https://magnolija.serbianforum.info/

https://magnolija.serbianforum.info/

Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.



 
PORTALPrijemLatest imagesRegistruj sePristupi

 

 SALAŠI

Ići dole 
AutorPoruka
zjovan29
Ugledan clan
Ugledan clan
zjovan29


Seks : Ženski
Datum upisa : 10.04.2011
Lokacija : CRIKVENICA
Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!!
Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!

SALAŠI Empty
PočaljiNaslov: SALAŠI   SALAŠI I_icon_minitimeČet Avg 04 2011, 19:56

SALAŠI

U srpskoj žitnici Vojvodini, salaši su sinonim za seoski turizam, a bogata ponuda i lokalna obeležja značajan su spomenik vojvođanske kulture. Na salaše gosti dolaze tokom cele godine, a ponovo ih pohode uvek sa istim povodom, zbog domaće atmosfere, srdačnih domaćina i hrane sa ukusom.


[You must be registered and logged in to see this image.]


Jedan od prvih salaša u Vojvodini, koji je pre nekoliko godina otvoren za goste je Salaš 137, na putu Subotica - Novi Sad. Priča se da su prvi u njemu zastali da predahnu motorizovani turisti, a onda se pročulo o mestu, skrojenom po meri ljubitelja prirode, dobrog zalogaja i boravak nostalgičnih za prošlim vremenima. Salaš 137 je staro vojvođansko imanje sa domaćinstvom koje su preduzimljivi ljudi oživeli, sačuvali od propadanja, a gostima ponudili odmor u gotovo muzejskom ambijentu koji dočarava tradicionalni paorski način život.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Salaši su gazdinstva sa kućom za stanovanje, ekonomskim zgradama, štalama i obradivim zemljištem, koja su u prvi mah bili staništa stočara, a zatim ratara. Reč salaš je mađarskog porekla, prvi put upotrebljena u 13. veku za poljsko prebivalište. Pet vekova kasnije, na austrijskim vojnim mapama obeleženi su somborski salaši. Prema nekim zapisima, na teritoriji današnje Vojvodine, pred Prvi svetski rat u okolini Subotice bilo je 11 hiljada salaša, a pet hiljada u okolini Sombora. Bogate gazde su imale salaše na obradivom zemljištu, a siromašan narod pravio ih je u ritovima i pustarama. Na tzv. Gospodskim salašima gradile su se vile i letnjikovci bogatih zemljoposednika, varoških advokata, lekara, ali i prateći objekti, štale. Uz salaše, obično su se nalazili vinogradi i voćnjaci. Bile su to prave male fabrike hrane. Vredno se radilo, ali i lepo živelo. Posle Drugog svetskog rata i nacionalizacije zemljišta, mnogo salaša je izgubilo vlasnike i prepušteno je zubu vremena.

[You must be registered and logged in to see this image.]

I verovatno bi to tako potrajalo, dok se nisu neki preduzimljivi privatnici setili da bi salaši sa svojom ponudom mogli da budu zanimljiv segment srpskog turizma. Uz malo mašte i ulaganja nastale su oaze, u koje svakog vikenda dolazi sve veći broj ljudi iz gradskih sredina. U Vojvodini danas ima oko tridesetak salaša, lepih naziva, ni jedan nalik na drugi. U trpezariji i salonima vatra pucketa u kaljevim pećima koje su stare više od sto godina, u sobama škripuće drveni pod, na kome su ručno tkane krpare. Gosti spavaju u raskošnim krevetima od izrezbarenog drveta, na beloj uštirkanoj posteljini bogato izvezenoj motivima. U rekonstrukciju salaša je uloženo mnogo truda kako bi se očuvao autentičan ambijent, a turistima ponudio vrhunski komfor za uživanje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Neki salaši imaju jezero sa ribnjakom, mini zoo vrt, terene za bavljenje sportom, konje za jahanje, ali i čeze sa zapregom za obilazak okoline. Na salašima se uživa u domaćoj hrani i piću, koji su još ukusniji kada se služe uz zvuke tamburice. Nedavno je na Zekinom salašu u Krčedinu na Dunavu otvorena Regionalna vinoteka najboljih sremskih vina, gde se služi 47 proizvoda iz 14 sremskih vinarija.

izvor:glassrbije

Nazad na vrh Ići dole
zjovan29
Ugledan clan
Ugledan clan
zjovan29


Seks : Ženski
Datum upisa : 10.04.2011
Lokacija : CRIKVENICA
Raspoloženje : da je bolje ne bi valjalo !!!
Komentari : Kad nas ljube, žene nam opraštaju sve, čak i naše zločine !!!
A kad nas ne ljube, ne opraštaju nam ništa !!!
Čak ni naše vrline !!!

SALAŠI Empty
PočaljiNaslov: Re: SALAŠI   SALAŠI I_icon_minitimeUto Avg 09 2011, 01:49

Hej, salaši opet ću vam doći

Volim da se vozim po našoj ravnici, često i poljskim putevima, da zagledam salaše, a ponekad i navratim. Domaćini - salašari, naravno najčešće vremešni (što bi rekli oni koji se trude da koriste reči iz knjiga) nikad nisu bili, posle prve uzdržanosti, odbojni niti nerespoloženi za ćaskanje s slučajnim posetiocima . Predusretljivo su pokazivali kako sada izgleda na salašu.

Neki preduzimljiviji vlasnici su shvatili da nostalgija i idilična predstava o prošlosti imaju i komercijalnu vrednost, pa mnogi salaše upoznaju kroz te manje ili više imitacije prošlosti. Ne kažem da to (uglavnom) nisu prijatni ambijenti koji se razlikuju od urbanih ugostiteljskih objekata sa (opet uglavnom) i tradicionalnim jelima, ali prave salaše tako ne možete upoznati.

Iako nisam neko pravo salašarsko dete niti sam od onih koji su bar letnje raspuste na salašima provodili, hteo bih da malo ispričam i o onoj pred-idealizovanoj, neromantičnoj strani salaša, bez obzira što i ja sam više volim da salaše doživljavam sa ružičastije strane. Sedajući da ovo pišem pogledao sam u Enciklopediju Novog Sada da uporedim moje mišljenje sa odrednicom iz te stvarno korisne knjige.

Počinjem citatom iz Enciklopedije: ''Salaši, poljska imanja izvan naselja s kućom, ekonomskim zgradama, kamarama slame i kupama kukuruzovine, kao sa kopanim bunarom i djermom, a okružena drvećem (bagrenjem)'' pa pri kraju ''seljaci su na salašima mogli lakše, brže i jeftinje da obavljaju poslove na imanju ...'' Izmedju ostalog se kaže i da su salaši počeli da se ruše i nestaju posle II svetskog rata u eri kolektivizacije i agrarne reforme.
Po mom mišljenju u nastanku i nestanku salaša postoji, pored ovog iz Enciklopedije, i drugi aspekt a koji nema jače veze sa političkom i ideološkom komponentom.

Kad se priča o prošlim vremenima, pa i o salašima, gubi se iz vida da je osnovna radna stoka bio vo Podolac. To je snažna, izdržljiva životinja skromnih zahteva za kvalitetnom hranom, negom i smeštajm. Ali je vrlo spora.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovo je moj deda Mita u vreme kada smo se prselili na salaš izmedju N. Sada i Rumenke jer su oca su odveli na prinudni rad u Madjarsku - u munkaše za vreme rata 1943. kad sam ja bio beba. Odrasli su radili kod vlasnika za stan i hranu i nešto novca za najosnovnije potrepštine.

Ove volove 60-tih sam još vidjao po Vojvodini, a slučajno sam nedavno video da nastoje da ih očuvaju u rezervatu prirode u Zasavici. (Pogledajte na taj sajt).

Vlasnici imanja vrlo često su imali kuće u selima ili gradovima. Odlazak na rad do njiva koje su bile udaljene više kilometara volovskom zapregom bilo je veliko gubljenje vremena i energije. Stoga je i smeštanje radne snage (radne stoke i ljudi) na samo mesto rada - njivu i salaš bila ekonomska nužnost. Naravno, logično je bilo da se tu onda uzgaja stoka i organizuje celokupni život. Bolje stojeći vlasnici imanja su napuštali salaš kad prodje vreme radova a na njemu su preko zime ostajali biroši - najamni radnici.

Uz kolektivizaciju, agrarnu reforme i druge mere koje su se dvojako odražavale ne selo i poljoprivredu, petnaestak godina posle rata ipak je došlo i do nekog napretka koji je omogućio da volovi prestanu da budu osnovna radna stoka.
Pored toga, mogućnosti za školovanje dece su bile neuporedivo povoljnije pa je i to bio jedan od motiva za napuštanje salaša. Sela su povezivana tvrdim putevim, dobijala struju (a mnogi salaši ni danas je nemaju) pa je život na salašu postajo sve neprivlačniji.

Sada, kad se do njiva dolazi traktorom za petnaestak minuta, kad se u njivi ne provodi od svanuća do mraka, nema ni ekonomske nužnosti za postojanje salaša.

Ipak, pretpostavljam da će neki salaši u nekoj novoj formi - farmi npr. - zameniti one iz idealizovene prošlosti.

Konji su nerazdvojni deo pesme i predstave o salašima. Ali, konje nisu svi salašari imali. Oni koji su ih imali češće su ih držali za diku, uzivanje i brži prevoz nego za rad. Tako je i danas.

A za mene salaši ostaju nezaobilazni začin ravnice i prostranstva, isto kao i beli seoski zvonici.

Mogao bih još ponešto napisati o doživljajima autentičnih salaša sa furunama koje se lože ogrizinom od kukuruzovine sa spoljne strane kuće, sedenje uz petrolejku i miris isparenja ljute mlevene paprike iz jela na šporetu koji se loži šapurikama ... ali sam već previše odužio. Umesto toga evo nekoliko fotografija sa salaša u koje sam nedavno svratio ili samo zastao da ih pogledam i slikam.

Na kraju, moja preporuka: skrenite s glavnih puteva, svrate na salaš na koji naidjete. Nećete se pokajati.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovaj je na Čeneju, prema Kisaču, a i vlasnik je odatle. Dole je pušnica (koja se naravno i sada koristi) i furuna za hleb na istom salašu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ovaj je kod Žablja, južno od puta NS-ZR

[You must be registered and logged in to see this image.]

A ovaj blizu Siriga, na putu ya Temerin.

[You must be registered and logged in to see this image.]

autor: Nenad Glišić

izvor:vojvodinacafe.rs
Nazad na vrh Ići dole
 
SALAŠI
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
 :: SVET OKO NAS I SVET U NAMA :: ZANIMLJIVA GEOGRAFIJA :: UPOZNAJMO SRBIJU :: ETNO SELA-
Skoči na:  
Vremenska prognoza
Weather Belgrade
Teme naj viđenije
Ko je trenutno na forumu
Vracam se...Odjava ..... laku noc ....
Kaladont u tri reči
ARANŽIRANJE HLADNIH PREDJELA
Vas smajli raspolozenja...
FARBANJE i UKRAŠAVANJE USKRŠNJIH JAJA
Deponija emotikona-rezervni smajlici...
SVADBENE TORTE-ideje
Ćaskanje u kafeu uz kaficu,čaj...Dobro jutro,dan,veče
Nauka o jeziku
Ključne reči