Biti kršćanin: Vladika Nikolaj -
O nemiru duševnom:
Pismo Vladike Nikolaja srpskog jednom usamljeniku: O nemiru duševnom
"Svega imaš, samo mira nemaš. Sve bi dao za mir, ali mir ti ne dolazi. Još od rata nemir ti vlada u duši. Mislio si i misliš: pucao si u borbi; možda si nekoga i ubio. Možda sad nečija majka tuguje za sinom jedincem, koga si ti usmrtio; pa uz majku i supruga mu, i djeca, braća, i sestre, i druga rodbina. Možda proklinju ubojicu njegovog, - a ubojica si ti. Tko zna, što te još može dostići, tebe i djecu tvoju? Eto s takvim mislima hodiš i radiš; s takvim mislima lijegaš i ustaješ. I nemir, sa strahom, ljuto muči dušu tvoju.
Zar ne slušaš na svakom bogosluženju neuporedivi blagoslov Crkve Božje: Mir vsjem! Mir svima! Tko još u svijetu, izvan Crkve, izgovara te divne riječi: Mir svima!, i to sa takvom toplinom i u tako punom i svestranom značenju. Mir politički i građanski, mir vanjski i unutarnji, mir među ljudima i među narodima, mir s Bogom i sa savješću, mir sa hvaliteljima i sa progoniteljima, sa životom i sa smrću, sa zemljom i sa nebesima, jednom riječju - mir koji nadilazi svako poimanje čovječje (Fil 4,7), - taj mir propovijeda Crkva svima sinovima čovječjim po svima zemljama i otocima zemaljskim. Ovako govori kršćanski pjesnik:
Pokloni se Gospodinu Isusu Knezu mira; dodirni se krvavih nogu Njegovih, i mir tvoj bit će ti povraćen. Jer je On mir naš (Ef. 2,14). Otuda kad Crkva govori: mir svima, isto je kao da govori: Krist svima! Krist sa svima! Krist u svima! Amen.
Krist, mir tvoj, neka bude s tobom i u tebi!"