Djindjićevih izdajnika koji svoje mesto nadjoše u redovima lakrdijaške partije Preokret, koja Republiku Srpsku naziva genocidnom tvorevinom , zalaže se za otcepljenje KiM, kao i sprovodjenja globalističkog pokreta osvajačke politike Zapada, zbog čega je, u spomenutim političkim krugovima, Boris Tadić poneo epitet DJINDJIĆEVOG IZDAJNIKA.

Sa Koštunicom, doduše, nisu uspeli da se dogovore oko formiranja koalicije u sazivu još uvek aktuelne vlade iz 2008., ali ne bi me čudilo da, nakon što se Dačić sporečka sa aktivistima URS-a, pod uslovom da ga Toma ne vrbuje u svoje redove, baš on bude ta, po snazi, treća relevantna karika u lancu nove vlade, koja bi potencijalno nastavila sa radom u korist prosperiteta Srbije, poboljšavajući poljoprivredni resor, dovodivši strane investitore, al nikako po cenu preovladavanja inostranog kapitala na privrednom planu. I, dodjosmo do ključne stavke – saradjujući sa EU, pa čak i do mere integracija, ali nipošto po cenu skrnavljenja teritorijalnog suvereniteta. Zašto kažem uzavrele tačke?

Pa šta mislite da li takva politika, zasnovana na prosperitetu jedne male zemlje, koja je još socijalistički ili socijaldemokratski orijentisana, pa još želi da bude i neutralna i dalje odgovara Američkoj osvajačkoj politici, koja je još surovo kapitalistički orijentisana, pa još i želi da globalističkim pokretom pokori čitav svet?! Posebno sada, kada velike zemlje poput Grčke, Francuske, a biće ih tek, postepeno otkazuju poslušnost. Šta mislite zašto se pojavio Toma koji ovih sumornih dana, isto kao i Djindjić i Čeda pod čuvenom parolom kradje glasova i raznih propratnih maskenbala, sa ogromnom dozom, za sada, u kontekstu urušavanja fizičkog intenziteta potpuno bezbolnog, ali, složićete se mnogo goreg socio-psihološkog nasilja ( npr. prošlogodišnji štrajk žedju i zaključavanje u prostorije Narodne Skupštine ) želi da,…

Nastaviće se…

Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Igor Vlahović Empty
PočaljiNaslov: Re: Igor Vlahović   Igor Vlahović I_icon_minitimePet Maj 11 2012, 23:23

Balada o Ujedinjenim Regionima Srbije 1. deo

Piše: Igor Vlahović

Sve više hvatam sebe kako izgovaram sledeće – sve ima svoje granice, pa i visok prag tolerancije mog uma na glupost.

Posebno sada, u mučnim danima aktuelne predizborne reklamne kampanje, gde mi posebnu pažnju privlači sva ta pokvarenost, pritajena bahatost, jednom rečju beskrupuloznost kakva isijava iz svake izgovorene reči, kojima nas sa ciljem pravljenja još ludjima no što jesmo, sve žešćim intenzitetom trivijalnosti sopstvenih sižea, bombarduju aktivisti novog konglomerata kolonijalističkih aždaja, ili pod zvaničnim nazivom Ujedinjeni Regioni Srbije,…Tako, kad god se nadjem pred malim ekranom ili me pak u vidu reklamnih internet stranica sačekaju njihove deža vu političke umotvorine, onako krajnje lakonski konstatujem -Alo bre, pa kome, čemu i u šta ponovo da se veruje?

Stoga hajde malo,…stvarno potrebno je samo tako malo bavljenja njihovim prethodnim rečima, kako bismo, barem mi koje još uvek čitava ova plejada pseudo demokrata nije uspela da načini baš ono dibidus ludima, evocirali uspomene na neke od uzroka eskalirajućih posledica današnjeg srpskog zla,…preko potrebnog u slučaju da se ovaj konglomerat kolonijalističkih aždaja dokopa nekih relevantnijih društevno-političkih pozicija. E sad, kako svaka, na energiji zla počivajuća, ideološko-politička grupa ne poznaje nikakvu filozofiju, a i kako bi kada je za filozofiju potrebno makar malo kakvog – takvog uma, smatram sasvim dovoljnim to što ću u nastavku da se pozabavim samo šatro biografskim detaljima prvih nekoliko imena sa konglomeratove liste.

Mladjan Dinkić- onda kada su se, kako ih Šešelj, lepo nazva Dosmanlije, skupile s konca i konopca, ovaj sitnooki oblik života, sa kockastim oblikom glave i demode frizurom „kratka kosa u vis“, uzevši još i strukturu njegovog mentalnog sklopa neodoljivo podseća na Barta Simpsona, nekoliko dobrih godina proklamovan je za velikog, šta više neprikosnovenog eksperta iz oblasti ekonomije.

No, proces propagandno-političkog laganja u kontekstu skretanja pažnje potlačenog naroda sa konkretnih problema teritorije na kojoj bitiše, predstavlja jedno, dok je istina realne stvarnosti sasvim drugo. Ovaj propali muzičar, bez ijedne kompozicije sa umetničkom težinom u svom kvantitavnom nezanemarljivom stvaralačkom opusu, poput svakog ambicioznog političkog lopova, onako stameno ubedljivo, obećavao je tada apatičnim Srbima željnim nekog boljeg života, no što je to rad, pod prisilom početaka sprovodjenja osvajačkog koncepta američke i zapadnoevropske politike,u jedva držećim institucijama uz podrazumevani sitni šverc komerc, nova radna mesta, dobra primanja, sve skupa jedan lagodan život, ali nakon što mu je istekao prvi četvorogodišnji mandat, sve nabrojano postade samo jedan u čitavom moru relevantnih lažovsko-lopovskih sinonima za mrtvo slovo na papiru. Ne smetajući sasvim izvesno njegovom djonastom mozgu, da se sa lakoćom uklopi u proces stvaranja, novog srpskog vlastodržačkog Titanika iz 2008. ubrzo, i još krupnijim koracima nastavio je sa novim lažima i lopovlucima od kojih će sasvim sigurno u istoriji balkanske politike ostati upamćen po čuvenim akcijama iz 2007. godine, koje su svakom gradjaninu RS trebale da omoguće jednokratno, ali dragoceno povećanje ličnog budžeta za 1000 eura, ali kako stara narodna kaže obećanje ludom radovanje, na kraju im ostade u vr’ glave 2000 dinara. Takodje, setite se koliko je samo malih preduzeća, trgovinskih radnji, poljoprivrednih dobara puklo zbog ogromnih PDV-a koja im je neprestano zacepljivao. Šta ćete više,… Ne kaže za džaba jedna druga stara misao- OD GOVANA PITA NE BIVA, dodajem, posebno pije vodu u (ne)etičkim analizama svakog društva, uredjenog po robovlasničko-kapitalističkim kanonima.

Tako, danas sasvim logičnim deluje, štaviše biva, to što je je G-din Dinkić, prema poimanjima nešto umnijeg srpskog življa dobio snažan pečat, još jedne u nizu metafora procesa neumitne ekspanzije djonizacije mozga u okvirima dvanaestogodišnjeg srpskog vlastodržačkog miljea, koji kao nesoporno glavni postulat kodeksa delovanja njenih zagovornika, svaku robovlasničko-kapitalističku politiku, zapravo i definiše takvom.

No, imajući u vidu još snažniju djonizaciju mozga, nažalost daleko većeg procenta tog srpskog življa, ni malo ne čudi što umesto, da u najmanju ruku okopava njive, uzgaja grla, ovce, pernatu živinu, ili pak naplaćuje korišćenje javnih toaleta po autobuskim stanicama, ovaj moderno-evropski homosapijens nam još uvek, i što je medijski najsimptomatičnije, ponosnije nego ikad obećava kule i gradove, odnosno uz zvuke tra-la-la pesmičuljka Regioni jaka Srbija, zajedno sa Tadićevcima spuštajući dijametralno-suprotno izrečene stavove od strane one prirodne onomatopeje Sove, Tome Nikolića, i neandertalski govor neke provincijalske babe ili pak, pre svakog vremena propalog, mladog čoveka, pokupljenog sa ulice lamentira nad jadom i bedom srpske današnjice, koja, prema vlastitim mu navodima, više ne može da čeka na dugotrajne EU integracije, dok njeni državljani bivaju prisiljeni na zaposlenje sa knjižicom vladajuće partije,…paralelno zalagajući se za ono što bi predstavljalo ozbiljnu tragediju URS-ovog prelaženja cenzusa, a što se za sada ogleda u hvaljenju značajnim doprinosima na polju prodaje nekada velikih srpskih industrijskih i tajkunskih trgovinskih institucija, po surovo kapitalističkom modelu uredjenim, inostranim kompanijama, koje batrgajući se za svoj dalji opstanak više i ne biraju gde će pustiti svoje otrovne pipke, kao i uvodjenju novih velikih inostranih trgovinskih institucija…ili da skratimo priču, zalagajući se za ustrojenje, novog privrednog modela RS, u jeziku širih narodnih masa poznatijeg kao privatizacija sprovedena na osnovu ulaganja inostranog kapitala, koja u slučaju URS-ove politike, za sada sve intenzivnije prodaje domaćih fabrika i uvodjenja inostranih tržnica, polako ali sigurno počinje da poprima one najbrutalnije oblike vlastitog postojanja. Pa zar nije dovoljno osvrnuti se na to da roba proizvedena u ovim fabrikama po svojoj ceni daleko premašuje standard prosečnog gradjanina Srbije. Avioni, automobili, skupi telefoni, koji će nam kurac ako za ono najelementarnije nemamo?! Sasvim logična pretpostavka, a još logičnija za sve one koji shvate kako su spasiteljske fabrike samo tu, iz razloga što im je potrebna jeftina radna snaga, koja će danonoćno dirinčiti na proizvodima isključivo namenjenim izvozu na odredjena strana tržišta, dok će ovaj naš konglomerat kolonijalističkih aždaja, prihode da deli sa njihovim vlasnicima. Dok im uvodjenje stranih tržnica zahvaljujući jeftinoj radnoj snazi, pre svega, posredstvom distribucije proizvoda omogućava omogućava značajnu kontrolu nad ovo malo čisto srpskog proizvodno-trgovisnkog entiteta.

Nego, ma koliko danas sve ovo delovalo bezbolno ili manje bolno, dosadašnja svetska politička praksa bez ijednog jedinog presedana pokazala je kako apetiti okupatora i njegovih (domaćih) izaslanika na tlu države u kojoj proces privatizacije sprovedene na osnovu ulaganja inostranog kapitala pedstavlja prioritetni cilj, vremenom postaju sve veći, pa bi se, imajući u vidu izrećenu sve intenzivniju prodaju nekada velikih srpskih industrijskih institucija i sve progresivnije uvodjenje novih inostranih tržnica, kao i prisustvo određenih negativnih privrednih, štaviše u širim društvenim okvirima, koje ćete sasvim sigurno prepoznati u nastavku koji sledi, za URS-ovu politiku sa punim pravom moglo reći da ozbiljno preti potpunom gušenju svih onih područja izvan (ove) velike industrije i trgovine, bez kojih jedne stabilne države niti je bilo, niti ima, niti će ikada biti:

-poljoprivrede - već naveliko uvozimo sve ono što srpski poljoprivrenik može da proizvede, a uzimajući u obzir sve gore navedeno, uopšte me ne bi čudilo da uvoz, pod parolom kvaliteta proizvoda po EU standardima, postane jasno definisan ugovorima na obostranu korist URS-ovaca i odgovarajućih inostranih kompanija ;

- malih i srednjih preduzeća - ponovo kažem, setite se koliko je samo što malih preduzeća koja su se bavila proizvodnjom i pružanjem usluga, što malih trgovinskih radnji, puklo, pre svega zbog ogromnih PDV-a koja im je Dinkić neprestano zacepljivao,… sad, sve i da im ukine sve moguće obaveze prema državi, zapitajmo se – na koji to način da opstanu pod presijom tržišnog monopola ovih velikih privatizovanih fabrika, čiji bi se, nakon ustrojenja ogranaka u kojima se proizvodi roba za izvoz, sledeći koraci temeljili na stvaranju onih koji će proizvoditi robu niže klase namenjenu domaćem tržištu, istovremeno sa privatizacijom ovo malo držećih srpskih fabrika,…odnosno, posmatrano sa stanovišta trgovine, pod presijom inostranih tržnica, koje su pruživši im mogućnost da, pre svega putem distribucije proizvoda, kontrolišu ovo malo čisto srpskog proizvodno-trgovinskog entiteta, konglomeratu URS-ovaca i stranih investitora zapravo već otvorile značajan put ka privatizaciji velikih industrijskih institucija koje cirkulišu na njemu.

Sve u svemu, zaključak je tako jednostavan – bez obzira na sve, malim i srednim preduzećima mesta na tržištubiti neće!, i jedino što iz ove branše može kako-tako da opstane, očituje u malim preduzećima koja se bave pružanjem odredjenih intelektualnih i zanatskih usluga,…i to, podrazumeva se, u sve minornijoj meri;

-intelektualne i kulturne elite – krajni stepen procesa velike industrijalističke i trgovinske privatizacije, u kome strane sile, posredstvom stavljanja, u ovom slučaju URS-ovih pripadnika na ključna mesta, dalje uzimaju kontrolu, a zatim i prevlast, i nad državnim institucijama, podrazumevajući pri tom sve izraženije sprovodjenje procesa pojednostavljenja odredjenih poslova, što po pravilu vodi ka sužavanju procenta potrebnog stručnog kadra,…U ovakvim uslovima neumitnog degradiranja kolektivne narodne svesti, estetske potrebe iste, bivaju svedene na one najtrivijalnije sadržaje, poput raznoraznih rijalitija, ispraznih talk show emisija, niskobudžetnih sapunica i filmova, i sličnog,…dakle svega onoga što je nastalo u okvirima TV mreže, koja tada, mada odredjeni deo kulturnih kritičara misli već sada, predstavljaju sasvim dovoljan kulturno-umetnički entitet, bilo da je reč o načinu plasmana stvaralaštva, bilo da je reč o formiranju novog kulturnog trenda.

I tako sve dok Srbija ne postane savremena strana kolonija, po kojoj hoda bezuman pseudo narod bez bilo kakvog vida onoga što nazivamo identitetom. Bez prava na ono što se zove život dostojan svakog ljudskog bića!!!

Nastaviće se…

Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
 
Igor Vlahović
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
 :: NAUKA-UMETNOST I KULTURA :: MEDIJI-PISANI-ELEKTRONSKI :: KOLUMNE I KOLUMNISTI-
Skoči na:  
Vremenska prognoza
Weather Belgrade
Teme naj viđenije
Ko je trenutno na forumu
Vracam se...Odjava ..... laku noc ....
Kaladont u tri reči
ARANŽIRANJE HLADNIH PREDJELA
Vas smajli raspolozenja...
FARBANJE i UKRAŠAVANJE USKRŠNJIH JAJA
Deponija emotikona-rezervni smajlici...
SVADBENE TORTE-ideje
Ćaskanje u kafeu uz kaficu,čaj...Dobro jutro,dan,veče
Nauka o jeziku
Ključne reči