https://magnolija.serbianforum.info/

https://magnolija.serbianforum.info/

Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.



 
PORTALPrijemLatest imagesRegistruj sePristupi

 

 Spletkarenje sa sopstvenom dusom

Ići dole 
AutorPoruka
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:17

Blago cara Radovana - O sreci

Jovan Ducic


Svaka filozofija je tuzna. Ako govorite duze o sreci, vi cete se
naposletku osecati pomalo nesrecnim... Uzasi zivota postanu jednim
delom nase sudbine samo ako se u njih narocito udubljujemo.

Nije tacno receno da je svaki covek kovac svoje srece; tacno je,
naprotiv, da je covek uvek sam kovac svoje nesrece... Ako su srece
slucajne, nesrece nisu slucajne. Za svaku nasu nesrecu kriva je ili
nasa lakoumnost, ili nasa gordeljivost, ili nasa glupost, ili nas
porok... Zato covek kroz ceo zivot cini sebi samom vise zla nego
dobra. Sto uspemo svojom pamecu, pokvarimo nasom cudi; ali sto
uspemo nasom dobrotom, upropastimo nasim porocima; i, najzad, sto
postignemo svojom mudroscu, izgubimo nasim temperamentom.


Covek zna samo za dubinu i gorcinu nesrece koju je sam doziveo,
kao i za tezinu bolesti koju je sam preboleo, ali niko ne zna nesrece
ni bolesti koje drugi podnose.


Mi smo istinski dobri samo kad smo istinski srecni. Nesreca kvari
srca i rusi karaktere. Retko je bilo ljudi koji su odoleli otrovima
nesrece i produzili da vole druge ljude... Sirotinja je najveca
nesreca zato sto otruje coveka takvim mrznjama, a jedna velika
napast covekova, to je sto u nesreci dobije rdjavo misljenje o
ljudima i pogubi prijatelje.


Izvor nesrece covekove lezi u njegovom egoizmu: u tome sto hoce da
uvek drugi radi za njega. Beganje od rada i napore, to je najveci
motiv borbe u ljudskom drustvu. Ne muciti se sam, a zaraditi bogatstvo,
i postici veliko bogatstvo, da bi time postigao najvecu sigurnost; i
to pre svega sigurnost da ni docnije nece morati praviti napor, posto
je napor najveca gorcina ljudske sudbine!


Ljudi mogu da nesebicno vole, ali retko nesebicno mrze. Svaka
mrznja je strah ili zavist. Mrznja je najcesce strah, jer covek ne
mrzi nego samo onoga koga se boji. Covek odista hrabar ne mrzi
nego prezire. U osecanju mrznje ima unizenja za nas same, a u
prezrenju ima ponosa i uverenja da smo bolji i visi od onoga koga
preziremo, i da mozemo bez njega, i da smemo protiv njega.


Najbedniji je covek koji zivi u mrznjama na druge ljude; taj se
prvi isece nozevima koje je sam izostrio... Nase mrznje skode nama
vise nego nasem protivniku. Govorite rdjavo o nekom coveku pola
sata, i vi ste posle toga nesrecni i otrovani; a govorite pola sata
o njemu dobro, i kad to ne zasluzuje, i vi postanete mirni i blazeni,
cak i ponosni na lepotu svojih osecanja, ili bar na lepotu svojih
reci... Ako vam je neko ucinio zlo, sacuvajte se da ga ne omrznete,
jer ce vas ta mrznja stati jos jednog novog gubitka i novog nespokojstva
i od neprijatelja trenutnog i slucajnog mozete napraviti zlotvora
stalnog i ubedjenog. Ukrstite maceve i pobijte se, ali ne iz mrznje
prema neprijatelju, nego iz postovanja prema sebi.


Nesreca je sto niko ne meri srecu prema sebi i svojim potrebama,
nego prema drugom, i to prema najsrecnijima. Manija svih ljudi je
da usvajaju tudja merila i za svoj sopstveni zivot. Prava sreca
covekova bice ako postigne svoje oslobodjenje od drugih ljudi; a
osloboditi se, to je najpre odvojiti svoju sudbinu od presije tudjih
primera, dajuci svom zivotu pecat svoje sopstvene prirode i svojih
ukusa.


Najveci broj ljudi ne znaju sta hoce, a veliki broj ljudi ne znaju
ni koliko mogu. Najredji je slucaj coveka koji zna sta hoce i koliko
moze.


U velikoj nesreci treba sve nesrece ponoviti u pameti, kako bi
se ocelicili za dane kad jednom crni konji izmaknu isred belih. Treba
ovde reci: ako sam mudar, nisam mlad i lep; ako sam bogat, nisam
zdrav; a ako sam i mudar i zdrav, nisam bogat.


Nesumljivo, ljudstvu najvise nesrece prave glupaci. Najveca je
beda sto glupak ne zna da je glup, kao sto ni rdjav ne zna koliko
je rdjav; a svet bi mozda bio spasen kada bi glupaci znali kakva su
nesreca za covecanstvo.


Vise coveku zagorcavaju zivot nesrece kojih se boji da ne dodju,
nego one koje su vec dosle i od kojih vec pati. Od svih nesreca covek
se najvise plasi sirotinje, koje je, medjutim, najmanje covekovo zlo.
Mi celog zivota nesto cekamo, a nadati se, to je pomalo ocajavati.


Nikad covek ne moze da kaze onoliko mudrosti koliko moze da precuti
ludosti, cak i gluposti. Jedino cutanje moze da prikrije kod coveka
strasti koje su najnasrtljivije i najstetnije: sujetu, lakomislenost,
mrzovolju, osvetljivost, mizantropiju. Jedino cutanje moze da sacuva
coveka od posledica koje mogu da mu nanesu trenutna i nesmotrena
raspolozenja, i nagle i nepromisljene impulsije.


Bogatstvo je, neosporno, polovina ljudske srece na zemlji. Najveci
stepen srece to je nezavisnost, a bogatstvo je ipak coveku put da
dodje do svoje slobode. Covek bogat, to je covek nezavisan bar od
ljudi... Cak i zdravlje i pamet kupuju se ili odrzavaju novcem.


Sve bede medju ljudima to su nesrece koje ucini covek samom sebi,
ili urade ljudi jedan drugom. U prirodi nema sreca i nesreca, nego
ima samo smrt ili zivot. Covek je najveca stetocina na zemlji.


Od svega sto je covek posejao, nista nije radjalo brze nego mrznja.


Velika nesreca covekova jeste sto zivot pocinje mladoscu, a svrsava
staroscu: jer bi zivot bio neizmerno savrseniji da, naprotiv, pocinje
staroscu, a svrsava mladoscu... Ne znamo da smo mladi kad smo mladi.
Mi saznamo sta je mladost tek onda kad nas je napustila


Poslednji put izmenio jutarnja izmaglica dana Sub Sep 10 2011, 13:23, izmenio ukupno 2 puta
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:18

MIODRAG BULATOVIĆ
INSEKTI

IGRA SUDBlNE PUTEM

Pre svega
morali su se za trenutak zaustaviti kako bi propustili onu bakicu, onu
Ljubicu. To shvati prvo Aćim, zatim Petar, pa tek tada Nikifor. Sima je
tada bio negde nasred povorke. Milan, onaj bledoliki slikar s bradicom,
što je nosio pod pazuhom blok sa slikama, nije morao da se sklanja, jer
je išao pored gomile: bio je malo udaljen, i to naročito kako bi pod
okom imao sve, kao da je na nekoj visini.

Aćim prvi stade. U tom
momentu Ananije nešto smrsi Nikiforu i izgubi se. Milan malo podiže
glavu i strogo odmeri pometnju i stisku. Nikifor se ukipi tek kad Aćim
pođe.
Milan stade da žmirka okom, da tako obuhvati skupinu.

Ananije je gledao golubove koji su se nadletali ispod oblaka i trudio se da odmah sastavi pesmu o njima.

Da
se nisu zaustavili, naročito Aćim i Nikifor, pregazili bi Ljubicu. Ona
je išla. A bila je mala i seda, gotovo kao utvara. Aćimov potiljak
nalazio se tik uz mrtvačeve tabane.
Još u stvari ne behu ljudski ni
pošli, kadli se starica krenu i šmugne ispod leša. Jedino je od nje bila
dronjavija neka sredovečna žena koju niko, pa čak ni Ananije, nije
poznavao. Nepoznata žena bila je posle Sime najduža, da su se ljudi
čudili.

Ljubica ispod leša izađe veselija. Uzalud je za trenutak
stajala pod sandukom: nije ga mogla dohvatiti, mada je pružala ruke. Pod
mrtvacem bila je čudno zgrčena i iskrivljena, tako da je sličila na
insekta. Aćim je iskosa pogleda i nastavi hod.

Golubovi su ih
pratili ćutke. Aćima je boleo potiljak. Ljubica se sakri iza nečijih
leđa, izgleda da su bila ženska, jer su se širila od vrata prema petama.
Ljudi su je gledali i čudili joj se. Začudi se čak i stari Raša koji se
nikad ničemu nije čudio. Stari Raša se zgleda sa Simom. Stari Raša
reče:

— Zavukao joj se neki đavo pod kožu.

— Žali ga — reče Sima.

— Da ga žali, plakala bi — reče stari Raša.

Stari
Raša i Sima išli su barabar. Sima je bio viši od svih za glavu, pa čak i
za dve. Njeno lice bilo je sitno, zbrčkano i izgrebano. Stari Raša je
gledao iznad mrtvaca. Kroz šeširić probijali su joj se beli pramenovi.
Sima se saginjao starom Raši, šapućući mu. Ona je nosila u rukama
Fotijevu knjižicu i sliku. Stari Raša zapita Simu što se stalno krije i
protrčava ispod leša. Sima reče da je ožalošćena. Stari Raša na glas
odgovori da je šašavija čak i od Ananija. Sima reče:

— Bio bi to divan par.

— Ne bi, dosadio bi joj pesmama.

Povorka
opet pođe. Kovčeg je bio obojen. Sunca nigde nije bilo, tako da se
moglo pomisliti da nije ni postojalo. Kovčeg je bio kratak, kao da nije
pravljen za mrtvaca, već za Aćima ili Ljubicu.

Ona se obrete
ispred Sime. Oblaci su bili gusti i puni i ništa ih, pa ni sam vetar,
nije moglo krenuti. Njene oči bile su okrugle i male. Preko njih se
prevlačila plavičasta skrama starosti. Ispred nje išla su deca, dečak i
tri devojčice, i nosili vence. Venci su bili zeleni, mada je još vladala
jesen. Videlo se da su daske od čamovine. Sa drveća je padalo lišće:
list se prvo otkidao, zatim je leteo kosimice i porebarke kao hartija, i
najzad se lagano spuštao na zemlju. Deca su bila mršava i bleda.

Kad
su prošle nedelje sahranjivali starog generala u penziji, sveta je bilo
više: lepo obučenih i uniformisanih ljudi, žena i baba, staraca i
dečaka. Jednom rečju: pola grada; povorka nije išla brzo kao danas, no
se zaustavljala na uglovima, na raskrsnicama pogotovu. Pop Cvetko je
išao ispred generalovog sanduka i pevao i mahao kandilom oko sebe kao da
tera leptirove.

Ljubica je išla lagano i gledala u kovčeg.
Gledali su je kako nosi Fotijevu knjižicu i sliku. U očima joj je
bleštalo nešto nalik na suze. Kovčeg generala Šijakovića bio je
politiran i okićen svilom, resama i cvećem. Sanduk koji su nosili Aćim i
Nikifor sa još dvojicom bio je sklepan od starih dasaka: to se jasno
videlo, jer čamovina nije svuda podjednako primila boju.

— Misliš da bi joj dosadio pesmama?

— Mislim. Več je dosadio celom svetu.

— Da, da, čudan čovek taj naš nesrećni Ananije.

— Kažu kako svuda priča da je najveći srpski pesnik.

— Da, da, vrlo je čudan, nesrećnik.

Ljubica
je bila bleda. Išla je za Nikiforom i govorila mu kako je smrt strašna.
Ananije joj se pridruži. Ona pusti iz sebe neki čudan zvuk, sličan
cviljenju, i šmugnu ispod leša. Milan to spazi i pogladi bradicu. Požele
da naslika staricu pod lešom. On joj reče da smrt nije strašna. Ljubica
zadrhta. Ananije reče da se smrti ne treba bojati jer ona ne boli.
Ljubica ga pogleda odozdo. Ananije reče značajno:

— Ničega se ne boj. Samo se ti mene drži.

Stari Raša vide kako Ljubica viri ispod Ananijevog skuta.

— Kažem ti, bio bi to divan par — reče Sima.

— Bi, da nije ćopav i šašav, nesrećnik.

Povorka
zaobiđe spomenik. Ljubica otrča s Ananijem na začelje i tamo izjavi da
zna ko je krivac za Fotijevu smrt. Ona reče da je najviše kriv Aćim, a
zatim Nikifor i Sima. Ananije reče:
— Da čuo sam da nisu hteli da mu daju penziju.

Aćim šapnu Nikiforu da se umorio. Nikifor pogleda Simu.

Sima
pogleda preda se. Ljubica izjavi da je Fotije bio najveći srpski
pesnik. Ljubica i Sima okrenuše se i videše: ulicom je bežao Ananije;
vukao je za sobom osušenu nogu, pomažući se štakom. Osvrtao se često ne
bi li video motre li na njega; pre no što zamače za ugao, pade. Ljubica
ga zovnu. Ananije se dizao. Ljubica ga opet zovnu. Sima reče:

— Pusti ga neka beži. Doći će i na njega red.

— Da ga nije ko uvredio?

Oblak se dizao i spuštao iznad sanduka kao kišobran.

Do
groblja su mogli i Albanskom, ali Aćim udari Grobljanskom ulicom. Ljudi
su ih gledali. Neki su virili iz svojih radnjica, a neki su stajali na
ulicama. Iza ugla povorku dočeka vetar i skide Aćimu šešir s lobanje.

Ljubica
je razgovarala sa Simom o Ananijevom bekstvu. Sima je tvrdio da je
Ananije pobegao zato što ga je neko uvredio, a Ljubica da je zaboravio
nešto da ukrade.
Aćimovo lice se iskrivi. A bilo je okruglo i crveno.
Ljubica zapita Simu da li se slaže da je Fotije najveći srpski pesnik.
Sima reče da je Ananije poznati kleptoman, ali da ne veruje da mu je baš
danas na um palo baš to.

Aćimov šašir jurio je ulicom. Za njime
se dizala prašina s opalim lišćem. Šešir se okretao kao kotur. Sima je
gledao kako postaje manji.

Oblak je nadolazio kao voda. Aćimova
glava bila je gola. Ljubica reče Simi da danas nema više prijatelja kao
nekad. Šešir se primicao uglu. Ljudi su se iščuđavali što za njim niko
ne trči niti daje bilo kakav znak.

Aćimova glava bila je
dugoljasta i glatka kao školjka. Vetar dokopa šešir i zavitla ga preko
ograde u groblje. S jasenova je opadalo lišće. Ljubica ugleda humku
iskopane zemlje i reče:

— Nema smisla što ga sahranjujemo kao nehrišćanina.

Povorka umile u groblje. Aćim i Nikifor naglo spustiše teret na iskopanu zemlju, te se Fotije prevrnu u sanduku.

nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:19

A HLEBA...!

Slika iz života

Nema toga u selu ko nije
poštovao Miloja Lazarevića, a valjan je i bio. "Ne rađa se više u našem
selu takvih ljudi!" — slušao sam da govore mnogi odmah po smrti
njegovoj. Umro je lanjske jeseni.
I ja sam ga neobično voleo još od
detinjstva. Bejaše dobar prijatelj moga oca, pa èesto navraæaše našoj
kući. Uvek će mi, kad dođe, doneti čega: ili krušaka, ili šljiva, ili
šećera. Neki put me metne na konja preda se, te odjašimo njegovoj kuæi.
Ja ga uz put raspitujem o svemu što vidim, a on mi kazuje. Kod njegove
kuæe se igram sa Božom. To mu je najstariji sin, a moj drug u osnovnoj
školi.
Božu sam voleo više od sviju drugova. Sedeli smo zajedno jedan
do drugog, pa i u igri smo bili uvek zajedno. Igra i trčanje, šala i
smej. Slatki su bili ti dani! Vrljamo po šumi, sečemo prutiće, tražimo
'tičija gnezda, pužamo se po drveću, jurimo jedan drugog, te gledamo ko
je brži; nađemo kakvu nisku položenu granu, pa je jašimo; umorimo se,
idemo kući, mojoj ili njegovoj, pa jedemo. Kad god jedemo mleka, a mi se
zasmehujemo, i ko se manje smeje, taj više jede. Često se toliko
smejemo, da po čitav čas ne možemo da pojedemo čanak mleka.
— Blago
vama, kad još ne znate šta je muka! — sećam se da je jednom rekao
'ča-Miloje (tako sam ga zvao), a mi se pogledasmo pa još u veći
smeh.
Ja sam po osnovnoj školi otišao u gimnaziju, a Boža ostao u selu.
Kad sam po svršetku prvog razreda došao kuæi, jedva èekah da ga vidim. Odmah sutra dan odem njegovoj kući da se igramo.
— Boža čuva stoku, nema njemu više igre! — veli mi 'ča-Miloje.
Odem
i ja k njemu. Igrali smo se opet do mile volje u livadi, čuvajući
stoku. Neki put se zaigramo, te stoka ode u useve. Božu izgrde, a i meni
teško, čini mi se, više no njemu. Sutradan se opet igramo, kao da ništa
nije ni bilo. Neki put mu pričam sve što sam ja naučio, a on sluša
pažljivo, i raspituje me o svima pojavama što su njemu zagonetne i
nejasne, a ja objašnjavam "naučničkim autoritetom". Pokadšto se sastavi
po desetinu čobana. Tu se tek igra i šali. Kad pada kiša, izujemo se, te
trčimo bosi po travi i baricama, ili naložimo vatru u kakvom panju, pa
se iskupimo okolo te pričamo ili zagonetamo. Kad stignu pečenjaci, onda
je sve to još prijatnije.
Teško su mi uvek padali rastanci s drugovima kad dođe vreme da idem u školu.
Godina
za godinom prolazila, a mi sve ozbiljniji. Kad sam svršio maturu, onda
sam s Božom išao po lovu, po livadama gde devojke beru zelje, na igre
gde se momci i devojke sastaju, ili na prela.
Ali druženje naše ne beše tako èesto. Boža je već radio uveliko, a ja sam čitao i oduševljavao se raznim književnim proizvodima.
Baš
te se godine Božo i oženi; 'ča-Miloje nešto, star, a nešto ga izdade
zdravlje, pa ne može da radi, i ko veli: da uzmem radnika u kuću.
***
Po
svršenom svome školovanju odem u selo da se, posle tolikog rada u
školskoj prašini za klupom, predam bezbrižnom životu celoga leta; da se
odmorim i oporavim zdravlje na čistom vazduhu.
Kako u mestu rođenja
ožive sve uspomene iz detinjstva! I šuma i livada i putovi i stazice i
cveće i 'tice i potoci i kuće i ograde i svako mesto i svaka stvar
opominje me na detinjstvo i bezbrižno igranje. Burjan, isto onako gust,
narastao više moje kuće. Pogledam, pa mi se čisto učini kao da je juče
bilo kad sam se po njemu krio igrajući "žmure" sa Božom, i kao da
očekujem njegov glas iza ambara kad u igri vikne: "Je l' zora?"
Upitam majku za Božu.

Vredan je kao krtica, ali posrnuše nekako sa imanjem, a i otac mu
bolestan! Zar nisi čuo da je Miloje mnogo slab? — kaže mi majka, pa kao
da se nešto duboko zamisli.
— Siromah Boža! — pomislim, ali ne mogoh reći.
Neke,
tamne, nerazgovetne predstave, pune slutnje, kao da navališe na mene sa
sviju strana, i počeše goniti one slatke uspomene detinjstva iz mog i
Božinog drugovanja. Osetih neki teret na duši, a i sam ne bih umeo reći
otkuda to osećanje bola i jada, otkud se poče upijati u dušu neki strah i
zebnja?
— I dete mu zimus umrlo!
— Kome? — upitam ja posle dužeg ćutanja, čisto mehanički, zanet svojim čudnim mislima.
— Pa Boži!
Meni
se učini sve to neka neverica, ili kao kakav neprijatan san. Učini mi
se kao da neko tiho, lagano, s puno slutnje šapće na uvo: "Takav je
život! ... Boža više nije dete!" — I ja se otimam da u to ne verujem.
Uzmem pušku i iziđem u lov da se malo razgalim od tih utisaka.
Nisam
ni mislio gde ću naći lova. Puška mi o ramenu, a ja koračam kroz
zabran, zanet u čudno razmišljanje o životu. Bez sumnje je moglo
hiljadama 'tica leteti oko moje glave, i ja ih ne bih primetio, ili se
ne bih setio da lovim. Upravo, nije mi ni na kraj pameti bilo da sam u
lov pošao. Božina slika iz detinjstva neprestano pred očima, pa ne mogu
nikako da za ono veselo lice vežem sve te nove bede života u koje je,
kako mi mati reče, zapao.
Nisam ni sam imao nameru kuda da idem, pa
ipak sam slučajno izišao na put što vodi 'ča-Milojevoj njivi, gde sam
toliko puta provodio s Božom u veselom igranju.
Zateknem Božu da ore.
Čim me ugleda, zaustavi volove, pusti rucelje iz ruku, i uspravi se.
Pozdravih se s nekim čudnim trepetom u glasu.
Ćutali
smo dugo. 'Tice cvrkuću u šumi kraj njive, a vetrić tiho šumori kroz
lišće, koje je pogdegde počelo već žuteti, te kao da šara zelenilo
raznim prelazima boja od žute ka žutocrvenoj. Sunce sija veselo, nebo se
plavi. Volovi mašu repovima, te se brane od muva. S vremena na vreme
mahne jedan ili drugi glavom, te jaram krcka, a medenice o vratu
zazvone.
Mlađi brat Božin, dečko od desetak godina, stoji pred
volovima i gleda ljubopitljivo u mene, mereći me od glave do pete. U
jednoj mu ruci komadić crna hleba, a u drugoj dugačak, drenov prut. Ja
se jedva usudih da pitam:
— Kako je 'ča-Miloju?
Boža saže glavu, a posle podužeg ćutanja uzdahnu, izgovori glasom koji kao da iz zemlje dolazi:
— Teško, bogami!
Mlađem njegovu bratu udariše suze na oči, pa se kotrljaju niz sveže obraščiće!

Pa daće bog, Božo, te će ozdraviti! — tešim ga ja, i zagledah se u jato
vrana što se spusti na granje, pa mi se čini kao da one donesoše
slutnju što me poče obuzimati.
— Mučno! ... Do zaranka neće
sastaviti! — jedva izgovori Božo, pogleda u brata, a glas mu grca, kao
da kroz zube govori. Oči mu pune suza, pa samo što ne kanu, a on se
upinje da ih uzdrži.
Dete zajeca. Prut i hleb ispusti iz ruku, okrete se od nas i pođe nekud, plačući glasno.

I on danas ore! — pomislim u sebi, i kao da ne verujem da to očima
gledam. — Otac mu na samrti, a on ore! — ponovi se misao u pameti.
— Pa što oreš? ... Što ne odeš kući da ga pripaziš?! — rekoh mu nekako prekornim glasom. Nastade tajac.
Boža
uzdahnu, potmulo i duboko, a iz usta se ču glas koji nije sličan
ljudskom glasu, glas potmuo, rapav, isprekidan, ustreptao, kao da smrt
izgovori jedva čušo:
— A hleba?! — pogleda me ukočeno, tužno, i ja
pročitah u suznim očima sve, razumedoh onako strašan i očajan glas kojim
izgovori ove reči. Dve-tri suze skotrljaše mu se niz obraze. Opet
uzdahnu, obori glavu, zagleda se u zemlju, i kao da oneme i okameni se.
I ja onemeh.
Kad sam pošao kući, osećah se kao da je sav teret života ljudskog pao na mene svom težinom svojom.
— A hleba?! — brujao mi u ušima onaj očajni, samrtni glas, glas jada i bede, i ja se stresoh od slutnje.

I on radi i u takvom položaju?! ... Treba mu hleba! — mislim u sebi, i
ta mi misao ne izbija iz pameti, a osećam kako ja to ne bih mogao
izdržati.
Težak je život, strašna je borba života! ... Treba mnogo snage i zdravih živaca!



RADOJE DOMANOVIĆ
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:20

ON, NEKO DRUGI

Već duže vreme neki čovek u meni odbrojava moje korake. Jedan, dva, tri, četiri... I tako po čitave dane.
Pustim
ga da to čini, hoću da kažem, ne mogu zaustaviti kada nešto naumi. On
unapred zna što ću ga pitati, a ja se uvek iznenadim njegovim odgovorom.
Sve
u svemu, navikao sam se već na njega. Poslednjih godina neprestano je
sa mnom. Ponekad mi se učini da je živeo u meni od najranijeg
detinjstva, tj. od kada se pamtim. Kako bi inače znao neke najintimnije
stvari koje nikome nisam poverio? Često zaželim da izađe iz mene, da
sednemo za sto i ljudski popričamo o svemu.
On se tada zavuče u najdublji deo mene, postaje malen i gotovo nevidljiv i odnekud iz daleka odgovara.
Neće
da govori o sadašnjosti i uopšte, pravi se kao da ne hodamo ulicama
Londona i kao da ne postoji ova nova stvarnost oko nas sa svim svojim
posebnostima.
On bi samo da priča o prošlosti.
Naročito o stvarima koje bih ja što pre da zaboravim.
Kaže (gotovo podsmehujući se): Sve tvoje je u tebi.
Treba ti samo pomoći da pravilno rasporediš uspomene.
Ponekad
mi uspeva da se pretvaram kao da me njegova priča naročito zanima. On
tada, sebe ljubiv kakav već jest, raspriča se i postane velik tako da
zauzme potpuni oblik mene. Ja se tada samo umnožim, brzo i spretno
sakrijem iza ugla, a on produži nekom od ulica Londona.
Sednem
napokon sam u bar, naručim pivo i ne razmišljam ama baš ni o čemu. Tih
nekoliko dana dok sam sâm družim se samo sa Englezima i govorim naravno
Engleski.
On za to vreme kruži ulicama Londona i prati naše izbeglice da bi pronašao put do mene.
Obično uđe s leve strane, namrgođen i uvređen, gleda na drugu stranu ulice. Neko vreme tako šutimo i samo hodamo.
On zna sve što bih ga ja mogao pitati, a ja ne znam što će mi odgovoriti.
Zatim, nakon nekog vremena, počinje ponovo da mi broji korake.
Jedan, dva, tri, četiri...I tako po čitave dane...

Rade Šerbedzija
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:21

Prica za ne-laku noc ili Kjerkegor, vitez vere

"Samo onaj ko u
teskobi strepi, mir svoj nalazi, samo onak ko u donji svet silazi,
voljenju spasava, samo onaj ko noz vadi, Isaka dobija" - Seren Kjerkegor



Za
raliku od bajki koje sam izmisljala za Saru, za njeno
laku-noc-i-lepo-spavaj, postoji jedna prica u kojoj je svaka rec
istinita. Nije namenjena onima koji zive uvereni u svoju ispravnost, a
na pocinak odlaze sa istim "komotnim optimizmom" sa kojim plutaju po
zivotu, kao lokvanji. Nije namenjena onima koji se ususkaju u postelji i
zaspe blazeni u svojoj neopterecenosti. Neka ugase lampu i utonu u san;
oni, svejedno, ne bi razumeli ovu pricu. Za one koji pak, nocu ostaju
budni, za sve koji znaju sta je teskoba, koji su osetili ledeni dodir
zestoke usamljenosti, evo price ne za laku, vec nemirom i nesanicom
ispunjenu noc.
Radnja se desava u zemlji Hiperborejaca, u
Kopenhagenu, na samom kraju proslog veka. Glavni junaci su Seren
Kjerkegor, danski filozof, i njegova verenica, Regina Olsen. Kako bi
Kjerkegor rekao, pre istupanja na scenu, postoji jedno "prethodno
nakasljavanje"; uvod, neophodan za razumevanje potonjih dogadjaja.
Kjerkegor
je bio dete starih roditelja. Otac – ugledni gradjanin, a majka
sluzavka u njegovoj kuci. Ko zna sta se tu zaista desilo, sem njihovih
dusa i Svevisnjeg, ostavljamo, dakle, okolnosi njegovo zaceca kao
misteriozne. Majka je, mozda, bila prinudjena na sramni odnos, a mozda
to bese istinska ljubav izmedju gazde i sluzavke, a tek – vencali su se
kad je rodjen on, olicenje krivice za praroditeljski, u njegovo slucaju
pravi roditeljski greh, zbog koga je, kasnije, napisao u svom Dnevniku:
"Imadoh trn u puti svojoj i zbog njega se nisam ozenio".
Mogu samo da
domislim odrastanje preosetljivog deteta, po prirodi sklonog dubokoj
melanholiji, u atmosferi malogradjanske uskogrudosti Kopenhagena, koji
na vezu njegovih roditelja sigurno nije gledao blagonaklono, i mracnog,
sumornog doma u kome dominira krut, strogi otac.
Iako neshvacen i
usamljen kao mislilac, Kjerkegor postaje covek eruptivne snage
stvaranja; kao da zeli da preduhitri svoju ranu smrt, pocinje da pise i
objavljuje vec u 21. godini.
Kada je zavoleo Reginu Olsen, desio se
preokret u njegovom zivotu. Video ju je, prvi put, kad je imala svega
cetrnaest godina; cekao je da odraste, negujuci ljubav prema
devojcici-detetu. Usledila je veridba.
Tokom perioda verenistva
pokusava, svim silama, da potisne svoju sustinsku izolovanost. Ali kako,
kad bolno dozivljava nesposobnost da postane jedan od uvazenih muzeva
koji nedeljom, ruku pod ruku, odlaze sa zenom u crvku, gde mirno, bez
straha i drhtanja, odslusaju propoved, a onda, srecni zbog ispunjenja
duznosti, hrle kuci na blazeni popodnevni dremez uz prijatni zamor
domace svakodnevice.
Shvativsi nemogucnost da usreci zenu koju voli
najvise na svetu, ne zeleci da Regininu ustreptalu nadu za sredjenim
domom, zavesicama i saksijama cveca, decicom i veselim okupljanjem oko
trpeze, pretvori u metafizicko samovanje i vecnu strepnju koja njega
obuzima, koja je on sam, bez dovoljno vere u mogucnost svoje promene,
Kjerkegor iznenada, surovo i takoreci bez objasnjenja, raskida veridbu;
okolnosti podesava tako da se Regina oseti izdanom i ponizenom. Namerno u
njoj izaziva gorcinu, koja joj moze dati snagu da sve zaboravi kao
ruzan san, paravo da sve shvati kao poigravanje, laz i obmanu sa njegove
strane.
Nije joj poverio svoju tajnu, niti objasnio razloge svog
rastanka. Regina je mislila da ju je Kjerkegor zrtvovao, a on je, u
stvari, zrtvovao sebe, zarad nje.
Dve godine nakon raskida, ona se
udaje i zasniva svoju buducu brojnu porodicu; do nje nije dopro
neizreceni vapaj "spasi me od mene samoga, pomozi mi, uprkos mom
ponasanju, uprkos mom odlasku, uprkos svim uprkosima".
Zato
groznicavo pise "Strah i drhtanje". Progovorio je Johanes de Silencio,
zavetnik cutanja, zagrcnut od mracne tajne svog zaceca, covek koji je
sve izgubio i koji vise nije mogao da sa tim zivi. Kroz stranice
ispisane cistim bolom varira biblijsku pricu o Avramovoj zrtvi. Ko ima
usi da cuje razumece.
Da li je Regina bar tada cula?
Da li je
shvatila Avramovu velicinu, da li je razumela Viteza vere koji je
spremno krenuo da zrtvuje sina jedinca kad je Bog to od njega trazio,
ujedno najdublje uveren da se to nece desiti, da ce se Bog u poslednji
cas pobrinuti da tako ne bude. Da li je razumela da je samo Vitez vere
koji mirno (ne pacenicki-mirno, vec radosno, pouzdano-mirno) zivi u
apsurdu, ocekujuci nista osim najcudesnijeg cuda, mogao da potegne noz
na sina, da bi ga time spasao?
Posto ova prica za ne-laku noc, na kojom ljudi treba da ostanu budni i zamisljeni, duzna sam da kazem njen kraj.
Kjerkegor nije uspeo. Hiljade strana je napisao da bi sebe ubedio kako bice koje izgubimo u vremenu moze vratiti kroz cudo vere.
Regina se nije vratila
Trn zaboden u putenost, polako je otpustao svoj otrov.
Imao je samo 42 godine kad se okoncala bolest-na-smrt. Ocajanje je svojom snagom nadvladalo "na" i poslao smrt.
Sta
god istrazivaci rekli, kakav god novi podatak iskrsnuo iz prasnjavih
arhiva ili zagubljenih papira, molim vas da poverujete meni; ne pitajte
me otkud znam, ali prosto prihvatite da je ovo istina: umro je od
nepreboljenog bola.
U teskobi je strepeo, ali mir nije nasao, u donji
svet najstrasnijih dusevnih patnji sisao, ali svoju draganu time nije
dobio na dar, zamahnuo je nozem i izgubio je Reginu.
Njegove suze sto su za zivota kapale iznutra, opekle su svojom vrelinom moje srce.

Odlomak iz romana "Spletkarenje sa sopstvenom dusom" – Marija Jovanovic
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:22

Čekanje

Na peronu pravim jedan korak napred tri nazad ostajem u sredini na neprepoznatljivoj teritoriji.
Mrsti se daleko i uziva da me okomi sivilom koji vuce iz drugog grada.
Iz istog grada.
Golub vesnik stagnacije potreba odjeka prostih.
Siri krila prati zmaja sarenog zmaja koji igra na suncu.

Pomeram se desno, potom levo, gmizu u meni ostaci jucerasnjeg dana.
Sahranjuju se odgovori, nadolaze potopi svakidasnjice, raste dan.
Isti kao juce poput sutrasnjeg smeje mi se u lice.

Sve oci su zelene zute svetle i tamne sijaju kroz prljave poglede, isto se smeju.
Zedne su krvi oci deteta i oci starice unutrasnjost iste materije.
Sva usta pricaju podjednako iskrivljeno smezurano i tudje.
Ispunjena blatom maglom vetrom i pljuvackom grizu slova i krvare pod talogom ideja.
Lica su iste maskote koje se priblizavaju utvarama lepe im se obrazi i lome vilicne kosti.
Pod tezinom istine koja tamnici na padini izraza prevrcu se u prasinu koju odnosi vetar.
Obezglavljeni ljudi nose akt tasne, novine, hleb, mleko.
Odlaze na posao kresu se na coskovima, piju do iznemoglosti.

Vidim samo patike, cipele, cizme, stopala.
Kad otvorim oci.
Samo sareni zmaj bezi po vrtovima neba.
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:23

Formular

Jos iz daleka sam primetio te likove. Mislio sam da su
radnici preduzeca za puteve, ili u najmanju ruku da se bave odgusivanjem
kanalizacije, bili su, onako svi u narandzstim odelima. I kada su me
ugledali, jedan od njih mi je odmah prisao i osmehnuo se siroko:

"Vi zivite ovde?" Da - odgovorih mu. Pomislio sam da ce me pitati kako da nadje neku ulicu...

"I vama svakako smetaju visoke cene struje i gasa?" Naravno - odgovorh.
"Mi znate nudimo da preko nas placate struju i gas, efikasniji smo od Origin-a, mogli bi da ustedite..."

Nista
nisam rekao. Mrzim trgovce, mrzim ih iz dna duse, stalno hoce da vam
prodaju nesto, grce se. Oni su nesreca danasnjice i zato ih mrzim.
Obicno su to mladi ljudi koji deklamuju gluposti kojima su ih naucili
gurui biznisa i marketinga.

"Mislim..., znate, sada postoji
kokurencija na trzistu, mi vam nudimo najbolje cene i... konkurencija je
dobra." Cutao sam potpuo pasivno. Zeleo sam da se mladic valjano
potrudi.

Trgovac je izvadio formular. "Samo treba da popunite
formular. Mi cemo vam se javiti.. Nudimo savrsenu uslugu, odrzavanje...
Zar nebi bilo lepo da ustedite?" Bilo bi – odvratih kurtoazno.

"Vi
eto imate dete u kuci, to je pretpostavljam devojcica... Divna mala,
lepotica." Na te njegove reci samo sam se setno osmehnuo.

Samo treba da popunite formular i da ga posaljete nama... biflao je trgovac. Da, svakako cu to uciniti - rekoh mu.

Mladic
je bio odusevljen. Znao sam kako misli da sam glup, kako sam naseo.
Zato sam cutao i dalje. Nisam se pomerao, nisam pokazao ni najmanju
zelju da uzmem formular.

Evo ja cu vam popuniti - ponudio se mladic. Uzeo je formular i naslonio na torbu. Bilo mu je tesko da pise, onako stojeci.
Diktirao
sam mu podatke, bilo je bas kreativno izmsiliti nepostojecu osobu,
nepostojece ime, broj telefona, adresu. U jednom trenutku ispala mu je
olovka. Sa mukom se sagnuo, pronasao je, i nastavio da ispisuje podatke.
Eto, sve sam pripremio za vas - likovao je trgovac, pruzajuci mi
formular.

Pustio sam da njegova ruka jedno vreme mase papirom ispred mog lica. Onda uzeh papir od njega. Hvala - rekoh.
"Nema na cemu, zelim vam prijatno vece, a kada primimo formular, mi cemo vam se javiti..."

Aha - prevalih preko usana.

Nastavio
sam da guram kolica, a devojcica ( cerka moje komsinice Elizabeth) se
smesila, kao da je sve razumela... Ubrzo sam zastao iza ugla. Odmah sam
izguzvao onaj formular i bacio ga u prvu kantu za djubre.
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:24

KOD "RUSKOG CARA"
Najlepsi beogradsi momci, najslavniji po osvajanju zenskih srca, sedeli su na "vespama"; gledala ih je preko cvikera poslednja stara gospoda...

Zovem se Momo. Bog mi je podario sve godine koje imam, a mozda ce, ko zna, ako bude hteo, dodati jos koju. Mi, Kapori, umiremo, uglavnom, ili od srca ili od metka. Najbolji medju nama, od metka u srce. I tako, gotovo sve svoje godine, mogu mirno da kazem, radio sam redovno samo dve stvari; crtao sam i pusio. Nije bilo dana kada to nisam cinio. Ako nista drugo, povlacio sam palidrvcem linije po pepelu na dnu pepeljare ili vrhom stapa sarao u prasini ili pesku, crtao prstom po zamagljenom staklu vagonskih prozora ili necijim ruzem za usne, u znak zahvalnosti za proteklu noc, po ogledalu u kupatilu.
Sto se tice pusenja, Kapori, inace, poticu iz sela Mirilovici iznad Bilece i od vajkada sade svoj duvan. Kada sam kao cetrnaestogodisnji decak prvi put posetio rodno selo moga oca, zatekao sam babu Jovanu kako nize listove duvana. Izvadila je ostar, mali noz iz dubokog dzepa svoje kecelje, isekla je njim dva lista duvana, smotala ih vesto u komad iscepane novine i dala mi da pusim. Bila je strastan pusac. Ko zna koliko bi jos zivela da nije u svojoj devedeset sedmoj godini ostavila duvan, ljuta na sebe sto je zapalila pokrivac zaspavsi sa upaljenom cigarom u ustima. Pusim, dakle, jos od tog davnog dana, ne bez osecanja grize savesti, znajuci da ce mi duvan jednog dana doci glave. I pravo je, ali sam se bar napusio u zivotu!
Sedeci jedne noci pokraj vatre u planini Vidusi, po kojoj su zavijali vukovi, slusao sam jednog starca kako tvrdi da su Hercegovci, i kada su nepismeni, najnacitaniji medju Srbima. Buduci da su kupovni papirici (zvani cati) retki i skupi, oni duvan zamataju obicno u razne novine i istrgnute listove iz slucajno zalutalih knjiga. Sagorena, odstampana slova, kaze starac, u obliku dima ulaze im u pluca i u krvotok i taloze im se u glavi. To su citave biblioteke kojih Hercegovci nisu ni svesni. Toliko o pusenju.
Sto se tice crtanja, ne racunajuci ono detinje zvrljanje po hartijama, docrtavanje brkova na fotografijama tetaka u albumu, crtam od cetvrte godine kada mi je 1941. nasa susetka sa drugog sprata, kada sam joj za Bozic bio polaznik, poklonila prve akvarel-boje marke "faber" kupljene u knjizari kod "Simona & Katana", jedinoj prodavnici slikarskog materijala u Sarajevu, zajedno sa divnom cetkom crne lakirane drske. Ova hroma uciteljica, usedelica odvela me je i prvi put na more, u Podgoru kod Makarske, gde sam tim istim bojama pokusavao da naslikam zalazak sunca koji sam joj i poklonio. Ti moji prvi akvareli netragom su nestali u vihoru Drugog svetskog rata, ali jos cudom ne mogu da se nacudim kako se iz malih, okruglih raznobojnih zetona stvrdnute boje, cetkom i vodom, mogu ponovo stvoriti svi prizori pred kojima se nadje covek.
Buduci da sam vican knjizevnom zanatu, odlucio sam da napisem ovaj skromni ogled o umetnosti crtanja da bih nekako povratio hiljade izgubljenih, unistenih i rasutih crteza po vremenu i ovoj planeti. Pri tom, ne mogu da se oduprem secanju na jednog putujuceg trgovca knjigama koga smo zvali Zuca zbog njegove kose koja je svetlela poput lampe. Nisam ga video vec godinama, ali cesto mislim na njega - tog malenog, anonimnog apostola knjige, koji je poput Sizifa vukao svoje preteske prepune torbe po provincijskim knjizarama koje su vecinom prodavale kancelarijski materijal, tapete i skolski pribor, po firmama i javnim holovima, nudeci ih uporno i prodajuci na rate ili sa popustom za gotovinu. Jedne davne godine objavio je i sam prvu knjigu pod naslovom "Kako postati pisac" i prodavao je na hiljade primeraka, mada nikada nije napisao nista sto bi ga ucinilo piscem.
Ne, ova knjiga, ako uspem da je dovedem do kraja, trebalo bi da bude nesto slicno spomenaru ili porodicnom albumu, koji bi pokusao da otme od zaborava neke vec dotrajale i izbledele crteze i razmisljanja o crtanju kao disciplini duha. U njoj bi, takodje, trebalo da se pomenu i zabeleze dela mnogih vec zaboravljenih umetnika koji su uticali na moj nacin crtanja, i na umetnicko oblikovanje pokolenja kome pripadam. Kazem, pokolenja, jer sta znaci deset ili petnaest godina vise ili manje za delo onih koji su se napajali na istom izvoru?
Za one umetnike, cije su slike i crtezi rasuti po celom svetu, monografija je jedini pravi dom. Ma gde se nalazila, njihova dela su najzad sakupljena u tom papirnatom muzeju pod krovom od korica.
Moj profesor Nedeljko Gvozdenovic dobio je svoju prvu i poslednju monografiju u 76. godini, petnaest dana pre no sto je umro. Ulazeci u njegovu bolesnicku sobu, njegov postovalac i kolekcionar Nikola Mirkov zatekao ga je na samrtnickoj postelji kako na mrsavim, starackim grudima pridrzava rukama rastvorenu monografiju koja je mirisala na tek otisnutu stamparsku boju.
"Profesore" - kazao je - "monografija vam je divna! Sedamdeset i osam reprodukcija u boji..."
"Osamdeset..." - prosaptao je ovaj ispravljajuci ga i sklopio oci tonuci u komu. Bile su mu to, verovatno, poslednje reci u zivotu.
Na uglu Knez Mihailove, kod "Ruskog cara", postojalo je 1956. jedno drvo krivog stabla o koje smo satima cesali ledja drezdeci i cekajuci da naidje neko ko bi nam platio caj i kiflu.
Sa druge strane ulice stajali su preziruci nas najlepsi beogradski momci, a neki od njih, oni najslavniji po osvajanju zenskih srca, sedeli su na "vespama" - malim italijanskim motociklima, i cekali svoje devojke sa konjskim repovima, u sirokim suknjama sa ziponima i ljupkim pepeljugastim cipelicama bez potpetica zvanim "baletanke", da bi obuhvativsi oko struka svoje decake, kroz sumu zavidljivih pogleda odjezdile pravo u ljubav i bajku.
Sve to, kao iz kakvog akvarijuma, gledala je preko cvikera kroz velika stakla "Ruskog cara" poslednja preostala stara gospoda za mermernim okruglim stocicima iznad stranih novina na okvirima od trske. "Ruski car" - sveze ispeceno becko pecivo hrskave kore sa kimom pod staklenim zvonom, slatki ukus kapucinera, gerok kaputi i lakovane cipele sa kamasnama, nogu preko noge, zamiruci sjaj predratnog Beograda i njegovih blagoslovenih rituala.
Tamnoputi cistaci cipela koji su uspevali da isteraju nemoguci sjaj iz dotrajale gospodske obuce istanjenih djonova, prinosili su svoje usne sasvim blizu stare koze da bi sopstvenim dahom izazvali izgubljenu blistavost i doterali je do savrsenstva trakama maslinastog plisa isecenog krisom perorezom sa fotelja za vreme predstave u bioskopu "Beograd". Plis je bio redak i skup. U prodavnicama prosvercovane, zaplenjene i budzasto otkupljene strane robe, nazvanim ko zna zbog cega "Komisioni", lezala su nedosanjana bogatstva; mantili od tamnomodrog susketavog materijala "suskavci", americke antilop cipele sa debelim gumenim djonom, flanelske karirane kosulje kanadskih drvoseca, hemijske olovke na kojima se nalazila devojka u crnom kupacem kostimu, koja kada se olovka okrene, ostaje potpuno naga, gramofonske ploce Glena Milera i Stejna Kentona i najlon-carape.
U sporednim ulicama, koje se ulivaju u Knez Mihailovu, postojale su male zanatske radionice i radnje u kojima su postarije gospodje jos sile muske kosulje po meri sa izvezenim monogramom na dzepu i dvostrukim manzetnama, "hvatale" zice na ostecenim zenskim carapama i presvlacile dugmad za kostime.
Zanimanja koja se vise ne mogu sresti nigde na svetu:
HVATAMO ZICE. PRESVLACIMO DUGMAD.
PUNIMO HEMIJSKE OLOVKE.
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:24

U izlogu "Antikvarijata" u Glavnoj ulici kod "Londona", prodaje se slika tigra razjapljenih celjusti u prirodnoj velicini, nenadmasnog slikarskog virtuoza, ruskog emigranta Stjepana Kolesnikova (1879-1951). "Koja mi je bila pamet, budali! - udaraju se sakama o glavu kolekcionari posle cetrdeset godina. - Prolazio sam svakog dana pokraj onog tigra, i imao pare da ga kupim, ali ko je tada znao koliko ce to jedanput vredeti?"
S leve i desne strane tigra, koji je iz visoke trave vrebao prolaznike spreman na skok, visile su dve manje slike Kolesnikova na kojima je plavicasti ruski sneg prekrivao krhke i nezne ogoljene grane belih breza. Skripalo je pod nogama.
U osamljenickim, izgnanickim nocima i danima, skriven od sveta, Kolesnikov sanja snezne stepe svoje zavejane domovine slikajuci sa nenadmasnim majstorstvom tundru i zapleteno granje pretvoreno u crnu cipku na modroj osnovi neba. Proglasen zastitnim znakom kica, ovaj tihi majstor, inace ucenik velikog Rjepina, nosi pomireno teret te velike nepravde na strpljivim sirokim plecima muzika. Cetrdeset godina kasnije cene njegovih platna racunaju se desetinama hiljada dolara a mnoga velika beogradska slikarska imena iz tog vremena odavno su zaboravljena; platna im vrede mnogo manje od okvira.
Ikone ne postizu nikakvu cenu.
Poslednji ruski emigranti, izbegli iz boljsevizma, krecu se u povorci oko male ruske crkve na Tasmajdanu i odgovaraju svome svesteniku na "Hristos vaskrijese iz mjertvih" sa "Vaistinu vaskrijese!" Ostarele senke ruskih gubernatorki i palkovnica, supruga davno upokojenih kozackih atamana, pridrzavaju pod ruke njihovi plecati plavokosi unuci koji ne znaju svoj maternji jezik. Na grobu generala Vrangela u Beogradu, na godisnjicu njegove smrti, gore vostanice koje neko uvek tajno pali za pokoj njegove bele duse.
Na napustenom parobrodu, u Zimovniku na Savi, mladi Igor Vasiljev sakriva nedeljama davljenike da bi naslikao ljubicastomodru boju njihovih naduvenih lica. Izgubice zivot ne dozivevsi tridesetu, padom iz zahuktalog voza, pijan, gurnut ili samoubica, ostace zauvek tajna.
Neko ga je video kako na platformi izmedju dva vagona svlaci najpre kosulju i baca je na tucanik ispod sina: "Ode kosulja Igora Vasiljeva!" uzviknuo je, a zatim svukao pantalone i takodje ih bacio: "Odose pantalone Igora Vasiljeva! Odose cipele Igora Vasiljeva! Odose carape Igora Vasiljeva! Ode Igor Vasiljev!" Poslednje je sto je uzviknuo pre nego sto je potpuno nag pao pod tockove, kaze legenda.
Ada Ciganlija je u to vreme jos ostrvo nepovezano nasipom sa Cukaricom.
Leti, vojska postavlja pontonski most preko reke.
Kod "Sest topola", kada leto sazri, makedonski pecalbari "cokalije", kuvaju u loncima mlade kukuruze. So po zelji.
Tek procvale beogradske devojcice vracaju se sa kupanja jos vlazne kose vrteci oko prsta svoje minijaturne mokre kostime koji mogu stati u kutiju od sibica.
Beogradski mladi arhitekt Pedja Ristic, zvani Isus, zbog svoje ridje brade, gradi prvu srpsku kucu na drvetu pored vode i vesla u indijanskom kanuu. Vesla i danas, cetrdeset godina kasnije, u istom cunu sekuci savsku maticu, samo sto je kuca na drvetu vec odavno istrulila dok su lepe devojke iz tog vremena postale bake.
U "Presernovoj kleti" Miladin Kovacevic, siroce iz Nevesinja, stanovnik mnogih domova za nezbrinutu decu, koga je neko doveo u Beograd i zaboravio, pesnik koji je zbog toga sto se prehranjivao kupanjem mrtvaca izabrao za sebe novo ime Jakov Grobarov, uzvikuje svoju, ili neciju tudju recenicu: "Zaustavite planetu, hocu da sidjem!" koja ce ga proslaviti.
U toj zadimljenoj rupi, punoj pesnika, laznih proroka, mitomana i somnambula, svake noci jedan ulicni muzicar, neki Janos, svira na citri temu Harija Lajma iz "Treceg coveka".
Jesenjin, Majakovski, Blok...
U dvorani Kolarcevog narodnog univerziteta gostuju Iv Montan i Simon Sinjore. Pojavljuju se na sceni u radnickim kombinezonima, a publiku pozdravljaju stisnutim pesnicama prinesenim celu. Doznajemo, tako, da i na Zapadu ima komunista. Kuda, onda, da se bezi? U novoizgradjenom Domu sindikata pevaju Luj Armstrong i Ela Ficdzerald "Zvezde padaju na Alabamu". U Francuskoj 7, u Udruzenju knjizevnika Srbije, sa srpskim piscima razgovara Zan-Pol Sartr koga prati njegova supruga Simon de Bovoar. "Parlez vous, francais?" - pita ga jedan ugledni crnogorski pisac pre no sto mu postavi pitanje.
Sol Belou, koji je doputovao sa knjizevnicom Meri Makarti, zaljubljen je u tada lepu Jaru Ribnikar. Kada sam ga intervjuisao za list "Politika" dvadeset godina kasnije u Njujorku posto je dobio Nobelovu nagradu za knjizevnost, pristao je da se fotografise samo pod jednim uslovom: "Odnecete ovu fotografiju Jari" - kazao je - "da vidi sta je preostalo od mene!" "Oh, Sol!" - kazala je zagonetno Jara kada sam joj predao fotografiju Beloua. Na pitanje sta misli o Tenesi Vilijemsu, koji je u to vreme u Jugoslaviji u najvecoj modi, Meri Makarti odmahuje rukom i kaze: "Ah, taj slatki kolac s Juga, koji vec godinama masturbira pred vratima jedne ideje."
U hotelu "Metropol" odseda slavna holivudska zvezda Elizabet Tejlor sa muzem producentom Majklom Todom. Avion nije sleteo na beogradski aerodrom kruzeci punih pedeset minuta jer je cekao da Majkl Tod zavrsi zapocetu partiju pokera sa stjuartom. Poginuo je godinu dana kasnije u avionskoj nesreci. Tiskali smo se pred vratima hotela da bismo izbliza videli ljubicaste oci Elizabet Tejlor ciji sjaj nikada necemo zaboraviti. Uzgred, imala je krive i tanke noge sto nas je prilicno razocaralo.
Slobodan Markovic, zvani Libero Markoni, i slikar Slava Bogojevic objavljuju knjigu "Pijanci idu dijagonalno", u kojoj su opisana njihova bancenja i mamurluci. Tri i po decenije kasnije, ovog najdarovitijeg beogradskog slikara pronaci ce pokraj plota, na ulici, kako lezi u blatu. Umrece u bolnici gde je odnesen pod oznakom "Nepoznat".
Da bi se zastitili od terora drzavnog optimizma, najosetljiviji umetnicki duhovi beze u alkohol. Pijance i Bog cuva! Njima je, za razliku od drugih, sve dozvoljeno.
Tih leta Sava jos nije izgubila svoj miris trulih algi, katrana i purenjaka, a zimi, beogradske ulice se pretvaraju u snezne tunele visokih bedema kroz koje se prolazi kao kroz bele lavirinte.
U Studentskom domu na Novom Beogradu kao da je potucen svetski rekord u broju mladica i devojaka koji mogu stati na jedan krevet.
Jedna devojka, studentkinja engleskog, prevodi naglas svedocenje Zaka Lipsica iz dzepne knjige o Amadeu Modiljaniju koju je neko ukrao sa sajma knjiga. Iz casa za pranje zuba, pokupljenih sa citavog sprata, pije se caj od sipuraka i zavija zlatasti hercegovacki duvan u isecene stranice biblijskog papira na kojima su stampane sabrane Sekspirove tragedije. Pusim Scenu prvu iz drugog cina "Ricarda Treceg":
London, Kraljevski dvorac.
(Trube. Ulaze KRALj EDVARD, bolestan, nosen na stolici, KRALjICA ELIZABETA, DORSET, RIVERS, HASTINGS, BAKINGAM, GREJ i DRUGI)...
Cigara je debela. Sekspir se pretvara u dim i maglu.
Devojka prevodi:
"Zgodan, ozbiljan, romantican. On je predstavljao, mozda, poslednji period elegancije na Monparnasu... - seca se Zan Kokto - u to vreme nismo znali da to crtanje po terasama kafea, ta remek-dela od pet franaka, nece trajati zauvek."
"Beatrisa Hestings: Kompleksan karakter. Svinja i biser. Srela ga 1914. u kafeu. Sedela sam preko puta njega. Hasis i konjak. Nimalo impresionirana. Nisam znala ko je. Izgledao je ruzno, divlje, pohlepno. Ponovo ga srela u Cafe Rotonde. Bio je obrijan i sarmantan. Podigao je kapu lepim gestom pocrvenevsi i pozvao me da dodjem i vidim njegov rad. Prezirao sve sem Pikasa i Maksa Zakoba. Gadio se Koktoa..."
Studentski grad ogrce se oblakom novembarske susnezice. Soba se lagano hladi. Uvlacimo se pod sivu vojnicku cebad. Greje nas ljubav.
Boris Koljcicki, emigrant, amater-meteorolog, pravi prognozu vremena za narednih sto godina koju prodaju beogradski berberi i bakali. Predvideo je cak i letnji pljusak u avgustu 1997. od koga sam pokisao do gole koze na Adi Ciganliji.
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:25

NADA MARINKOVIĆ - NASLEDNICI

-
Najgore je kada ljudi nisu ni dobri ni zli, već podnošljivi, nemaš
nikakve mogućnosti da se spaseš od njih. Kraj dobrih ostaješ svesno,
više ili manje zadovoljan, a oni zli, kao što je bio tvoj slučaj, mogu
da odigraju odlučujuću ulogu u našem životu. Zato što se teško daju
odstraniti, kao krlje su, paraziti.

- Snažna želja mobiliše naša
čula, u toj želji je čar odnosa muškarca i žene; ispunjena želja može
biti uzrok naglog pražnjenja, neprijatno bu?enje, potom dosada.

-
Posle svih traganja, davanja, dobitaka i gubitaka, posle svih lomova i
slomova, kao čist dobitak, kao podsticaj, kao istina-ostala je LJUBAV.
Ljubav u svim mogućim vidovima, ljubav koja sadrži dobrotu, pogonsku
energiju, koja je najlepši, najpotpuniji smisao života!

- Čovek
može da izabere, da od svoje nesreće načini niz novih nesreća ili da je
pretvori u nadahnuće čiji rezultati mogu bar donekle da nadomeste ono
što se izgubilo.

- Nemoj se bojati patnje, ona će te sačuvati čim
me izgubiš iz vida, kao što će i moja biti uz mene, lepa i ćutljiva,
ogromnih tužnih očiju...

- Osećaš u sebi i oko sebe prisustvo
dragog bića. Materijalnost, njegov stvarni oblik je iščezao, izgubio se u
vatrometu boja koje grade dinamične arabeske. Slike kao u bunilu, jarki
detalji, prizori kakve mora da narkomani vi?aju u svojim
halucinacijama... Ja nikad nisam uzimao droge, jedva nešto malo
alkohola. Ali ti si bila moj opijum, moj hašiš, moje izbacivanje iz
stvarnosti i uznošenje u nadzemaljski svet lepota. To su neverovatni
doživljaji, ne možeš da zamisliš! To nisu prividi kao u impresionizmu
gde se razaznaju oblici ličnosti, predmeta, gde oni postoje, samo se
brišu njihove oštrine, stapaju se sa vazduhom, nebom, dobijaju boju
ličnog raspoloženja.

- U ogromnom prostoru naseljenom česticama
uzvitlanih slutnji natopljenih nadom i strepnjom, čežnjom-gradio se tvoj
lik, tvoje biće koje mi nikad niko ne može oduzeti! Samo moja Katarina,
jedina i večna! U hladnoj jezi jutra našao sam se u samoj žiži
tajne:sve je tu i ništa nije tu! Bila je to potvrda:ako je nešto tako
silno naše-uvek je naše, uprkos njemu samom, uprkos svemu i svima! To je
istinsko posedovanje. U času tog saznanja, izronilo je sunce, rasulo se
po vrhuncima i drveću kao grimiznozlatna vulkanska lava i potvrdilo
moje slutnje:zauvek je naše ono što smo duboko doživeli kao naše,
ispunjava nas do kraja, neotu?ivo je!

- Zamršeno klupko-život!
Ništa nije izvesno. Kažu da su planovi-snovi razboritih ljudi, ali nema
sigurnih planova uprkos razboritosti; ne znaš šta je iza okuke, kakvo
jutro će osvanuti... Kako da shvatimo svemir, kako da shvatimo svet,
kada nismo u stanju da shvatimo ni sami sebe?! Ipak, vidiš, to VREME
STRASTI jedino je što u našim životima zaista vredi. Bar zakratko
uspinješ se na vrhove, koračaš po oblacima, dotičeš zvezde i u samom si
vrlu života. Ali, to penušanje, ta tačka ključanja, taj krajnji uzlet-ne
mogu da traju!

- Sta je to što se zove život? Niz velikih i
malih zagonetki, neizvesnosti, iznenadjenja; neke od tih zagonetki
ostaju nerešive:putovanje brzim vozom kroz stanice a ti ne znaš na kojoj
treba da se zaustaviš. Otkad tako putuje i gleda pejzaže koji se
smenjuju, možda je to u svakom slučaju bolje, nego kroz maleni prozor
zuriti u uvek isti komad neba!

- Zašto očajavati zbog onih koji nas ne cene. To je poniženje, izdaja sebe!

-
Ti nisi sreo mene, a ja tebe, mi smo sreli sami sebe, to je najveća
vrednost. Nećemo više lutati, uzalud čekati. Nismo ni u šta ušli, ni iz
čega ne izlazimo. Mi JESMO, mi POSTOJIMO!

- Ljubav ne treba
shvatiti kao stihiju, kao strast, već kao trajno stanje... Dva bića
moraju da spajaju veze koje se lako ne kidaju, pa i ako ponekad olabave,
drže dvoje čvrsto zajedno.
Volim srcem, ali još više razumom. U mom
svetu, koji želim gusto da naselim mnogim obavezama i zanimanjima,
ljubav je INSPIRACIJA, i ja je se neću odreći zanemarujući srećnu
okolnost što sam tako rano naleteo na nju, ali je sigurno neću
pretvoriti u fetiš, u JEDINO, SVE, jer bi to, kao što sam kažeš, moglo
biti opasno. Uvek neki azil, uvek neki most za čvrsto tle...

-
Nikad nisam verovala u an?ele i sve one svece sa oreolima oko glave, ali
sam uvek verovala da sasvim sigurno postoji nesto što sve stvari
stavlja na njihovo pravo mesto. Znam da se sve naplaćuje, i dobrota, i
zloća, i ravnodušnost gde joj mesto nije. Ima jedna velika metla koja
sve počisti, jedno ogromno oko koje SVE vidi, jedno uvo koje stigne da
oslušne svačije srce, i bič postoji, i bič!

- Poštenje je stvar
srećnih okolnosti. Onaj ko nema potrebe da uzima tudje jer ima dovoljno
svoga - lako biva pošten. Hoću da kažem: neko je pošten samo zato jer
nije prinu?en da bude nepošten.

- Život svakog od nas jeste
ogledalo nas kakvi u stvari jesmo: sitni ljudi imaju i sitan život, oni
što se igraju vatrom često izgore, onima koji misle i grade pripadaju
osmišljeni životi.

- Mislim da je veoma teško voleti izuzetno
lepu ženu. To je kao da poseduješ blago koje bi svi hteli, a i ona je
stalno na udaru iskušenja.

- Prolaznost je jedina izvesnost, ukoliko to ranije shvatimo - sklopili smo primirje s njom i mir sa sobom!
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:25

JESENJI DŽEMPER

Uvek kasnije nego što smo mislili. Septembar je
prošao tako brzo, prepun obaveza koje donosi početak školske godine. Sa
novim kišama, govorili smo: "Evo jeseni"; prihvatili smo da sve postane
obična zagrada pre zime. A ipak, i ne želeći da to priznamo sebi,
iščekivali smo nešto. Oktobar. Noći prvog mraza, dane sa plavim nebom
iznad prvih požutelih listova. Oktobar, to toplo vino, ta nežna blagost
svetlosti, kada je sunce pravo samo u četiri sata, posle podne, kada sve
postaje blagost duguljastih krušaka popadalih sa krovova oko voćnjaka.
I
tada nam je potreban novi džemper. Nositi na sebi kestenje, šumarak,
bodljikave ljuspe kestenja, ružičasto crvenilo livadskih šampinjona.
Odsjaje godišnjeg doba u mekoći šume. Ali novi džemper: odabrati novi
žar koji će početi da jenjava.
U zelenim tonovima? Zeleno Irske,
zeleno mahuna, magle, neravnomerno zelenilo viskija, divlje i usamljeno
poput tresetnih livada, zeleno pokošene trave? Ali riđa? Ima toliko
riđih boja, Ofelijina kosa, želja da okusimo, kao nekada,
hleb-maslac-medenjake, boje šume naročito, riđost zemlje, riđost neba,
neuhvatljivi mirisi vašara i drveća, vrganja i vode. Ili boja prirodne
vune, što da ne? Džemper sa krupnim petljama, sa pletenicama, kao da
neko još uvek ima vremena da plete za vas.
Ogroman džemper: telo će
nestati, postaćemo godišnje doba. Džemper sa spuštenim ramenim, dok
iščekujemo... Dobro je, i za nas same, to iznijansirano prihvatanje
kraja. Odabrati udobnost sete. Kupiti boju dana, novi jesenji džemper.


Filip Delerm
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:25

KRATKA PRIČA
Dopustite da se predstavim. Zovem se Priča, Kratka priča.
Piše
me jedna žena, ime joj je…ups - ne znam. Ja sam veoma kratka i imam,
hihi, kratko pamćenje. Moglo bi se reći da sam malo ograničena. Pa što?
Nitko nije savršen. Ali ja sam tek na početku svog puta i još mogu puno
postići - da me objave na raznim mjestima i spominju u encik…cik…onim
jako debelim knjigama, valjda ste svi čuli za njih. Možda, tko zna,
jednog dana u dalekoj budućnosti? Hihi, samo sanjarim…
Ne, nisam ja isprazna sanjalica, koja priča bez veze, kao mnoge moje pomodne kolegice.
Za
razliku od njih, ja sam usredotočena. Imam jasan cilj pred očima.
Životna mi je želja sudjelovati u jednom natječaju za kratke priče.
Osim toga, želim mir u svijetu i ljudska prava. I srdačan pozdrav ugroženim vrstama, koje su u izumiranju.
Kao
što vidite, imam štošta važno za reći. A kada bih pobijedila na
natječaju, iznijela bih svoju poruku u javnost. Dala bih doprinos
zajednici, iako sam kratka. Uostalom, znam za kolegice koje su kraće od
mene, a veoma su uspješne i utjecajne. Na primjer - neke koje je napisao
onaj Bor…Borg…hihi, ne mogu se sjetiti. Nema veze, ionako svi znaju za
njega.
I što sam ono htjela reći?
Da, valjda se primjećuje da imam
dara? Uz malo sreće, mogla bih izraziti neku veoma posebnu i duboku
misao. Štoviše, mislim da hoću, baš sad…eto…tek što nisam…Što? Moja
spisateljica kaže da sam gotova?!? Kako? Da joj je dosta?
Ne mogu doći k sebi, zgražam se! No, ako je tako odlučila, u redu! Mislim, požalit će ona, ali neka joj bude!
Otići
ću. Evo, odlazim. Kog bogovi vole, umire mlad. Dragi čitatelji, znam da
nisam bila najbolja priča u vašem životu, ali sjetite me se ponekad, u
dugim zimskim noćima i kad miris proljetnog cvijeća probudi novu ljubav u
vašim srcima i… No dobro, idem, idem…Može još dvije riječi? Ne? Pih!

L. Fair
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:26

Robert Falgam - neobicne misli o obicnim stvarima

Sve sto treba da znam naucio sam jos u vrticu

Svakog
proleca, tokom mnogih godina, imao sam zadatak da napisem svoju licnu
izjavu o tome u sta verujem: moj moto. Kada sam bio mladji, taj dokument
je imao mnogo stranica; trudio sam se da sve spomenem, pazio da mi
nista ne promakne. Dokument temeljan i opsiran kao presude Vrhovnog
suda, kao da se recima mogu resiti svi egzistencijalni sukobi.
Poslednjih
godina moj moto je postao kraci – ponekad je cinican, ponekad komican,
ponekad obicno intoniran – ali pisem ga i dalje. Nedavno sam pokusao da
sustinu svojih uverenja sazmem na samo jednu stranicu i napisem
jednostavnim recima, mada svestan da to podrazumeva vrlo naivni
idealizam.
To nadahnuce, da budem sto sazetiji, doslo mi je na
benzinskoj stanici. Rezervoar starog automobila napunio sam do vrha
visokooktanskim gorivom super de luks. Moja stara krntija nije,
medjutim, mogla da ga svari i dobila je napad – motor je neprekidno
kasljucao i gasio se na raskrsnicama, podrigivao na nizbrdicama. Shvatio
sam. I moja glava i moj um povremeno pokazuju iste simptome. Progutam
li previse visokosadrzajnih informacija, i ja cu dobiti napad,
egzistencijalne vrste: kasljucati i gasiti se na raskrsnicama gde treba
doneti zivotne odluke, jer uvek – ili znam previse ili premalo. Zivot
nije izlet.
Tada sam shvatio da vec znam vecinu onoga sto smatram
vaznim za smisleni zivot – i da uopste nije komplikovano. Ja znam. I
znam odavno. Medjutim, i ziveti tako – to je vec druga stvar. Evo dakle,
ovo je moj moto:
sve sto treba da znam o tome kako treba ziveti, sta
raditi i kakav biti, naucio sam jos u vrticu. Mudrost me nije cekala na
vrhu planine, na kraju drugog uspona skolovanja, nego se krila u pesku
decjeg igralista. A evo sta sam tamo naucio:
Sve podeli sa drugima.
Igraj posteno.
Ne muci ljude.
Svaku stvar vrati gde si je nasao.
Pocisti za sobom.
Ne uzimaj ono sto nije tvoje.
Kada nekoga povredis, izvini mu se.
Peri ruke pre jela.
Pusti vodu u toaletu.
Topli keks i hladno mleko su zdravi.
Zivi uravnotezeno: malo uci, malo razmisljaj, crtaj, slikaj, pevaj i plesi, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslepodneva odspavaj.
Kad izadjes u svet, budi oprezan u saobracaju, drzi se za ruke i ne udaljavaj se od svog druga.
Ne
zaboravi da cudo postoji. Seti se semenke u plasticnoj casici: koren je
krenuo u dubinu, stabljika u visinu, niko ne zna zasto i kako, ali tako
je sa svima nama.
Zlatne ribice, hrcci, beli misevi, cak i semenke iz plasticne casice – jednom moraju da umru. I mi cemo.
A zatim se setite svojih prvih slikovnica i prve reci koju smo naucili – najvece i najvaznije od svih reci – vidi.
Sve
sto treba da znate sadrzano je negde u ovom spisku. I zlatno pravilo, i
ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika,
ravnopravnost i zdrav zivot.
Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte
mu teske, odrasle i zvucne reci i primenite na zivot svoje porodice,
posao, drzavnu politiku, svet u kome zivomo – i videcete da ce pravilo
ostati jasno, tacno i cvrsto. Zamislite, koliko bi bolji bio nas svet
kada bismo svi – citav svet – oko tri popodne pojeli malo keksa i napili
se mleka i zatim prilegli da malo odspavamo. Ili kad bi se sve drzave
pridrzavale pravila da svaku stvar vrate tamo gde su je i nasle i da
pociste nered za sobom.

Kao sto je istina, ma koliko smo vec
odrasli, da je, kad izadjemo u svet, najbolje drzati se za ruke i ne
udaljavati se od svog druga.
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:27

On i Ona - Mirjana Stakić

Gledao
sam je. Imala je prilicno veliki nos i tanke usne. Mušica bi izvršila
samoubistvo kad bi sa njenog nosa pala na gornju usnu. Šta me privlaci
takvoj ženi. Ne znam. Valjda ima nešto što zovu šarmom? Pijana je. Diže
cašu i lenjo mi nazdravlja. Prica nesto o Hegelu. Ne razumem. Ko je taj
Hegel? Možda neki bivši iznevereni ljubavnik? Mnogo mi je poznat. Ah,
da, secam se. Filozof vatre. Pa i ja sam filozof. Kako li se zove?
Senka. Ima glupo ime. Senka. Senke su me oduvek plašile. Gle, kako
prebacuje nogu preko noge. Misli da sam neki napaljeni ždrebac. Mušica
joj je upala u votku. Zamocila je prst da je izvuce. Nokti sa ostacima
laka, polomljeni, prljavi. Dama se znaci neguje. Prica nešto o
ravnopravnosti. Kakve veze imaju Hegel i ravnopravnost izmedu mene i ove
uspaljenice. Da li da je dodirnem ispod stola? Gledao sam to u jednom
filmu. Šta li je uradila sa mušicom? Da joj kažem da je zgodna? Znace da
lažem. Ništa necu da pricam, nek joj konobar donese još jednu votku.

Necka
se. Uzima mi cigaretu. Kaže da je gladna. “I deset cevapa molim”. Necka
se. Nisam kao trebao, a jede kao divljak. Mljacka. “I još pet za damu!”
Stvarno mi se svida. Šta prica? Ne cujem je. Spominje nekog bivšeg
momka. Nije joj bio dobar. Ma, sve su one iste. Gle, kako trepce. Da li
da je stisnem? Možda ima triper ili neku drugu boleštinu? Danas covek
mora svega da se cuva. Ko zna šta može da mi natovari na vrat? Sigurno
ih je imala na stotine. Gle kako me gleda! Pomislice da sam neki
magarac. Ma, hocu, pa šta mi bog da. Opet nešto prica o Hegelu. Šta? Ja,
životinja? A sve vreme je htela da je stisnem! E, šta su ti žene.
Odvratna glupaca. Od prvog trenutka mi je bila odvratna. Hteo sam samo
da joj ucinim uslugu.

Gle, onu plavušu, deluje mi pristojno. Odoh
malo do nje da procaskam. Životinja. Odmah sam znala da je takav.
Nogom, pa pod sto. Kupio mi petnaest cevapa. Na silu sam jela da se ne
uvredi. Misli, ja sam pijana, dacu mu se za cevape. Šta su ti muškarci?
Proždirao me celo vece pogledom. A ja, tako mi i treba. Bilo mi ga je
žao. Mora da ga je žena ostavila. Glupak. Poceo i da celavi. Tad su
muškarci najgori, to i psiholozi kažu. A ja mu pricam o Hegelu. Zna on
ko je Hegel. Bolje da sam mu pricala o Marku Kraljevicu. Ma, svi su oni
isti. Svi bi jedno. Miriše na neku jeftinu kolonsku vodu. Šta rece da
je? Ah, da, doktor. On je doktor, ko što sam ja glumica. Mora da je
negde zidar ili kasapin. A ucinilo mi se da ima negovane ruke. Bože, al
sam ja dobra duša. Svi mi fini. I necu, kažem sebi, Senka, ovako da se
zalecem. I opet. Dobra sam ja duša. A nalio se. Misli da sam ja od onih…
Budaletina… Šta kažete, jesam li za pice? E pa, može jedna votka. Ovaj
mi se cini pristojan.
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:27

Marcello Bernardi - Pismo Katarini

Ovo je pismo koje je jedan
deda napisao svojoj unuci. Deda je Marcello Bernardi italijanski
pedijatar i psiholog, devojcica je njegova unuka Katarina.

Draga Katarina,

predlozili
su mi da ti napisem pismo i ja sam prihvatio, jer ovo sto imam reci
tebi odnosi se i na sve tvoje vrsnjake, ustvari sve vas koji cete
2000.
godine imati oko 20 godina. Kad budes citala ovo sto ti sada pisem,
mene vise verovatno nece biti. Zato, ovo pismo ima i vrednost
testamenta, jer mislim da drugi necu pisati, buduci da ti ne mogu
ostaviti nista osim – secanja. Ne zelim te savetovati niti upozoravati,
niti bodriti, niti uciniti bilo sta sto je slicno tome. Mnoge savete,
dobre ili lose, vec si imala prilike cuti i mnoge ces tek cuti, pa
sumnjam da bi ti i moj doprinos u tom pogledu nesto pomogao. Zato cu se i
zadovoljiti da ti ovde izrazim svoje misli, osjecaje i uverenja.
Ponavljam,
naime, da je secanje jedino bogatstvo koje ti mogu ostaviti. Secanje na
jednu osobu koju si, verujem, volela i to nezavisno od njene vrednosti,
sto smatram jos vaznijim. Ko zna sta ces ti raditi kroz 20 godina. Ko
zna kakva ces biti. Ko zna da li ces i tada, kao danas, biti
inteligentna, nezna, hrabra, ponosna, iskrena, inventivna, puna smisla
za salu. Nadam se da hoces, ali je sigurno da ce svet uciniti sve da ti
pomogne da izgubis te lepe osobine. Protiv tebe udruzit ce se mnoge
sile, a narocito jedna – strah.
Strah od izolacije i zameranja
drustvu, strah od siromastva, strah od neuspeha, od obaveze i
odgovornosti, od borbe, od samoce, strah od ljudi, strah od smrti. Cini
mi se da je strah najteza bolest koja ugrozava covecanstvo i, ocito,
sredstvo koje osigurava uspeh svakoj uceni; osnovni instrument pomocu
kojega se svako moze prisiliti da se prilagodi odredjenoj situaciji, ma
kakvo da je zlo u pitanju. Strah je najbolji put na kojem se svako moze
prisiliti da se odrekne vlastite autonomije, nezavisnosti i, na kraju,
slobode. Sad se nicega ne plasis i to za mene predstavlja veliko
zadovoljstvo. U tebi jos ne zapazam znake onih strahova koje samo
odrasli umeju usaditi u glave dece.
Volim te promatrati kako sama
stices iskustva, kako se kreces po mracnoj sobi, kako proucavas insekte i
zivotinjice u prirodi, kako pokusavas pomilovati psa lutalicu ili mirno
prilazis nepoznatim ljudima. U ovom svetu, ti i tvoji vrsnjaci
predstavljate pravu utehu i, naravno, nadam se da ce to vecno trajati,
da ces uvek ostati takva, plemenita i borbena, sigurna i jaka, ponosna i
ljupka. Ako u tome uspes, imat ces, po mome misljenju, sve uslove da
izaberes pravi put. Mogu ti reci, bar sto se mene tice, da sam sve ne
bas srecne odluke u zivotu uvek donosio pritisnut strahom i
nesigurnoscu.
Jednom prilikom, posto si mi rucicom pokazala cetvrtinu
meseca, objasnila si da je slomljen. Zatim si me uveravala da si ti to
ucinila i pokazala si mi kako si ucinila: uhvatila si ga obema rukama i
snazno tresnula o zemlju. Imala si tada 18 mjeseci. Ustvari, tvojoj
masti i masti tvojih vrsnjaka nema granica. Uvjereni ste u svoju
nesalomljivost, svemoc. Verujete da mozete izmeniti svet.
Preterujete.
Ali, odrasli preteruju u drugom smislu. Oni su "prakticni", "realni",
"konkretni". Vide ces: govorit ce ti da je svet oduvek bio takav i da ce
takav uvek biti. Govorit ce ti da je oduvek bilo bogatih i siromasnih,
da je oduvek bilo bede, odatle i gladi, privilegija, ropstva, rata.
Govorit ce ti da je svako ko je nesto pokusao izmeniti isao ravno u
propast. Sasvim su liseni maste. Cak i nade.
Ako nesto vec nije
ostvareno, reci ce ti da je to nemoguce ostvariti. Da je covek sazdan
tako, da je drustvo takvo, da je svet takav. I reci ce ti da je mirenje
sa stanjem jedina razumna stvar. I prilagodjavanje, isto tako. Ako i
kroz 20 godina budes posedovala kreativnost i samopouzdanje kojima
raspolazes danas, i ako im odgovoris da se, uz volju, sve moze menjati,
narocito polozaj ljudi; ako im odgovoris da se svet moze zasnivati na
osjecajnim odnosima umesto na novcu; ako im odgovoris da treba
razmisljati o svetu koji se sastoji od ljudi, a ne od gazda i sluga; ako
im tako odgovoris, reci ce ti da je sve to samo jedna utopija.

U
tvojoj kuci 2000. godine bit ce jos uvek, bar se nadam, stvari koje su
pripadale tvojim dedovima, njihovim roditeljima, njihovim dedovima i
roditeljima njihovih dedova. Bit ce tu knjiga, slika, namestaja,
predmeta svake vrste, crteza, rukopisa, fotografija, svega sto je
pripadalo generacijama koje su prethodile tebi. Stvarcica bez vrednosti,
ako hoces, ali svedocanstava duge povijesti ciji si i ti deo bila i pre
nego sto si se rodila.
Tradicija. Po meni, ne treba to sve baciti. I
tradicija ima svoje znacenje, mada ne ono koje joj se najcesce daje.
Pre svega, smatra se da je tradicija pravilo koje treba uvek i svuda
slediti, kao skup obicaja i navika koje treba netaknute sacuvati i u
sadasnjosti i u buducnosti. Ja, opet, smatram da vrednost tradicije nije
u tome, vec u necemu sasvim drugom; tradicija, kao i sve sto se odnosi
na proslost, treba iskljucivo sluziti kao polazna tacka da se ucini i
vise i bolje, znaci drugacje. Iranski filozof Dzubran rekao je: "Zivot
se nastavlja, ne zaustavlja se na jucer." Mi se, medjutim, ocajnicki
hvatamo za jucer, i onda tradicija postaje teret koji nam ne dopusta da
napredujemo, zatvor iz kojega ne mozemo izaci. Cak to i ne zelimo, jer
buducnost, nepoznato, novo, drugacije, izazivaju – strah. Eto, ta se rec
opet vraca. Reci ce ti da je strah osecaj koji obuzima svakoga. Da,
tacno je. Ali, strah svakoga ne unistava. Tebe nece, naprimer, i ne samo
zbog tvog decijeg neznanja, vec zato sto si sva okrenuta stvarima i
ljudima koje volis, osvajanju i progresu, svetu. Ukratko, ti si izvan i
iznad si svoje licnosti. Oni koji, i kada odrastu, ostanu takvi, mnogo
su jaci od bilo kakvog straha.
Ovo su, kao sto sam ti u pocetku
rekao, moje misli i osecaji koji me obuzimaju dok se igram s tobom. Ovo
pismo, koje ti ostavljam, samo je delic moga zivota. Ucini od njega,
naravno, samo ono sto ti sama budes zelela.

Tvoj deda
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:28

Nenad Zivkovica - "Hologram"

Nepoznatoj, ma gde ona bila

Vi
i ja smo, svako za sebe, draga moja nepoznata, samo prosek. Izadjimo iz
te prosecnosti, budimo natprosecni- spojimo se! Izradjajmo tu prokletu
decu da nas savest ne grize! Ovo blago sto ga nagomilasmo, mozda nece
satrunuti, ali nas nece ni pomenuti, to je izvesno. Svaki dukat, svaki
novcic, svaki dragi kamencic - sve ce to obezvrediti samo sebe cim se
docepa grabljivih ruku. Nista od toga nece za nama u zemlju, verujte mi.

Jedino
deca, unuci, praunuci - oni ce nam se kad-tad pridruziti. Dajmo im
priliku, dozovimo ih. U nasem spajanju je trenutno zadovoljstvo, i vecni
spokoj. Nisu zalud nasi slavni preci jurili slavne pretkinje, ne bi li
ostavili svoje seme. Moglo se potomstvo ostaviti u svakoj skitacici, ali
nije to tô. Hajde, gospo, da vidimo jesmo li vredni vremena u kome smo
se rodili, ili bar imena koje smo, ne svojom zaslugom, nasledili!

Dosta
je bilo skrnavljenja tih imena, dosta je bilo glupih medjupoteza, dosta
je bilo bludnih pogleda, saranja i varanja, dajmo se matici, posadimo
drvo koje ce mozda radjati gorke plodove - ali ce radjati. Ulogu bogova
smo kupili zlatnicima i sad nas obozavaju. Nema tog zlatnika koji nije
oblozen krvlju. Ne znam cemu se klanjamo! Spustimo se na nivo zivotinje,
sparimo se, neka nas bar neko proklinje! Ako vec moraju da nas
ocerupaju besne guzice, neka to bude meso naseg mesa, krv nase krvi. Ako
to sto pricaju o vama iole vredi, ako glas koji mene bije moze da se
upotrebi, taj iscedak iz trenutka kosmicke slasti, ne mora da bude ni
tako los. Te iste potomke stvorice neko drugi - svako se pre ili kasnije
rodi, bez obzira na to ko su mu roditelji - a onda ce nam biti zao.
Izbegnimo sramotu neradjanja, izrodimo nesto. Kad vec nismo rodjeni za
velike misli i velika dela, ucinimo bar veliki greh - spojimo se!

Pitao
sam grobara kako mu se dopada posao. Odgovorio mi je: "Pa, eto,
zakopavam tudje gluposti". Napravimo i mi jednu takvu glupost. Ne trazim
od vas, gospo draga, da spavamo zajedno; ne trazim da vodimo ljubav,
danas se iza te reci skrivaju najveca zlodela; ne trazim da kucimo ili
stvaramo materijalna dobra, ne trazim nista za sebe. Ne morate mi reci
ni jednu lepu rec, ne morate me voleti, ne morate ziveti sa mnom. Treba
samo da se nadjemo, da nas ima, da nas neko pomene u kletvi ili molitvi.
Covek zivi onoliko koliko mu je kletva dugacka; za molitvu uvek ima
vremena, ona ne zavisi od duzine zivota.

Ostanimo neznanci,
dozivotni stranci, persirajmo jedno drugom, mrzimo se, pljujmo se, ali -
srodimo se. Bar za tren. I u ocima zlikovaca i mrzitelja nasih imacemo
vecu vrednost ako se bar neko nekad pohvali da smo ga bas mi sacinili.
Vi i ja, gospo draga. Mozete vi bez mene, mogu ja bez vas, to sitno
zavaravanje ne sme dugo da potraje. Gledam vas, ovako iz prikrajka,
slutim razloge koje cete izmisliti, samo da me odbijete. Pusticu vas da
pricate, da potrosite prazne reci, da se ugusite u njima, i kad vise ne
bude bilo ni jedne jedine floskule, ni jednog jedinog formalnog ili
"normalnog" opravdanja, zaigracemo ples - ples buducnosti.
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSub Sep 10 2011, 13:28

Slika

Sada mi je valjalo sjesti i upiti što više od aure mistične
atmosfere. Prislonio sam se uz bogato ukrašena, starinska vrata,
pripalio cigaretu i osluškivao. Zvukovi su se izravno dizali uvis,
čeličnom prodornošću su parali zrak, odbijali se od rubova otvorenih i
trošnih prozora dok su ljudi čvrstih koraka i pravocrtnih pogleda
užurbano prolazili. Zadovoljstvo promatrača potrajalo je još koju
minutu.
Trebalo je ući u jednu od kripta i promotriti uokvirena
čudesa linija i boja, riznicu majstora vatrenog i pritajenog pogleda.
Ušao sam s nekolicinom ljudi u dostojanstveni dvor.
Kontrast
naslikanoga i ravnih ploča na kojima je ono bilo ovješano bio je golem i
neopisiv. Goli bijeli zidovi i statika prozirnih kvadara bila je
suprotstavljena slikovnim nervozama, kaosu i uzbibanosti linija,
lančanoj energiji koja je zračila slikara s plitkih površina. Sporo i
obazrivo sam prolazio galerijama prateći varijaciju na Velasquezovu
temu. Minotauri i izobličene žene također su pripovjedali jedan stari
zaboravljeni govor.
Nisam dugo morao hodati kada se pred mojim očima
ukazao portret, žena aristokratske poze i opijajućeg, zavodničkog
pogleda. Stajao sam okamenjen doživljavajući nizove kratkih i jakih
potresa čije se djelovanje ogledalo na tupim i bezizražajnim očima.
Njezino lice je proglasilo uzvišenost i superiornost, nehajnost
pronicavih očiju ponad kojih su se izvijali gracilni smeđi polukruzi.
Bogato izvezena crna marama krila je slapove svilene, bujne kose, a
blagost pješčanih boja ovila je njezin predivan lik. Dopustio sam da
prizor, ta magična slika, uđe u moju svijest i nađe počasno mjesto u
labirintu nevidljivoga.
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeUto Sep 13 2011, 00:13

U kosu me zadeni
ko malenu sedefnu snalu
me skrij iza temena
svi satovi svemira zure
mi imamo vremena, puna kapa
noc i nas dvoje, stara klapa
Balasevic
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
Gost
Gost




Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeUto Sep 13 2011, 00:17




Ima neka tajna veza



"Ima neka tajna veza
za sve ljude zakon krut
njome čovjek sebe veže
kada bira neki put .."

Bijelo Dugme
Nazad na vrh Ići dole
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeČet Sep 22 2011, 11:36

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeČet Sep 22 2011, 11:41

Jedna moja divna prijateljica je napisala negde jednom..


Kada bih mogla da povučem rajsfešlus na grudima i da otvorim to
što se iza njega skriva ....ali ne mogu,da je trebalo da bude ogoljeno
ne bi bilo rajsfešlusa.
Ne volim da budem jetka ,ali ponekad mi kočnica zakuje i tada ode u
etar ono što bih u nekim drugim situacijama radije progutala.
Se la vi ....šta da se radi.Jedino važno u životu je biti živ . Idemo dalje.

Revelin

[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSre Sep 28 2011, 01:32

Smejaću se svetu

Nijedno zivo bice ne moze da se smeje osim coveka. Drvece moze da krvari kad je ranjeno, i zivotinje placu od bola ili gladi, ali ja imam dar smejanja i mogu da ga koristim kad god zazelim. Ubuduce cu negovati obicaj smejanja.

Smejaću se i probava ce mi biti bolja; Smejaću se i olaksacu sebi teret; Smejaću se i zivot ce mi se produziti, jer je to tajna dugog zivota koju ja sada posedujem.

Najvise od svega, Smejaću se sebi, jer je covek najsmesniji kad sebe uzima suvise ozbiljno. Nikada necu upasti u tu klopku uma. Jer i ako sam ja najvece cudo prirode, zar nisam ipak samo obicno zrnce koje bacaju vetrovi vremena? Da li ja stvarno znam odakle dolazim i kuda idem? Nece li moja briga za ovaj dan izgledati budalasta za deset godina? Zasto bih dozvolio da me danas uznemiravaju sitni dogadjaji? Sta moze da se do zalaska sunca desi sto ne bi izgledalo beznacajno po reci vekova?

Smejaću se svetu.

A kako da se smejem kad se suocim sa covekom ili delom koje me toliko vredja da mi tera suze na oci ili mami psovke? Vezbacu sebe da izgovaram cetiri reci sve dok one ne postanu navika tako jaka da ce se one javljati u mom umu kada god dobro raspolozenje preti da me napusti. Ove reci, prenosene od davnina, nosice me kroz svaku nevolju i odrzati mi zivot u ravnotezi. Ove cetiri reci jesu: "I to ce proci."


Smejaću se svetu.

Sve zemaljske stvari ce proci. Kad mi srce oteza od patnje, tesicu se da ce i to proci; kada sam ushicen uspehom, upozoricu sebe da ce i to proci. Kad me davi nemastina, reci cu sebi da ce i to proci; kada me optereti bogatstvo, reci cu sebi da ce i to proci. Da, zacelo, gde je onaj sto je gradio piramide? Zar nije i on pokopan u njenom kamenju? Nece li i piramida jednog dana isto biti zakopana ispod peska? Ako sve stvari prolaze, zasto bih se ja brinuo za danasnji dan?

Smejaću se svetu.

Obojicu ovaj dan smehom, uramicu ovu noc pesmom. Nikada necu raditi da bih bio srecan. Bolje da budem suvise zaposlen da bih imao vremena za tugu. Uzivacu danasnju srecu danas. To nije zrno da se drzi u kutiji. To nije vino da se cuva u flasi. Ona se ne moze sacuvati za sutra. Ona se mora sejati i ubrati istog dana, i ja cu to raditi, od danas pa nadalje.


Smejaću se svetu.

Mojim smehom sve ce stvari biti smanjene na svoju pravu velicinu. Smejaću se svojim neuspesima i oni ce nestati u oblacima novih snova. Smejaću se svojim uspesima i oni ce se skupiti do njihove tacne vrednosti. Smejaću se zlu i ono ce umreti neoprobano. Smejaću se dobroti i ona ce uspevati u izobilju. Svaki dan bice trijumf samo ako moji osmesi izmame osmehe od drugih, a ja to radim iz sebicnosti, jer oni na koje se mrstim jesu oni koji ne kupuju moju robu.

Smejaću se svetu.

Odsada cu liti samo suze od znoja, jer suze od zalosti ili kajanja, ili razocarenja nemaju vrednost na trzistu, dok svaki osmeh moze da se zameni za zlato i svaka ljubazna rec, izgovorena iz mog srca, moze da sagradi dvorac.

Nikada necu dozvoliti sebi da postanem tako nestrpljiv, toliko mudar, toliko dostojanstven, toliko mocan, pa da zaboravim kako da se smejem sebi i svom svetu. U ovome cu uvek ostati kao dete, jer jedino mi je kao detetu data sposobnost da gledam navise u nekoga. Nikada necu prerasti svoj krevet.

Smejaću se svetu.

I sve dok mogu da se smejem necu biti siromasan. Ovo je, dakle, jedan od najvecih poklona prirode, ja ga necu traciti. Samo smehom i srecom mogu postati istinski uspesan. Samo uz smeh i srecu mogu da uzivam plodove svoga rada. Da nije tako, bolje bi bilo ne uspeti, jer je sreca vino koje pojacava ukus jelu. Da bih uzivao u uspehu moram imati srecu, a smeh ce biti devojka koja me sluzi.

Biću srecan.Biću uspesan.


"Najveca tajna na svetu", Og Mandino
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimeSre Sep 28 2011, 01:33

Bese jednom jedna ptica. I bese ukrasena parom savrsenih krila i
svetlucavim, sarenim i cudesnim perjem. Najzad, bese to zivotinja stvorena da
leti slobodno na nebu, i da raduje svakoga ko bi je posmatrao.Jednog dana, jedna zena vide pticu i
zaljubi se u nju. Posmatrase njen let usta otvorenih od cuda, dok joj je srce
brzo lupalo a oci sjajile od uzbudjenja. Pozva je da lete zajedno, i obe putovase
nebom u potpunom skladu. Zena se divila, obozavala i slavila pticu.



Ali onda pomisli: mozda ptica zeli da
upozna daleke planine! I zena se uplasi. Uplasi se da se nikada nece osecati
isto s nekom drugom pticom. I oseti ljubomoru na sposobnost letenja koje je
ptica imala. I oseti se usamljenom.



I pomisli: 'Spremicu zamku. Cim se ptica
slede put pojavi, nikada vise nece otici."



Ptica, koja je takodje bila zaljubljena,
ponovo dodje sledecega dana, upade u zamku, i ostade zarobljena u kavezu.



Svakog dana gledala je pticu. Tamo bese predmet njene strasti, i ona ju
je pokazivala svojim prijateljicama, koje primetise: "Ti si osoba koja ima
sve." U medjuvremenu, pocela je da se dogadja neobicna promena: kako je
pticu posedovala, i vise nije imala potrebu da je osvaja, poce da gubi
interesovanje za nju.



Ptica, ne mogavsi da leti i izrazi svoja
zivotna osecanja, poce da bledi, gubi sjaj, postade ruzna - i zena joj vise
nije poklanjala paznju, osim dok ju je hranila i cistila kavez.
Jednog lepog dana, ptica uginu. Ona se
duboko rastuzi, i zivot je provodila misleci na nju. Ali, nije se secala
kaveza, vec samo onog dnana kada ju je ugledala prvi put kako leti zadovoljna
medju oblacima.



I kada bi samu sebe osmotrila, shvatila bi
da je ono sto ju je toliko dirnulo bila pticja sloboda, snaga krila u pokretu,
a ne njeno fiziko telo.
Bez ptice, njen zivot je izgubio smisao, i
smrt pokuca na njena vrata. "Zasto si dosla?" upita ona smrt.



"Da bi ponovo mogla da letis na nebu
zajedno sa pticom", odgovori smrt. "Da si joj dozvolila da zauvek
leti, volela bi je i divila joj se jos i vise; ali sada sam ti ja potrebna da bi
je ponovo srela." Paulo Koeljo
[You must be registered and logged in to see this image.]
Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
jutarnja izmaglica
Administrator
Administrator
jutarnja izmaglica


Seks : Ženski
Datum rođenja : 03.02.1956
Datum upisa : 29.11.2010
Godina : 68
Lokacija : Beograd moj rodni grad
Raspoloženje : smeh kao lek
Komentari : Život je lep!!!

Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitimePon Dec 26 2011, 01:41

Bude i prodje sve sto dodje-tragovi ostaju-ruzni ili lepi-pouka za sutra da ne budemo slepi.

Nazad na vrh Ići dole
https://magnolija.serbianforum.info
Sponsored content





Spletkarenje sa sopstvenom dusom Empty
PočaljiNaslov: Re: Spletkarenje sa sopstvenom dusom   Spletkarenje sa sopstvenom dusom I_icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Spletkarenje sa sopstvenom dusom
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
 :: NAUKA-UMETNOST I KULTURA :: KNJIŽEVNOST-
Skoči na:  
Vremenska prognoza
Weather Belgrade
Teme naj viđenije
Ko je trenutno na forumu
Vracam se...Odjava ..... laku noc ....
Kaladont u tri reči
ARANŽIRANJE HLADNIH PREDJELA
Vas smajli raspolozenja...
FARBANJE i UKRAŠAVANJE USKRŠNJIH JAJA
Deponija emotikona-rezervni smajlici...
SVADBENE TORTE-ideje
Ćaskanje u kafeu uz kaficu,čaj...Dobro jutro,dan,veče
Nauka o jeziku
Ključne reči